Neobične navike originalnih mislilaca

Kako kreativni ljudi dođu do odličnih ideja? Organizacijski psiholog Adam Grant proučava "originalce": mislioce koji smišljaju nove ideje i potrude se da ih ostvare. U ovom govoru saznajte tri neočekivane navike originalaca, uključujući prihvaćanje neuspjeha. "Najbolji originalci su oni koji najviše podbacuju jer su to i oni koji se najviše trude", kaže Grant. "Treba vam mnogo loših ideja da dođete do nekoliko dobrih".

Prije sedam godina jedan me student
pitao da uložim u njegovu tvrtku.

Rekao je: "Radim s tri prijatelja

i pokušat ćemo promijeniti industriju
prodavajući stvari online."

Ja sam odgovorio: "OK, na tome
ste radili cijelo ljeto, zar ne?"

"Ne, odrađivali smo prakse
za slučaj da ovo ne upali."

"OK, ali kad diplomirate,
bavit ćete se time na puno radno vrijeme."

"I ne baš. Imamo rezervne opcije."

Prođe šest mjeseci,

tvrtka se treba pokrenuti idući dan,

a web stranica još uvijek ne radi.

"Dečki, valjda shvaćate da je
stranica poanta tvrtke.

Tvrtka JE stranica."

Jasno, odbio sam uložiti.

Na kraju su nazvali tvrtku Warby Parker.

(Smijeh)

Prodaju naočale online.

Nedavno su dobili titulu
najinovativnije tvrtke na svijetu,

a vrijednost im je preko milijardu dolara.

A sada? Moja žena vodi naše investicije.

Zašto sam bio toliko u krivu?

Kako bih otkrio, počeo sam
proučavati takozvane "originalce".

Originalci su nekonformisti,

ljudi koji ne samo da imaju nove ideje,

nego i poduzimaju sve da ih ostvare.

Ljudi koji se ističu i progovaraju.

Originalce pokreće kreativnost
i promjena u svijetu.

To su ljudi na koje se želiš kladiti.

I uopće ne izgledaju kako sam mislio.

Želim vam pokazati
tri stvari koje sam naučio

o prepoznavanju originalaca

i kako im postati sličniji.

Prvi razlog zašto sam odbio Warby Parker

je zato što im je trebalo
puno vremena da se pokrenu.

Svi ste blisko upoznati
s umom prokrastinatora.

Pa, moram vam nešto priznati. Ja sam
upravo suprotno. Ja sam prekrastinator.

Da, taj termin postoji.

Znate onu paniku koju osjetite
nekoliko sati prije važnog roka

kad još niste ni započeli.

Ja to osjetim mjesecima unaprijed.

(Smijeh)

To je rano počelo: kad sam bio dijete,
jako sam ozbiljno shvaćao Nintendo igrice.

Probudio bih se u 5 ujutro

i igrao bez prestanka
dok ih ne bih savladao.

Na kraju je to toliko izmaklo kontroli
da su u lokalnim novinama

napisali priču o tamnoj strani Nintenda,
sa mnom u glavnoj ulozi.

(Smijeh)

(Pljesak)

Od tad sam zamijenio kosu za zube.

(Smijeh)

Ali, to mi je pomoglo tijekom faksa

jer sam završio diplomski rad
četiri mjeseca prije roka.

I time sam se ponosio,
do prije nekoliko godina.

Jihae, jedna od
mojih studentica, mi je rekla:

"Najkreativnija sam kad prokrastiniram."

Rekao sam joj: "Super, gdje su
četiri seminara koja mi duguješ?"

(Smijeh)

Ne, bila je među
najkreativnijim studenatima,

a ja kao organizacijski psiholog
ispitujem upravo takve zamisli.

Izazvao sam je da prikupi podatke.

Otišla je u hrpu tvrtki.

Dala je zaposlenicima upitnike
o tome koliko često prokrastiniraju.

Zatim je pitala njihove šefove da ocijene
koliko su kreativni i inovativni.

I uistinu, prekrastinatori poput mene,

koji krenu i naprave sve na vrijeme,

su ocijenjeni kao manje kreativni

od ljudi koji umjereno prokrastiniraju.

Zato me zanimalo što je s
kroničnim prokrastinatorima.

