The Internet's Own Boy: The Story of Aaron Swartz

www.titlovi.com

Nepravedni zakoni postoje;

hoćemo li se zadovoljiti
time da ih potujemo,

ili ćemo nastojati da ih izmijenimo,
a potovati ih dok ne uspijemo,

ili ćemo ih odjednom sve prekriti?

Henry David Thoreau

Jedan od osnivača drutvene mree
i sajta "reddit" pronađen je mrtav.

On je svakako bio čudo, mada
sam o sebi nikada tako nije mislio.

Uopće ga nije uzbuđivalo da
započne posao i zarađuje novce.

Duboki osjećaj gubitka vlada večeras u
Highland Parku, rodnom gradu Aaron Swartza,

dok se voljeni oprataju od jednog
od najbljetavijih svjetala interneta.

Open Access i kompjutorski aktivisti
su u alosti zbog ovog gubitka.

Zapanjujući intelekt. Ako pričate
sa ljudima koji su ga poznavali,

čut ćete da ga je ubila vlada i da je
MIT izdao sve svoje osnovne principe.

Htjeli su od njega napraviti primjer, ok?

Vlade imaju neutoljivu elju da kontroliraju.

Potencijalno ga je čekalo 35 godina
robije i kazna od milijun dolara.

Silna pitanja revnosnih tuilaca i
rekao bih čak i prekoračenje ovlasti.

Jeste li pogledali taj konkretan
predmet i donijeli neke zaključke?

Odrastajući, lagano sam počeo uviđati

da su sve stvari oko mene,
za koje su mi ljudi pričali

da su jednostavno takve prirodno,
onakve kakve će uvijek biti.

Uopće nisu bile prirodne.
To su bile stvari koje je moguće promijeniti

i to su bile pogrene stvari, to je
jo vanije, i koje bi trebalo promijeniti.

A jednom kada sam to shvatio,
stvarno vie nije bilo povratka.

Dečko Interneta

Dobrodoli u priču,
vrijeme je za čitanje.

Ova knjiga se zove
'Paddington at the fair'.

On je rođen u Highland Parku
i tu je odrastao.

Aaron potječe iz obitelji sa tri brata,
svi natprosječno inteligentni.

Kutija se raspada!

Svi smo bili, znate, djeca
ne ba najboljeg ponaanja.

Znate, tri dječaka sve vrijeme
trče okolo, prave probleme.

Ne, ne, ne... Aaron!?
-Molim?

Ali, ja sam doao do zaključka: Aaron je
naučio kako učiti u vrlo mladom uzrastu.

Kuc, kuc!?

Tko je?

Aaron!
-Koji Aaron?

Smijeni čovjek Aaron.

Znao je to eli,
uvijek je elio to učiniti.

Uvijek je postigao to to je elio.

Njegova znatielja
je bila beskonačna.

Ovo ovdje je mala slika...

Jednoga dana, on je rekao Susan:

"Hajde da idemo na zabavu
za tri obitelji u parku."

Zabava za tri obitelji u parku.

On je bio trojica u isto vrijeme.

Ona kae: "O čemu priča?"

On kae:
"Vidi, to pie ovdje na friideru."

"Zabava u parku za tri obitelji."

Bila je zapanjena činjenicom
da on zna čitati.

Zove se: "Obiteljska večera."

'Seder' večer je drugačija
od ostalih večeri.

Sjećam se, jednom smo bili u
biblioteci Sveučilita u Chicagu.

Izvukao sam sa police knjigu iz 1900.
godine.

Pokazao mu i rekao:
"Zna, ovo je jedno fantastično mjesto."

Svi smo bili znatieljna djeca, ali Aaron
je stvarno volio učiti i druge poučavati.

Danas ćemo čitati abecedu unatrag.
Z, Y, X, W...

Sjećam se kada je doao kući
sa svog prvog sata algebre.

Bio je u fazonu:
"Noah, hajde da te učim algebru!"

A ja pitam: "to je to algebra?"

I uvijek je bio takav.

Sada pritisnem dugme, kliknem.

E to ga, primio je, sada je roze.

Kada je imao 2 ili 3 godine i kada
mu je Bob pokazao kompjutore,

tada se luđački zapalio za njih.

Svi smo imali kompjutore,
ali Aaron se stvarno

primio na njih, stvarno
se primio na internet.

Gleda kompjutor?

Ne. Kako da...

Počeo je programirati
u jako mladom uzrastu.

Sjećam se da sam prvi program
sa njim napravio u 'Basicu'.

Bio je to kviz 'Ratovi Zvijezda. '

Sjedio je sa mnom u
podrumu za kompjutorom

satima, programirajući ovu igru.

Problem koji sam stalno imao sa njim
je bio da ja nita nisam htio raditi,

a po njemu je uvijek bilo neto da se uradi.

Uvijek je bilo neto to
program moe rijeiti.

Aaron je uvijek razmiljao
kako je programiranje magija.

Moe postići stvari
koje obični ljudi ne mogu.

Aaron je napravio ATM koristeći
Macintosh i kartonsku kutiju.

Jedne godine za 'Noć vjetica'
ja nisam znao to bih bio.

On je mislio da bi stvarno bilo
super kada bih se obukao

kao njegov omiljeni kompjutor,
to je u to vrijeme bio originalni iMac.

A on se mrzio maskirati za 'Noć vjetica',

ali je volio uvjeravati druge da se
maskiraju u stvari koje je on volio vidjeti.

Momci, hajde, gledajte u kameru!

On je napravio website
koji se zvao "The Info"

na kome su ljudi mogli prosto
da popune informaciju.

Na primjer, sigurno tamo neko
zna sve o zlatu, zlatnim listićima.

Zato ne bi pisali o tome na ovom sajtu?

I onda drugi ljudi mogu
tu informaciju pročitati

i da ispraviti podatke,
ako misle da nisu dobri.

Ne razlikuje se previe
od Wikipediae, zar ne?

Ovo se događa prije nego
to je krenula Wikipedia

i to je kreirao jedan dvanaestogodinjak,

u svojoj sobi, sam samcat,

na jednom malom serveru,
koristeći prastaru tehnologiju.

Jedan od nastavnika je rekao:

"Ovo je očajna ideja,
ne moe samo pustiti bilo koga

da pie rječnik, da bude
autor enciklopedije."

"Ima razloga zbog kojih postoje
znanstvenici koji piu te knjige za nas!"

"Kako ti je uopće pala na
pamet tako grozna ideja?"

Moj drugi brat i ja smo u fazonu:
"Da, znate,

Wikipedia je strava, ali mi smo to
imali u kući prije jedno pet godina."

Aaronov sajt "the info. org" je
pobijedio na kolskom natjecanju

koji je odrala tvrtka za web dizajn
'ArsDigita' u sklopu Cambridgea.

Svi smo ili na Cambridge kada
je osvojio nagradu 'ArsDigita'.

I, znate, nismo imali
pojma to to Aaron radi.

Bilo je očigledno da je
nagrada bila jako vana.

Aaron se ubrzo uključio u
udruenja za on-line programiranje.

Zatim u proces kreiranja
novih alatki za internet.

Kae on: "Ben, radim na
jednoj stvarno sjajnoj stvari,

mora čuti to."

A ja kaem:
"Da, o čemu se radi?"

On kae:
"To je stvar koja se zove RSS."

I onda mi objasni to je RSS.

A ja pitam: "Zato je to korisno? Aaron, da
li to koristi sajt? Zato bih to htio koristiti?"

Postojala je mailing lista za
ljude koji su radili na RSS-u

i na XML-u uopćeno i postojala je
osoba po imenu Aaron Swartz,

koja je bila ratoborna, ali jako
pametna i sa mnotvom dobrih ideja.

I nikada nije dolazio na sastanke
'licem u lice'. I, kau mu oni:

"Kada će doći na neki od naih sastanaka?"

On je rekao: "Znate, mislim da me mama
ne bi pustila, znate, tek sam napunio 14."

Tako da je prva reakcija bila:

"Ta osoba, taj kolega s
kojim radimo čitave godine

je imala 13 godina dok smo
radili s njim, a sada ima svega 14."

A njihova druga reakcija je bila:
"Boe, zaista ga elimo vidjeti!"

Znate, to je neto nevjerojatno.

Bio je dio zajednice koja je kreirala RSS.

Ono to je on radio je bilo da pomogne u
izradi mree za povezivanje hiperteksta,

a dio na kome je on radio, RSS,

je bila alatka koja se moe
koristiti da se dobije rezime

stvari koje se odvijaju
na drugim web stranicama.

Obično biste ovo koristili za blog.

Moete imati 10 ili 20 ljudi na
blogu koji elite da pročitate,

iskoristite 'RSS feeds', te rezimee o tome
to se događa na tim drugim stranicama,

da biste kreirali integriranu
listu svih stvari koje se deavaju.

Aaron je bio stvarno mlad,
ali je razumio tehnologiju

i uvidio je da nije savrena i traio je
načine da pomogne da bude bolja.

Majka ga spakira na avion u Chicagu,
mi ga pokupimo u San Francisku.

Upoznali smo ga s zanimljivim
ljudima za raspravu

i oduevljavali smo se njegovim
uasnim navikama ishrane.

Jeo je samo hranu bijele boje,
samo, znate, barenu riu,

ne prenu, jer to nije bilo dovoljno bijelo.

I bijeli kruh, i tako dalje.

I nekako se oduevite kvalitetom debate

koja se pojavljuje iz usta
naizgled maloga dječaka.

I pomislite, ovaj klinac će stvarno
daleko dogurati, ako ne umre od skorbuta.

Aaron, ti si na redu.

Mislim da je razlika u tome to sada ne
moete tek tako, per-se, praviti kompanije

Ne moete imati kompanije poput:

"Hajde da prodajemo hranu za pse preko
interneta, pseću hranu preko mobilnih telefona."

Ali jo uvijek se deavaju brojne inovacije.

Ja mislim, ako ne vidite inovaciju,
moda ste zaboli glavu u pijesak.

On uzima osobnost alfa-mujaka,
pa je u fazonu:

"Ja sam pametniji od vas,
i zato to sam pametniji od vas,

ja sam bolji od vas, i mogu
vam govoriti to trebate raditi."

To je dio njega kada se
ponaa kao sveznalica.

Dakle, sakupite sve te kompjutore i
sada oni rjeavaju velike probleme,

poput, potrage za vanzemaljcima
ili pokuaja izlječenja raka.

Prvi put sam ga sreo na IRC,
'Internet Relay Chat'. Nije samo pisao,

već je i uzbuđivao ljude rjeavanjem
problema. On je bio taj koji spaja.

Pokret slobodne kulture,
koji je imao mnogo energije.

Ja mislim da je Aaron pokuavao učiniti da
svijet funkcionira. Pokuavao ga je popraviti.

Imao je izuzetno jaku osobnost,

zbog koje je letjelo perje ponekad.

I to nije obavezno značilo
da se lijepo osjeća na svijetu,

niti da je svijetu lijepo sa njim.

Aaron je krenuo u srednju kolu,
i stvarno mu je bilo muka od kole.

Nije mu se dopalo, ni jedan
od satova mu se nije sviđao.

Nisu mu se sviđali nastavnici.

Aaron je stvarno znao
kako doći do informacije.

Bio je u fazonu: "Ne trebaju meni
nastavnici da bih znao geometriju,

mogu jednostavno pročitati
knjigu iz geometrije."

"I ne trebaju mi nastavnici da bih
naučio njihovu verziju američke povijesti,

imam ovdje tri različite knjige
i mogu ih jednostavno pročitati."

"A mene to i ne zanima,
mene zanima web."

Bio sam isfrustriran kolom.

Mislio sam da nastavnici
nemaju pojma o čemu pričaju,

da pokuavaju dominirati i kontrolirati,
domaći zadaci su bili arena laa.

I bio sam u fazonu,
da sve skupim na gomilu

i natjeram ih da vrijedno rade.

I, počeo sam čitati knjige
o povijesti obrazovanja,

i kako se razvio ovaj sustav obrazovanja,

i, alternativne načine,
kako bi ljudi zapravo neto i naučili,

umjesto da samo ponavljaju podatke
koje su njihovi nastavnici izgovorili.

I to me je vodilo ovom
stazom preispitivanja stvari

i jednom kada sam doveo kolu u pitanje, doveo
sam u pitanje i drutvo koje ju je stvorilo.

Doveo sam u pitanje poslove za
koje su kole osposobljavale ljude,

doveo sam u pitanje vladu
koja je postavila cijeli taj sustav.

Jedna od tema oko koje je posebno
bio strastven su autorska prava,

naročito u tim ranim danima.

Autorsko pravo je stalno bilo neki teret
za izdavačku industriju i čitaoce,

ali nije to bio pretjerani teret.

To je bila jedna racionalna institucija koja
se brinula o tome da ljudi budu plaćeni.

Aaronova generacija se
suočila sa kolizijom

između drevnog sustava autorskih prava

i ove nevjerojatne nove stvari koju smo
pokuavali izgraditi, Internet i Web.

Ove stvari su bile u koliziji
i dobili smo kaos.

Onda je upoznao profesora prava
sa Harvarda, Lawrencea Lessiga,

koji je iznio na vrhovni sud
zakon o autorskim pravima.

