Misli o ljudskosti, slavi i ljubavi

"Prodajem snove i preprodajem ljubav milijunima ljudi," kaže Shah Rukh Khan, najveća zvijezda Bollywooda. U ovom šarmantnom, šaljivom govoru, Khan prati luk svog života, demonstrira nekoliko svojih slavnih plesnih pokreta i dijeli teško stečenu mudrost iz života pod svjetlom reflektora.

Namaskar.

Ja sam filmska zvijezda,
star sam 51 godinu,

i još ne koristim botox.

(Smijeh)

Dakle čist sam, ali se ponašam
kao 21 godišnjak u svojim filmovima.

Da, to činim.

Prodajem snove, i preprodajem ljubav
milijunima ljudi kod kuće u Indiji

koji pretpostavljaju da sam
najbolji ljubavnik na svijetu.

(Smijeh)

Ako nikome ne kažete,
reći ću vam da nisam,

ali nikad nisam osporio tu
pretpostavku.

(Smijeh)

I objasnili su mi

da vas je ovdje puno
koji nisu vidjeli moj rad,

i zaista sam tužan zbog vas.

(Smijeh)

(Pljesak)

To ne umanjuje činjenicu
da sam u potpunosti opsjednut sobom,

kao što filmska zvijezda i treba biti.

(Smijeh)

Tako da su me prijatelji,
Chris i Juliet, pozvali ovdje

da bih pričao o budućim "vama."

Naravno, ja ću pričati o trenutnom sebi.

(Smijeh)

Jer zaista vjerujem da je čovječanstvo
poput mene.

(Smijeh)

Jest, jest.

Ono je filmska zvijezda koja stari,

boreći se sa svim novim stvarima
oko sebe,

pitajući se je li uspjelo iz prve,

i još pokušavajući pronaći način

da nastavi sjati unatoč svemu.

Rođen sam u izbjegličkoj koloniji
u glavnom gradu Indije, Novom Delhiju.

I moj otac bio je borac za slobodu.

Moja majka je bila, kao i sve majke,
samo borac.

I baš kao i originalni homo sapiens,

borili smo se da preživimo.

Kada sam bio u ranim dvadesetima,

izgubio sam oba roditelja,

što se sada čini pomalo nemarnim,

ali --

(Smijeh)

Sjećam se noći kada je umro moj otac,

i sjećam se susjedovog vozača koji
nas je vozio u bolnicu.

Promrmljao je nešto kao
"mrtvaci ne ostavljaju dobre napojnice"

i otišao je u mrak.

I tada sam imao samo 14 godina,

i stavio sam očevo tijelo na zadnje
sjedalo automobila,

i moja majka bila je pored mene,

i počeo sam voziti od bolnice
do kuće.

I usred njenog tihog plakanja,
majka me pogledala i rekla,

"Sine, kada si naučio voziti?"

I razmislio sam o tome,
i rekao majci,

"Upravo sada, mama."

(Smijeh)

Od te noći nadalje,

slično kao i čovječanstvo
u svojoj adolescenciji,

naučio sam alate za preživljavanje.

I okvir života je bio
vrlo, vrlo jednostavan, ako ćemo iskreno.

Znate, jeo si što si imao,

i činio si što su ti rekli.

Mislio sam da je celijakija povrće,

i vegan je, naravno, bio izgubljeni
prijatelj Mr. Spocka, u Star Treku.

(Smijeh)

Ženiš prvu djevojku s kojom izlaziš,

i bio si tehnički potkovan ako si znao
popraviti karburator na svom autu.

Stvarno sam mislio da je gay
sofisticirana engleska riječ za sretan.

I Lezbijka, je naravno, glavni grad
Portugala, kao što svi znate.

(Smijeh)

Gdje sam bio ja?

Oslanjali smo se na sustave

stvorene kroz žrtvu generacija prije

kako bi nas zaštitili,

i osjećali smo da vlade rade
za naš boljitak.

Znanost je bila jednostavna
i logična.

Apple(Jabuka) je i dalje bila samo voće

u vlasništvu Eve, a potom Newtona,

ne Stevea Jobsa, do tada.

I "Eureka!" je bilo nešto što ste vikali

kada ste htjeli goli trčati ulicom.

Išli ste kamo god vas je život
odveo kako bi radili,

i ljudi su vam uglavnom
izražavali dobrodošlicu.