Rekla je: "Ne znam,
oni nisu ispunili upitnik."

(Smijeh)

Ne, evo naših rezultata.

Uistinu vidite da su ljudi koji
čekaju do zadnjeg trena

toliko zauzeti gubljenjem vremena
da nemaju novih ideja.

Suprotno od njih, ljudi koji žure

su toliko nervozni da ni oni
nemaju originalnih ideja.

Postoji idealna točka
u kojoj žive originalci.

Zašto je to tako?

Možda originalci zapravo
imaju loše radne navike.

Možda prokrastinacija
ne potiče kreativnost.

Kako bismo to saznali,
proveli smo nekoliko pokusa.

Pitali smo ljude da smisle
nove poslovne ideje,

a onda su zasebni čitatelji

procijenili koliko su korisne i kreativne.

Neke od njih smo pitali da
odmah obave zadatak.

Druge smo nasumice odabrali
da prokrastiniraju

postavljajući pred njih igricu Minesweeper

na pet ili deset minuta.

I uistinu, umjereni prokrastinatori su

16% kreativniji od druge dvije grupe.

Minesweeper je super igrica,
ali ne uzrokuje ona taj efekt,

jer ako igraš igricu prije
nego što saznaš za zadatak,

nema povećanja kreativnosti.

Tek kad ti kažu da
ćeš raditi na tom zadatku,

i onda počneš prokrastinirati,

ali još uvijek imaš zadatak na pameti,

tek tada počneš promišljati.

Prokrastiniranje ti daje vremena
da promisliš o raznim idejama,

da misliš izvan okvira i
da stvaraš neočekivane poveznice.

Taman kad smo
privodili kraju ove pokuse,

počeo sam pisati knjigu o originalcima

te sam pomislio: "Ovo je idealna prilika
da se naučim kako prokrastinirati,

dok pišem poglavlje o prokrastinaciji."

Tako sam metaprokrastinirao,

te sam se, poput svakog
prekrastinatora koji drži do sebe,

probudio rano iduće jutro

i napravio popis koraka
kako prokrastinirati.

(Smijeh)

Zatim sam marljivo radio

prema cilju da ne napredujem prema cilju.

Počeo sam pisati poglavlje
o prokrastinaciji

te sam jednog dana, nasred posla,

ostavio poglavlje usred rečenice da

tako stoji mjesecima.

Bilo je grozno.

Ali, kad sam se vratio poglavlju,
bio sam prepun novih ideja.

Kako bi Aaron Sorkin rekao:

"Vi to zovete prokrastinacijom,
ja to zovem razmišljanjem."

Putem sam otkrio da

su mnogi od originalaca kroz povijest
zapravo bili prokrastinatori.

Leonardo da Vinci, na primjer.

Tijekom 16 godina mučio se

s Mona Lisom.

Osjećao se neuspješnim.

Tako je zapisao u dnevnik.

No, baveći se proučavanjem optike
kao vrstom razonode

promijenio je način prikazivanja svjetla

te je postao boljim umjetnikom.

Ili Martin Luther King mlađi.

Noć prije najbitnijeg govora
u njegovom životu,

za Marš na Washington,

bio je budan do 3 ujutro, mijenjajući ga.

Sjedi u publici, čeka
da izađe na pozornicu,

i još je uvijek dodaje i briše rečenice.

Nakon 11 minuta na pozornici,

ostavlja bilješke koje je pripremio

kako bi izgovorio riječi koje
su promijenile tijek povijesti:

"I have a dream".

To nije bilo u bilješkama.

Odgađajući završavanje govora
do zadnjeg trenutka,

otvorio se najširoj lepezi
mogućih ideja.

Baš zato jer tekst nije
bio zacrtan unaprijed,

bio je slobodan improvizirati.

Prokrastinacija je porok
kad je u pitanje produktivnost,

ali može biti vrlina za kreativnost.

Kod mnogih izvrsnih originalaca

može se primjetiti da lako započnu,
ali sporo završavaju zadatak.

To mi je promaklo s Warby Parkerom.

Kad su odugovlačili tijekom šest mjeseci,

pogledao sam ih i rekao:

"Znate, dosta drugih tvrtki je započelo
s prodavanjem naočala online."

