Zašto je fašizam tako primamljiv -- i kako ga vaši podaci mogu osnažiti

U dubokoumnom govoru o tehnologiji i moći, autor i povjesničar Yuval Noah Harari objašnjava važnu razliku između fašizma i nacionalizma -- i što konsolidacija naših podataka znači za budućnost demokracije. Pojavljujući se kao hologram uživo iz Tel Aviva, Harari upozorava da je najveća opasnost, s kojom se danas suočava liberalna demokracija, revolucija u informacijskoj tehnologiji koja će diktaturama omogućiti još bolju i učinkovitiju kontrolu. "Neprijatelji liberalne demokracije hakiraju naše osjećaje straha i mržnje i sujete i onda te osjećaje koriste za polarizaciju i uništavanje," kaže Harari. "Odgovornost je svih nas da spoznamo svoje slabosti i spriječimo da one postanu oružje."
(Popraćeno kratkim razgovorom s TED voditeljem Chrisom Andersonom)

Pozdrav svima.

Ovo je pomalo smiješno jer ja jesam pisao
da će ljudi postati digitalni,

ali nisam mislio da će se to
dogoditi tako brzo

i da će se dogoditi meni.

No, evo tu sam, kao digitalni avatar,

a vi ste ovdje, pa počnimo.

Počnimo pitanjem.

Koliko fašista ima danas u publici?

(Smijeh)

Pa, to je malo teško reći

jer smo zaboravili što je zapravo fašizam.

Ljudi danas koriste izraz "fašist"

kao neku vrstu univerzalne uvrede.

Ili fašizam brkaju s nacionalizmom.

Pa, hajdemo u nekoliko minuta
razjasniti što je fašizam zapravo

i kako se razlikuje od nacionalizma.

Blaži oblici nacionalizma
su među najbenevolentnijim oblicima

ljudskih kreacija.

Nacije su zajednice milijuna stranaca

koji se zapravo ne poznaju međusobno.

Na primjer, ja ne poznajem
osam milijuna ljudi

koji dijele moje izraelsko državljanstvo.

No, zahvaljujući nacionalizmu

mi svi možemo brinuti jedni o drugima
i učinkovito surađivati.

To je jako dobro.

Neki ljudi, poput Johna Lennona,
zamišljaju da će bez nacionalizma

svijet biti miroljubivi raj.

No, mnogo je izglednije

da bismo bez nacionalizma
živjeli u plemenskom kaosu.

Ako danas pogledate najnaprednije
i namiroljubivije zemlje u svijetu,

zemlje poput Švedske
i Švicarske i Japana,

vidjet ćete da one imaju
vrlo jak nacionalni osjećaj.

Nasuprot tome, zemlje kojima
nedostaje jak nacionalni osjećaj,

poput Konga i Somalije i Afganistana,

imaju tendenciju nasilju i siromaštvu.

Dakle, što je fašizam
i kako se razlikuje od nacionalizma?

Pa, nacionalizam mi govori
da je moja nacija jedinstvena

i da ja imam posebne obaveze
prema svojoj naciji.

Fašizam, nasuprot tome, govori mi
da je moja nacija dominantna

i da ja imam isključive obaveze
prema njoj.

Ja ne trebam mariti o nikomu
i ničemu osim moje nacije.

Obično, naravno,
ljudi imaju mnogo identiteta

i lojalnosti prema različitim grupama.

Na primjer, ja mogu biti dobar domoljub,
lojalan svojoj zemlji,

i u isto vrijeme
biti lojalan svojoj obitelji,

svom susjedstvu, svojoj profesiji,

čovječanstvu općenito,

istini i ljepoti.

Naravno, kada imam različite
identitete i lojalnosti,

to ponekad stvara konflikte
i komplikacije.

No, tko vam je ikada rekao
da je život jednostavan?

Život je kompliciran.

Pomirite se s tim.

Fašizam je ono što se događa kada
ljudi pokušavaju ignorirati komplikacije

i previše si olakšavati život.

Fašizam negira sve identitete
osim nacionalnog identiteta

i insistira da imam obaveze
samo prema svojoj naciji.

Ako moja nacija zahtijeva
da žrtvujem svoju obitelj,

onda ću žrtvovati svoju obitelj.

Ako nacija zahtijeva
da ubijem milijune ljudi,

onda ću ubiti milijune ljudi.

