Nina Jablonski razbija iluziju o boji kože

Nina Jablonski kaže da su različite boje kože jednostavno prilagodba tijela na različite klime i razine izloženosti UV zrakama. Charles Darwin se nije slagao s ovom teorijom, ali ona pojašnjava, to je zato što nije imao pristup NASA-i.

Zanimljivo, Charles Darwin

se rodio kao čovjek jako svijetlog pigmenta,

u umjereno do tamno pigmentiranom svijetu.

Tijekom svog života,

Darwin je imao velike privilegije.

Živio je u dosta bogatom domu.

Odgojili su ga roditelji puni potpore i brige.

I kad je bio u svojim 20-ima

odvažio se na značajno putovanje brodom Beagle.

I tijekom tog putovanja,

vidio je znamenite stvari:

golemu raznolikost biljki i životinja, i ljudi.

I primjedbe koje je stekao

na tom epskom putovanju

su se s vremenom razvile

u njegovu divnu knjigu, "O porijeklu vrsta",

objavljenu prije 150 godina.

Sad, ono što je tako zanimljivo

i što je, u neku ruku, pomalo ozloglašeno

o "Porijeklu vrsta",

je da je tamo samo jedan redak

o ljudskoj evoluciji.

"Svjetlo će biti bačeno na porijeklo čovjeka

i njegovu povijest."

Tek puno kasnije,

puno kasnije

je Darwin zapravo progovorio

i pisao o ljudima.

Za vrijeme

putovanja na Beagleu,

i slušajući izvještaje

istraživača i prirodoslovaca,

znao je da je boja kože

jedan od najvažnijih načina

u kojima se ljudi razlikuju.

I bio je donekle zainteresiran za obrazac boje kože.

Znao je da se tamno pigmentirani ljudi

nalaze blizu ekvatora,

svijetlo pigmentirani ljudi, poput njega samoga,

su bili bliže polovima.

I što je zaključio iz svega ovoga?

Pa, nije ništa o tome napisao u Porijeklu vrsta.

Ali mnogo kasnije, 1871.,

imao je nešto za reći o tome.

I to je bilo poprilično zanimljivo. Rekao je,

"Od svih razlika između rasa čovjeka,

boja kože je najizraženija

i jedna od najbolje označenih."

I nastavio je,

"Ove razlike se ne događaju

u skladu s odgovarajućim razlikama u klimi."

Dakle, putovao je svugdje okolo.

Vidio je ljude različitih boja

koji žive u različitim mjestima.

Pa ipak je odbacio ideju

da je pigmentacija ljudske kože

povezana s klimom.

Da je Darwin barem živio danas.

Da je Darwin barem imao NASA-u.

Sad, jedna od divnih stvari koje NASA čini

je da postavlja razne satelite

koji otkrivaju svakakve zanimljive stvari o našem okolišu.

I sad već mnogo desetljeća

postoji serija satelita TOMS

koji su skupljali podatke o radijaciji na površini Zemlje.

Podaci satelita TOMS 7, pokazani ovdje,

pokazuju godišnji prosjek

ultraljubičastog zračenja na površini Zemlje.

Sad, stvarno vruće ružičasta i crvena područja

su oni dijelovi svijeta koji dobivaju najveći dio

UV zračenja tijekom godine.

Dodavanjem hladnijih boja --

plave, zelene, žute, i konačno sive --

pokazuju se područja mnogo nižeg ultraljubičastog zračenja.

Ono što je značajno za priču o pigmentaciji ljudske kože

je to koliko se zapravo sjeverne polutke

nalazi u ovim sivim zonama.

Ovo ima ogroman utjecaj na naše razumijevanje

evolucije pigmentacije ljudske kože.

I ono što Darwin nije mogao cijeniti,

ili možda želio cijeniti u to vrijeme,

je da postoji fundamentalna veza

između intenziteta UV zračenja

i pigmentacije kože.

I da je sama pigmentacija kože

rezultat evolucije.

I tako kad pogledamo kartu boje kože,

i predvidimo boju kože, kako je znamo danas,

ono što vidimo je predivna gradacija

od najtamnije pigmentacije prema ekvatoru,

do najsvjetlije prema polovima.

Ono što je jako, jako važno u tome

je da su najraniji ljudi

evoluirali u okolišu visokog UV-a,

u ekvatorijalnoj Africi.

Najraniji članovi našeg porijekla,

rod Homo, su bili tamnog pigmenta.

