Vaše riječi mogu predvidjeti budućnost vašeg mentalnog zdravlja

Može li način na koji govorite i pišete danas predvidjeti vaše buduće mentalno stanje, čak i početak psihoze? U ovom fascinantnom govoru, neuroznanstvenik Mariano Sigman spominje antičku Grčku i porijeklo introspekcije da bi istražio kako naše riječi nagovještavaju naš unutarnji život i detalje algoritma mapiranja riječi koji može predvidjeti razvoj shizofrenije. "Možemo vidjeti u budućnosti vrlo različit oblik mentalnog zdravlja, baziranog na objektivnim, kvantitativnim i automatskim analizama riječi koje pišemo i koje govorimo."

Postoje povijesni zapisi koji nam pokazuju
kako su se stari Grci odijevali,

kako su živjeli,

kako su se borili...

No kako su mislili?

Jedna prirodna ideja je da su najdublji
aspekti ljudske misli --

naša sposobnost da zamišljamo,

da budemo svjesni,

da sanjamo --

uvijek bili isti.

Druga mogućnost

je da su društvene transformacije koje su
oblikovale našu kulturu

možda promijenile i strukturne
stupove ljudske misli.

Možemo svi imati drugačije mišljenje u
vezi toga.

Zapravo, to je filozofska rasprava koja
već dugo traje.

No je li ovo pitanje imalo primamljivo
znanosti?

Htio bih predložiti

da na isti način na koji možemo
rekonstruirati izgled antičkih gradova

samo na osnovi nekoliko cigli,

da su zapisi kulture arheološke
snimke,

fosili ljudske svijesti.

U stvari,

radeći neku vrstu psihološke analize

nekih od najstarijih knjiga
ljudske kulture,

Julian Jaynes je u 70-ima došao do
vrlo divlje i radikalne hipoteze:

da su prije samo 3.000 godina,

ljudi bili ono što bi danas
nazvali shizofrenicima.

Ovu tvrdnju je temeljio

na činjenici da su se prvi
ljudi opisani u tim knjigama

ponašali konzistentno,

u drugačijim tradicijama na drugačijim
mjestima na svijetu,

kao da su čuli i slušali glasove

koje su percipirali kao da dolaze od
Bogova,

ili muza...

što bismo danas nazvali halucinacijama.

Tek tada, kako je vrijeme prolazilo,

počeli su prepoznavati da su
oni bili stvaratelji,

vlasnici tih unutarnjih glasova.

S time su dobili introspekciju:

sposobnost razmišljanja o
vlastitim mislima.

Jaynesova teorija je da je svjesnost,

barem na način na koji ju percipiramo
danas,

gdje se osjećamo kao piloti
vlastitog postojanja --

poprilično svježa u kulturnom razvoju.

Ova teorija je poprilično spektakularna,

no ima očiti problem

da je izgrađena na samo nekoliko
vrlo specifičnih primjera.

Pitanje je može li teorija

da je introspekcija izgrađena u ljudskoj
povijesti prije samo 3.000 godina

biti promatrana na kvantitativan i
objektivan način.

Vrlo je očito kako gledati ovaj problem
.

Nije se Platon probudio jednog dana
i napisao:

"Pozdrav, ja sam Platon,

i od danas imam punu introspektivnu
svijest."

(Smijeh)

Ovo nam zapravo govori koja je
srž problema.

Moramo pronaći pojavu koncepta
koji nije nikada izgovoren.

Riječ introspekcija se ne pojavljuje
niti jedan jedini put

u knjigama koje želimo analizirati.

Naš način da ovo riješimo je
da napravimo prostor od riječi.

Ovo je ogroman prostor koji sadrži
sve riječi

na takav način da razmak između bilo
koje dvije riječi

označava koliko su blisko povezane.

Na primjer,

želite da riječi "pas" i "mačka"
budu vrlo blizu,

no da riječi "grejp" i "logaritam"
budu jako daleko.

To mora biti istinito za bilo koje
dvije riječi u prostoru.

Postoje razni načini kako da konstruiramo
prostor od riječi.

Jedan je da samo pitamo stručnjake,

kao što radimo s rječnicima.