I ako moja nacija zahtijeva
da izdam istinu i ljepotu,

onda moram izdati istinu i ljepotu.

Na primjer, kako fašist
procjenjuje umjetnost?

Kako fašist odlučuje
da li je neki film dobar ili loš?

Pa, to je jako, jako, jako jednostavno.

Postoji zapravo samo jedno mjerilo:

ako film služi interesima nacije,

to je dobar film;

ako film ne služi interesima nacije,

to je loš film.

To je to.

Slično, kako fašist odlučuje
što učiti djecu u školi?

Ponovo, to je vrlo jednostavno.

Postoji samo jedno mjerilo:

djecu učite onome
što služi interesima nacije.

Istina uopće nije važna.

Užasi Drugog svjetskog rata i Holokausta
podsjećaju nas

na užasne posljedice
takvog načina razmišljanja.

No, obično kada govorimo o zlu fašizma,

mi to radimo na neučinkovit način

jer smo skloni fašizam prikazivati
kao odvratnog monstruma,

bez da stvarno objasnimo
što je to tako zavodljivo u njemu.

To je pomalo kao u holivudskim filmovima
koji prikazuju zločeste dečke --

Voldemorta ili Saurona il Dartha Vadera --

kao ružne i zle i okrutne.

Oni su okrutni čak i
prema vlastitim pristalicama.

Kada gledam te filmove
nikada mi nije jasno --

zašto bi itko došao u napast da slijedi
odvratnu nakazu poput Voldemorta?

problem sa zlom je da u stvarnom životu

zlo nije nužno ružno naizgled.

Ono može izgledati vrlo lijepo.

To je nešto što kršćanstvo jako dobro zna

i zbog čega se u kršćanskoj umjetnosti,
za razliku od Hollywooda,

Sotona obično prikazuje
kao prekrasan 'komad'.

To je razlog da je tako teško
odoljeti njegovim iskušenjima

i zašto je također teško
odoljeti iskušenjima fašizma.

Fašizam djeluje na ljude tako
da se oni vide

kao pripadnici najljepše
i najvažnije stvari na svijetu --

nacije.

I onda ljudi misle,

"Pa dobro, učili su nas
da je fašizam ružan.

Ali kad pogledam u ogledalo
ja vidim nešto prekrasno,

stoga ja ne mogu biti fašist, zar ne?"

Krivo.

To je problem sa fašizmom.

Kada pogledate u fašističko ogledalo,

vi sebe vidite daleko ljepšim
no što stvarno jeste.

Tridesetih godina, kada su Nijemci
gledali u fašističko ogledalo,

vidjeli su Njemačku
kao najljepšu stvar na svijetu.

Ako danas Rusi pogledaju
u fašističko ogledalo,

vidjet će Rusiju kao najljepšu
stvar na svijetu.

A ako Izraelci pogledaju
u fašističko ogledalo,

vidjet će Izrael kao najljepšu
stvar na svijetu.

To ne znači da smo danas suočeni
s ponavljanjem 1930.-tih.

Fašizam i diktature mogli bi se vratiti,

ali vratit će se u novom obliku,

u obliku koji je puno podobniji

za nove tehnološke stvarnosti
21. stoljeća.

U drevnim vremenima

zemlja je bila najvažnija
prednost na svijetu.

Politika je, stoga, bila
borba za kontrolu zemlje.

A diktatura je značila da je sva zemlja
u vlasništvu jednog vladara

ili male oligarhije.

A u moderno doba strojevi
su postali važniji od zemlje.

Politika je postala borba
za kontrolu nad strojevima.

A diktatura znači

da je previše strojeva
postalo koncentrirano

u rukama vlade ili malobrojne elite.

Danas su podaci zamijenili
i zemlju i strojeve

kao najvažnija prednost ili imovina.

Politika postaje borba za kontrolu
nad tokovima podataka.

A diktatura sada znači

da je previše podataka koncentrirano
u rukama vlade

ili malobrojne elite.

Najveća opasnost s kojom se danas
suočava liberalna demokracija

jest da će revolucija
informacijske tehnologije

učiniti diktature učinkovitijima
od demokracija.

U 20. stoljeću

demokracija i kapitalizam
porazili su fašizam i komunizam

zato jer je demokracija bila bolja
u obradi podataka i donošenju odluka.