Migracija je bio termin

tada rezerviran za sibirske ždralove,
ne ljude.

Najvažnije, bili ste tko ste bili

i govorili ste što ste mislili.

Onda, u dvadesetima,

preselio sam se u velegrad Mumbai,

i moj okvir,

kao i novo industrijalizirano
čovječanstvo,

počeo se mijenjati.

U urbanoj žurbi za novim
uljepšanim preživljavanjem,

stvari su počele izgledati
malo drugačije.

Upoznao sam ljude koji su došli
iz čitavog svijeta,

lica, rase, spolove, posuđivače love.

Definicije su postajale sve fluidnije.

Posao vas je tada počeo
definirati

na nevjerojatno izjednačavajući
način,

i svi sustavi činili su mi
se manje pouzdanima,

možda i prevelikima
da se držim

raznolikosti čovječanstva

i ljudske potrebe za rastom
i napretkom.

Ideje su tekle sa više slobode
i brzine.

I iskusio sam čudo ljudske
inovacije i suradnje

i moja vlastita kreativnost,

kada sam imao podršku i
snalažljivost zajedničkog truda

katapultirala me u zvijezde.

Osjećao sam se kao da sam stigao,

i generalno, kad sam imao 40,
zaista sam letio.

Bio sam posvuda.

Znate? Snimio sam do tad 50 filmova,

i 200 pjesama,

i Malezijci su me proglasili vitezom.

I dobio sam najvišu civilnu čast
od strane Francuske vlade,

čije ime ne mogu do dana današnjeg
izgovoriti.

(Smijeh)

Žao mi je, Francuska, i hvala ti
Francuska, što si to učinila.

Ali puno bitnije od toga,
upoznao sam Angelinu Jolie --

(Smijeh)

na dvije i pol sekunde.

(Smijeh)

I siguran sam da se i ona
sjeća tog susreta negdje.

OK, možda ne.

I sjedio sam pored Hanne Montane
za okruglim stolom na večeri

i bila mi je većinu vremena
okrenuta leđima.

Kao što sam rekao, letio sam od
Miley do Jolie,

i čovječanstvo je letjelo samnom.

Zapravo smo oboje gubili kontrolu.

I onda svi znate što se dogodilo.

Internet se dogodio.

Bio sam u kasnim 40-ima,

i počeo sam tweetati (cvrkutati)
kao kanarinac u krletci

s pretpostavkom, da će ljudi
koji zavire u moj svijet

biti zadivljeni

čudom koje sam ja mislio da on jest.

Ali nešto drugo je čekalo mene
i čovječanstvo.

Znate, očekivali smo širenje
ideja i snova

sa povećanom povezanosti
svijeta.

Nismo se nadali
zatvorenošću misli kao na selu,

osuđivanja, definicije

koje su išle s istog mjesta

gdje su se odvijale sloboda
i revolucija.

Sve rečeno imalo je novo značenje.

Sve što sam radio -- dobro, loše, ružno --

bilo je tu da svijet komentira
i osuđuje.

I zapravo,
sve što nisam učinio ili napravio

je doživjelo istu sudbinu.

Prije četiri godine,

moja prekrasna žena Gauri
i ja odlučili smo imati treće dijete.

Na netu su tvrdili

da je on dijete iz strasti

našeg prvog djeteta

koji je imao 15 godina.

Navodno, zasijao je
svoje divlje sjeme s djevojkom

dok je vozio njen auto
u Rumunjskoj.

I da, postojao je lažni video
uz priču.

I bili smo tako uznemireni kao obitelj.

Moj sin, koji ima 19 sada,

i sad kad mu kažete "zdravo",

samo se okrene i kaže,

"Ali nisam imao ni europsku
vozačku dozvolu."

(Smijeh)

Da.

U ovom novom svijetu,

polako, stvarnost je postala
virtualna a virtualno stvarno,

i počeo sam se osjećati

kao da ne mogu biti ja,
niti da mogu reći što mislim,

i čovječanstvo se u tom trenu

potpuno identificiralo samnom.

Mislim da smo oboje prolazili
krizu srednjih godina,

i čovječanstvo, baš kao i ja,
postajalo je previše izložena primadona.

Počeo sam prodavati sve,

od ulja za kosu do dizel generatora.

Čovječanstvo je kupovalo sve

od ulja do nuklearnih reaktora.

Znate, pokušao sam se uvući
u usko odijelo superjunaka

samo da bih se ponovno izmislio.

