Zaboravite na shopping. Uskoro ćete odjeću skidati s Interneta.

Odjeća koju možete skinuti s Interneta i printati bi mogla postati stvarnost u vašem ormaru. Školski modni projekt dizajnerice Danit Peleg se pretvorio u zbirku 3D-printanih dizajna koji posjeduju snagu i fleksibilnost svakodnevne odjeće.
"Moda je prilično opipljiva stvar", kaže Danit. "Pitam se kako će svijet u kojem živimo izgledati kada nam odjeća bude bila digitalna."

Zadnjih sam par mjeseci putovala
po nekoliko tjedana za redom

samo s jednim kovčegom odjeće.

Jednog dana su me pozvali na
važan događaj,

za koji sam htjela odjenuti
nešto posebno i novo.

Stoga sam tražila po kovčegu
no nisam uspjela pronaći ništa takvo.

Na sreću, prisustvovala sam
tehnološkoj konferenciji taj dan,

i imala pristup 3D pisaču.

Nabrzinu sam dizajnirala
suknju na računalu,

i učitala datoteku u pisač.

Dijelovi su se ispisali preko noći.

Sljedeće jutro,
Uzela sam djeliće haljine,

sastavila ih u hotelskoj sobi,

i to je zapravo suknja koju
trenutno nosim.

(Pljesak)

Ok, nije prvi puta da
sam isprintala odjeću.

Za svoj završni rad
u modnoj dizajnerskoj školi,

Odlučila sam isprobati 3D isprintati
čitavu modnu kolekciju iz svog doma.

Problem je da sam tada jedva išta
znala o 3D printanju,

a imala sam samo 9 mjeseci skužiti
kako isprintati pet modnih ogleda.

Uvijek sam se osjećala
najkreativnijom radeći od doma.

Obožavala sam eksperimentirati
s novim materijalima

i oduvijek sam pokušavala
razviti nove tehnike

da bih stvorila jedinstvene tekstile
za svoje modne projekte.

Obožavala sam ići u stare
tvornice i neobične trgovine

u potrazi za ostacima
neobičnih prašaka i čudnih materijala,

i donositi ih doma za eksperimentiranje.

Vjerojatno možete zamisliti,

da se mojim cimerima to
uopće nije sviđalo.

(Smijeh)

Tako da sam odlučila
početi raditi s velikom mašinerijom,

onom koja nije mogla
stati u moju dnevnu sobu

Obožavam preciznost i
prilagođenost koju mogu

postići sa svim oblicima
modne tehnologije,

poput šivaćih strojeva,
laserskog izrezivanja i printanja svile.

Za vrijeme jednih ljetnih praznika,
došla sam u New York na praksu

u modnu kuću u kinesku četvrt.

Radili smo na dvije nevjerojatne
3D printane haljine.

Bile su nevjerojatne --
kao što možete vidjeti..

Međutim, bilo je par
problema s njima.

Bile su izrađene od tvrde plastike
te su stoga bile prilično lomljive.

Modeli nisu mogli
sjediti u njima

i čak bi se ogrebali od
tu plastiku ispod ruku.

S 3D printanjem, dizajneri su
dobili nevjerojatnu slobodu

u kreiranju haljina
baš kako su ih zamislili,

međutim, i dalje su ovisili o velikim
i skupocjenim industrijskim printerima

koji se nalaze u laboratorijima
daleko od njihovih studija.

Kasnije te godine, prijatelj mi je
poklonio 3D isprintanu ogrlicu,

isprintanu koristeći kućni pisač.

Znala sam da su ti pisači
višestruko jeftiniji

i bitno dostupniji od onih koje smo
koristili za vrijeme moje prakse.

Stoga sam gledajući ogrlicu,

pomislila "ukoliko mogu isprintati
ogrlicu doma,

zašto ne bih mogla isprintati
odjeću doma"?

Zbilja mi se svidjela ideja da ne
moram ići na tržnicu

i odabirati tkanine koje
je netko drugi odlučio prodati,

jednostavno sam ih mogla dizajnirati
i printati direktno od doma.

Pronašla sam malenu manufakturu,

gdje sam saznala sve što
znam o 3D printanju.

Odmah su mi u startu
dali ključeve laboratorija,

da mogu eksperimentirati
kasno u noć, svaku noć.

Glavni izazov je bio pronaći odgovarajuće
filamente za printanje odjeće.

Ok, no što je filament?

Filament je materijal
kojim 3D pisač printa.

I provela sam mjesec dana
eksperimentirajući s PLA-om

koji je tvrd i lomljiv materijal
koji svrbi.

Otkriće je došlo kada sam upoznala
Filaflex,

koji je novi tip filamenta.

Čvrst je, no istovremeno
i vrlo fleksibilan.

I s njime sam napokon mogla isprintati
svoj prvi odjevni predmet,

crvenu jaknu koja je imala riječ
"Liberté" na sebi --

"sloboda" na Francuskom,

ugrađenu u sebe.

Odabrala sam ovu riječ jer sam
se osjećala moćno i slobodno

jer sam mogla dizajnirati svoju
odjeću od doma

i sama je isprintati po potrebi.

I zapravo, možete jednostavno
skinuti ovu jaknu s Interneta,

i jednostavno promijeniti riječ
u neku drugu.

Na primjer, u svoje ime, ili
ime svoje voljene osobe.

(Smijeh)

Ploče printera su malene,

tako da sam morala pospajati dijelove
odjeće skupa, poput puzle.

I htjela sam riješiti novi izazov.

Htjela sam printati tkanine

koje bih koristila poput
obične tkanine.

Tada sam pronašla datoteku
otvorenog koda

arhitekta koji je dizajnirao
uzorak koji obožavam.

I s njome sam uspjela
isprintati prekrasnu tkaninu

koju bih koristila poput
obične tkanine.

Zapravo i podsjeća
malo na čipku.

Preuzela sam tu datoteku, modificirala ju,
mijenjala, igrala se s njom--

s mnogim inačicama iste.

I morala sam printati
dodatnih 1500 sati

da bih dovršila printanje svoje kolekcije.

Tako da sam donijela šest printera doma
i printala cijeli dan, svaki dan.

To je zaista jako spor proces

no sjetite se da je Internet
bio bitno sporiji prije 20 godina,

tako da će se i 3D printanje ubrzati

i uskoro ćete biti u mogućnosti
isprintati T-shirt doma

u samo nekoliko sati, ili minuta.

Ok, želite li vidjeti kako
to izgleda na kraju?

Publika: Da!

(Pljesak)

Rebecca nosi jedno
od mojih pet odijela.

Gotovo sve što nosi, je
isprintano kod mene doma.

Čak i cipele su isprintane.

Publika: Vau!

Publika: Cool!

(Pljesak)

Danit Peleg: Hvala, Rebecca.

(Publici) Hvala vam.

Razmislite, u budućnosti će
se materijali razvijati,

te će izgledati i činiti se poput
tkanina koje poznajemo danas,

poput pamuka ili svile.

Zamislite personaliziranu odjeću
koja točno paše prema vašim mjerama.

Glazba je nekoć bila prilično opipljiva.

Morali ste otići u trgovinu
pločama i kupovati CDe,

no danas glazbu možete
jednostavno skinuti --

digitalnu glazbu --

direktno u mobitel.

Moda je također jako opipljiva stvar.

I zapitam se kako će
svijet u kojem živimo izgledati

kada nam odjeća bude bila digitalna,
kao što je to ova suknja.

Puno vam hvala.

(Pljesak)

[Hvala Vam]

(Pljesak)