Uz danu tehnologiju 20. stoljeća

bilo je jednostavno neefikasno pokušavati
koncentrirati previše podataka

i previše moći u jednom mjestu.

Ali to nije zakon prirode

da je centralizirana obrada podataka
uvijek manje učinkovita

od distribuirane obrade podataka.

Napretkom umjetne inteligencije
i strojnog učenja

možda postane izvodivo obrađivati
ogromne količine informacija

vrlo učinkovito na jednom mjestu,

sve odluke donositi na jednom mjestu,

i tada će centralizirana obrada podataka
biti učinkovitija

od distribuirane obrade podataka.

I onda će glavni nedostatak
autoritarnih režima

u 20. stoljeću --

njihov pokušaj da koncentriraju
sve informacije na jednom mjestu --

postati njihova najveća prednost.

Druga tehnološka opasnost
koja prijeti budućnosti demokracije

jest udruživanje informacijske tehnologije
sa biotehnologijom,

što bi moglo rezultirati
u stvaranju algoritama

koje me poznaju bolje od mene samog.

A jednom kada imate takve algoritme,

vanjski sustav, poput vlade,

ne samo da može predvidjeti moje odluke,

već može i manipulirati
mojim osjećajima, mojim emocijama.

Diktator možda neće biti u stanju
osigurati dobru zdravstvenu skrb,

ali će biti u stanju
postići da ga volim

i da mrzim opoziciju.

Demokraciji će biti teško
preživjeti takav razvoj

jer, na koncu,

demokracija se ne bazira
na ljudskoj racionalnosti;

ona se bazira na ljudskim osjećajima.

Za vrijeme izbora ili referenduma

ne pitaju vas, "Što mislite?"

Vas zapravo pitaju, "Kako se osjećate?"

A ako netko može učinkovito
manipulirati vašim osjećajima,

demokracija će postati
emocionalna lutkarska predstava.

Što, dakle, možemo mi učiniti
da spriječimo povratak fašizma

i pojavu novih diktatura?

Pitanje broj jedan s kojim se suočavamo
je: Tko kontrolira podatke?

Ako ste inženjer,

onda nađite načine da spriječite
da previše podataka

bude koncentrirano u premalo ruku.

I nađite načine da osigurate

da je distribuirana obrada podataka
u najmanju ruku jednako učinkovita

kao centralizirana obrada podataka.

To će biti najbolja zaštita demokracije.

Što se tiče nas ostalih,
koji nismo inženjeri,

prvo pitanje s kojim se mi suočavamo

jeste kako da ne dozvolimo
da budemo manipulirani

od onih koji kontroliraju podatke.

Neprijatelji liberalnih demokracija,
oni imaju metodu.

Oni hakiraju naše osjećaje.

Ne naše emailove,
ne naše bankovne račune --

oni hakiraju naše osjećaje
straha i mržnje i sujete

i onda te osjećaje koriste

za polarizaciju i uništavanje
demokracije iznutra.

To je zapravo metoda

koju je prva uvela Silikonska dolina
kako bi nam prodala proizvode.

Ali sada, neprijatelji demokracije
koriste tu istu metodu

da nam prodaju strah i mržnju i sujetu.

Oni te osjećaje ne mogu
stvoriti iz ničega.

Zato nastoje upoznati naše
vlastite prvobitne slabosti

i onda ih iskoristiti protiv nas.

Zbog toga je odgovornost svih nas

da spoznamo svoje slabosti

i potrudimo se da one ne postanu oružje

u rukama neprijatelja demokracije.

Spoznavanje vlastitih slabosti

pomoći će nam također da izbjegnemo
zamku fašističkog ogledala.

Kao što smo ranije objasnili,
fažizam eksploatira našu sujetu.

On čini da sebe vidimo daleko ljepšima
no što stvarno jesmo.

To je zavođenje.

No, ako stvarno poznajete sebe,

tada nećete pasti na ovu vrstu laskanja.

Ako vam netko pred oči postavi ogledalo

koje skriva sve vaše ružne komadiće
i čini da sebe vidite

daleko ljepšim i daleko važnijim

no što ustvari jeste,

jednostavno razbijte to ogledalo.

Hvala.

(Pljesak)

Chris Anderson: Yuval, hvala vam.

Moj bože!

Tako je lijepo vidjeti vas ponovo.

Dakle, ako sam vas dobro razumio,

vi nas ovdje upozoravate
na dvije velike opasnosti.