Propustili su prednost prvog u igri.

Ali, ono što ja nisam tad shvatio
je da su sve to vrijeme

pokušavali shvatiti kako da se ljudi

naviknu naručivati naočale online.

Na kraju ispada da je prednost
prvog igrača zapravo mit.

Pogledajmo jedno klasično istraživanje
više od 50 proizvodnih kategorija,

uspoređujući prve igrače
koji su stvorili tržište

s unapređivačima koji su
došli s nečim novim i boljim.

Vidljivo je da prvi igrači imaju
stopu neuspjeha od 47%,

dok unapređivači imaju samo 8%.

Pogledajte Facebook, koji je čekao da

izgradi društvenu mrežu nakon
Myspacea i Friendstera.

Pogledajte Google, godinama
nakon Altaviste i Yahooa.

Puno je lakše poboljšati nečiju ideju,

nego stvoriti nešto od nule.

Iz toga sam naučio, da bi bio
originalan, ne moraš biti prvi.

Moraš biti drugačiji i bolji.

Ali to nije jedini razlog zašto
sam odbio Warby Parker.

Oni su također bili sumnjičavi.

Imali su rezervne planove,

i zbog toga sam posumnjao
da se usude biti originalni,

jer sam očekivao da će originalci
izgledati ovako nekako.

(Smijeh)

Na površini

mnogo originalaca djeluje samopouzdano,

ali, iza te maske

imaju jednake strahove i sumnje kao i mi.

Samo se drukčije s njima ophode.

Pokazat ću vam: ovo je prikaz kako

većini nas djeluje kreativni proces.

(Smijeh)

Tijekom istraživanja otkrio sam da
postoje dvije vrste sumnje.

Sumnja u samog sebe i u ideju.

Sumnja u samog sebe te koči.

Paralizira te.

Ali, sumnja u ideju te pokreće.

Potiče te da ispituješ,
da eksperimentiraš, da poboljšavaš,

kao što je Marthin Luther King napravio.

Ključna značajka originalaca

je zapravo jako jednostavna:

poanta je izbjeći prijelaz
s trećeg na četvrtki korak.

Umjesto da kažete: "Ja sam sranje,"

recite: "Prvi pokušaji su uvijek sranje

i još nisam na razini."

Kako da dođete na razinu?

Čini se da postoje naznake u tome

koji Internet preglednik koristite.

Možemo predvidjeti vaš
poslovni učinak i predanost

prema Internet pregledniku koji koristite.

Nekima od vas se neće svidjeti
rezultati ovog istraživanja,

(Smijeh)

ali, postoje dokazi da su
korisnici Firefoxa i Chromea

značajno učinkovitiji od
korisnika Internet Explorera i Safarija.

Da!

(Pljesak)

Oni također ostaju 15% duže na poslu.

Zašto? To nije tehnička prednost.

Sva četiri Internet preglednika
imaju sličnu prosječnu brzinu tipkanja

i imaju sličnu razinu
informatičkog znanja.

Stvar je u tome
kako ste dobili preglednik.

Jer ako koristite
Internet Explorer ili Safari,

oni su već bili instalirani
na vašem računalu,

a vi ste prihvatili zadanu opciju
koja vam je bila pružena.

Ako ste htjeli Firefox ili Chrome,
znači da ste posumnjali

u tu opciju i zapitali se
postoji li drugačija,

a zatim ste morali biti snalažljivi
i preuzeti novi preglednik.

Ljudi, kad saznaju za
ovo istraživanje, kažu:

Super, znači ako želim bit bolji na poslu
samo moram promijeniti preglednik?

(Smijeh)

Ne, radi se o tome da budete tip osobe

koja preuzima inicijativu
i sumnja u zadanu opciju

te traži bolju.

Ako to dobro radite,

otvorit ćete se prema nečemu
suprotnom od deja vua.

Postoji naziv za to.
Zove se vuja de.

(Smijeh)

Vuja de je kad pogledate u nešto
što ste već mnogo puta vidjeli

i odjednom to vidite novim očima.

Poput scenarista koji pogleda u scenarij

koji već pola stoljeća ne može
dobiti zeleno svijetlo.

U svakoj je verziji dosad
glavni lik bila zla kraljica.