Mlađani Aaron Swartz doletio je u
Washington da slua postupak vrhovnog suda.

Ja sam Aaron Swartz i ovdje sam da čujem
Eldred... Da vidim Eldredove argumente.

Zbog čega si doletio iz Chicaga i prevalio
toliki put da bi čuo tu raspravu?

To je već teko pitanje.

Ne znam, jako sam uzbuđen
da vidim vrhovni sud,

naročito u vezi tako prestinog
slučaja, kao to je ovaj.

Lessig je iao dalje sa novim načinom
definiranja autorskih prava na internetu.

To se zvalo 'Creative Commons'.

Jednostavna ideja 'Creative Commonsa'
je da prui ljudima, stvaraocima

jednostavan način da
obiljee svoju kreativnost,

sa slobodom koju su imali namjeru da nose.

Dakle, autorska prava su bila:
"all rights reserved" (sva prava zadrana).

Onda je ovo na neki način: "some rights
reserved" (pojedina prava zadrana).

elja je da na jednostavan način kaem:
"Evo to moete učiniti sa mojim radom."

Iako ima tu i drugih stvari koje su
potrebne da bi ste dobili moju dozvolu.

A Aaronova uloga je bila
u kompjutorskom djelu.

Na primjer, kako se kreiraju dozvole,

a da budu jednostavne i razumljive i izraene
tako da ih strojevi mogu procesuirati.

A ljudi su govorili:
"Zato vam klinac od 15 godina

pie specifikacije za Creative Commons?"

"Zar ne mislite da je to velika greka?"

A Larry je odgovarao: "Najveća greka bi
bila kada ne bismo posluali tog klinca."

Smijeno. Nije čak bio ni
dovoljno visok za govornicu,

a to nije bila jedna od
onih pokretnih govornica.

Malo je bilo smijeno, kada bi podigao
ekran, nitko mu nije mogao vidjeti lice.

Kada uđete ovdje na na website,

imate tu nekoliko licenci,

daje vam listu opcija koje
objanjavaju to to sve znači.

Postavili smo tri jednostavna pitanja.

elite li traiti pripisivanje?

Dozvoljavate li koritenje Vaega
rada u komercijalne svrhe?

Dozvoljavate li modificiranje Vaega rada?

Bila sam zbunjena.

Skroz sam bila impresionirana činjenicom
da ga odrasli ljudi isto tako tretiraju.

Aaron je stajao tamo
pred punim auditorijem

i počeo pričati o platformi koju
je kreirao za Creative Commons.

I svi su ga sluali. Samo...

Sjedila sam iza i razmiljala:
"On je samo klinac, zato ga sluaju?"

Ali su ga sluali...

Mislim da ja to nisam skroz razumjela.

Iako su kritičari rekli da će to slabo utjecati
da umjetnici budu plaćeni za svoj rad,

uspjeh Creative Commonsa je bio ogroman.

Trenutno, samo na stranici
'flickr', preko 200 milijuna

ljudi koristi neki oblik
licence Creative Commonsa.

On je doprinosio svojim
tehničkim sposobnostima,

ali za njega to nije bila
samo tehnička stvar.

Aaron je često iskreno
pisao na svom osobnom blogu.

"Temeljno razmiljam o stvarima
i elim da i drugi tako rade.

Ja radim za ideje i učim od ljudi.
Ne volim isključivati ljude.

Ja sam perfekcionist, ali neću
dozvoliti da to ometa izdavatvo.

Osim obrazovanja i zabave, neću tratiti
vrijeme na stvari koje neće imati utjecaja.

Trudim se da sa svima budem prijatelj,
ali mrzim kada me ne shvaćate ozbiljno.

Nisam zlopamtilo (to nije produktivno),
ali učim iz svoga iskustva.

elim svijet učiniti boljim mjestom."

2004. godine Swartz naputa Highland
Park i dolazi na Sveučilite Stanford.

Patio je od divertikulitisa,
to mu je stvaralo dosta muka.

I bili smo zabrinuti oko
njegovog uzimanja lijekova.

Bio je hospitaliziran i uzimao
je koktel tableta svaki dan.

I jedna od tih tableta je bila steroid,
to je utjecalo na njegov rast,

pa se osjećao različitim
od ostalih studenata.

Aaron, se pojavljuje na
Stanfordu, spreman za stipendiju,

i brzo se naao u mentorskom
programu za natprosječne studente,

za koje se smatralo da će za 4 godine
postati lideri u industriji i kojih ima 1%.

I mislim da mu je to jako leglo.

2005. godine, nakon samo godine studiranja,

Swartzu je ponuđeno mjesto u
novoj 'startup incubation' firmi

koja se zvala "Y Combinator"
i koju je vodio Paul Graham.

Rekao je: "Hej, imam ideju za sajt!"

A Paul Graham ga dovoljno voli, pa kae:

"Da, naravno." I tako Aaron
napusti kolu i preseli se u ovaj stan.

Dakle, ovo je bio Aaronov stan, tu je ivio.

Dobro se sjećam da mi je otac
govorio koliko je teko plaćati stanarinu,

jer Aaron nije imao kredit
i napustio je fakultet.

Aaron je ivio u tzv. dnevnoj sobi

i neki od postera ovdje su jo
iz vremena kada je on ivio tu.

Ovo je biblioteka. Bilo je vie knjiga
tada, ali mnoge od njih su Aaronove.

Aaronov YCombinator sajt se zvao
"Infogami", alatka za izradu sajtova.

Ali "Infogami" ne uspijeva
pridobiti korisnike,

i Swartz na kraju spaja svoju kompaniju

sa drugim Y Combinator projektom,
u potrazi za pomoći.

Taj projekt su vodili Steve Huffman
i Alexis Ohanian i zvao se "Reddit".

Počinjali smo gotovo od nule,
bez korisnika, bez novaca, bez kodova.

I rasli smo dan za danom
do jako popularnog sajta

I nema znakova poputanja.

Prvo smo imali 1.000
korisnika, pa 10.000, pa

20.000 i dalje i dalje,
jednostavno nevjerojatno.

"Reddit" postaje veliki i to je
pravi treberski dio interneta.

Ima dosta humora, ima dosta umjetnosti,

i ljudi su prosto nagrnuli na sajt

i učinili taj sajt glavnim sajtom na koji
idu svako jutro da pročitaju novosti.

"Reddit" se na nekom nivou
graniči sa kaosom, pa

je u neku ruku to mjesto
gdje ljudi raspravljaju o

dnevnim vijestima, tehnologiji,
politici i drugim temama,

a bilo je tu i ne ba
sigurnog materijala za rad,

uvredljivog sadraja. Bilo je tu "trolova",
onih kojih su tu sebi nali utočite...

Pa u tom smislu "Reddit" je
bio i kontroverzno mjesto.

Na neki način je bio na rubu kaosa.

"Reddit" je privukao panju
korporativnog magazina "Conde Nast",

koji daje ponudu da otkupi kompaniju.

Bila je to ogromna svota novca,

dovoljno velika da je moj tata
gnjavio sa pitanjima, poput:

"Kako da... čuvam taj novac?"

U smislu toliko mnogo novaca?
-U smislu toliko mnogo novaca.

Neto kao... Vjerojatno, vie od
milijun dolara. Ali, zapravo ne znam.

I koliko je tada imao godina?

Devetnaest ili dvadeset.

I tako je on bio u ovom stanu,
sjedili su na kauču i hakirali "Reddit" i...

Kada su prodali "Reddit", napravili su
veliku zabavu i svi su odletjeli u Kaliforniju

sljedećeg dana, a meni ostavili ključeve.

Znate, bilo je smijeno,
prodao je kompaniju i svi smo

imali dojam da je on sada
najbogatija osoba u okolini,

ali je on rekao: "A, ne. Uzet ću ovu
malecnu sobicu, to je sve to mi treba."

Bila je jedva veća od plakara.

Pomisao da on troi novce na fensi
stvari je bila skroz nevjerojatna.

On to objanjava:
"Ja volim ivjeti u stanovima,

tako da neću da troiti
puno novaca na novo

mjesto za stanovanje, neću kupovati rezidenciju."
"I volim da nositi traperice i majice,

tako neću troiti vie novaca
na odjeću. Dakle, to nije vano."

Ono to je bilo vano za
Swartza je kako se odvija

promet na internetu i to
zaokuplja nau panju?

U starom sustavu emitiranja, u osnovi
ste ograničeni na određeni prostor u eteru.

Znate, uvijek ste mogli odmah
emitirati 10 kanala u eter za televizije.

Uz kablovsku ste čak imali 500 kanala.
Na internetu, svatko moe imati kanal.

Svatko moe napraviti blog ili 'Myspace'
stranicu. Svako ima način da se izrazi.

I ono to sada vidite nije pitanje

"Tko dobiva pristup eteru?".
Pitanje je: "Tko dobiva

kontrolu nad načinima na
koje pronalazite ljude?"

Počeli smo uviđati moć
centralizacije na sajtovima

poput Googlea, ti tzv.
'čuvari vrata vam govore

gdje elite ići na internetu.
Ljudi koji vas

snabdijevaju, va izvor
vijesti i informacija.

Dakle, nije da samo određeni
ljudi imaju dozvolu

da pričaju. Sada svi imaju
dozvolu da pričaju.

Pitanje je samo "tko se čuje?"

Nakon to je počeo raditi u San Franciscu,
u Conde Nast, dolazi u ured

i oni eli da mu daju kompjutor sa svim tim
sranjima instaliranim i kau mu da ne moe

instalirati nita novo na taj kompjutor,
to je za stvaraoca skandalozno, zar ne?

Od prvoga dana se alio na sve te stvari.

"Sivi zid, sivi stolovi, siva buka. Od prvoga
dana to jednostavno nisam mogao podnijeti.

Do pauze za ručak, doslovno sam se
zaključao u kupaonu i počeo plakati.

Ne mogu zamisliti da
ostanem normalan sa nekim

tko mi zvoca na uho po
cijeli dan, da uspijem

zavriti bilo kakav posao. Čini se i da
nitko drugi ne uspijeva zavriti posao.

Svi stalno dolaze u nau sobu da bleje
i ćaskaju, ili nas pozivaju da igramo novi

sustav za vidio igre koji se testira."

On je stvarno imao drugačije
aspiracije, koje su

bile politički orijentirane
i Silikonska dolina

jednostavno nema takvu kulturu koja
orijentire tehničku aktivnost u svrhu

političkih ciljeva. Aaron je mrzio
raditi za korporaciju. Svi oni su mrzili

to rade za Conde Nast, ali Aaron
je nekako jedini koji to neće trpjeti.

I onda je praktično sam sebi dao otkaz tako
to se uopće nije pojavljivao na poslu.

Kau da je to bio gadan raskid.

I Alexis Ohanian i Steve Huffman
odbili su intervju za ovaj film.

On je odbio svijet biznisa.

Jedna od vrlo vanih
stvari koju treba zapamtiti

u vezi te Aaronove odluke
da napusti startup kulturu

je da je također iza sebe ostavio
i stvari koje su ga učinile slavnim

i voljenim i, znate,
riskirao je da iznevjeri fanove.

Stigao je tamo gdje je trebao ići.

I imao je samosvijesti i
pravičnosti da shvati

da se popeo na tu planinu
govana da bi ubrao jednu ruu

i otkrio da je izgubio čulo mirisa.

I umjesto da sjedi tamo i inzistira na
tome da nije tako loe kao to se čini

i da je u svakom slučaju
ipak ubrao ruu, on se

opet spustio dolje, to
je bilo poprilično kul!

Aaron je uvijek smatrao da
je programiranje magija.

Moete postići stvari koje normalni ljudi
ne mogu tako to umijete programirati.

Dakle, da vi imate
magičnu moć, da li bi je

iskoristili za opće dobro
ili da zaradite brdo love?

Swartz je bio inspiriran jednim od
vizionara koga je upoznao kao dijete.

Čovjekom koji je izumio
globalnu mreu. Tim Berners-Lee.

Devedesetih godina, Berners-Lee je vjerojatno sjedio
na jednom od najunosnijih otkrića 20. stoljeća.

Ali, umjesto da profitira
od otkrića globalne mree,

on je to poklonio.

To je jedini razlog to danas
postoji globalna mrea.

Aaron je svakako bio pod
jakim utjecajem Tima.

Tim je svakako izuzetno
upadljiv rani internet

genije koji se ni u jednom
smislu nije naplatio.

Uopće ga nije interesiralo da smisli
kako bi zaradio bilion dolara.

Ljudi bi rekli:
"Oh, tu se moe zaraditi novac."

Tako da bi tu bilo gomila manjih mrea,
umjesto jedne globalne.

A jedna mala mrea ne bi ni radila,

zato to ne moete pratiti
linkove sa drugih.

Morali ste imati kritičnu masu koju
je ova stvar imala du cijele planete.

Dakle, neće raditi osim ako se ne
moe ukrcati cijela planeta.

Ja vrlo snano osjećam da nije
dovoljno samo ivjeti na svijetu kakav jeste,

da samo uzimate ono to vam je dato, radite
stvari koje su vam odrasli rekli da radite.