I svi dijelimo ovo nevjerojatno nasljedstvo

da smo originalno bili

tamnog pigmenta,

prije dva milijuna do milijun i pol godina.

Sad, što se dogodilo u našoj povijesti?

Pogledajmo najprije vezu

između ultraljubičastog zračenja i površine Zemlje.

U onim ranim danima evolucije,

gledajući na ekvator,

bili smo bombardirani visokim razinama UV zračenja.

UVC, najenergičniji tip,

je odbijala Zemljina atmosfera.

Ali UVB i posebno

UVA su nesmetano ulazili.

Ispostavilo se da je UVB nevjerojatno važan.

Veoma je destruktivan,

ali također ubrzava proizvodnju vitamina D u koži,

s time da je vitamin D molekula koja je jako potrebna

za naše snažne kosti, zdravlje imunosustava,

i mnoštvo drugih važnih funkcija u našim tijelima.

Tako, živeći na ekvatoru, primili smo

mnogo mnogo ultraljubičastog zračenja

i melanin --

ovaj divan, kompleksan, prastari polimerni

spoj u našoj koži --

je služio kao nadmoćna prirodna zaštita od sunca.

Ovaj polimer je sjajan

zato što je prisutan u tako mnogo različitih organizama.

Melanin, u različitim oblicima, je vjerojatno bio na Zemlji

milijardu godina,

i iznova i iznova se koristio

u evoluciji, kako to često biva.

Zašto mijenjati ako radi?

Tako se melanin koristio, u našem porijeklu,

i posebno kod naših najranijih predaka

koji su evoluirali u Africi,

kao prirodna zaštita od sunca.

Tamo gdje je štitio tijelo

od štete od ultraljubičastog zračenja,

raspad, ili šteta na DNK,

i slom veoma važnih molekula zvanih folat,

koja pomaže u pogonu proizvodnje stanica,

i reprodukciji tijela.

Tako, to je divno. Razvili smo ovu jaku zaštitu,

predivnu pokrivenost melaninom.

Ali onda smo se preselili.

I ljudi su se raspršili -- ne jednom, nego dvaput.

Velika kretanja, van naše ekvatorijalne domovine,

iz Afrike u druge dijelove Starog svijeta,

i najkasnije, u Novi svijet.

Kad su se ljudi raspršili u ove zemljopisne širine,

sa čim su se suočili?

Uvjeti su bili puno hladniji,

ali i manje intenzivni

po pitanju ultraljubičastog sustava.

Pa ako smo bili negdje u sjevernoj polutci,

pogledajte što se događa s ultraljubičastim zračenjem.

Još dobivamo dozu UVA.

Ali sav UVB,

ili gotovo sav,

se rasipa kroz gustoću atmosfere.

Zimi, kad skijate u Alpama,

možda iskusite ultraljubičasto zračenje.

Ali to je sve UVA,

i, značajno, taj UVA

nema mogućnosti proizvoditi vitamin D u vašoj koži.

Tako da ljudi koji nastanjivaju područja sjeverne polutke

su ostali bez potencijala

da proizvode vitamin D u svojoj koži većinu godine.

Ovo je imalo goleme posljedice

za evoluciju pigmentacije ljudske kože.

Zbog tog što se dogodilo, da bi se osigurali zdravlje i dobrobit,

one linije ljudi

koje su se raspršile u sjevernu polutku,

su izgubile pigmentaciju.

Na djelu je bila prirodna selekcija

za evoluciju svijetlo pigmentirane kože.

Ovdje počinjemo vidjeti evoluciju

predivne duge u sepiji

koja je sad karakteristična za ljudsku vrstu.

Svijetlo pigmentirana koža je evoluirala ne samo jednom,

ne samo dvaput, već vjerojatno tri puta.

Ne samo kod modernih ljudi,

nego i u jednog od predaka s kojima nismo u srodstvu,

Neandertalaca.

Značajan, značajan prilog

moći evolucije.

Ljudi su bili u pokretu dugo vremena.

I samo u zadnjih 5.000 godina,

u povećanoj mjeri, preko sve većih udaljenosti.

Ovdje su samo neki od najvećih seoba ljudi,

dobrovoljna preseljenja, u posljednjih 5.000 godina.

Pogledajte neke od glavnih transgresija u zemljopisnoj širini:

ljudi iz područja visokog UV-a

idu u područja niskog UV-a i obrnuto.

I nisu sva ova kretanja dobrovoljna.

Između 1520. i 1867.,

12 milijuna, 500 ljudi

se preselilo iz visokog UV-a

u područja niskog UV-a

u prekoatlantskoj trgovini robljem.

