Kako ulančani blokovi mjenjaju novac i poslovanje

Što je ulančani blok? Ako ne znate, trebali biste; ako znate, sva je prilika kako i dalje trebate neka pojašnjenja o tome kako zapravo radi. Don Tapscott je ovdje kako bi pomogao, demistificirajući ovu tehnologiju koja može promijeniti svijet i povratiti vjeru te koja, kaže, predstavlja ništa manje nego drugu generaciju interneta te ima mogućnost transformirati novac, poslovanje, upravu i društvo.

Tehnologija za koju je vjerojatno
kako će imati najveći utjecaj

na slijedećih nekoliko desetljeća

je stigla.

I to nije društveni medij.

Nije big data.

Nije robotika.

Čak nije niti umjetna inteligencija.

Začudit će vas naučiti

kako je to tehnologija na kojoj leže
digitalne valute poput Bitcoina.

Zove se blockchain. Blockchain.

Sad, to nije najzvučnija riječ na svijetu
(ulančani blokovi, nap. prev.),

ali vjerujem kako je ovo sada

slijedeća generacija Interneta,

te kako daje veliko obećanje
svakom poslovanju, svakom društvu

te za sve vas, pojedinačno.

Znate, kroz prošlih nekoliko desetljeća,
imali smo Internet informacije.

Te kad bih vam poslao e-mail
ili PowerPoint datoteku ili nešto,

zapravo vam ne šaljem original,

šaljem vam kopiju.

I to je odlično.

To je demokratizirana informacija.

Ali kad dođe do imovine --

stvari poput novca,

financijske imovine poput dionica
i obveznica,

bodova vjernosti,
intelektualnog vlasništva,

muzike, umjetnosti, glasa,

karbonskog kredita i druge imovine --

slanje kopije je zbilja loša ideja.

Ako vam pošaljem 100 dolara,

zbilja je važno
da ja i dalje nemam taj novac --

(Smijeh)

te da vam ga ne mogu poslati.

To je nazvano problemom
"duple potrošnje"

kroz dugo vrijeme od strane kriptografa.

Pa danas, posve smo
oslonjeni na velike posrednike --

preprodavače poput banaka, vlada,

velikih kompanija iza društvenih mreža,
kreditno-kartičnih kompanija --

kako bismo uspostavili
povjerenje prema našoj ekonomiji.

A ti posrednici izvode
svu poslovnu i transakcijsku logiku

svake vrste trgovine,

od autentikacije, identifikacije ljudi,

kroz obračun, knjiženje
i svođenje računa.

I sve u svemu,
rade prilično dobar posao.

Ali postoje rastući problemi.

za početak, centralizirani su.

To znači kako mogu biti hakirani,
i sve češće i jesu --

JP Morgan,
Federalna vlada Sjedinjenih država,

LinkedIn, Home Depot i drugi

otkrili su to na teži način.

Isključuju milijarde ljudi
iz globalne ekonomije,

na primjer, ljude
koji nemaju dovoljno novca

kako bi imali bankovni račun.

Usporavaju stvari.

Može potrajati sekundu
kako bi e-mail obišao svijet,

ali može trajati danima ili tjednima

kako bi se novac pomakao kroz
bankovni sustav preko grada.

I uzimaju veliku proviziju --

10 do 20 posto samo
za poslati novac u drugu državu.

Plijene naše podatke,

a to znači kako
je mi ne možemo monetizirati

ili ju koristiti kako bi
si bolje upravljali životima.

Naša je privatnost potkopana.

A najveći je problem kako su uglavnom

prisvojili blagodati
digitalnog doba asimetrično:

imamo stvaranje bogatstva,
ali imamo i rastuću društvenu nejednakost.

No što ako ne bi bilo
samo Interneta informacije,

što ako bi bilo Interneta vrijednosti --

neke vrste velike, globalne,
raspodijeljene knjige računa

koja se vrti na milijunima računala

i koja je dostupna svima.