Koje su vam vai roditelji rekli da radite,
koje vam je drutvo reklo da radite.

Mislim da stalno trebate preispitivati,
znate, ja imam jedan vrlo znanstvenički stav,

da je sve to ste naučili samo provizorno,

da je sve podlono opovrgavanju
ili pobijanju ili preispitivanju.

I mislim da se isto odnosi i na drutvo.

Jednom kada sam shvatio
da postoje ozbiljni problemi,

fundamentalni problemi na
koje bih mogao ukazati,

nije bilo anse da na to zaboravim,
nisam vidio ni razlog za to.

Počeli smo provoditi dosta
vremena zajedno, kao prijatelji.

Satima smo razgovarali noćima.

Definitivno je trebalo da ukapiram
da je on flertao sa mnom.

Mislim da sam u izvjesnoj
mjeri bila u fazonu:

"Ovo je loa ideja i nemoguće je i zato
ću se pretvarati da se to ne događa."

Poto se moj brak raspadao i bila sam
zaglavljena bez mjesta na koje bih otila,

postali smo cimeri i dovela
sam svoju kćer sa sobom.

Preselili smo se u jednu
kuću, bilo je jako

mirno, a moj ivot dugo
vremena nije bio miran,

tako da mi je to stvarno trebalo.

Bili smo jako bliski, od samoga
početka nae romantične veze.

Stalno smo bili u kontaktu.

Ali smo oboje bili ljudi sa
kojima je vrlo teko nositi se.

U jednom vrlo Ally McBeal razgovoru,

povjerio se da imamo na naslovni
broj natjerala sam ga da mi ga odsvira.

Bila je to "Extraordinary
Machine" Fione Apple.

Mislim da je to bio osjećaj
neke pripreme za borbu,

da je pjesma malo... hm...
Ali je i bila puna neke nade.

Na mnogo načina, Aaron je bio
strahovito optimističan u vezi ivota.

Čak i kada to nije osjećao,

umio je biti strahovito
optimističan u vezi ivota.

to to radi?
-'Flickr' sada ima video.

Swartz je usmjerio svoju
energiju na seriju projekata

koji se bave pristupom
javnim informacijama,

uključujući i sajt u vezi odgovornosti
koji se zvao "Watchdog. net"

i projekt pod nazivom "Open Library".

Dakle, projekt "Open Library" je sajt.

Moete posjetiti 'openlibrary. org',
a ideja je da to bude jedna velika 'wiki',

sajt sa jednom stranicom po knjizi.

Dakle, za svaku knjigu, ikada
objavljenu, imate stranicu o tome,

koja kombinira sve informacije od izdavača,

knjiara, biblioteka, čitalaca,

sve na jednom sajtu i daje vam linkove,

da ju moete kupiti,
iznajmiti ili pregledati.

Znate, ja volim biblioteke,
ja sam tip osobe koja kada ide

u novi grad i odmah trai biblioteku.

To je san o otvorenoj biblioteci,
da se napravi sajt

gdje se moete upoznati sa
knjigama, osobama i autorima,

od teme do ideje.
Moete krstariti ovom riznicom znanja,

koja je integrirana i izgubljena
u ovoj velikoj fizičkoj biblioteci,

koju je bilo teko pronaći, koja
nije bila dovoljno pristupačna online.

To je jako vano, jer su
knjige nae kulturno nasljeđe.

Znate, knjige predstavljaju
mjesto u kojem ljudi zapisuju stvari.

I da to sve proguta jedna korporacija,

to je nekako zastraujuće.

Kako moete osigurati
javni pristup javnoj domeni?

Meni zvuči logično da postoji
javni pristup javnoj domeni.

Ali, u stvarnosti to nije tako. Dakle, javna
domena bi trebala biti slobodna za sve.

Ali je često zaključana.

Često su tu čuvari vrata.
To je kao da imate nacionalni park,

ali sa rovom oko njega i
topovima okrenutim izvana,

za slučaj da netko poeli
doći i uivati u javnom dobru.

Jedna od stvari za koju je Aaron
naročito bio zainteresiran je bila

da uspostavi javni pristup javnoj domeni.

To je jedna od stvari koja
ga je uvalila u mnogo nevolja.

Pokuavao sam dobiti pristup
podacima Federalnog suda u SAD-u.

Ono to sam otkrio bio je
zagonetni sustav pod nazivom "PACER",

to je skraćenica za "Public
Access to Court Electronic

Records" (javni pristup sudskim
elektronskim podacima).

Počeo sam googlati i tada
sam naletio na ime Carl Malamud.

Pristup legalnim materijalima u SAD-u
je posao od 10 bilijuna dolara godinje.

PACER je jedna nevjerojatna
grozota vladinih slubi.

Stranica je 10 centi, tu je najsumanutiji
kod koji ste ikada vidjeli.

Ne moete pretraivati, ne moete obiljeiti
nita, morate imati kreditnu karticu.

A to su javni podaci, znate,
regionalni sudovi su vrlo vani,

tu počinju svi nai prvobitni sporovi,
slučajevi građanskog prava,

autorski slučajevi, razne stvari.
Studenti novinarstva,

građani i pravnici, svima je potreban pristup
PACER-u, a na svakom koraku se on odupire.

Ljudi bez financijskih sredstava
ne mogu vidjeti zakon

kao to to mogu oni koji posjeduju
'Gold American Express' karticu.

To je taksa na pristup pravdi.

Znate, zakon je operativni sustav nae
demokracije, a vi morate platiti da bi ste ga vidjeli?

Ah. Znate, to i nije neka demokracija.

Oni zarađuju oko 120 milijuna
dolara godinje na PACER sustavu,

a to ne kota ni priblino toliko,
sudeći prema njihovim podacima.

U biti, to nije legalno.

"E-Government Act" iz 2002. godine
kae da sud moe naplatiti

samo iznos koji koji je neophodan da se
pokriju trokovi odravanja PACER-a.

Kao osnivač stranice
"public. resource. org",

Malamud se elio usprotiviti
PACER-ovom naplaćivanju.

On je započeo program pod nazivom "The PACER
recycling Project" (projekt recikliranja PACER-a),

gdje su ljudi mogli okačiti
dokumente PACER-a, koje su već platili

na slobodnu bazu podataka,
tako da ih drugi mogu koristiti.

Ljudi iz PACER-a su dobivali
otre kritike iz skuptine

i drugih javnih servisa,
tako da su ustanovili sustav

u 17 biblioteka irom drave
koje su imale besplatan pristup.

Znate, ja mislim da je to jedna biblioteka
na svakih 60.000 kvadratnih kilometara.

Dakle, nije bilo ba zgodno...

Skupljao sam volontere da se priključe
tzv."Thumb Drive Corp" (usb-fle odred)

i skidaju dokumente iz biblioteka sa javnim
pristupom i kače ih na "PACER recycling" sajt.

Ljudi ponesu usb-fle
u neku od tih biblioteka,

skinu gomilu dokumenata i alju ih meni.

Mislim, to je bila samo ala.

U biti, kada kliknete na "Thumb Drive
Corps", tamo je bio "Čarobnjak iz Oza".

Izlazio je video klip
Munchkina koji pjevaju.

I naravno, dobijem poziv od
Steve Schultzea i Aarona

koji kau: "Mi bismo se voljeli
priključiti u Thumb Drive Corp".

Negdje u tom periodu sam
sreo Aarona na konferenciji.

Ovo je neto to zaista mora biti
suradnja između mnogo različitih ljudi.

I ja sam mu priao i rekao:

"Hej, ja razmiljam o intervenciji
u vezi sa PACER problemom."

Schultze je već kreirao program

koji je automatski mogao skidati
PACER-ove dokumente iz sudskih biblioteka.

Swartz je elio baciti pogled.

I, ja sam mu pokazao kod i
nisam znao to će se dalje dogoditi.

Ali, kako se ispostavilo, u periodu od
narednih nekoliko sati te konferencije,

on je sjedio u kutu i unapređivao moj kod.

Zaduio je svog prijatelja koji je ivio
u blizini jedne od tih biblioteka,

da ode u biblioteku i da počne
testirati taj unaprijeđeni kod.

U tom trenutku, ljudi u sudovima su
uvidjeli da neto ba i ne ide po planu.

I podaci su počeli pristizati...
I pristizati... I pristizati...

I uskoro je bilo 760 GB PACER-ovih
dokumenata, oko 20 milijuna stranica.

Koristeći informacije dobivene
iz sudskih biblioteka,

Swartz je sprovodio veliko automatsko
paralelno preuzimanje PACER sustava.

Uspio je prikupiti skoro 2.7 milijuna
federalnih sudskih dokumenata.

Skoro 20 milijuna stranica teksta.

Garantiram vam da je
20 milijuna stranica moda

premailo očekivanja ljudi
koji su vodili pilot projekt,

ali iznenaditi birokraciju nije zabranjeno.

Aaron i Carl su odlučili pričati sa
New York Timesom o tome to se dogodilo.

Privukli su i panju FBI-a,

koji su počeli nadgledati kuću
Swartzovih roditelja u Illinoisu.

Dobijem tweet od njegove
majke u kome pie: "Zovi me!"

Pomislih:
"to se kog vraga događa ovdje?"

I na kraju sam doao do Aarona, a

njegova majka je vikala:
"O Boe, FBI! FBI! FBI!"

FBI agent se dovozi do nae kuće i
pokuava vidjeti da li je Aaron u ovoj sobi.

I sjećam se da sam bio kod
kuće toga dana i pitao se zato

zato taj auto stalno prilazi
naoj kući i vraća se natrag.

To je čudno!

Nekih 5 godina kasnije, pročitao
sam taj FBI dosje i bio u stilu:

"O Boe!"

To je bio FBI agent!

U mojoj ulici.

Bio je prestravljen,
bio je skroz prestravljen.

Jo vie je bio prestravljen
kada su ga iz FBI

pozvali telefonom,
pokuali ga namamiti

da dođe u kafić bez odvjetnika.

Rekao je da je da je
otiao kući i legao na krevet

i sav se tresao.

Skinuti podaci također su otkrili

povrede privatnosti u sudskim dokumentima.

Na kraju su, kao rezultat toga, sudovi
bili primorani da mijenjaju svoju politiku

i FBI je zatvorio svoju istragu
bez podizanja optunice.

Do dana dananjeg ja mislim
da je to izvanredno. Da bilo tko,

čak i najzabačeniji ured FBI-a,

misli da je prikladno da
novcem poreznih obveznika

istrauje ljude za kriminal

na osnovi toga to su zakon učinili javnim.

Kako se netko moe nazivati
čovjekom od zakona,

a da misli da neto nije u redu

sa tim da se zakon učini javnim.

Aaron je bio voljan da se izloi riziku

za ciljeve u koje je vjerovao.

Poto mu je smetao nesklad bogatstva,

Swartz je otiao korak
dalje od tehnologije,

u iri spektar političkih prilika.

Otiao sam u skuptinu i pozvao sam ga da

dođe i staira malo kod nas neko vrijeme,

da bi mogao naučiti politički proces.

Učio je o nekom novom drutvu

i novim vjetinama

i na neki način je učio
'hakirati' politiku.

Smijeno je da se rudari
moraju satirati od posla

dok im se cijelo tijelo ne natopi znojem,

suočeni sa činjenicom da
ako se usude prestati,

neće biti u mogućnosti da
donesu hranu na stol te večeri.

Dok ja zarađujem sve veće i
veće svote novca svakoga dana,

samo sjedeći i gledajući TV.

Ali, očigledno da je svijet smijean.

Tako sam bio jedan od
osnivača grupe koja se zvala

"Progressive Change Campaign Committee"
(odbor za progresivne promjene).

Ono to smo mi pokuavali učiniti bilo
je da organiziramo ljude putem interneta

koje zanima progresivna politika

i da usmjerimo dravu u jednom
progresivnijem pravcu.

Da se na neki način ujedinimo,

napravimo jedinstvenu e-mail listu,
pravimo zajedničku kampanju,

da pomognemo da progresivni
kandidati budu izabrani irom drave.

Grupa je zasluna za
pokretanje prvih inicijativa

oko kampanje za izbor Elizabeth Warren.

Moda je mislio da je to glup sustav, ali

doao je i rekao: "Moram
naučiti ovaj sustav,

jer se njime moe manipulirati,
kao i bilo kojim socijalnim sustavom."

Ali njegova strast za
znanjem i bibliotekama

nije mirovala.

Aaron je počeo dublje ispitivati

institucije koje objavljuju
članke akademskih časopisa.

Dobra stvar toga to ste
student velikog univerziteta

je to imate pristup
najrazličitijim znanstvenim časopisima.

Gotovo svako veliko sveučilite u SAD

plaća za ove dozvole

organizacijama poput JSTOR i tako dalje,

da bi dobili pristup
znanstvenim časopisima koje

ostatak svijeta ne moe čitati.

Ovi znanstveni časopisi i članci

su od ogromne vanosti za kompletno
bogatstvo ljudskog on-line znanja.

A mnogi od njih se financiraju
novcem poreznih obveznika,

ili dravnim novcima,

ali da biste ih čitali,
često morate opet platiti.