Ovo je pak imalo svakakve zlokobne društvene posljedice.

Isto tako je imalo poguban

utjecaj na zdravlje ljudi.

Pa što? Selili smo se.

Bili smo tako pametni i nadišli sve ove

prividne biološke prepreke.

Pa, često nismo svjesni

činjenice da živimo

u okolišu u kojem je naša koža

nasljedno slabo prilagođena.

Neki od nas sa svjetlije pigmentiranom kožom

žive u područjima visokog UV-a.

Neki od nas s tamnije pigmentiranom kožom

žive u područjima niskog UV-a.

Ovo ima goleme posljedice na naše zdravlje.

Moramo, ako smo svijetlije pigmentirani,

biti oprezni zbog problema s rakom kože,

i uništavanjem folata u našem tijelu,

zbog puno sunca.

Epidemiolozi i doktori

su bili jako dobri i rekli nam

da zaštitimo svoju kožu.

Ali nisu bili tako dobri pri upućivanju ljudi

u problem s tamno pigmentiranim ljudima

koji žive u područjima visoke zemljopisne širine,

koji rade u zatvorenom cijelo vrijeme.

Zato što je tu problem jednako ozbiljan,

ali je i zlokobniji,

zbog nedostatka vitamina D,

zbog nedostatka ultraljubičastog B zračenja,

što je glavni problem.

Nedostatak vitamina D se prikrada ljudima,

i uzrokuje razne zdravstvene probleme s kostima,

do postupnog raspada imuno sustava,

ili gubitka imunološke funkcije,

i vjerojatno nekih problema

s raspoloženjem i zdravljem,

njihovim mentalnim zdravljem.

Tako imamo, u pigmentaciji kože,

jedan od ovih divnih proizvoda evolucije

koji i dan danas ima posljedice za nas.

I društvene posljedice su,

kako znamo, jako duboke.

Živimo u svijetu gdje

imamo svijetlo i tamno pigmentirane ljude

koji žive jedni do drugih,

ali često su dovedeni blizu počevši

kao rezultat veoma zlokobnih ljudskih interakcija.

Pa kako možemo nadići ovo?

Kako možemo početi to razumijevati?

Evolucija nam pomaže.

200 godina nakon Darwinova rođendana,

imamo prvog umjereno pigmentiranog predsjednika SAD-a.

(Pljesak)

Zar to nije divno?

(Pljesak)

Ovaj čovjek je značajan zbog velikog mnoštva razloga.

Ali moramo razmisliti kako on stoji u usporedbi,

s obzirom na svoju pigmentaciju, s drugim ljudima na Zemlji.

On, kao jedan od mnogih urbanih miješanih populacija,

je jako dobar primjer

miješanih roditelja, miješane pigmentacije.

I jako nalikuje, jako blizu,

ljudima s umjerenom razinom pigmentacije

koji žive u južnoj Africi, ili jugozapadnoj Aziji.

Ovi ljudi imaju ogroman potencijal

da potamne, da razviju više pigmenta u svojoj koži,

kao rezultat izlaganja suncu.

Također su pod rizikom nedostatka vitamina D,

ako imaju uredske poslove, kao taj čovjek.

Pa poželimo mu svi odlično zdravlje,

i da bude svjestan svoje pigmentacije kože.

Ono što je divno

u evoluciji pigmentacije ljudske kože,

i fenomenu pigmentacije,

je da demonstrira,

da je dokaz evolucije

prirodnim odabirom,

upravo na vašem tijelu.

Kad vas ljudi pitaju: "Koji je dokaz evolucije?"

Ne morate razmišljati o nekom egzotičnom primjeru, ili fosilima.

Samo morate pogledati na svoju kožu.

Darwin bi, mislim, ovo cijenio,

iako mu je izmakla važnost

klime na evoluciju pigmentacije tijekom njegova života.

Mislim, da je mogao pogledati

na dokaze koje imamo danas, da bi razumio.

Cijenio bi to.

I najvažnije, poučavao bi to.

Vi, vi to možete poučavati.

Možete to dotaknuti.

Možete to razumjeti.

Odnesite to iz ove sobe.

Uzmite svoju boju kože,

i slavite je.

Raširite vijest.

Imate evoluciju

povijesti naše vrste,

dio toga, ispisan na vašoj koži.

Razumite. Cijenite. Slavite.

Idite van. Zar nije predivno? Zar nije prekrasno?

Vi ste proizvod evolucije.

Hvala vam.

(Pljesak)