Tehnologija za koju je vjerojatno kako će imati najveći utjecaj na slijedećih nekoliko desetljeća je stigla. I to nije društveni medij. Nije big data. Nije robotika. Čak nije niti umjetna inteligencija. Začudit će vas naučiti kako je to tehnologija na kojoj leže digitalne valute poput Bitcoina. Zove se blockchain. Blockchain. Sad, to nije najzvučnija riječ na svijetu (ulančani blokovi, nap. prev.), ali vjerujem kako je ovo sada slijedeća generacija Interneta, te kako daje veliko obećanje svakom poslovanju, svakom društvu te za sve vas, pojedinačno. Znate, kroz prošlih nekoliko desetljeća, imali smo Internet informacije. Te kad bih vam poslao e-mail ili PowerPoint datoteku ili nešto, zapravo vam ne šaljem original, šaljem vam kopiju. I to je odlično. To je demokratizirana informacija. Ali kad dođe do imovine -- stvari poput novca, financijske imovine poput dionica i obveznica, bodova vjernosti, intelektualnog vlasništva, muzike, umjetnosti, glasa, karbonskog kredita i druge imovine -- slanje kopije je zbilja loša ideja. Ako vam pošaljem 100 dolara, zbilja je važno da ja i dalje nemam taj novac -- (Smijeh) te da vam ga ne mogu poslati. To je nazvano problemom "duple potrošnje" kroz dugo vrijeme od strane kriptografa. Pa danas, posve smo oslonjeni na velike posrednike -- preprodavače poput banaka, vlada, velikih kompanija iza društvenih mreža, kreditno-kartičnih kompanija -- kako bismo uspostavili povjerenje prema našoj ekonomiji. A ti posrednici izvode svu poslovnu i transakcijsku logiku svake vrste trgovine, od autentikacije, identifikacije ljudi, kroz obračun, knjiženje i svođenje računa. I sve u svemu, rade prilično dobar posao. Ali postoje rastući problemi. za početak, centralizirani su. To znači kako mogu biti hakirani, i sve češće i jesu -- JP Morgan, Federalna vlada Sjedinjenih država, LinkedIn, Home Depot i drugi otkrili su to na teži način. Isključuju milijarde ljudi iz globalne ekonomije, na primjer, ljude koji nemaju dovoljno novca kako bi imali bankovni račun. Usporavaju stvari. Može potrajati sekundu kako bi e-mail obišao svijet, ali može trajati danima ili tjednima kako bi se novac pomakao kroz bankovni sustav preko grada. I uzimaju veliku proviziju -- 10 do 20 posto samo za poslati novac u drugu državu. Plijene naše podatke, a to znači kako je mi ne možemo monetizirati ili ju koristiti kako bi si bolje upravljali životima. Naša je privatnost potkopana. A najveći je problem kako su uglavnom prisvojili blagodati digitalnog doba asimetrično: imamo stvaranje bogatstva, ali imamo i rastuću društvenu nejednakost. No što ako ne bi bilo samo Interneta informacije, što ako bi bilo Interneta vrijednosti -- neke vrste velike, globalne, raspodijeljene knjige računa koja se vrti na milijunima računala i koja je dostupna svima. I na kojoj svaka vrsta imovine, od novca do muzike, može biti pohranjena, pomicana, predana, razmjenjena i baratana, sve bez moćnih posrednika? Što kad bi bilo prirodnog medija za vrijednost? Pa, 2008. se financijska industrija slomila te je, možda milosrdno, anonimna osoba ili osobe imenom Satoshi Nikamoto napisala članak gdje je razvila protokol za digitalnu gotovinu koja je bila položena preko kriptovalute nazvane Bitcoin. A ta je kriptovaluta omogućavala ljudima da uspostave povjerenje i rade transakcije bez treće strane. A taj prividno jednostavan čin je stvorio iskru koja je zapalila svijet, koja je svakoga uzbudila, prestravila ili drugačije zainterestirala na brojnim mjestima. Sad, nemojte se zbuniti oko Bitcoina -- Bitcoin je imovina; ide gore ili dolje, i to bi vas trebalo zanimati ako ste špekulator. Šire, to je kriptovaluta. To nije dekretni novac kontroliran od nacionalne države. I to je od velikog zanimanja. ali pravi