Druga mogućnost

je da pratimo jednostavnu pretpostavku
da su dvije riječi povezane,

kada se pojavljuju u istim rečenicama,

istim odlomcima,

istim dokumentima,

češće nego bi se očekivalo pukim slučajem.

Ova jednostavna hipoteza,

jednostavna metoda,

se s nekim računalnim trikovima

koji su povezani s činjenicom

da je ovo vrlo kompleksan i
visoko dimenzionalan prostor,

pokazuje poprilično uspješnom.

Dat ću vam primjer kako
ovo dobro funkcionira,

Ovo je rezultat koji dobijemo
kada analiziramo neke poznate riječi.

Kao što možete vidjeti

riječi su automatski organizirane
u semantička susjedstva.

Imate voće, dijelove tijela,

dijelove računala,
znanstvene izraze i tako dalje.

Algoritam također identificira
hijerarhijsku organizaciju koncepata.

Na primjer,

možete vidjeti da se znanstveni termini
dijele na dvije podkategorije

astronomskih i fizičkih termina.

Onda postoje vrlo fine stvari.

Na primjer, riječ astronomija,

za koju se čini da je bizarna
tamo gdje je,

je ustvari upravo tamo
gdje bi i trebala biti,

između onoga što je,

znanost,

i onoga što opisuje,

astronomske termine.

Mogli bismo nastaviti s ovime.

Zapravo, ako dovoljno dugo
gledate u ovo,

i gradite nasumične putanje,

vidjet ćete da je osjećaj pomalo kao
da pišete poeziju.

Ovo je iz razloga što je, na neki način,

hod u ovom prostoru kao hod
u umu.

Zadnja stvar

je da ovaj algoritam također identificira
što su naše intuicije,

koje riječi vode u
susjedstvo introspekcije.

Na primjer,

riječi kao "sebe", "krivnja",
"razum", "osjećaj",

su vrlo blizu "introspekciji",

no ostale riječi,

kao što su "crvena", "nogomet", "svijeća",
"banana",

su stvarno jako daleko.

Jednom kada smo napravili prostor,

pitanje povijesti introspekcije,

ili povijesti bilo kojeg koncepta

koji bi se ranije smatrao apstraktnim
i nekako maglovitim,

postaje konkretan --

postaje primamljiv kvantitativnoj
znanosti.

Sve što trebamo napraviti je uzeti knjige,

digitalizirati ih,

i uzeti ovu rijeku riječi kao putanju

i projicirati ju u prostoru,

i onda pitati troši
li ova putanja puno vremena

kružeći blizu koncepta introspekcije.

S ovime,

možemo analizirati povijest introspekcije

u tradiciji stare Grčke,

za koju imamo najbolje moguće pisane
izvore.

Ono što smo napravili je da smo uzeli
knjige --

vremenski ih posložili --

iz svake knjige uzmemo riječi

i projiciramo ih u prostor,

i pitamo za svaku riječ koliko je blizu
introspekciji,

i izračunamo prosjek.

Tada pitamo, kako vrijeme ide sve
dalje,

približavaju li se knjige bliže i bliže

konceptu introspekcije.

Ovo je točno ono što se dogodilo u
tradiciji antičke Grčke.

Možete vidjeti da u najstarijim knjigama
homerske tradicije,

postoji malo pojava knjiga
koje se približavaju introspekciji.

No, oko 4 stoljeća prije Krista,

ovo se počinje ubrzano povećavati
na čak peterostruko povećanje

knjigama koje dolaze bliže i
bliže i bliže

konceptu introspekcije.

Jedna od lijepih stvari u vezi ovoga

je da možemo pitati

je li ovo također istina za drugačije,
nezavisne tradicije.

Istu analizu smo napravili i za
židovsko kršćansku tradiciju,

i dobili smo virtualno isti uzorak.

Opet, vidite mali pomak od najstarijih
knjiga u Starom zavjetu,

pa se povećava puno brže

u novim knjigama Novog zavjeta.

I onda imamo vrh introspekcije

u Ispovjestima Svetog Augustina,

oko 4 stoljeća nakon Krista.

Ovo je bilo vrlo važno,

jer je Sveti Augustin prepoznat
od strane učenjaka,

filologa, povjesničara,

kao jedan od osnivača introspekcije.