Plaćajući skupe nadoknade
izdavačima kao to je Elsevier.

Ove nadoknade iznose toliko da

ljudi koji studiraju u Indiji,

umjesto u SAD,

nemaju ovaj pristup.

Oni su lieni svih ovih časopisa.

Oni su lieni naeg
kompletnog znanstvenog nasljeđa.

Mislim, mnogi od ovih članaka
se vraćaju na prosvjećenje.

Svaki put kada netko napie znanstveni rad,

on biva skeniran, digitaliziran
i stavljen u ove kolekcije.

To je nasljeđe koje nam je donijela

prolost ljudi koji su
radili zanimljive radove,

prolost znanstvenika.

To je nasljeđe koje bi trebalo
pripadati nama kao potomcima, kao ljudima.

Ali umjesto toga, ono je
zaključano i postavljeno on-line

od strane prebogatih korporacija,

koje onda pokuavaju izvući
maksimalni profit koji mogu iz toga.

Dakle, istraivač koga
financira sveučilite ili ljudi

objavi rad i na posljednjem
koraku toga procesa,

nakon to je sav posao obavljen, nakon
to je zavreno originalno istraivanje,

razmiljanje, laboratorijski
posao, analize,

nakon to je sve urađeno,
na posljednjem koraku,

tada istraivač treba
predati svoje autorsko pravo

tim multi-bilijunskim kompanijama.

I to je bolesno!

Cijeli ekonomski sustav je
izgrađen na grbači volontera

i onda izdavač sjedi na samom
vrhu i pokupi vrhnje.

Kada pričamo o prevarama,

jedan izdavač u Britaniji je zaradio
3 bilijuna dolara prole godine.

Dakle, kakav reket!

JSTOR je vrlo vrlo sitan
igrač u ovoj priči,

ali iz nekog razloga, JSTOR je igrač
kome se Aaron odlučio suprotstaviti.

Otiao je na neku konferenciju o
slobodnom pristupu i otvorenom izdavatvu.

I, ne znam tko je bio čovjek iz JSTOR-a,

ali u nekom trenutku je
Aaron postavio pitanje:

"Koliko bi kotalo da se
JSTOR otvori zauvijek?"

I oni su rekli cifru...
Mislim 200 milijuna dolara.

Neto to je Aaron smatrao
zaista smijenim.

Radeći kao stipendist na Harvardu,

on je znao da su korisnici
čuvene MIT-eve brze mree

autorizirali pristup bogatstvu JSTOR-a.

Swartz je tu vidio priliku.

Vi imate ključ za ta vrata

i uz malo 'shell script' magije,

moete doći do tih radova iz časopisa.

24. rujna 2010. godine

Swartz je registrirao
tek kupljeni 'Acer' laptop

na MIT mrei, pod imenom Gary Host.

Ime klijenta registrirano je
kao "ghost_laptop" (laptop_duh).

On nije upao u JSTOR u
izvornom smislu hakiranja.

Baza podataka JSTOR
je bila organizirana tako

da je bilo skroz lako skapirati

kako da se preuzmu svi članci sa JSTOR-a.

Jer to su bili u osnovi brojevi.

Znači "/" "/" "/" broj članka...

444024 i...25 ...26.

On je napisao 'python' zapis
pod nazivom "keepgrabbing. py",

to je značilo:
"grabi članke jedan za drugim."

Sljedećeg dana, njegov laptop
počinje grabiti članke,

ali je uskoro blokirana
IP adresa računala.

Za Swartza je to bilo jedva
kao ispupčenje na putu.

Brzo je svom kompjutoru
dodijelio novu IP adresu

i nastavio s preuzimanjem.

JSTOR i MIT su poduzeli brojne
korake pokuavajući ovo spriječiti,

kada su primijetili da se to događa.

I kada jednostavni koraci nisu
funkcionirali u određenom stadiju,

JSTOR je jednostavno isključio pristup
svojoj bazi podataka MIT-u.

Dakle, to je igra mačke i mia oko
pristupa bazi podataka JSTOR-a.

Na kraju je očigledno Aaron bio mačka,

jer je imao veće tehničke sposobnosti nego
ljudi koji su branili bazu podataka JSTOR-a.

Podrum jedne od zgrada
je bio jako dobro opremljen.

Umjesto da ide preko WiFi-a,

on je iao dolje i jednostavno priključio
svoj kompjuter direktno na mreu,

i samo ga ostavio tamo sa eksternim
hard diskom, da preuzima članke.

Swartz nije znao da su vlasti
pronale njegov laptop i hard disk.

Oni nisu zaustavili preuzimanje. Umjesto
toga, postavili su kameru za nadgledanje.

Nali su kompjutor u
podrumskoj prostoriji zgrade MIT.

Mogli su ga isključiti, mogli su
pričekati da se taj tip vrati

i kau mu: "Čovječe, to to radi?
Prestani. Tko si ti?"

Sve su to mogli učiniti, ali nisu.

Ono to su eljeli je da snime,
da bi skupili dokaze da otvore slučaj.

To je jedini razlog zbog
čega se tako neto snima.

S početka, jedino koga
je kamera uhvatila

je bila osoba koja je tu prostoriju
koristila da skladiti flae i limenke.

Ali narednih dana,
uhvatila je Swartza.

Swartz mijenja hrad disk,
vadi ga iz ruksaka,

nestaje iz kadra na oko
5 minuta, a zatim odlazi.

I onda su organizirali prismotru
dok se vozio biciklom iz MIT-a.

Panduri su iskočili sa druge strane ulice,
ili tako neto, umjesto da idu za njim

On je opisao da je oboren na zemlju
i napadnut od strane policije.

Rekao mi je da su oni...
Da nije bilo jasno da su policija,

da su jurili nekoga i da ga je
netko pokuao napasti.

Rekao mi je da su ga prebili.

Bio je devastiran.

Pomisao na bilo kakvo kriminalno
gonjenje bilo koga iz nae obitelji

je bila tako strana i nepojmljiva,
da nisam znao to da radim.

Imali su naloge za
pretres Aaronove kuće,

njegovog stana u Cambridgeu
i njegova ureda na Harvardu.

Dva dana prije hapenja, istraga je otila
iznad JSTOR-a i lokalne policije Cambridgea.

Preuzela je tajna sluba SAD-a.

Tajna sluba je počela ispitivati računalnu i
prevaru sa kreditnim karticama iz 1984. godine.

Ali 6 tjedana nakon napada na 9/11,
njihova uloga je proirena.

Predsjednik Bush je
iskoristio "Patriot Act"

da ustanovi mreu koju su oni zvali
"Radna grupa za elektronske zločine."

U obzir se uzima nova realnost i opasnosti
koje predstavljaju moderni teroristi.

Prema tajnoj slubi, oni se primarno bave
aktivnostima sa ekonomskim utjecajem,

organiziranim kriminalnim grupama ili upotrebom
ema koje uključuju novu tehnologiju.

Tajna sluba Swartzov slučaj predaje
odvjetničkom uredu u Bostonu.

Tamo je bio jedan tip

koji je imao titulu "ef odsjeka, divizije ili
operativne grupe za kompjuterske zločine."

Ne znam čime se jo bavio,

ali svakako nisi neki tuilac
za računalne zločine

bez zločina koji treba procesuirati.
Tako da je on navalio,

sve je radio sam, nije nikome
drugome dao nikakav zadatak.

I taj čovjek je Stephen Heymann.

Tuilac Stephen Heymann je uglavnom izvan
očiju javnosti od hapenja Aarona Swartza.

Ali ovdje se moe vidjeti u epizodi tv oua
"American Greed" (Američka pohlepa),

snimljenoj negdje u vrijeme hapenja Aarona.

On opisuje prijanji slučaj protiv
ozloglaenog hakera Alberta Gonzaleza.

Slučaj kojim je Heymann zadobio
ogromnu panju medija i priznanja.

Gonzalez je osmislio krađu preko 100
milijuna kreditnih kartica i ATM brojeva,

najveću prevaru toga tipa u povijesti.

Ovdje Heymann, opisujući Gonzaleza,
daje svoje viđenje hakerskog mentaliteta.

Ovi ljudi su vođeni mnogim
sličnim stvarima kao i mi.

Imaju ego, vole izazove
i naravno, vole novce,

i sve to se novcem moe dobiti.

Jedan od osumnjičenih koji je
bio umijean u slučaj Gonzaleza

bio je mladi haker Jonathan James.

Vjerujući da će Gonzalez-ovi
zločini biti prikačeni njemu,

James je izvrio samoubojstvo
u toku istrage.

U ranim novinskim izvjetajima, opisujući
poziciju vlade u slučaju Aaron Swartza,

Heymannova efica, pravni
zastupnik za distrikt

Massachusetts, Carmen
Ortiz, rekla je sljedeće:

"Krađa je krađa, bez obzira da li
koristite kompjutorske komande ili pajser,

i bez obzira da li uzimate
dokumente, podatke ili dolare."

To nije točno. To očigledno nije točno.

Ne kaem da je bezopasno

i ne kaem da ne bi trebali
smatrati kriminalom krađu informacija,

ali morate biti mnogo suptilniji
u pokuaju da procijenite

kakva je točno teta tu u pitanju.

Kada je u pitanju pajser,

svaki put kada ja provalim
negdje uz pomoć pajsera,

ja činim tetu,
u to nema nikakve sumnje.

Ali kada Aaron napie zapis

"preuzmi, preuzmi, preuzmi"
stotine puta u sekundi,

tu nema evidentne tete ni za koga.

Ako to radi u svrhu prikupljanja

arhive, da bi napravio
akademsko istraivanje,

nema nikakve tete ni za koga.

On nije krao, on nije prodavao
to to ima ili poklanjao.

to se mene tiče,
on je stavljao do znanja.

Hapenje je ostavilo danka na Swartzu.

Nije htio pričati o tome
i bio je vidno potresen.

Kada pomislite da vam FBI dolazi na vrata

svaki put kada se spustite u podrum,
čak i kada idete prati odjeću,

i da će da vam upasti u
stan jer niste zaključali vrata...

Mislim, ja bih bio pod priličnim stresom...
I bilo je jasno.

Tako da je Aaron bio stalno
nekako loeg raspoloenja.

Nije htio otkriti bilo
kakvu osjetljivu informaciju

u vezi svog boravita u to vrijeme,

jer se toliko bojao da će ga FBI čekati.

Bilo je to vrijeme jedinstvenog
drutvenog i političkog aktivizma.

'Time magazine' je kasnije proglasio
svojom osobom godine za 2011. godinu

"The Protester" (demonstrant).

Hakerske aktivnosti su bile jako aktualne.

'WikiLeaks' je objavio
riznicu diplomatskih depea.

Manning je u tom trenutku bio u zatvoru.

Nije bilo poznato da li je
on odavao informacije.

'Anonymous' koji je bio
neka vrsta protestne grupe,

koja je imala dosta
hakera u svojim redovima,

odravala je brojne skupove.

Ako usporedite to sa onim to je on radio,

to bi trebalo biti ostavljeno
MIT-u i JSTOR-u da rijee,

u nekoj vrsti internog
i profesionalnog domena.

To nikada nije trebalo privući
panju kriminalnog sustava.

Jednostavno, nije tu pripadalo.

Prije nego to je optuen,
Swartzu je ponuđena nagodba,

koja je podrazumijevala tri mjeseca robije,
neki period u centru za odvikavanje,

i godina kućnog pritvora,

sve to bez dozvole
koritenja kompjutora.

To je bilo pod uvjetom da se
Swartz izjasni krivim za krivično djelo.

I eto nas. Nita nije otkriveno,
nema nikakvih dokaza

u vezi sa ovim slučajem,

a mi moramo donijeti
tu krupnu odluku.

Gdje nas pravnik pritiće da to uradimo.

Vlada nam daje zahtjev
bez mogućnosti pregovaranja.

I rečeno nam je da su nam anse male.

Tako da, bio kriv ili ne,
bolje da prihvati ponudu.

Boston ima vlastiti odsjek
za kompjutorski kriminal.

Gomila pravnika, vjerojatno
vie nego to im je potrebno.

Dakle, moete zamisliti
raznorazne slučajeve

u kojima je krivično gonjenje vrlo teko,

jer imate tamo neke kriminalce u Rusiji

ili imate neke ljude unutar korporacije
koji će imati pravnike od 500 dolara na sat

ili 700 dolara na sat, koji su protiv vas.

I onda imate slučaj sa ovim klincem,

gdje je poprilično lako
dokazati da je on neto učinio,

a FBI ga je već označio kao
nekoga tko pravi probleme.

Dakle, zato onda ne krenuti
najjače to je moguće na njega?

To je dobro za tuioca,

to je dobro za dravu, jer se
borite protiv svih tih terorista.

Bila sam strano uplaena.

Bila sam uplaena kada
mi je zaplijenjen kompjutor.

Bojala sam se da ne odem u zatvor,

jer mi je kompjutor zaplijenjen.

Imala sam povjerljivi materijal od izvora

iz mog prethodnog rada na laptopu...

A moj najveći prioritet je

da sačuvam svoje izvore.

Bila sam strano uplaena
to će se dogoditi Adi.