je poni ovdje je tehnologija na kojoj leži. Zove se blockchain. Dakle po prvi put u povijesti, ljudi posvuda mogu vjerovati jedan drugome i izravno se razmjenjivati. A povjerenje je uspostavljeno ne kroz neku veliku ustanovu, već kroz suradnju, kroz kriptografiju i kroz nešto pametnog koda. I kako je povjerenje urođeno tehnologiji, zovem ovo "protokol povjerenja." Sad, vjerojatno se pitate: "Kako ova stvar radi?" Pošteno. Imovina -- digitalna imovina poput novca do muzike u sve između -- nije pohranjeno u središnjem mjestu, već je rasprostranjena širom globalne knjige računa, koristeći najvišu razinu kriptografije. A kad je transakcija izvršena, uknjižena je globalno, kroz milijune i milijune računala. I tamo negdje, širom svijeta, postoji grupa ljudi imenom "rudari". To nisu maloljetnici, to su rudari Bitcoina. Imaju ogromnu računalnu snagu pod svojom komandom -- 10 do 100 puta veću nego uopće sve što ima Google. Ti rudari rade puno posla. A svakih 10 minuta, poput mrežnog otkucaja srca, stvara se blok koji sadrži sve transakcije iz prethodnih 10 minuta. Tada se rudari primaju posla, pokušavajući riješiti neke teške probleme. I natječu se: prvi rudar koji pronađe istinu i kako ovjeriti blok, nagrađen je digitalnom valutom, u slučaju Bitcoinovog blockchaina, Bitcoinom. A tada -- ovo je ključni dio -- taj se blok povezuje sa prethodnim blokom i prethodnim blokom kako bi stvorio lanac blokova. A svaki ima vremenski žig, nešto poput digitalnog voštanog pečata. Pa ako bih želio hakirati blok te, recimo, platiti vama i vama istim novcem, morao bih hakirati taj blok, plus sve prethodne blokove, čitavu povijest trgovine tih ulančanih blokova, ne samo na jednom računalu već širom milijuna računala, istovremeno, koja sva koriste najviše razine enkripcije, u svjetlu najmoćnijih računalnih resursa na svijetu koji me gledaju. Teško. Ovo je beskonačno sigurnije od računalnih sustava koje imamo danas. Blockchain. Eto tako radi. Nego, Bitcoinovi ulančani blokovi su tek jedan primjer. Ima ih puno. Ethereum blockchain je razvijen od kanađanina imenom Vitalik Buterin. On je star 22 godine, a ovi ulančani blokovi imaju neke izvanredne sposobnosti. Jedna je od njih kako možete stvarati pametne ugovore. To je nešto nalik onome kako zvuči. To je ugovor koji se sam izvršava, te ugovor upravlja provođenjem, upravljanjem, izvedbom i isplatom -- ugovor na neki način ima i bankovni račun, recimo -- sporazuma među ljudima. A danas, na Ethereum blockchainu, u tijeku su projekti koji bi činili sve od stvaranja nove zamjene za burze dionica do stvaranja novog modela demokracije, gdje su političari odgovorni građanima. (Pljesak) Kako bismo shvatili koliku će radikalnu promjenu ovo donijeti, pogledajmo jednu industriju, financijske usluge. Prepoznajete ovo? Naprava Rube Goldberga. To je smiješno složena naprava koja čini nešto skroz jednostavno, poput razbijanja jaja ili zatvaranja vrata. Pa, na neki me način podsjeća na industriju financijskih usluga, iskreno. Mislim, provučete karticu u dućanu na uglu, te tok nula i jedinica prolazi kroz tucet kompanija, svaka sa svojim vlastitim računalnim sustavom, od kojih su neki mainframe računala iz sedamdesetih starija od puno ljudi u ovoj sobi, i tri dana kasnije, dolazi do namirenja. Pa, sa financijskom industrijom temeljenom na blockchainu, ne bi bilo namirenja, jer su plaćanje i namirenje ista aktivnost, samo promjena u knjizi računa. Pa je na Wall Streetu i svugdje širom svijeta, financijska industrija u velikom preokretu oko ovog, pitajući se, mogu li nas zamjeniti, ili, kako uspješno prigrliti ovu tehnologiju? Sad, zašto biste trebali mariti? Dobro, dajte da opišem neke primjene. Blagostanje. Prva era Interneta, Internet informacije, donio