Zapravo, neki vjeruju kako je
on otac moderne psihologije.

Dakle naš algoritam,

koji ima vrlinu da je kvantitativan,

objektivan,

i naravno, iznimno brz --

treba mu dijelić sekunde --

može uhvatiti neke od najvažnijh
zaključaka

ove duge tradicije istraživanja.

To je na neki način jedna od ljepota
znanosti,

da se sada ova ideja može prevesti

i generalizirati na potpuno
druge aspekte.

Dakle na isti način na koji smo se pitali
o povijesti ljudske svijesti,

možda najizazovnije pitanje koje
si možemo postaviti

je može li nam ovo reći nešto o budućnosti
naše svijesti.

Točnije,

mogu li nam riječi koje koristimo danas

reći nešto o našim umovima
za par dana,

mjeseci

ili za godinu.

Na isti način na koji mnogo nas
nosi senzore

koji prepoznaju naš rad srca,

naše disanje,

naše gene,

u nadama da će nam to pomoći
spriječiti bolesti,

možemo se pitati može li nam praćenje i
analiza riječi koje govorimo,

tvitamo, šaljemo e-mailom, pišemo,

reći unaprijed da nešto nije u redu s
našim umovima.

S Guillermom Cecchijem,

koji mi je bio brat u ovoj avanturi,

sam se bacio na ovaj zadatak.

To smo učinili analizirajući
snimane govore 34 mlade osobe

koje su bile u visokom riziku
razvijanja shizofrenije.

Napravili smo ovo, mjerili smo
govore prvi dan,

i pitali se mogu li značajke
govora predvidjeti,

u okviru od skoro 3 godine,

budući razvoj psihoze.

No unatoč našim nadama,

postigli smo neuspjeh za neuspjehom.

Nema dovoljno informacija u semantici

da se predvidi budućnost
organizacije uma.

Bilo je dovoljno dobro

da bi se vidjela razlika između grupe
shizofrenika i kontrolne grupe,

otprilike kao i za antičke tekstove,

no ne i za predviđanje buduće psihoze.

No, onda smo shvatili

da možda najvažnija stvar nije toliko
što su govorili

nego kako su to govorili.

Specifičnije,

ne radi se o tome u kojem semantičkom
susjedstvu se nalaze riječi,

već koliko daleko i brzo su skočile

iz jednog semantičkog susjedstva
u drugi.

Smislili smo mjeru,

koju smo nazvali semantička povezanost,

koja suštinski mjeri dosljednost
govora unutar jedne semantičke teme,

jedne semantičke kategorije.

Pokazalo se da je za ovu grupu od
34 osobe,

algoritam mogao, na temelju semantičke
povezanosti, predvidjeti

sa 100% preciznošću,

tko će razviti psihozu, a tko ne.

To je nešto što nije moglo biti
ostvareno --

ni blizu --

sa svim drugim postojećim
kliničkim mjerama.

Sjećam se živo dok sam radio na tome,

sjedio sam za računalom

i vidio puno Polovih tvitova --

Polo je bio moj prvi učenik u
Buenos Airesu,

i u to vrijeme je živio u New Yorku.

Bilo je nešto u njegovim tvitovima --

nisam točno mogao razaznati što, jer
nije bilo ničega eksplicitnog --

no dobio sam snažan osjećaj,

snažan predosjećaj,
da je nešto pogrešno.

Uzeo sam telefon i nazvao Pola,

i ustvari se nije osjećao dobro.

Ova jednostavna činjenica,

to čitanje između redova,

mogao sam osjetiti kroz riječi,
njegove emocije,

je bio jednostavan, ali vrlo
efektivan način za pomoć.

Ono što vam kažem danas,

je da se približavamo razumijevanju

kako možemo pretvoriti intuiciju koju
svi imamo,

koju svi dijelimo,

u algoritam.

Radeći to,

možemo vidjeti u budućnosti vrlo drugačiji
oblik mentalnog zdravlja,

baziranog na objektivnim, kvantitativnim
i automatskim analizama

riječi koje pišemo,

i koje govorimo.

Hvala.

(Pljesak)