Aaron mi je rekao da
su mu ponudili nagodbu

i on je na kraju rekao da će
prihvatiti ako mu ja tako kaem.

I bila sam jako blizu
da mu kaem: "Prihvati."

Imao je...
Razvio je ozbiljne političke aspiracije,

u tom periodu između trenutka

kada je zavrio sa
poduzimljivim 'startup' ivotom

i počeo taj novi ivot koji je
doveo do tog političkog aktivizma.

I on jednostavno nije vjerovao da moe
nastaviti dalje sa takvim ivotom.

Sa zločinom.
Jednoga dana mi je rekao...

etali smo pored Bijele kuće i rekao mi je:

"Nemaju oni nikakav zločin."

Stvarno je elio da to bude njegov ivot.

Nije nikoga ubio, nije nikoga povrijedio,

nije ukrao novac,

nije učinio nita to bi se moglo
okarakterizirati kao zločin, zar ne?

I, tu je prisutna ta ideja da

ne postoji razlog da se označi zločincem

i oduzme mu se pravo da
glasa u mnogim dravama.

Za to to je učinio,

to je jednostavno nečuveno,
za njega je bilo smisla

da moda bude kanjen
velikom novčanom kaznom

ili da mu se zabrani povratak u MIT.

Ali da ga proglase zločincem?
Da ide u zatvor?

Swartz je odbio nagodbu.

Heymann se jo vie potrudio,

Heymann je nastavio da
nas pritiče na svim nivoima.

Čak i uz fizičke dokaze

skinute sa Aaronovog Acer kompjutora,
hard diska i usb flea,

tuiocima je bio potreban
dokaz za njegove motive.

Zbog čega je Aaron Swartz
preuzimao članke sa JSTOR-a?

I to je planirao raditi sa njima?

Vlada je tvrdila da ih je
on planirao objaviti.

Mi zapravo ne znamo da li je
to bila njegova prava namjera,

jer je Aaron također imao i povijest

bavljenja projektima u kojima je analizirao
velike baze podataka znanstvenih članaka

s ciljem da nauči
zanimljive stvari o njima.

Najbolji dokaz za to je podatak
da kada je bio na Stanfordu,

također je preuzeo i cijelu legalnu
bazu podataka Zapadnog prava.

U projektu sa studentima
prava na Stanfordu,

Swartz je preuzeo legalnu
bazu podataka 'Westlaw'.

Razotkrio je problematične veze između

finacijera legalnog istraivanja
i povoljnih rezultata.

Učinio je fantastičnu analizu
neprofitabilnih tvrtka

koje daju novac profesorima prava,
koji piu pregledne radove o pravu,

to bi onda bilo korisno za,
npr. Exxon, tijekom izlijevanja nafte.

Dakle, to je jedan vrlo korumpiran sustav
financiranja. Znate, zaludna istraivanja.

Swartz nikada nije objavio
'Westlaw' dokumente.

Teoretski, istu stvar je mogao
raditi i sa bazom podataka JSTOR-a.

To bi bilo potpuno u redu.

Sa druge strane, ako je imao namjeru da

kreira konkurentski servis JSTOR-u,

ili da napravi vlastiti
pristup pregledu prava Harwarda

i naplaćuje ga,

onda bi to bilo kriminalno djelo,

jer onda pokuava komercijalno
eksploatirati taj materijal.

Ali na neki način je suludo
pomisliti da je on to radio.

A imate i neki srednji slučaj,

to ako je pokuavao to
osloboditi za svijet u razvitku?

Ali, u ovisnosti od toga to je radio,

postoje vrlo različiti obrasci
kako bi zakon to trebao tretirati.

Vlada ga je teretila

kao da je bio u pitanju
komercijalni kriminalni prijestup,

poput krađe gomile podataka
o kreditnim karticama,

kao da je bio taj tip kriminala.

Ja ne znam to je on namjeravao
učiniti sa tom bazom podataka,

ali sam čuo od njegovog prijatelja

da mu je Aaron rekao da
će analizirati podatke

u vezi sa dokazima financiranja korporacija
za istraivanje klimatskih promjena

koje je dovelo do pristranih rezultata.

I ja to apsolutno vjerujem.

Rečeno mi je da Steve eli
razgovarati sa mnom

i pomislila sam da je to moda
način da se izvučem iz toga.

Da jednostavno izađem iz te situacije.

Nisam eljela ivjeti u strahu
da će mi zaplijeniti kompjutor.

Nisam eljela ivjeti u strahu
da ću morati ići u zatvor

zbog nepotovanja sudske odluke,

ako bi me pokuali primorati
da deifriram moj kompjutor.

Kada su doli i rekli mi:
"Steve eli razgovarati sa tobom",

to mi se činilo razumnim.

Ponudili su Nortonovoj
neto to je poznato kao

dokument "Kraljica na jedan dan"
ili "proffer" (nagodba).

To bi omogućilo tuiocima da postavljaju
pitanja u vezi sa Aaronovim slučajem.

Nortonova bi dobila za sebe imunitet

za svaku informaciju koju bi
otkrila u toku toga sastanka.

Nije mi se dopalo.

Stalno sam ponavljala mojim
odvjetnicima da mi se ne...

To mi je bilo sumnjivo,
nije mi se dopalo.

Nisam eljela imunitet,
nije mi bio potreban imunitet.

Ja nita nisam uradila.

Ali oni su bili vrlo vrlo striktni

da ne ele da idem na sastanak
sa tuiocem bez imuniteta.

Da budemo jasni, to je bila ta
ponuda "Kraljica na jedan dan"?

Tako je, "proffer".

Gdje biste Vi praktično
njima dali informacije

u zamjenu za imunitet od tuilatva.

Dakle, nije to bilo odavanje informacija,

to je bilo, makar sam ja to
tako shvatila, samo poziv

na razgovor, neka vrsta intervjua.

Postavljaju Vam pitanja?
-Postavljaju mi pitanja.

Pitaju Vas ono to ih zanima?
-Tako je.

I ono to saznaju, koriste u postupku?

Tako je, i stvarno sam... I uporno
sam pokuavala otići nezatićena.

Uporno sam pokuavala
odbiti tu nagodbu.

Nije mi bilo dobro,
pritiskali su me moji odvjetnici,

bila sam zbunjena.

Nisam se osjećala dobro zbog toga.

Bila sam u depresiji
i bila sam uplaena,

i nisam shvaćala situaciju
u kojoj se nalazim.

Nisam imala ideju
zato sam u toj situaciji.

Nisam uradila nita zanimljivo,
a kamoli pogreno.

Aaron je evidentno
bio uniten zbog toga,

mi smo bili skroz uniteni zbog toga.

Aaronovi advokati su bili
skroz uniteni zbog toga.

Pokuali smo nagovoriti
Quinn da promjeni odvjetnike.

Nisam navikla da budem u prostoriji
sa grdosijom, dobro naoruanim,

koji mi neprestano govori da laem

i da sam sigurno neto uradila.

Rekla sam im da ta
stvar za koju ga terete

nije zločin.

Rekla sam im da su na
pogrenoj strani povijesti.

Upotrijebila sam taj izraz.
Rekla sam im:

"Vi ste na pogrenoj strani povijesti."

A oni su se dosađivali,

nisu izgledali bijesno, samo su
izgledali kao da im je dosadno.

I počela sam...
Činilo mi se da

nismo akteri istog razgovora.

Mislim, rekla sam im gomilu stvari o tome

zato bi ljudi preuzimali
članke iz časopisa. I na kraju,

ne sjećam se o čemu se radilo.

Spomenula sam da je učinio blog

"the guerilla open access manifesto"
(gerilski manifest za slobodan pristup).

Ovo je "the guerilla
open access manifesto",

navodno napisan srpnja 2008.
godine u Italiji.

Informacija je moć.

Ali, kao i kod svake moći,

postoje oni koji ele
da je sačuvaju za sebe.

Kompletno znanstveno i
kulturno nasljeđe na svijetu,

stoljećima objavljivano
u knjigama i časopisima,

u velikoj mjeri se digitalizira i zaključava

od strane brojnih privatnih korporacija.

U međuvremenu, oni koji su
zaključani ne sjede skrtenih ruku.

unjali ste se kroz rupe
i peli preko ograda,

oslobađajući informacije
zaključane od strane izdavača

i dijeleći ih sa svojim prijateljima.

Ali sve ove akcije idu u tamu,
sakrivene pod zemljom.

To se naziva krađom ili piraterijom,

kao da je dijeljenje riznice
znanja moralni ekvivalent

pljačkanju broda i ubijanju njegove posade.

Ali dijeljenje (eranje) nije
nemoralno, to je moralni imperativ.

Samo bi oni zaslijepljeni pohlepom

odbili dati prijatelju kopiju.

Nema pravde u nepravednim zakonima.

Vrijeme je da se izađe na svjetlost i,

po velikoj tradiciji
građanske neposlunosti,

objavi nae protivljenje ovoj
privatnoj krađi javne kulture.

Ovaj manifest su navodno
pisale četiri različite osobe,

a uredila ga je Nortonova,

ali Swartz je bio taj koji je
stavio svoj potpis na njega.

Kada se zavrilo,
odmah sam otila do Aarona

i rekla mu sve čega
sam se mogla sjetiti

i on je strano pobijesnio.

Stvari koje sam uradila nisu
se trebale tako zavriti.

Nisam uradila nita loe,

a sve je polo po zlu.

Ali nikada nisam...

Jo uvijek sam bijesna.

Jo uvijek sam bijesna...

Da sve od sebe sa tim
ljudima da uradi pravu stvar,

a oni sve okrenu protiv tebe

i povrijede te svim
raspoloivim sredstvima.

I, u tom trenutku, alim
to sam rekla to sam radila.

Ali vie alim to smo se pomirili s tim,

to nam je to u redu.

to nam je ok pravni sustav
koji pokuava namamiti ljude

u zamke, da bi im unitio ivote.

Dakle, da, voljela bih
da to nisam ispričala,

ali sam mnogo, mnogo
bjesnija to sam tu gdje jesam.

Da mi kao ljudi mislimo da je ovo ok.

Iskoristili su svaku metodu
koji su mogli smisliti

da bi je naveli da im
otkrije informacije koje bi

oteale Aaronu, a pomogle
Aaronovim tuiocima.

Ali, znate, ne mislim da je ona imala
informacije koje su bile od koristi vladi.

Mjeseci su prolazili dok su Swartzovi prijatelji
i obitelj čekali da se pojavi optunica.

U međuvremenu, Swartz je postao
stručnjak za brojne stvari na internetu.

Da li mislite da je internet neto to bi
se trebalo smatrati ljudskim pravom,

neto to Vam vlada ne moe oduzeti?

Da. Definitivno.

Postoji ta ideja da je nacionalna
sigurnost izgovor da se ugasi internet.

Točno je to ono to smo čuli u
Egiptu, Siriji i drugim zemljama.

Dakle da, istina je, sajtovi
poput "WikiLeaks" će postaviti

neki kompromitirajući materijal u vezi
sa tim to rade američke vlasti.

I ljudi će organizirati proteste zbog toga

i pokuati smijeniti vlast.

Znate, to je dobra stvar.

To je bit Prvog amandmana
o pravu na slobodu izraavanja,

slobodu organiziranja.

Dakle, stav da bi to trebalo ugasiti

mislim da se kosi sa
najosnovnijim američkim principima.

Mislim da je princip onaj koji
bi nai očevi osnivači razumjeli.

Da je tada postojao internet

umjesto potanskih slubi,
stavili bi ISP-eve.

Swartz je upoznao aktivistkinju Taren Steinbrickner-Kauffman
i njih dvoje su počeli da se zabavljaju.

U masovnim narodnim protestima.

Nema masovnih narodnih protesta.
To neće donijeti nikakve promjene.

Zna, 4 osobe u ovom gradu bi trebale
izazvati masovne globalne proteste.

Zna, treba nam potpisnik peticije.

Ne govoreći joj detalje,
upozorio ju je

da je umijean u neto to je
jednostavno nazvao "loa stvar".

I imala sam neke luđačke teorije, poput te

da je imao ljubavnu aferu
sa Elizabeth Warren.

pekulirala sam sa
Hillary Clinton i Elizabeth Warren.

Negdje kasno u srpnju Aaron me je nazvao,

ja sam se javila i on je rekao:

"Loa stvar bi sutra
mogla biti na vijestima."

"Hoće da ti kaem ili
hoće čitati u vijestima?"

A ja sam rekla:
"Hoću da mi ti kae."

I on je rekao:
"E pa, uhapen sam

zbog preuzimanja previe
članaka iz akademskih časopisa

i ele da ja budem primjer."

A ja sam rekla:
"To je to? To je velika frka? Stvarno?"

"Ne zvuči kao neka jaka stvar."

14. srpnja 2011. godine federalni tuioci
optuili su Swartza za 4 krivična djela.

Njega su optuili.

Istoga dana uhićene su 2 osobe u
Engleskoj koje su bile članovi 'LulzSec'-a

i jo nekoliko pravih hakera.

A Aaron je samo netko tko liči na hakera

dovoljno da mogu nataknuti njegovu
glavu na kolac i okačiti je na vrata.

Aaron je otiao da se
preda i uhapsili su ga.