I na kojoj svaka vrsta imovine,
od novca do muzike,

može biti pohranjena, pomicana,
predana, razmjenjena i baratana,

sve bez moćnih posrednika?

Što kad bi bilo
prirodnog medija za vrijednost?

Pa, 2008. se
financijska industrija slomila

te je, možda milosrdno,

anonimna osoba ili osobe
imenom Satoshi Nikamoto

napisala članak gdje je razvila
protokol za digitalnu gotovinu

koja je bila položena preko
kriptovalute nazvane Bitcoin.

A ta je kriptovaluta omogućavala ljudima
da uspostave povjerenje i rade transakcije

bez treće strane.

A taj prividno jednostavan čin
je stvorio iskru

koja je zapalila svijet,

koja je svakoga uzbudila,
prestravila ili drugačije zainterestirala

na brojnim mjestima.

Sad, nemojte se zbuniti oko Bitcoina --

Bitcoin je imovina; ide gore ili dolje,

i to bi vas trebalo zanimati
ako ste špekulator.

Šire, to je kriptovaluta.

To nije dekretni novac
kontroliran od nacionalne države.

I to je od velikog zanimanja.

ali pravi je poni ovdje
je tehnologija na kojoj leži.

Zove se blockchain.

Dakle po prvi put u povijesti,

ljudi posvuda mogu vjerovati jedan drugome

i izravno se razmjenjivati.

A povjerenje je uspostavljeno
ne kroz neku veliku ustanovu,

već kroz suradnju, kroz kriptografiju

i kroz nešto pametnog koda.

I kako je povjerenje
urođeno tehnologiji,

zovem ovo "protokol povjerenja."

Sad, vjerojatno se pitate:
"Kako ova stvar radi?"

Pošteno.

Imovina -- digitalna imovina poput novca
do muzike u sve između --

nije pohranjeno u središnjem mjestu,

već je rasprostranjena
širom globalne knjige računa,

koristeći najvišu razinu kriptografije.

A kad je transakcija izvršena,

uknjižena je globalno,

kroz milijune i milijune računala.

I tamo negdje, širom svijeta,

postoji grupa ljudi imenom "rudari".

To nisu maloljetnici,
to su rudari Bitcoina.

Imaju ogromnu računalnu snagu
pod svojom komandom --

10 do 100 puta veću
nego uopće sve što ima Google.

Ti rudari rade puno posla.

A svakih 10 minuta,

poput mrežnog otkucaja srca,

stvara se blok

koji sadrži sve transakcije
iz prethodnih 10 minuta.

Tada se rudari primaju posla,
pokušavajući riješiti neke teške probleme.

I natječu se:

prvi rudar koji pronađe istinu
i kako ovjeriti blok,

nagrađen je digitalnom valutom,

u slučaju Bitcoinovog
blockchaina, Bitcoinom.

A tada -- ovo je ključni dio --

taj se blok povezuje sa prethodnim blokom

i prethodnim blokom

kako bi stvorio lanac blokova.

A svaki ima vremenski žig,

nešto poput digitalnog voštanog pečata.

Pa ako bih želio hakirati blok

te, recimo, platiti vama i vama
istim novcem,

morao bih hakirati taj blok,

plus sve prethodne blokove,

čitavu povijest trgovine
tih ulančanih blokova,

ne samo na jednom računalu
već širom milijuna računala,

istovremeno,

koja sva koriste najviše
razine enkripcije,

u svjetlu najmoćnijih
računalnih resursa na svijetu

koji me gledaju.

Teško.

Ovo je beskonačno sigurnije

od računalnih sustava
koje imamo danas.

Blockchain.
Eto tako radi.

Nego, Bitcoinovi ulančani blokovi
su tek jedan primjer.

Ima ih puno.

Ethereum blockchain je razvijen
od kanađanina imenom Vitalik Buterin.