Jedna je moguće ponovno oživljavanje
zavodljivog oblika fašizma,

no, povezano s tim, diktatura
koje ne moraju biti baš fašističke,

već kontroliraju sve podatke.

Pitam se postoji li treća zabrinutost

koju se neki ljudi ovdje već izrazili,

slučaj kada, ne vlade, nego velike
korporacije kontroliraju sve podatke.

Kako vi to nazivate

i koliko moramo biti zabrinuti
u vezi s tim?

Yuval Noah Harari: Pa, na koncu,
nema tako velike razlike

između korporacija i vlada

jer, kao što sam rekao, pitanje je:
Tko kontrolira podatke?

To je prava vlada.

Nazivate li to korporacijom ili vladom --

ako je to korporacija
i ona stvarno kontrolira podatke,

to je naša prava vlada.

Dakle, razlika je više prividna
nego stvarna.

CA: Ali nekako,
bar u slučaju korporacija,

možete zamisliti tržišne mehanizme
kojima se one mogu srušiti.

Mislim, ako potrošači odluče

da kompanija više ne radi
u njihovom interesu,

to otvara vrata jednom drugom tržištu.

Naizgled je lakše zamisliti to

nego, recimo, građane koji ustaju
i ruše vladu

koji ima kontrolu nad svime.

YNH: Pa nismo još dotle stigli,

ali, ponovo, ako vas korporacija stvarno
poznaje bolje no što vi poznajete sebe --

u najmanju ruku ona može manipulirati
vašim najdubljim emocijama i željama,

a vi to čak nećete ni znati --

mislit ćete da je to
vaša autentična ličnost.

Zato u teoriji, da, u teoriji,
možete se dignuti protiv korporacija,

kao što se u teoriji možete
dignuti protiv diktature.

Ali u praksi je to izuzetno teško.

CA: U "Homo Deusu" vi tvrdite
da će ovo biti stoljeće

kada ljudi na neki način postaju bogovi,

bilo putem razvoja umjetne inteligencije

ili putem genetskog inženjeringa.

Da li je ta izglednost promjene
političkog sustava, kolapsa,

utjecala na vaš stav o toj mogućnosti?

YNH: Pa, ja mislim da je to čini
čak još vjerojatnijom

i veća je vjerojatnost
da će se dogoditi brže,

zato jer u vremenima krize
ljudi su spremni poduzimati rizike

koje inače ne bi poduzimali.

I ljudi su spremni iskušati

sve vrste visoko-rizičnih,
visoko-dobitnih tehnologija.

Dakle, takve vrste kriza
možda mogu služiti istoj funkciji

kao dva svjetska rata
u 20.-tom stoljeću.

Dva svjetska rata znatno su ubrzala

razvoj novih i opasnih tehnologija.

A ista stvar bi se mogla dogoditi
u 21. stoljeću.

Mislim, morate biti pomalo ludi
da prebrzo jurite,

recimo, s genetskim inženjeringom.

Ali danas imate sve
više i više ludih ljudi

koji vode različite zemlje u svijetu,

pa su šanse sve veće, a ne manje.

CA: Pa, uzevši sve to zajedno, Yuval,
vi imate tu jedinstvenu viziju.

Pomaknimo sat 30 godina unaprijed.

Što vi mislite --
hoće li se čovječanstvo nekako izvući,

pogledati unazad i reći, "Vau,
to je bilo blizu. Uspjeli smo!"

Ili ne?

YNH: Do sada smo uspjeli
prevladati sve prethodne krize.

A pogotovo ako pogledate
liberalnu demokraciju

i mislite da su stvari sada loše,

samo se sjetite koliko su gore
stvari izgledale 1938. ili 1968. godine.

Dakle, ovo stvarno nije ništa,
ovo je samo mala kriza.

Ali nikad se ne zna,

jer, kao povjesničar znam

da nikada ne smijete podcijeniti
ljudsku glupost.

(Smijeh) (Pljesak)

Ona je jedna od najmoćnijih sila
koje oblikuju povijest.

CA: Yuval, bio je apsolutni užitak
biti s vama.

Hvala vam što ste poduzeli
ovaj virtualni izlet.

Želim vam ugodno veče tamo u Tel Avivu.

Yuval Harari!

YNH: Mnogo vam hvala.

(Pljesak)