Pretresli su ga do gole koe.

Skinuli mu nirance, uzeli kai

i strpali ga u samicu.

Odvjetnički ured
distrikta Massachusetts

izdao je sljedeće saopćenje:

"Swartza čeka 35 godina u zatvoru,

nakon toga trogodinje
nadgledanje na slobodi,

restitucija, zapljena i kazna
do iznosa od milijun dolara."

Oslobođen je uz kauciju od 100.000 dolara.

Istoga dana, glavna rtva u slučaju, JSTOR

slubeno odbacuje sve optube protiv
Swartza i odbija nastaviti slučaj.

JSTOR, oni nam nisu bili prijatelji. Nisu nam
pomogli, niti bili prijateljski nastrojeni,

ali su također imali stav:
"Mi nismo dio ovoga."

JSTOR, i njihova roditeljska
tvrtka Ithica

također su *ignorirali zahtjev
da pričaju za ovaj film.

Ali u to vrijeme su izdali
saopćenje u kome se kae

da o tubi odlučuje vlada, a ne JSTOR.

I mi smo vjerovali da će
s tim slučaj biti okončan.

Da ćemo moći natjerati
Stephen Heymanna da odbaci optube.

Ili da se to rijei nekom
racionalnom nagodbom.

A vlada je to odbila.

Zbog čega?

Pa, mislim da su htjeli
da Aaron bude primjer,

a rekli su da je razlog zbog
koga ne ele ići dalje,

zahtijevajući presudu za
zločin i zatvorsku kaznu,

taj to su eljeli da iskoriste
ovaj slučaj za zastraivanje.

Tako su nam rekli.

Oni su vam to rekli?
Da.

To je trebalo biti za primjer?
-Da.

On je trebao biti primjer?
-Da. Stephen Heymann je to rekao.

Koga da zastrae?

Kao da se gomila ljudi logira na JSTOR

i preuzima članke da bi poslali političku
poruku. Mislim, koga zastrauju?

Lake bi bilo razumjeti stav
Obamine administracije

o navodnom zastraivanju kada bi to
bila administracija koja je, na primjer,

krivično gonila vjerojatno
najveći ekonomski zločin

koji je ova zemlja vidjela
u posljednjih 100 godina.

Zločini koji su počinjeni i doveli do
financijske krize na Wall Streetu.

Kada počnete razvijati nekontroverznu
ideju samo selektivnog zastraivanja,

prestajete praviti nepristrane
analize krenja zakona

i odlučujete razvijati
resurse za provođenje zakona,

posebno na osnovi političke ideologije.

I to nije samo nedemokratski,
to bi trebalo biti i neamerički.

Tuilac Stephen Heymann je
kasnije navodno neslubeno rekao

da je kap koja je prelila čau
bilo saopćenje za medije

od strane organizacije koju je Swartz
osnovao i koja se zvala "Demand Progress".

Sudeći po izvjetaju MIT-a,

Heymann je reagirao
kratkom izjavom podrke,

nazivajući je divljom internet kampanjom

i glupim potezom koji je
slučaj pomaknuo sa ljudskog

'jedan-na jedan' nivoa
na institucionalni nivo.

To je bila otrovna kombinacija.

Tuilac koji nije elio ukaljati obraz, čija
je politička karijera moda bila na zalasku

i nije elio da mu to bude
povratak i da ih proganja.

Da se potroi gomila dolara
od poreza za hapenje

nekoga tko je uzeo previe
knjiga iz biblioteke

i da se njegovo dupe
dovuče do suda. Nema anse!

Ja sam onda pokuavao na različite
načine izvriti pritisak na MIT,

da ih nekako dovedem do vlasti,

da trae od vlasti da
prekine krivični postupak.

Kakva je bila reakcija MIT-a?

U tom trenutku činilo se da
nema nikakve reakcije MIT-a.

MIT ne staje u obranu Aarona,

to je za ljude unutar
zajednice MIT-a bilo nečuveno,

jer je MIT taj koji ohrabruje
hakiranje u najirem smislu te riječi.

U MIT-u, ideja prolaska putevima i tunelima

kojima je to zabranjeno,
nije bilo samo pravo prolaska,

to je bio dio MIT-eve ture,

a otključavanje brava je
na MIT-u bio zimski kurs.

Oni su imali moralni
autoritet da to zaustave.

MIT nikada nije istupio i zauzeo
stav tako to će reći vlastima:

"Nemojte to raditi.
Ne elimo da to radite.

Pretjerali ste, to je previe otro."
Barem koliko ja znam.

Ponaali su se kao to bi se
ponaala bilo koja druga korporacija.

Pomogli su vlastima, a nisu pomogli nama,

osim ako nisu mislili da su morali
i nikada nisu pokuali to zaustaviti.

MIT je odbio brojne zahtjeve za komentar.

Ali kasnije su izdali saopćenje u kome se kae
da su pokuali zadrati neutralnu poziciju

i da vjeruju da Heymann i
Američki odvjetnički ured nisu

marili za to to je MIT mislio
ili rekao u vezi sa slučajem.

Ponaanje MIT-a bilo je zaista u
suprotnosti sa njihovim duhom.

Moe se raspravljati o tome da li
je za MIT bilo ok to su sve *ignorirali,

ali zauzimanje tog stava, tog neutralnog stava,
je zapravo bilo zauzimanje stava tuioca.

Kada pogledate Stevea Jobsa i Steve Wozniacka,
oni su počeli tako to su prodavali 'bluebox',

to je bila stvar napravljena da
prevari telefonsku kompaniju.

Ako pogledate Billa Gatesa i Paula Allena,

oni su svoj biznis započeli koristeći
kompjutorsko vrijeme na Harvardu,

to je vrlo jasno bilo u
suprotnosti sa pravilima.

Razlika između Aarona i
ljudi koje sam upravo spomenuo

je u tome to je Aaron elio svijet učiniti
boljim mjestom, nije elio samo zaraditi novac.

Swartz je nastavio otvoreno govoriti
o različitim temama na internetu.

Znate, razlog zbog koga internet
funkcionira je konkurentno trite ideja.

I mi se moramo fokusirati na to da
dobivamo vie informacija u vezi nae vlade,

bolju pristupačnost, vie
diskusije, vie debate.

A umjesto toga, čini se da je skuptina
fokusirana na to da te stvari ugasi.

Aaron je mislio da moe promijeniti svijet

samo time to će vrlo jasno
taj svijet objasniti ljudima.

'FLAME' moe doslovno kontrolirati va
kompjutor i učiniti da vas on pijunira.

Dobrodoao Aaron, drago
mi je da si ponovo sa nama.

Znate, kao to su to ranije radili pijuni,

stavljali mikrofone i
sluali to ljudi pričaju,

sada se za to isto koriste kompjutori.

Swartz-ova politička
aktivnost se nastavlja.

Njegova panja bila je
usmjerena na dokument

skuptine u vezi sa suzbijanjem
internet piraterije.

To se zvalo 'SOPA'
(akt o zaustavljanju internet piraterije).

Aktivisti, poput Petera Eckersleya,
smatrali su ga velikim pretjerivanjem,

koje prijeti da ugrozi tehnički
integritet samog interneta.

Jedna od prvih stvari koje sam
učinio bila je da sam zvao Aarona.

Pitao sam ga: "Moemo li napraviti
veliku online kampanju protiv ovoga?"

"Ovo nije akt o autorskim pravima."

Nije?

"Nije", rekao je.
"Ovo je akt o slobodi za povezivanjem."

Sada sam paljivo sluao.

Razmislio je o tome neko vrijeme
i onda je rekao: "Da!"

Onda je osnovao "Demand Progress".

"Demand Progress" je online
aktivistička organizacija.

Sada imamo oko 1.5 milijuna članova.

Pokrenuta je na jesen 2010.

Aaron je bio jedan od najistaknutijih

u grupi ljudi koja je
pomagala u organiziranju

oko pitanja socijalne pravde na
federalnom nivou u ovoj dravi.

'SOPA' je bio jedan
dokument čiji je cilj bio

da suzbije online pirateriju
muzike i filmova,

ali ono to je zapravo radio,
u biti je bilo koritenje čekića

na problemu koji je zahtijevao skalpel.

Ako bi proao, ovaj zakon bi omogućio
kompaniji da prekine financiranje sajtova

bez odgovarajućeg procesa ili čak da
primora Google da isključi njihove linkove.

Sve to je potrebno je jedna
potvrda o autorskom pravu.

To je okrenulo titane
tradicionalnih medija protiv nove

mnogo sofisticiranije remiks kulture.

To svakoga tko vodi neki
sajt pretvara u policajca

i ako ne radi svoj posao, a to je
da se pobrine da nitko na tom sajtu

ne radi nita to je čak
i potencijalno ilegalno,

cijeli sajt bi mogao biti ugaen
čak i bez sudskog postupka.

To je prevrilo svaku mjeru.
Mislim, to je bila katastrofa.

Ovaj akt predstavlja ozbiljnu
prijetnju građanskoj i slobodi govora

za sve koji koriste internet.

Bila je samo aka nas koji smo rekli:
"Vidite, ni mi nismo za pirateriju,

ali nema nikakvog smisla
unitavati arhitekturu interneta,

sustav imenovanja domena i mnogo
toga to ga čini slobodnim i otvorenim,

a sve to u ime borbe protiv piraterije."

I Aaron je to momentalno skapirao.

Slobode koje garantira na ustav,

slobode na kojima je naa zemlja
izgrađena će iznenada biti izbrisane.

Nova tehnologija, umjesto
da nam donese veću slobodu,

uguit će naa osnovna prava koja
smo oduvijek smatrali garantiranim.

I u razgovoru sa Peterom sam
shvatio da to ne mogu dozvoliti.

Kada je predstavljena SOPA, listopada
2011. godine, smatrana je neizbjenom.

Kada se akt pojavio, naa strategija
je bila da probamo to usporiti.

Moda da ga malo oslabimo,

ali čak ni mi nismo mislili da
ćemo ga moći da zaustaviti.

Kada radite u Washingtonu,
ono to naučite je da

su tu tipične zakonodavne borbe

one između različitih postavki
financijskih korporativnih interesa.

I sve tako da se zaobiđe zakonodavstvo.

I najizjednačenije borbe su kada
imate jedan set korporativnih interesa

protiv drugog seta korporativnih
interesa, a da su pri tom financijski

podjednako pozicionirani u
smislu kampanje i lobiranja.

Te borbe su najtjesnije.

One koje čak nisu ni borbe,

su kada je sav novac na jednoj strani,

sve korporacije su na jednoj strani,

a na drugoj strani su samo milijuni ljudi.

Za svo vrijeme provedeno u javnoj slubi
nisam vidio nita nalik PIPA-i i SOPA-i.

Na tom aktu je bilo vie od 40
američkih senatora, kao ko-sponzora.

Dakle, već su bili daleko od toga da skupe 60
glasova da prođu sve proceduralne korake.

Čak sam i ja počeo sumnjati u sebe.
Bio je to teak period.

Swartz i 'Demand Progress' su
uspjeli pridobiti ogromnu podrku,

koristeći tradicionalne uvrede u kombinaciji
sa uobičajeno koritenim glasom preko 'IP'-a,

čime su učinili da se vrlo
lako moe pozvati skuptina.

Nikada nisam upoznao nikoga tko je
mogao raditi na njegovom nivou,

i sa tehnoloke strane i sa
strane strategije kampanje.

Milijuni ljudi su zvali skuptinu i
potpisali peticiju protiv SOPA-e.

Skuptina je uhvaćena bez garda.

Bilo je neto u tome kada gledate te zbunjene
članove skuptine koji raspravljaju o aktu,

gledate ih kako inzistiraju na tome
da mogu da reguliraju internet,

i gomila trebera ih
nikako nije mogla zaustaviti.

Ja nisam treber.

Ja jednostavno nisam dovoljno treber.

Moda bi trebali pitati neke
trebere to ova stvar zapravo radi.

Hajde da organiziramo sasluanje,
dovedite trebere.

Stvarno?

trebere?

Znate, mislim da je riječ koju
ste traili zapravo "stručnjaci".

Da vas prosvijetle, da vam se zakoni
ne bi obili o glavu, unitili internet.

Mi smo koristili izraz
"treber", ali nama je to

dozvoljeno da koristimo,
jer mi smo treberi.

Činjenica da nas je to odvelo
toliko daleko, a da oni

nisu razgovarali sa nekim
tehničkim stručnjacima,

ogleda se u činjenici da u
ovome gradu postoji problem.

Traim nekoga da dođe pred
ovo tijelo i svjedoči u sasluanju

i kae:
"Evo, zbog ovoga oni nisu u pravu."

Postojao je ured koji je
davao znanstvene i tehnoloke savjete

i članovi su mogli otići tamo i reći:
"Pomozite mi da shvatim XYZ".

A Gingrich ju je ugasio.
Rekao je da je to bacanje novaca.

Od tada je skuptina utonula u mračno doba.

Mislim da nitko nije mislio da se SOPA
moe pobijediti, uključujući i Aarona.

Znao je da vrijedi pokuati, ali
djelovalo je da se ne moe pobijediti.