Moram priznati da je to bio
velik neuspjeh.

I samo usput, hoću reći
u ime svih Batmena, Spider-mena

i Supermena ovog svijeta,

morate ih pohvaliti,

jer zaista boli u preponama,
to odijelo superjunaka.

(Smijeh)

Da, iskren sam.
Moram vam to reći.

Zaista.

I slučajno, čak sam izmislio
i novi oblik plesa

što nisam shvatio,
i postalo je vrlo popularno.

Pa ako je u redu,

i vidjeli ste me, pa znate da
nemam srama, pokazat ću vam.

Zove se Lungi ples.

Pa ako je u redu, pokazat ću vam.
Inače sam talentiran.

(Navijanje)

Išlo je nekako ovako.

Lungi ples. Lungi ples.
Lungi ples. Lungi ples.

Lungi ples. Lungi ples.
Lungi ples. Lungi ples.

Lungi ples. Lungi ples.
Lungi ples. Lungi.

To je to.
Postalo je vrlo popularno.

(Navijanje)

Zaista jest.

Kao što primjećujete, nitko nije shvaćao
što se događa, osim mene,

i mene nije bilo briga, zaista,

jer cijeli svijet,
i čovječanstvo,

bilo je zbunjeno i izgubljeno poput mene.

Nisam odustao tada.

Čak sam pokušao ponovno izgraditi
identitet na društvenim mrežama

kao što svi to čine.

Pomislio sam ako budem stavljao
filozofske tweetove,

ljudi će misliti da kužim stvari,

ali neki odgovori
koje sam dobio od tih tweetova

bili su zaista zbunjujući akronimi
koje nisam razumio. Znate?

ROFL, LOL.

"Adidas.", netko je napisao
na jedan od mojih misaonijih tweetova

i pitao sam se zašto bi napisao
ime tenisice,

zašto bi mi napisao ime tenisice
u odgovoru?

I onda sam pitao svoju 16 godišnju kćer
i prosvijetlila me.

"Adidas" sada znači
"All day I dream about sex."

(Smijeh)

Zaista.

Nisam znao znate li to.

Pa sam napisao "WTF" gospodinu Adidasu,

u tajnosti zahvaljujući što se neki
akronimi i stvari neće promijeniti.

WTF.

Ali evo nas ovdje.

Ja imam 51 godinu,
kao što sam rekao,

i bez nekakvih otupljujućih akronima,

želim vam reći

ako je postojalo važno vrijeme
za postojanje čovječanstva,

to je sada,

jer sadašnji vi ste hrabri.

Sadašnji vi ste puni nade.

Sadašnji vi ste inovativni i snalažljivi,

i naravno, sadašnje vas je jako
teško definirati.

I u ovom očaravajućem,

nesavršenom trenutku postojanja,

osjećajući se malo hrabro,

odlučio sam dobro
pogledati svoje lice.

I shvatio sam da sve više izgledam

kao voštana figura mene
u muzeju Madame Tussaud's.

(Smijeh)

Da, u tom trenutku realizacije,

pitao sam najcentralnije i najvažnije
pitanje za čovječanstvo i mene:

Trebam li popraviti svoje lice?

Zaista. Ja sam glumac,
kao što sam vam rekao,

moderni izraz ljudske kreativnosti.

Zemlja iz koje dolazim

izvor je neobjašnjive, ali jednostavne
duhovnosti.

U svojoj ogromnoj velikodušnosti,

Indija je odlučila nekako

da ja, sin Muslimana,
siromašnog borca za slobodu,

koji je slučajno zalutao u
posao prodaje snova,

postanem njen kralj romanse,

"Badhshah Bollywooda,"

najveći ljubavnik kojeg je
ova zemlja vidjela ...

sa ovim licem.

Da.

(Smijeh)

Koje je do sada već opisano
kao ružno, nekonvencionalno

i začudo, ne dovoljno čokoladno.

(Smijeh)

Ljudi ove drevne zemlje

prigrlili su me u svojoj bezgraničnoj
ljubavi,

i naučio sam od tih ljudi

da ni moć ni siromaštvo

ne mogu učiniti život magičnijim

ili manje mučnim.

Naučio sam od ljudi iz svoje zemlje

da je dostojanstvo života,

ljudskog bića, kulture, religije, zemlje

zapravo u njenoj mogućnosti da izrazi

dostojanstvo i suosjećanje.