On je star 22 godine,

a ovi ulančani blokovi
imaju neke izvanredne sposobnosti.

Jedna je od njih kako možete
stvarati pametne ugovore.

To je nešto nalik onome kako zvuči.

To je ugovor koji se sam izvršava,

te ugovor upravlja provođenjem,
upravljanjem, izvedbom

i isplatom -- ugovor na neki način
ima i bankovni račun, recimo --

sporazuma među ljudima.

A danas, na Ethereum blockchainu,

u tijeku su projekti
koji bi činili sve

od stvaranja nove zamjene
za burze dionica

do stvaranja novog modela demokracije,

gdje su političari
odgovorni građanima.

(Pljesak)

Kako bismo shvatili koliku će
radikalnu promjenu ovo donijeti,

pogledajmo jednu industriju,
financijske usluge.

Prepoznajete ovo?

Naprava Rube Goldberga.

To je smiješno složena naprava
koja čini nešto skroz jednostavno,

poput razbijanja jaja
ili zatvaranja vrata.

Pa, na neki me način podsjeća
na industriju financijskih usluga,

iskreno.

Mislim, provučete karticu
u dućanu na uglu,

te tok nula i jedinica
prolazi kroz tucet kompanija,

svaka sa svojim vlastitim
računalnim sustavom,

od kojih su neki
mainframe računala iz sedamdesetih

starija od puno ljudi u ovoj sobi,

i tri dana kasnije, dolazi do namirenja.

Pa, sa financijskom industrijom
temeljenom na blockchainu,

ne bi bilo namirenja,

jer su plaćanje i namirenje
ista aktivnost,

samo promjena u knjizi računa.

Pa je na Wall Streetu
i svugdje širom svijeta,

financijska industrija u
velikom preokretu oko ovog,

pitajući se, mogu li nas zamjeniti,

ili, kako uspješno
prigrliti ovu tehnologiju?

Sad, zašto biste trebali mariti?

Dobro, dajte da opišem neke primjene.

Blagostanje.

Prva era Interneta,

Internet informacije,

donio nam je bogatstvo
ali ne i rašireno blagostanje,

radi porasta društvene nejednakosti.

A to je u srcu
sve srdžbe i ekstremizma

i protekcionizma i ksenofobije i gorega

koje vidimo u porastu u današnjem svijetu,

od kojih je Brexit najnoviji slučaj.

Pa bismo li mogli razviti
nove pristupe tom problemu nejednakosti?

Jer jedini pristup danas
je preraspodijeliti bogatstvo,

oporezovati ljude te
dodatno raspršiti bogatstvo.

Bismo li mogli unaprijed
raspodijeliti bogatstvo?

Bismo li mogli promijeniti način
kako se bogatstvo uopće stvara

demokratizirajući stvaranje bogatstva,

uključujući više ljudi u ekonomiju,

te potom osiguravajući da dobiju
poštenu nadoknadu?

Dajte da opišem pet načina
kroz koje se to može učiniti.

Broj jedan:

Jeste li znali kako 70 posto
ljudi na svijetu koji imaju zemlju

imaju tanko pravo vlasništva?

Dakle, imate malu farmu u Hondurasu,
neki diktator dođe na vlast,

kaže: "znam da imate komad papira na kojem
stoji kako posjedujete svoju farmu,

ali vladino računalo kaže
kako moj prijatelj posjeduje vašu farmu."

To se dogodilo
na velikoj skali u Hondurasu,

i taj problem postoji posvuda.

Hernando de Soto, veliki
latinoamerički ekonomist,

kaže kako je to svjetski
problem broj jedan

glede ekonomske pokretljivosti,

važniji od imanja bakovnog računa,

jer ako nemate valjano
pravo vlasništva nad svojom zemljom,

ne možete ju davati u jamstvo,

i ne možete planirati za budućnost.

Pa danas, kompanije
surađuju sa vladama

kako bi stavile
imovinska prava na blockchain.