nam je bogatstvo ali ne i rašireno blagostanje, radi porasta društvene nejednakosti. A to je u srcu sve srdžbe i ekstremizma i protekcionizma i ksenofobije i gorega koje vidimo u porastu u današnjem svijetu, od kojih je Brexit najnoviji slučaj. Pa bismo li mogli razviti nove pristupe tom problemu nejednakosti? Jer jedini pristup danas je preraspodijeliti bogatstvo, oporezovati ljude te dodatno raspršiti bogatstvo. Bismo li mogli unaprijed raspodijeliti bogatstvo? Bismo li mogli promijeniti način kako se bogatstvo uopće stvara demokratizirajući stvaranje bogatstva, uključujući više ljudi u ekonomiju, te potom osiguravajući da dobiju poštenu nadoknadu? Dajte da opišem pet načina kroz koje se to može učiniti. Broj jedan: Jeste li znali kako 70 posto ljudi na svijetu koji imaju zemlju imaju tanko pravo vlasništva? Dakle, imate malu farmu u Hondurasu, neki diktator dođe na vlast, kaže: "znam da imate komad papira na kojem stoji kako posjedujete svoju farmu, ali vladino računalo kaže kako moj prijatelj posjeduje vašu farmu." To se dogodilo na velikoj skali u Hondurasu, i taj problem postoji posvuda. Hernando de Soto, veliki latinoamerički ekonomist, kaže kako je to svjetski problem broj jedan glede ekonomske pokretljivosti, važniji od imanja bakovnog računa, jer ako nemate valjano pravo vlasništva nad svojom zemljom, ne možete ju davati u jamstvo, i ne možete planirati za budućnost. Pa danas, kompanije surađuju sa vladama kako bi stavile imovinska prava na blockchain. A jednom kad je unutra, nepromjenjivo je. Ne možete ga hakirati. To stvara uvjete za blagostanje moguće milijardama ljudi. Drugo: puno se piše kako sue Uber i Airbnb i TaskRabbit i Lyft i tako dalje dijelovi dijeljene ekonomije. Ovo je jako moćna ideja, kako se suradnici mogu okupiti te stvoriti i razdijeliti bogatstvo. Moj je pogled kako ta poduzeća zapravo i ne dijele. Pravo govoreći, one su uspješne upravo stoga što ne dijele. Oni okupljaju usluge, i oni ih prodaju. Što ako, umjesto da je Airbnb korporacija od 25 miljardi dolara, postoji raširena aplikacija na blokchainu, nazovimo je B-Airbnb, a koja je u osnovi u posjedu svih tih ljudi koji imaju sobu za iznajmiti. A kad netko želi unajmiti sobu, ide na blockchainovu bazu podataka i sve kriterije, prođe kroz ponudu, pomogne mu naći pravu sobu, a potom blockchain pomaže oko ugovaranja, identificira strane, upravlja plaćanjem samo kroz digitalna plaćanja -- ugrađena su u sustav. I čak upravlja reputacijom, jer ako ona označi sobu kao sobu od pet zvjezdica, ta je soba tamo, i ocijenjena je, i to je nepromijenjivo. Tako, velika ometala dijeljene ekonomije iz silikonske doline mogu biti ometena, a to bi bilo dobro za blagostanje. Broj tri: Najveći tok sredstava iz razvijenog svijeta u svijet u razvoju nije korporativno ulaganje, a nije čak niti međunarodna pomoć. To su doznake. Ovo je globalna dijaspora; ljudi su napustili svoje djedovine, te šalju novac nazad svojim obiteljima kod kuće. To je 600 milijardi dolara godišnje, i raste, a ti ljudi bivaju oderani. Analie Domingo je domaćica. Ona živi u Torontu, i svaki mjesec ide u Western Unionovu poslovnicu s nešto gotovine kako bi poslala doznaku svojoj mami u Manili. To ju košta oko 10 posto; novcu treba četiri do sedam dana da tamo stigne; njena mama nikad ne zna kada će stići. Uzima joj pet sati njenog tjedna kako bi ovo izvela. Prije 6 mjeseci, Analie Domingo je upotrijebila blockchain aplikaciju imenom Abra. I sa svog mobilnog uređaja, poslala je 300 dolara. Otišli su direktno na mobilni uređaj njene mame bez prolaska kroz posrednika. A tad je njena mama pogledala na svoj mobilni uređaj -- donekle je sličan sučelju Ubera, Abra "blagajnici" se kreću uokolo. Klikne na blagajnika koji ima