Shvatio sam da što god vas pokreće,

što god vas tjera da stvarate, gradite,

što god vas sprječava da ne uspijete,

što god vam pomaže da preživite,

je možda najstarija i najjednostavnija
emocija poznata čovječanstvu,

a to je ljubav.

Mistični pjesnik iz moje zemlje napisao je

(Recitira pjesmu na Hindi jeziku)

(Pjesma završava)

Što se može prevesti u to da
bilo što --

da, ako znate Hindi,
molim vas zaplješćite, da.

(Pljesak)

To je teško upamtiti.

Što se da prevesti u
to da zapravo kažemo

da sve knjige znanja koje
možete pročitati

i onda primjenite to znanje

kroz inovativnost,
kreativnost, tehnologiju,

ali čovječanstvo nikad neće biti
mudrije oko svoje budućnosti

osim ako to znanje ne upari sa osjećajem
ljubavi i suosjećanja za druga bića.

Dva i pol slova koja tvore
riječ "प्रेम,"

što znači "ljubav,"

ako to možete razumjeti

i prakticirati,

to samo dovoljno je
da prosvijetli čovječanstvo.

Tako da vjerujem da budući "vi"

mora biti netko tko voli.

Inače će prestati cvjetati.

Nestat će u vlastitoj samoapsorbciji.

Možete koristiti vlastitu moć

da gradite zidove

i druge držite vani,

ili ju možete koristiti da rušite
granice i poželite im dobrodošlicu.

Možete koristiti vašu vjeru

da strašite ljude

i uplašite ih u podložnost,

ili ju možete koristiti
da ohrabrite ljude

tako da se podignu
do najuzvišenijeg prosvjetljenja.

Možete koristiti vašu energiju

da gradite nuklearne bombe
i širite tamu uništenja

ili ju možete koristiti da
širite radost svjetla milijunima.

Možete prljati oceane nemarno,
i sasjeći sve šume.

Možete uništiti ekologiju,

ili im se okrenuti s ljubavlju

i obnoviti život iz voda i drveća.

Možete sletjeti na Mars

i izgraditi naoružane citadele,

ili možete tražiti oblike života i vrste
od kojih ćete učiti i koje ćete poštovati.

I možete koristiti sav novac
koji smo svi zaradili

da vodimo besmislene ratove

i damo oružje u ruke male djece

da ubijaju jedna druge,

ili ga možemo koristiti

da napravimo više hrane

s kojom će napuniti trbuhe.

Moja zemlja me naučila

da je kapacitet ljudskog bića da voli
blizak božanstvenosti.

Sjaji u svijetu

koji je civilizacija, ja mislim,
već previše promijenila.

U posljednjih nekoliko dana,
govori ovdje, prekrasni ljudi

koji dolaze i pokazuju talent,

pričaju o individualnim postignućima,
inovaciji, tehnologiji,

znanosti, znanju koje dobivamo
samo zato što smo ovdje

u prisutstvu TED govora i svih vas

su dovoljni razlozi za nas
da slavimo buduće "nas."

No unutar tog slavlja

naša potraga da gradimo
kapacitet za ljubav i suosjećanje

mora se postaviti,
mora se postaviti,

potpuno jednako.

Tako da vjerujem da ste budući "vi"

beskonačni vi.

Zove se chakra u Indiji,
poput kruga.

Završava gdje počinje
kako bi se dovršio.

Vi koji percipirate
vrijeme i prostor drugačije

razumijete i

vašu nezamislivu

i fantastičnu važnost

i vašu potpunu nevažnost
u većem kontekstu svemira.

Vi koji se vraćate

originalnoj nevinosti čovječanstva,

koje voli iz čistoće srca,

koje vidi iz očiju istine,

koje sanja iz jasnoće neokaljanog uma.

Budući "vi" mora biti

kao ostarjela filmska zvijezda

koju su uvjerili da postoji mogućnost

za svijet koji je u potpunosti,

samoopsjednuto

zaljubljen u sebe.

Svijet -- zaista, morate to biti vi

kako bi stvorili svijet

koji je sam sebi najbolji ljubavnik.

Za to vjerujem, dame i gospodo,

da bi trebali biti budući "vi."

Hvala vam puno.

Shukriya.

(Pljesak)

Hvala vam.

(Pljesak)

Hvala vam.

(Pljesak)