Što je to ekonomija darivanja? - Alex Gendler

Pogledajte cijelu lekciju na: http://ed.ted..com/lessons/what-is-a-gift-economy-alex-gendler

Što ako bi se u vrijeme ovih novogodišnjih praznika, umjesto "hvala" za pleteni pulover koji vam je vaša tetka dala na dar, od vas očekivalo da se kroz tjedan dana pojavite u njenoj kući s nekim boljim poklonom? Ili da glasate za nju na gradskim izborima? Ili da joj dozvolite da posvoji vaše prvorođeno dijete? Alex Gendler objašnjava kako sve ove stvari ne bi zvučale tako čudno kada biste bili uključeni u ekonomiju darivanja.

U vrijeme novogodišnjih praznika

ljudi širom svijeta davati će
i primati poklone.

Mogli biste čak dobiti
pleteni pulover od neke tetke.

No što ako bi se umjesto običnog "hvala",
prije no što ga spremite u ormar,

od vas se očekivalo kao pristojan odgovor
da se kroz tjedan dana

pojavite pred njenim vratima
s još boljim poklonom?

Ili da za nju glasate na
sljedećim gradskim izborima?

Ili da joj dozvolite da
usvoji vaše prvorođeno dijete?

Sve ove stvari vam možda
ne bi zvučale tako čudno

kada biste bili uključeni
u ekonomiju darivanja.

Ovaj izraz možda zvuči kontradiktorno.

Konačno, zar se poklon ne daje besplatno?

No u ekonomiji darivanja, ono
što se poklanja bez eksplicitnih uvjeta

koristi se za promicanje
sustava društvenih veza i obaveza.

Dok se tržišne ekonomije koje poznajemo
temelje na odnosima

između stvari koje se razmjenjuju,

ekonomija darivanja obuhvaća odnose

između ljudi koji vrše razmjenu.

Ekonomije darivanja postojale su
kroz cijelu ljudsku povijest.

Prve studije tog koncepta

dolaze od antropologa
Bronislawa Malinowskog i Marcela Maussa

koji su opisali domoroce otočja Trobriand

koji kreću na opasna putovanja kanuima
kilometrima preko oceana

kako bi razmijenili ogrlice i
narukvice od školjaka.

Predmeti koji se razmjenjuju u tom procesu
poznatom kao Kula prsten,

nemaju nikakvu praktičnu vrijednost,

već dobivaju važnost
od svojih originalnih vlasnika

i prenose obvezu da se razmjena nastavi.

Druge ekonomije darivanja
mogu uključivati korisne stvari,

kao što su ceremonijalne gozbe potlatch
na sjeverozapadu Pacifika,

gdje se poglavice natječu za prestiž
darivajući stoku i deke.

Mogli bismo reći da umjesto
akumuliranja materijalnog bogatstva,

sudionici u ekonomiji darivanja koriste ga
za akumuliranje društvenog bogatstva.

Iako neki primjeri ekonomije darivanja
mogu nalikovati trampi,

razlika je u tome
da se originalni dar daje

bez ikakvih preduvjeta ili cjenkanja.

Umjesto toga,
društvena norma reciprociteta

obvezuje primatelje da
dobrovoljno vrate uslugu.

No pravila za to kako i kada to učiniti
razlikuju se ovisno o kulturi,

a dar koji se daje zauzvrat
može poprimiti različite oblike.

Moćni poglavica koji daje
stoku siromašnom čovjeku

ne može očekivati
vrijednu robu zauzvrat,

no stječe društveni prestiž
na račun dužnika.

A u narodu Toraha u Indoneziji,

status stečen u ceremonijama darivanja
određuje čak i vlasništvo nad zemljom.

Ključno je održati tijek kruga darivanja,

gdje je netko uvijek
dužan nekom drugom.

Izravno otplaćivanje dara,

ili vraćanje nečim
točno jednake vrijednosti

moglo bi se tumačiti kao
prekidanje društvenog odnosa.

Dakle, jesu li ekonomije darivanja
ograničene isključivo

na manje društvene zajednice
izvan industrijaliziranog svijeta?

Ne sasvim.

Prije svega, čak i u tim kulturama
ekonomije darivanja funkcioniraju

usporedo s tržišnim sustavima
za druge razmjene.

A kad razmislimo o tome,

dijelovi naših vlastitih društava
također rade na sličan način.

Komunalni prostori poput
manifestacije Burning man,

funkcioniraju kao mješavina
trampe i ekonomije darivanja,

gdje je prodaja stvari za novac
strogi tabu.

U umjetnosti i tehnologiji

ekonomije darivanja pojavljuju se
kao alternativa intelektualnom vlasništvu

kada umjetnici,

muzičari,

i open-source programeri

distribuiraju svoje kreativne radove,
ne za financijski profit,

već radi podizanja svog društvenog profila
ili formiranja svoje uloge u zajednici.

Pa čak i potluck objedi
i tradicije darivanja tijekom praznika

do neke mjere uključuju
reciprocitet i društvene norme.

Možda bismo se mogli zapitati
je li dar uistinu dar

ako dolazi s obvezama
ili uključuje neku društvenu otplatu.

No nije u tome stvar.

Naša ideja o besplatnom poklonu
bez društvenih obveza

prevladava samo ako o svemu već
razmišljamo u tržišnim terminima.

A u komercijaliziranom svijetu,

ideja o učvršćivanju veza
kroz davanje i reciprocitet

možda i nije tako loša stvar,
gdje god da živjeli.