A jednom kad je unutra,
nepromjenjivo je.

Ne možete ga hakirati.

To stvara uvjete za blagostanje

moguće milijardama ljudi.

Drugo:

puno se piše kako sue Uber

i Airbnb i TaskRabbit i Lyft i tako dalje

dijelovi dijeljene ekonomije.

Ovo je jako moćna ideja,

kako se suradnici mogu okupiti
te stvoriti i razdijeliti bogatstvo.

Moj je pogled kako

ta poduzeća zapravo i ne dijele.

Pravo govoreći, one su uspješne
upravo stoga što ne dijele.

Oni okupljaju usluge,
i oni ih prodaju.

Što ako, umjesto da je Airbnb
korporacija od 25 miljardi dolara,

postoji raširena aplikacija
na blokchainu, nazovimo je B-Airbnb,

a koja je u osnovi u posjedu
svih tih ljudi

koji imaju sobu za iznajmiti.

A kad netko želi unajmiti sobu,

ide na blockchainovu
bazu podataka i sve kriterije,

prođe kroz ponudu,
pomogne mu naći pravu sobu,

a potom blockchain
pomaže oko ugovaranja,

identificira strane,

upravlja plaćanjem

samo kroz digitalna plaćanja --
ugrađena su u sustav.

I čak upravlja reputacijom,

jer ako ona označi sobu
kao sobu od pet zvjezdica,

ta je soba tamo,

i ocijenjena je, i to je nepromijenjivo.

Tako, velika ometala
dijeljene ekonomije iz silikonske doline

mogu biti ometena,

a to bi bilo dobro za blagostanje.

Broj tri:

Najveći tok sredstava
iz razvijenog svijeta

u svijet u razvoju

nije korporativno ulaganje,

a nije čak niti međunarodna pomoć.

To su doznake.

Ovo je globalna dijaspora;

ljudi su napustili svoje djedovine,

te šalju novac nazad
svojim obiteljima kod kuće.

To je 600 milijardi dolara godišnje,
i raste,

a ti ljudi bivaju oderani.

Analie Domingo je domaćica.

Ona živi u Torontu,

i svaki mjesec ide
u Western Unionovu poslovnicu

s nešto gotovine

kako bi poslala doznaku
svojoj mami u Manili.

To ju košta oko 10 posto;

novcu treba četiri do sedam dana
da tamo stigne;

njena mama
nikad ne zna kada će stići.

Uzima joj pet sati
njenog tjedna kako bi ovo izvela.

Prije 6 mjeseci,

Analie Domingo je upotrijebila
blockchain aplikaciju imenom Abra.

I sa svog mobilnog uređaja,
poslala je 300 dolara.

Otišli su direktno
na mobilni uređaj njene mame

bez prolaska kroz posrednika.

A tad je njena mama
pogledala na svoj mobilni uređaj --

donekle je sličan sučelju Ubera,
Abra "blagajnici" se kreću uokolo.

Klikne na blagajnika
koji ima pet zvijezdica,

koji je sedam minuta od nje.

Čovjek dolazi na vrata,
daje joj Filipinske pesose,

ona ih stavlja u novčanik.

Cijela stvar traje u minutama,

a košta ju dva posto.

To je velika prilika za blagostanje.

Broj četiri: najmoćnija imovina
digitalnog doba su podaci.

A podaci su zapravo nova klasa imovine,

možda veća nego prijašnje klase imovine,

poput zemlje pod agrarnom ekonomijom,

ili tvornice,

ili čak novca.

A svi vi -- mi -- stvaramo te podatke.

Mi stvaramo tu imovinu,

i ostavljamo taj trag
digitalnih mrvica iza nas

kako se krećemo kroz život.

Te mrvice bivaju skupljene
u vašu zrcalnu sliku,

virtualne vas.

A virtualni vi može znati
više o vama nego vi sami,

jer vi se ne možete sjetiti
što ste kupili prije godinu dana,

ili rekli prije godinu dana,
ili vaše točne lokacije prije godinu dana.