Ali, Jennifer Lee počinje
preispitivati ima li to smisla.

I tako iznova napiše prvi čin,

negativac postane izmučeni heroj,

a Snježno kraljevstvo
najuspješniji animirani film ikad.

Postoji jednostavna pouka iz ove priče.

Kad posumnjaš, nemoj pustiti sve.

(Smijeh)

A što je sa strahom?

Originalci se također boje.

Strahuju od neuspjeha,

ali ono po čemu se razlikuju od nas

je što još više strahuju
o toga da ni ne pokušaju.

Znaju da mogu podbaciti ako
pokrenu posao koji propadne

ili ako uopće ne pokrenu posao.

Znaju da na duge staze ne
žalimo zbog onog što smo učinili,

već zbog onog što nismo.

Stvari koje želimo promijeniti,
ako pogledate znanost,

su prilike koje nismo iskoristili.

Elon Musk mi je nedavno rekao
da nije očekivao da će Tesla uspjeti.

Bio je siguran da prvih nekoliko
SpaceX-ovih lansiranja

neće ni doći u orbitu,
a kamo li se tek vratiti,

ali bilo je prevažno da ne bi ni pokušao.

A većina se nas,
kad imamo bitnu ideju,

ne potrudi ni pokušati.

Ali, imam dobre vijesti za vas.

Nitko vas neće suditi
na temelju vaših loših ideja.

Mnogo ljudi misli da hoće.

Ako pogledate po raznim granama

i upitate ljude za njihove
najveće ideje, najbitnije prijedloge,

85% njih će ostati šutjeti
umjesto da progovore.

Strahuju da će osramotiti,
da će ispasti glupo.

Ali, pogodite što? Originalci imaju
hrpu loših ideja,

stvarno tonu loših ideja.

Čovjek koji je izumio ovo, na primjer.

Je li vam bitno da je izumio
lutku koja govori

koja je toliko jeziva
da straši i djecu i odrasle?

Ne. Veličate Thomasa Edisona
jer je izumio žarulju.

(Smijeh)

Ako pogledate po raznim granama,

najveći originalci su oni
koji najviše podbacuju,

jer se oni i najviše trude.

Kao klasični skladatelji, na primjer,
najbolji od najboljih.

Zašto se nekima posveti
više stranica u encikolopediji od drugih

te se njihove skladbe
opet i iznova snimaju?

Jedan od pokazatelja

je sam opus koji proizvedu.

Što više toga proizvedete,
to je veća raznolikost

i veće su šanse da nabasate
na nešto uistinu originalno.

Čak su i tri ikone klasične glazbe,
Bach, Beethoven, Mozart

morale proizvesti
stotine i stotine skladbi

kako bi došle do mnogo
manjeg broja remek-djela.

Možda se sad pitate

kako je ovaj tip postao velikan
a da se i nije baš toliko potrudio?

Nemam pojma kako je Wagneru to uspjelo.

Ali, za većinu nas,
ako želimo biti originalni,

moramo stvoriti više ideja.

Dok su smišljali ime za tvrtku,
osnivatelji Warby Parkera

tražili su nešto profinjeno,
jedinstveno, bez negativnih konotacija

za maloprodajnu marku

te su testirali preko 2000 mogućnosti

prije nego su konačno sastavili

Warby i Parker.

Kad sve to zbrojite, postane
vam jasno da originalci

i nisu toliko različiti od nas.

Strahuju i sumnjaju.
Prokrastiniraju.

Imaju loše ideje.

I ponekad, upravo zbog tih kvaliteta,
a ne njima unatoč,

oni uspiju.

Dakle, kad uočite te stvari,
nemojte ponoviti moju pogrešku.

Nemojte ih otpisati.

Nemojte otpisati ni sebe
kada je o vama riječ.

Znajte da brzim započinjanjem,
a sporim završavanjem

možete poboljšati kreativnost,

da se možete motivirati
sumnjajući u svoje ideje

i prihvaćajući strah od neuspjeha,

te da trebate mnogo loših ideja
da biste došli do nekoliko dobrih.

Da, nije tako lako biti originalan,

ali uopće ne sumnjam

da je to najbolji način da
poboljšamo svijet oko nas.

Hvala.

(Pljesak)