I sjećam se, moda par mjeseci
kasnije, sjećam se da me je

okrenuo i bio u fazonu:
"Ja mislim da bi mogli pobijediti."

A ja sam rekla:
"To bi bilo nevjerojatno."

Pozivi skuptini se
nastavljaju kada sajt

za domene "GoDaddy"
počinje podravati akt.

Desetine tisuća korisnika prebacilo
je svoje domene u znak protesta.

U roku od tjedan dana, ponizni "GoDaddy"
okreće svoju poziciju prema SOPA-i.

Kada su ljudi iz skuptine podrali ovo,

filmska i glazbena industrija shvaća da
je dolo do tog naglog povratka natrag

i oni su na neki način malo prikočili akt.

Mogla se vidjeti krivulja deavanja.

Moglo se vidjeti da su nai
argumenti počeli odjekivati...

Izgledalo je kao da Aaron
zadaje udarce i biva raznesen...

Zadaje jo jedan, pa opet biva raznesen.

I na kraju je uspio skupiti dovoljno drva
za potpalu, da bi vatra zapravo gorjela

i sve se pretvorilo u veliki plamen.

16. siječnja 2012. godine
Bijela kuća je izdala saopćenje

u kome se kae da nisi podravali akt.

A onda, dogodilo se ovo.

Ja snano vjerujem da se trebamo
baviti pitanjem piraterije

i da to trebamo raditi jako ozbiljno.

Ali ovaj akt nije prava stvar.

Kada je Jimmy Wales
podrao zatamnjivanje Wikipedia,

petog najpopularnijeg sajta na svijetu,

to je sajt koji čini 7% svih 'klikova',
bilo gdje na internetu.

Wikipedia je postala crna,

Reddit je postao crn,

Craigslist je postala crna,

telefonske linije na Capitol Hillu
su se počele topiti od usijanja,

članovi skuptine su uurbano davali izjave

kojima povlače svoju podrku aktu,
koji su promovirali do prije samo par dana.

U roku od 24 sata, broj
protivnika SOPA-e u skuptini

otiao je sa ovoga...

na ovo.

Vidjeti Kongresmena i Senatore
kako lagano mijenjaju ploču

tijekom dana u kome je dolo do
zatamnjenja je bilo poprilično nevjerojatno.

Bio je to potpuni obrat.

I tada, ma koliko mi je bilo teko
u to da povjerujem nakon svega,

mi smo pobijedili!

Stvar za koju su svi rekli da je nemoguća,

koju su neke od najvećih tvrtki na
svijetu otpisale kao nerealnu, se dogodila.

Uspjeli smo!

Pobijedili smo!

Ovo je povijesni tjedan za politiku prema
internetu, moda i za američku politiku.

Od ljudi iz Washingtona,

od zaposlenih u Capitol Hill-u, smo čuli da su
dobili vie e-mail-ova i telefonskih poziva

toga dana kada je SOPA ugaena
nego to su ikada za bilo to dobili.

Mislim da je to bio izuzetno
interesantan trenutak.

To je bio trenutak kada je internet
odrastao, u političkom smislu.

To je bilo inspirativno jer je teko
povjerovati da se zapravo dogodilo.

Teko je povjerovati da jedan akt
sa tolikom financijskom silom iza sebe

nije lagano proao u skuptini.

I ne samo da nije lagano proao,
već nije proao uopće.

Ponekad je lako osjećati se nemoćnim.

Kada izađete na ulice, marirate i vičete,

a nitko vas ne čuje.

Ali ja sam danas tu da vam kaem:
"Vi ste moćni!"

Moda se ponekad osjećate
kao da vas nitko ne slua,

ali ja sam tu da vam kaem
da ste vi ti koje sluaju.

Vi pravite razliku. Vi moete zaustaviti
ovaj akt ako ne odustanete od borbe.

Stop PIPA! Stop SOPA!

Neke od najvećih internet tvrtki,
da budemo iskreni, bi imale koristi

u svijetu u kome će sitniji
konkurenti biti cenzurirani.

Ne smijemo dozvoliti da se to dogodi.

Za njega je vanije bilo da bude
siguran da je napravljena manja promjena,

nego da igra neku malu
ulogu u velikoj promjeni.

Ali SOPA je bilo neto gdje je
igrao veliku ulogu u velikoj promjeni.

I za njega je to na neki
način bio dokaz koncepta.

Ok, ono to ja elim učiniti u
svom ivotu je da promijenim svijet.

Razmiljam o tome na jednom
znanstvenom nivou, procjenjujući svoj utjecaj.

I ovo je dokaz da je to moguće.

Ono to elim učiniti
u svom ivotu je moguće.

Dokazao sam da mogu to učiniti.
Da ja, Aaron Swartz, mogu promijeniti svijet.

Za momka koji nikada nije mislio
da je stvarno neto mnogo učinio,

a takav je bio Aaron,

to je bio jedan od nekoliko momenata
gdje se stvarno moglo vidjeti

da se osjećao kao da
je učinio neto dobro.

Osjećaj kao da je to moda i jedan
jedini njegov pobjednički krug.

Svi su rekli da nema anse
da zaustavimo SOPA-u.

Mi smo je zaustavili. To su 3 nevjerojatno
dobre pobjede, a godina jo nije gotova.

Mislim, ako postoji trenutak kada
treba biti pozitivan, onda je to ovaj.

On pobjeđuje SOPA-u godinu
dana nakon to je bio uhapen.

To nije nedvosmisleno sretan trenutak,

dosta toga se događa.

On je toliko nabrijan da sudjeluje u političkim
deavanjima, ne moete ga zaustaviti.

Spisak organizacija koje je Swartz
osnovao ili bio ko-osnivač je ogroman.

I godinama prije nego to je
Edward Snowden objelodanio

iroko rasprostranjeno
nadgledanje interneta,

Swartz je već bio zabrinut.

okantna je i pomisao da je
odgovornost toliko labava,

da oni čak nemaju ni osnovnu statistiku

o tome koliko je veliki
ovaj pijunski program.

Odgovor je: "pijuniramo toliko mnogo ljudi,
da ne moemo čak ni da ih izbrojimo."

Onda je to uasno mnogo ljudi.

Jedna od stvari koje su rekli bila je: "Vidi,
znamo brojeve telefona onih koje pijuniramo,

ali ne znamo točno koliko
je to stvarnih osoba."

Ali su govorili da uopće
ne mogu iznijeti cifru.

To je poprilično...
Mislim, to je zastraujuće.

Izloili su ga nevjerojatnom pritisku,
oduzeli mu sav novac koji je zaradio.

Prijetili su da će mu
fizički oduzeti slobodu.

Zato su to radili? Zato su se
okomili na borce protiv korupcije?

Zato su se okomili na
ljude koji govore istinu

o raznim stvarima, od banaka

preko ratova, do transparentnosti vlade.

Dakle, tajnovitost odgovara onima koji već
imaju moć, a mi ivimo u eri tajnovitosti

koja se podudara sa
erom u kojoj vlada čini

također i dosta stvari koje su
vjerojatno ilegalne i protivne ustavu.

Dakle, te dvije stvari nisu slučajne.

Potpuno je jasno da je
ova tehnologija razvijena

ne za male prekooceanske
zemlje, nego ba za ovdje,

za upotrebu u SAD, i to od
strane vladajuće strukture.

Problem u vezi pijunskih programa je
to su već dugo u laganoj ekspanziji,

jo iz vremena Nixonove administracije.

Očigledno je da su omasovljeni nakon 9/11,
pod vlaću Georgea W. Busha.

Obama je nastavio da ih iri.

Problemi su se lagano pogoravali,

ali se nikada nije pojavio
momenat kada si mogao reći:

"Ok, moramo motivirati opoziciju danas,
jer danas je dan kada je to vano."

Po mojoj procjeni, sudski
proces protiv Aarona Swartza

bio je način da se poalje neka
vrsta laserske poruke grupi ljudi

koje je Obamina administracija
vidjela kao političku prijetnju.

A to su naročito bila hakerska, informacijska
i udruenja demokratskih aktivista.

I poruka koju je Obamina
administracija eljela da poalje

toj određenoj grupi ljudi,
po mojoj procjeni, bila je:

"Znamo da ste sposobni da
napravite probleme establimentu,

i zato ćemo pokuati da od
Aarona Swartza napravimo primjer,

da bismo zastraili to je moguće vie vas,
da ne upadnete u takve probleme."

Iz vlade su rekli:

"O, pravna sredstva koja
koristimo da bismo legalizirali

pijunske programe,
također su povjerljiva,

tako da va, ne moemo čak ni reći koje zakone
koristimo da bismo vas mogli pijunirati."

Svaki put mogu reći:
"A, ovo je jo jedan primjer cyber rata,

cyber kriminalci nas ponovo napadaju,

u opasnosti smo, svi smo ugroeni."

To koriste kao opravdanje da
proguraju sve opasnije i opasnije zakone.

to ti osobno misli,
kako se odvija ova borba?

Od tebe ovisi!

Znate, postoje neka dva
različita kuta gledanja.

Sve je sjajno, internet
je stvorio svu tu slobodu

i sve će biti fantastično.

Ili, sve je uasno.

Internet je stvorio sve
te alatke za razbijanje

i pijuniranje i ono to
zovemo kontroliranjem.

I ja mislim da su oba
kuta gledanja istinita.

Internet je učinio obje stvari,
i obje su na neki način zadivljujuće.

A od nas ovisi to će
pobijediti na due staze.

Nema smisla reći:
"O, vie se događa jedno nego ovo drugo."

Znate, istinite su obje stvari,

a od nas ovisi na koju ćemo staviti
akcenat i koju ćemo iskoristiti,

jer su obje tu i uvijek će biti tu.

12. rujna 2012. federalni tuioci
promijenili su optunicu protiv Swartza,

dodajući telekomunikacijsku prijevaru, nedozvoljeno
pristupanje kompjutoru i kompjutorsku prevaru.

Sada, umjesto sa 4 prekraja,
Swartz se suočavao sa 13.

Snaga tuilatva dramatično je porasla,

kao i potencijalne kazne
i robija za Swartza.

Podigli su odvojene optunice da
bi dodali jo djela za koje ga terete

i imali su teoriju zato sve to
predstavlja seriju federalnih zločina

i da tu ima prostora za vrlo
otru kaznu u skladu sa zakonom.

Ta teorija i veći broj
slučajeva protiv Swartza

utjecali su na zakon prvobitno
donesen 1986. godine.

Zvao se "Commaslac Fraud and Abuse Act"
(kompjutorske prevare i akt o zloupotrebi).

Bio je inspiriran filmom "War Games"

sa Mathewom Brodrickom
i bio je to sjajan film.

U ovom filmu, jedan klinac moe
magijom kompjutorske mree

pokrenuti nuklearni napad.

To ba i nije moguće, a svakako
nije bilo moguće osamdesetih,

ali izgleda da je ovaj film
dovoljno uplaio skuptinu

da preskoče originalni zakon
o kompjutorskim prevarama.

Ovaj zakon je zastario.

Na primjer, on kanjava sporazume
o uvjetima pruanja usluga

i neto poput "eHarmony" ili "match. com"

i neko tko, na neki način,
napumpava svoje osobne karakteristike.

I odjednom, u ovisnosti
od nadlenosti i tuioca,

mogli bi se naći u gomili problema.

Svi znamo to znači 'uvjeti koritenja'.

Većina ljudi ih ne čita,
ali nepridravanje njihovih uvjeta

moglo bi značiti da činite prestup.

Na sajtovima uvjeti koritenja obično
sadre neto poput "Budite pristojni" ili

"ne činite nita to je neprikladno".

Ideja da krivični zakon ima bilo to
reći u vezi sa ovim tipom prekraja,

mislim da većinu ljudi označava kao luđake.

Primjeri su jo luđi.

Dok nisu promijenjeni u oujku 2013.,

u uvjetima koritenja na sajtu
"Seventeen magazine" pisalo

je da morate biti stariji od
18 godina da biste ga čitali.

Ja bih rekla da prema načinu na
koji pravosuđe interpretira ovaj zakon,

vjerojatno svi mi krimo zakon.

Nejasan i sklon zloupotrebi, ovaj
zakon je postao univerzalni čekić

za iroki spektar sporova
u vezi sa kompjutorima.

Iako nije bio jedini faktor u njegovom
slučaju, 11 od 13 optubi protiv Swartza

bili su sadrani u
"Commaslac Fraud and Abuse Act" zakonu.

Pitanje "Zato?" krui nad većim
djelom priče o Aaron Swartzu.

to je to motiviralo vladu
i to je zapravo njihov slučaj?

Iz Ministarstva pravosuđa
odbili su dati odgovore,

ali Prof. Orin Kerr je bivi
tuilac koji je proučavao slučaj.

Mislim da sam ovom slučaju
priao drugačijim

pravcem od drugih ljudi
iz brojnih razloga.

Bio sam federalni tuilac
u Odsjeku za pravosuđe

3 godine prije nego to
sam počeo predavati.

Vlada je istupila sa optunicom

baziranom na njihovom miljenju
o vrsti zločina koji su počinjeni.