A virtualni vi nije u vašem vlasništvu --

to je veliki problem.

Pa danas, postoje kompanije koje rade

na izradi identiteta u crnoj kutiji,

virtualnih vas u vašem vlasništvu.

Ta se crna kutija kreće uokolo sa vama

kako putujete kroz svijet,

i vrlo je, vrlo škrta.

Daje samo
trunku informacije

koliko je potrebno
za obaviti štogod.

Puno transakcija,

prodavatelj čak i
ne mora znati tko ste vi.

Samo moraju znati kako su isplaćeni.

A potom ovaj avatar
briše sve te podatke

i omogućuje vam da ih unovčite.

A to je divna stvar,

jer nam može pomoći
zaštititi našu privatnost,

a privatnost je temelj
slobodnog društva.

Uzmimo ovu imovinu koju stvaramo

nazad pod našu kontrolu,

gdje možemo posjedovati naš vlastiti identitet

i odgovorno njime upravljati.

Konačno --

(Pljesak)

Konačno, broj pet:

postoji čitav broj stvaratelja sadržaja

koji ne primaju pravičnu naknadu,

jer je sustav
intelektualnog vlasništva slomljen.

Slomio se prvom erom Interneta.

Uzmite muziku.

Glazbenici su ostavljeni s mrvicama
na samom kraju hranidbenog lanca.

Znate, kad biste bili kantautor,
prije 25 godina, i napisali hit pjesmu,

ona dobije milijun singlica,

mogli biste dobiti honorar
oko 45.000 dolara.

Danas, vi ste kantautor,
napišete hit pjesmu,

dobije milijun pogodaka,

ne dobijete 45k,

dobijete 36 dolara,

dovoljno za bolju večeru.

Pa Imogen Heap,

Grammyjem nagrađena pjevačica i kantautor,

sad stavlja muziku
na blockchainov ekosustav.

Ona to naziva "Mycelia."

A muzika ima
oko sebe pametni ugovor.

I muzika štiti
njena prava intelektualnog vlasništva.

Želite čuti pjesmu?

Besplatna je, ili možda nekoliko mikro-centi
koji lete u digitalni račun.

Želite staviti pjesmu
u svoj film, to je drugačije,

a sva su prava int. vlasništva navedena.

Želite napraviti zvuk zvona?
To je drugačije.

Opisuje kako pjesma
postaje posao.

Ona putem ove platforme
reklamira samu sebe,

štiti prava autora,

a stoga što pjesma ima sustav naplate

u smislu bankovnog računa,

sav novac teče nazad umjetniku,

i oni kontroliraju industriju,

prije nego ovi moćni posrednici.

Sad, ovo je --

(Pljesak)

Ovo je ne samo za kantautore,

to je za sve stvaratelje sadržaja,

poput umjetnosti,

poput izuma,

znanstvenih otkrića, novinara.

Ima svakakvih ljudi
koji ne dobijaju poštenu nadoknadu,

a sa blockchainima,

biti će u mogućnosti
stvarati kišu na blockchainu.

A to je čudesna stvar.

eto, to je pet prilika

od tuceta

kako riješiti jedan problem, blagostanje,

koji je jedan od bezbrojnih problema

na koje su blockchaini primjenjivi.

Sad, tehnologija ne kreira
blagostanje, naravno -- to čine ljudi.

Ali moj slučaj pred vama je kako, još jednom,

tehnološki je duh
pobjegao iz boce,

i prizvala ga je
nepoznata osoba ili osobe

u ovom nesigurnom vremenu ljudske povijesti,

i daje nam
još jedan pokušaj,

još jednu priliku nanovo ispisati
ekonomsku mrežu moći

i stari poredak stvari,

te riješiti neke od svjetskih
najsloženijih problema,

ako to želimo.

Hvala Vam.

(Pljesak)