pet zvijezdica, koji je sedam minuta od nje. Čovjek dolazi na vrata, daje joj Filipinske pesose, ona ih stavlja u novčanik. Cijela stvar traje u minutama, a košta ju dva posto. To je velika prilika za blagostanje. Broj četiri: najmoćnija imovina digitalnog doba su podaci. A podaci su zapravo nova klasa imovine, možda veća nego prijašnje klase imovine, poput zemlje pod agrarnom ekonomijom, ili tvornice, ili čak novca. A svi vi -- mi -- stvaramo te podatke. Mi stvaramo tu imovinu, i ostavljamo taj trag digitalnih mrvica iza nas kako se krećemo kroz život. Te mrvice bivaju skupljene u vašu zrcalnu sliku, virtualne vas. A virtualni vi može znati više o vama nego vi sami, jer vi se ne možete sjetiti što ste kupili prije godinu dana, ili rekli prije godinu dana, ili vaše točne lokacije prije godinu dana. A virtualni vi nije u vašem vlasništvu -- to je veliki problem. Pa danas, postoje kompanije koje rade na izradi identiteta u crnoj kutiji, virtualnih vas u vašem vlasništvu. Ta se crna kutija kreće uokolo sa vama kako putujete kroz svijet, i vrlo je, vrlo škrta. Daje samo trunku informacije koliko je potrebno za obaviti štogod. Puno transakcija, prodavatelj čak i ne mora znati tko ste vi. Samo moraju znati kako su isplaćeni. A potom ovaj avatar briše sve te podatke i omogućuje vam da ih unovčite. A to je divna stvar, jer nam može pomoći zaštititi našu privatnost, a privatnost je temelj slobodnog društva. Uzmimo ovu imovinu koju stvaramo nazad pod našu kontrolu, gdje možemo posjedovati naš vlastiti identitet i odgovorno njime upravljati. Konačno -- (Pljesak) Konačno, broj pet: postoji čitav broj stvaratelja sadržaja koji ne primaju pravičnu naknadu, jer je sustav intelektualnog vlasništva slomljen. Slomio se prvom erom Interneta. Uzmite muziku. Glazbenici su ostavljeni s mrvicama na samom kraju hranidbenog lanca. Znate, kad biste bili kantautor, prije 25 godina, i napisali hit pjesmu, ona dobije milijun singlica, mogli biste dobiti honorar oko 45.000 dolara. Danas, vi ste kantautor, napišete hit pjesmu, dobije milijun pogodaka, ne dobijete 45k, dobijete 36 dolara, dovoljno za bolju večeru. Pa Imogen Heap, Grammyjem nagrađena pjevačica i kantautor, sad stavlja muziku na blockchainov ekosustav. Ona to naziva "Mycelia." A muzika ima oko sebe pametni ugovor. I muzika štiti njena prava intelektualnog vlasništva. Želite čuti pjesmu? Besplatna je, ili možda nekoliko mikro-centi koji lete u digitalni račun. Želite staviti pjesmu u svoj film, to je drugačije, a sva su prava int. vlasništva navedena. Želite napraviti zvuk zvona? To je drugačije. Opisuje kako pjesma postaje posao. Ona putem ove platforme reklamira samu sebe, štiti prava autora, a stoga što pjesma ima sustav naplate u smislu bankovnog računa, sav novac teče nazad umjetniku, i oni kontroliraju industriju, prije nego ovi moćni posrednici. Sad, ovo je -- (Pljesak) Ovo je ne samo za kantautore, to je za sve stvaratelje sadržaja, poput umjetnosti, poput izuma, znanstvenih otkrića, novinara. Ima svakakvih ljudi koji ne dobijaju poštenu nadoknadu, a sa blockchainima, biti će u mogućnosti stvarati kišu na blockchainu. A to je čudesna stvar. eto, to je pet prilika od tuceta kako riješiti jedan problem, blagostanje, koji je jedan od bezbrojnih problema na koje su blockchaini primjenjivi. Sad, tehnologija ne kreira blagostanje, naravno -- to čine ljudi. Ali moj slučaj pred vama je kako, još jednom, tehnološki je duh pobjegao iz boce, i prizvala ga je nepoznata osoba ili osobe u ovom nesigurnom vremenu ljudske povijesti, i daje nam još jedan pokušaj, još jednu priliku nanovo ispisati ekonomsku mrežu moći i stari poredak stvari, te riješiti neke od svjetskih najsloženijih problema, ako to želimo. Hvala Vam. (Pljesak)