Sa čisto pravničkog aspekta,
gledajući presedane,

gledajući statut, gledajući povijest,

gledajući slučajeve koji su do tada bili,

ja mislim da je to bila fer optunica,
ako je bazirana na tome.

Moe se raspravljati o tome da li
su trebali pokretati ovaj slučaj.

Ima tu dosta mimoilaenja.

Neki ljudi su na strani
slobodnog pristupa, neki nisu.

Ja mislim da je vlada
shvatila Swartzov

"Guerilla Open Access
Manifesto" jako ozbiljno.

I mislim da su ga smatrali za nekoga
tko je prijestupnik. Moralni imperativ

da se prekri zakon, zakon koji je
Swartz smatrao nepravednim.

A u demokraciji, ako mislite
da je zakon nepravedan,

postoje načini da se
taj zakon promjeni.

Moete otići u skuptinu, kao to je to
Swartz maestralno učinio sa SOPA-om,

ili moete prekriti taj zakon,
s ciljem da ga ponitite.

I ja mislim da se
tuilatvo vodilo osjećajem

da je Swartz prekrio zakon ne samo da bi
ga prekrio, već da bi ga istinski ponitio.

Da svi mogu imati pristup
bazi podataka na način

da se pasta za zube vie
ne moe vratiti u tubu.

To bi bila gotova priča i
Swartz bi izaao kao pobjednik.

Postoji dosta neslaganja u drutvu po pitanju
toga da li je ovaj zakon nepravedan,

i na kraju je to odluka koju narod
Amerike treba donijeti preko skuptine.

A mislim da je drugi problem taj to
mi jo uvijek pokuavamo shvatiti

gdje je granica između ozbiljnih
i manje ozbiljnih prijestupa.

Sada ulazimo u novu eru kompjutora
i kompjutorskih zloupotreba

i jo uvijek nemamo jasan
stav gdje je ta granica,

jer to jo uvijek usuglaavamo.

Ovo je jadna upotreba tuilačke diskrecije.

Čekić kojim Odsjek za pravosuđe plai
ljude postaje sve veći i veći i veći.

I zato većina ljudi... Znate, ne moete
se tako kockati sa svojim ivotom.

Treba li da prislukujemo nečiji telefon?
Treba li da ih snimamo?

Treba li da privedemo nekoga i natjeramo
ga da svjedoči protiv nekog drugog?

Tako razmiljaju federalni
agenti i tuioci.

Oni grade slučajeve,
oni ih prave.

Swartz je uhvaćen kandama
brutalnog pravosudnog sustava

iz koga se nije moglo natrag.

Mainerija koja je Ameriku učinila zemljom sa
najvećom stopom zatvorskih kazni na svijetu.

Dozvolili smo sebi da budemo
zarobljenici politike straha i bijesa.

I sve ono čega se bojimo,
poput budućnosti interneta i pristupa,

i sve ono zbog čega smo ljuti,
instinktivno dovodi do

intervencije pravosudnih organa.

I koristili smo zatvor, tamnicu i kazne

da bi rijeili gomilu problema koji
povijesno nikada nisu smatrani

problemom pravosuđa.

Impuls za prijetnju, optubu,
krivično gonjenje,

to je dio onoga to je stvorila
ova debata i kontroverze

oko online pristupa i
informacija na internetu.

To je u skladu sa onim to
smo vidjeli u drugim područjima,

uz jednu razliku to su mete i rtve

zatvorskog kanjavanja
obično bili siromani i manjine.

Swartzovo izoliranje od
prijatelja i obitelji se pojačalo.

Sutinski je prestao
baviti se bilo čim drugim.

Taj slučaj je u stvari potpuno
okupirao njegov ivot.

Jedan od Aaronovih
odvjetnika je rekao tuiocima

da je on bio emocionalno ranjiv,

i da je to neto to bi trebali
imati na umu, tako da... Da to znaju.

To ga je jako pritiskalo.

Nije mu se dopalo da su mu akcije i
kretanja ograničeni u bilo kom pogledu.

A prijetnja zatvorom,
kojom su mu prijetili,

za njega je bila zastraujuća.

Potpuno je iscrpio svoja
financijska sredstva.

I nas je to dosta kotalo, a
podigao je i dodatne svote novca.

To se mjerilo milijunima dolara.

Pravna obrana?
-Da.

Mjerila se milijunima?
-Da.

Da, mislim da nije elio predstavljati
teret ljudima. Mislim da je to bio faktor.

Na primjer, ja vodim normalan ivot, a onda
imam i ovo sranje kojim se trebam baviti.

A trudim se da ta dva
odvojim to je vie moguće.

Ali, počelo je da se prepliće,
i sve je postajalo usrano.

Pred Swartzom je bio teak izbor,
koji je samo postajao jo tei.

Priznati krivicu i nastaviti sa svojim
ivotom ili boriti se protiv loeg sustava?

U njegovom slučaju, odgovor
je bio jednostavan. Odbio

je posljednju nagodbu i datum
suđenja je bio određen.

Aaron je bio odlučan u
namjeri da ne poklekne

i prihvati neto to
nije smatrao ispravnim,

ali također mislim da je bio i uplaen.

Mislim da ne bi osudili Aarona.

Mislim da bismo ga izvukli iz te
sudnice i ja bih ga od srca zagrlio

i preli bismo preko te rječice
u Bostonu i otili na par piva.

Stvarno sam mislio da smo u pravu.

Mislio sam da ćemo dobiti slučaj.

Mislio sam da moemo da dobijemo slučaj.

Nije mnogo pričao o tome, ali se mogao
vidjeti straan bol kroz koji je prolazio.

Nikada u djetinjstvu Aaron
nije izraavao ozbiljnije

promjene raspoloenja ili
neke depresivne epizode

ili bilo to to bih ja opisao
kao ozbiljnu depresiju.

Moguće je da je bio u depresiji,
ljudi znaju biti depresivni.

U vrlo ranoj fazi nae veze,
nakon nekih 3 ili 4 tjedna,

sjećam se da mi je rekao da
sam mnogo snanija nego on.

Bio je lomljiv na mnogo načina, za njega su
stvari bile mnogo tee nego za druge ljude.

I to je bio dio njegove brilijantnosti.

Mislim da je vjerojatno imao neto poput
kliničke depresije u ranim dvadesetima.

Ne mislim da se to deavalo
kada sam ja bila sa njim.

Nije bio radosna osoba...
Ali to nema veze sa depresijom.

Samo je bio pod ogromnim
pritiskom ravno dvije godine.

Jednostavno to nije elio vie raditi.

Bio je...
Mislim da mu je to bilo previe.

Dobio sam telefonski poziv kasno navečer.

Osjetio sam da neto nije u redu i onda
sam pozvao i shvatio to se dogodilo.

Jedan od osnivača drutvene
mree "reddit" pronađen je mrtav.

Policija je objavila da se 26-godinji Aaron
Swartz ubio jučer u svom stanu u Brooklynu.

Pomislio sam da smo izgubili jednog
od najkreativnijih umova nae generacije.

U tom trenutku osjećao sam
se kao da se cijeli svijet raspao.

Bila je to jedna od najteih
noći u mome ivotu.

Kao da sam vikala:
"Ne čujem te! to si rekao? Ne čujem te!"

Ne mogu, to je to...

Nita od toga nije imalo smisla
i stvarno i dalje nema.

Bio sam tako isfrustriran i bijesan.

Znate, pokuao sam to
objasniti svojoj djeci.

Moje trogodinje dijete mi je
reklo da će gs doktori srediti.

Poznavao sam mnogo ljudi koji su umrli,
ali nikada nisam izgubio tako nekoga.

Jer svi osjećaju, pa i ja također, da
smo toliko toga mogli... jo učiniti.

Nisam znao da je dotle stiglo.
Nisam znao da je toliko patio.

On je bio dio mene.

I samo sam eljela da to nije stvarno.

A onda sam pogledala na njegovu stranicu
na Wikipedii i vidjela sam krajnji datum.

02-02-2013.

Aaron je mrtav.

Lutalice ovoga ludoga svijeta,
izgubili smo mentora, mudraca.

Borci za pravo, jedan nas je manje,

izgubili smo jednog naeg.

Njegovatelji, staratelji, sluaoci,
hranioci, svi roditelji,

izgubili smo nae dijete.

Zaplačimo svi.

Prva pomisao mi je bila:
"to ako nitko i ne primijeti?"

Nije mi bilo jasno koliko je bio poznat.

Nikada nisam vidjela nita
slično takvom izlijevu.

Mrea se samo upalila.

Svatko je to pokuao
objasniti na svoj način,

ali nikada ranije nisam vidio
da ljudi tuguju na Twitteru.

Ljudi su evidentno alili online.

On je bio dečko interneta.
I cijeli svijet ga je ubio.

ivimo usred perioda kada
velika nepravda ostaje netaknuta.

Arhitekti financijskog kraha redovno
sjede na večeri sa predsjednikom.

Usred toga vremena stoji ideja

to je vlada trebalo krivično goniti.

Bilo bi apsurdno,
da nije bilo tragično.

Pitanje je moemo li neto učiniti,
imajući u vidu to se dogodilo,

da učinimo svijet boljim mjestom.

I kako moemo nastaviti to nasljeđe, to
je jedino pitanje koje se moe postaviti.

Po cijelom svijetu se organiziraju
računarski skupovi

i Aaron Swartz je u nekom
smislu izvukao najbolje iz nas

u pokuajima da se kae:
"Kako da ovo popravimo?"

Po mom skromnom miljenju
on je bio jedan od pravih

ekstraordinarnih revolucionara
koje je ova zemlja proizvela.

Ja ne znam da li je Aaron
bio poraeni ili pobjednik, ali

mi smo svakako oblikovani rukom onih stvari

sa kojima se on rvao.

Kada smo pokrenuli naoruane
predstavnike zakona

na građane koji pokuavaju
poboljati pristup znanju,

mi smo prekrili zakon

i oskrnavili smo hram pravde.

Aaron Swartz nije bio kriminalac.

Promjena se ne odvija na
kotačima neminovnosti.

Ona proizilazi iz stalne borbe.

Aaron je stvarno mogao
proizvesti magiju

i ja sam posvećena tome da se osigura da

se njegova magija ne okonča njegovom smrću.

On je vjerovao da moe da promjeni svijet.

I bio je u pravu.

Od prole nedjelje i od danas,

Feniksi se već podiu.

Nakon Swartz-ove smrti, poslanik
Zoe Lofgren i senator Ron Wyden

predstavili su zakone za reformiranje

zakona o kompjutorskim
prevarama i zloupotrebama,

zastarjelog zakona na osnovu
koga je podignuta većina optubi

protiv Swartza.

Nazvan je "Aaron's Law"
(Aronov zakon).

Aaron je vjerovao da bi se
doslovno sve vrijeme

trebali pitati:

"to je najvanija stvar na svijetu
kojom bi se sada trebali baviti?"

I ako ne radite na tome,
zato ne radite?

Volio bih da moemo promijeniti
prolost, ali ne moemo.

Ali moemo i moramo
promijeniti budućnost.

Moramo to zbog Aarona.
Moramo to zbog sebe samih.

Moramo učiniti to da bi na svijet napravili
boljim mjestom. Humanijim mjestom.

Mjestom u kome pravda funkcionira.

I u kome pristup znanju
postaje ljudsko pravo.

Bio je jedan klinac,
u veljači, iz Baltimora.

14 godina star.

Koji je imao pristup 'JStor'-u i koji je
pretraivao 'JStor' nakon to je neto pročitao.

I on je smislio način kako da uradi
rane testove na rak guterače.

A rak guterače ubija sve u vama,

jer ga otkrivamo suvie
kasno, i u momentu kada

ga otkrijemo već je prekasno
da neto poduzmemo.

I on je slao e-mailove čitavom
odjelu onkologije u John Hopkinsu.

Znate, stotine mailova.
-Četrnaestogodinjak?

Da, klinac od 14 godina.
I većina njih ga je ignorirala.

Ali jedan od njih mu je odgovorio na mail.

Napisao je: "Ovo nije skroz glupa ideja.
Zato ne bi navratio ovdje?"

Ovaj klinac je radio
večerima i vikendima sa tim

istraivačem i u veljači
sam ga čuo u vijestima.

Samo nekoliko tjedana nakon Aaron-ove
smrti, kada je Aarona bilo dosta na vijestima.

Oprostite...

I rekao je da je razlog zbog koga
je na vijestima, to to su uspjeli.

Slali su rani test za rak guterače,
koji će spaavati ivote.

I on je rekao: "Evo zbog čega je ono
to je Aaron radio bilo toliko vano."

Jer nikada se ne zna, zar ne?

Ova istina svemira nije samo neto
to kreatori politike koriste da skapiraju

koliko bi trebalo
biti ograničenje brzine.

To je mjesto odakle dolaze
stvari koje će vae

dijete spasiti da ne
umre od raka guterače.

A bez pristupa, osoba koja bi
mogla smisliti neto to ima

va broj zapisan na sebi, moda
nikada neće smisliti taj odgovor.

Vrlo dobro Aaron, vrlo dobro!

Ok! A sada, showtime!

preveo: veljko13
na hrvatski: ameo02

Preuzeto sa www.titlovi.com