-
Internet: HTTP i HTML
-
Ja sam Jasmine i ja sam programski
upravitelj u inženjerskom timu za XBOX One.
-
Jedan od naših najvećih obilježja zove se
XBOX live. To je online usluga koja povezuje
-
igrače diljem svijeta i pouzdamo se u
Internet da se to zaista održi.
-
To nije lak zadatak i puno se toga događa iza
scene. Internet u potpunosti mijenja
-
način na koji ljudi komuniciraju i povezuju
međusobno. Ali kako to radi? Kako računala
-
diljem svijeta komuniciraju jedan s drugim?
Pogledajmo pretraživanje web-a.
-
Za početak, otvorite web preglednik. To je
aplikacija koju koristite za pristup web
stranicama.
-
Nadalje, utipkate web adresu, ili URL, što
znači Ujednačeni Lokator Resursa, web stranice
-
koju želite posjetiti poput tumblr.com.
Bok, ja sam David Karp, osnivač Tumblir-a
-
i danas smo ovdje da bi razgovarali o tome
kako web preglednici koje koristimo svaki dan
funkcioniraju.
-
Vjerojatno ste se već pitali kako što se
zapravo događa kada utipkate adresu u tražilicu
-
i pritisnete enter. I zbilja je jednako ludo
kao što si to i zamišljate. U tom trenutku
-
vaše računalo počne razgovarati s drugim
računalom koje zovemo server i koji je najčešće
-
tisućama milja daleko. I u milisekundama
vaše računalo zatraži web stranicu od servera
-
i taj server počne odgovarati vašem računalu
jeziku zvanom HTTP. HTTP znači Protokol za
-
prijenos hiperteksta. To si možete zamisliti
kao jezik koje računalo koristi da bi
-
zatražio dokument od drugog računala. I
zapravo je poprilično neposredan.
-
Kad biste presreli razgovor između vašeg
računala i web serverom na internetu,
-
shvatili biste da se uglavnom sastoji od
"GET" zahtjeva. To je jednostavno rečeno
-
riječ GET [dati] i naziv dokumenta kojeg ste
zatražili. Stoga ako se pokušavate prijaviti u
-
Tumblir i učitati našu pristupnu stranicu,
sve što radite je slanje GET zahtjeva prema
-
Tumblrovom serveru koji kaže GET/prijava. I
to kaže Tumblrovom serveru da želite čitav
-
HTML kod za Tumblr pristupnu stranicu. Dakle,
HTML znači jezik za označavanje hiperteksta
-
i možete si ga zamisliti kao jezik kojeg
koristite da kažete web pregledniku kako želite
da vaša stranica izgleda.
-
Ako razmišljate o nečemu poput Wikipedije,
koja je jedan veliki jednostavni dokument,
-
HTML je jezik kojeg koristite da učinite
naslov većim i podebljanim, da odaberete
-
pravi font, da povežete određeni tekst s
određenim stranicama, da podebljate tekst,
-
da prebacite tekst u kurziv, da stavite
sliku na sredinu, da je poravnate na desno,
-
da poravnate sliku u lijevo. Tekst web
stranice je izravno uključen u HTML,
-
ali drugi dijelovi kao slike i snimke su
odvojene datoteke sa svojim vlastitim URL-ovima
-
koje trebaju biti zatražene. Preglednik šalje
HTML zahtjeve za svaki od ovih njih i prikazuje
-
ih kako stižu. Ako web stranica ima puno
različitih slika, svaka od njih stvara
-
odvojeni HTTP zahtjev i stranica se učitava
sporije. No ponekad kada pretražujete web,
-
ne šaljete zahtjev stranicama samo putem
GET zahtjeva. Ponekad informacije šaljete
-
kao kad ispunjavate obrazac ili anketu. Vaš
preglednik šalje ove informacije u jednostavnom
-
tekstu web serveru koristeći HTTP POST zahtjev.
Recimo da se prijavite na Tumblr.
-
Prva stvar koju činite je slanje POST zahtjeva,
to je POST na Tumblrovu pristupnu stranicu
-
koja ima određene pridružene podatke.
Ima vašu e-mail adresu i lozinku.
-
To ide na Tumblrov server. Server prepoznaje
da ste vi David i šalje web stranicu
-
natrag vašem pregledniku koja kaže,
Uspješno ste se logirali kao David. Ali zajedno
-
s tom web stranicom server pridružuje i malo nevidljivih
podataka u kolačiću koje pretraživač vidi i zna kako ih spremiti.
-
To je zbilja važno jer je to jedini način na koji
web stranica pamti tko ste.
-
Podaci u kolačiću odnose se samo na identifikacijske
podatke za Tumblr. To je broj koji
-
vas identificira kao Davida. Vaš web preglednik
pamti taj broj i sljedeći put kad osvježite Tumblr,
-
sljedeći put kad odete na Tumblr.com
vaš web preglednik zna automatski
-
pridružiti identifikacijski broj sa zahtjevom
koji šalje Tumblrovim serverima.
-
Tumblrovi serveri vide zahtjev koji dolazi
od vašeg preglednika, vide identifikacijski broj
-
i znaju "OK, ovo je Davidov zahtjev".
No, Internet je u potpunosti otvoren. Sve
-
njegove veze su dijeljene i informacije
se šalju u jednostavnom tekstu. To omogućava
-
hakerima da ukradu bilo koju osobnu informaciju
koju šaljete putem interneta. No sigurne stranice
-
sprečavaju to na način da traže od vašeg web
preglednika da komunicira na sigurnom kanalu
-
koristeći nešto što se zove Sigurnosni sloj
utikača i njegov nasljednik
Sigurnosni transportni sloj.
-
SSL i TSL možete zamisliti kao sigurnosni
sloj koji obavija vašu komunikaciju
-
kako bi je zaštitio od krađe ili falsificiranja.
SSL i TLS su aktivni kad vidite mali
-
lokot koji se pojavljuje u adresnoj liniji vašeg
preglednika, pored HTTPS-a. HTTPS protokoli
-
osiguravaju da vaši HTTP zahtjevi ostanu
sigurni i zaštićeni. Kad web stranica traži od
-
vašeg preglednika da se koristi sigurnu vezu,
ona prvo osigura digitalni certifikat.
-
To je službena identifikacijska kartica koja
dokazuje je to vjerodostojna web stranica.
-
Digitalne certifikate objavljuju ovlaštena tijela,
odnosno pouzdani entiteti koji verificiraju
-
identitete web stranica i izdaju im certifikate.
Baš kao što i vlada izdaje osobne iskaznice
-
ili putovnice. Ako web stranica pokuša
započeti sigurnu vezu bez odgovarajućeg
-
digitalnog certifikata, vaš će vas preglednik
na to upozoriti. To je osnova web pretraživanja!
-
To je dio Interneta kojeg gledamo iz dana u dan.
Da zaključimo, HTTP i DNS upravljaju slanjem
-
i primanjem HTML-a, medijskih datoteka i sve
ostalog na webu. Pozadinski alati koji takvo
-
što omogućavaju su TCP/IP i mreže rutera
koje razdvajaju i prenose infromacije u
-
malim paketima. Paketi se sastoje od
sljedova binarnih 1ica i 0a koje se
-
fizički šalju preko električnih žica,
optičkih kablova i bežičnih mreža.
-
Srećom, jednom kad naučite kako jedan sloj
interneta funkcionira, možete se pouzdati u
-
njega bez upamćivanja svih detalja. I možemo
se pouzdati da se svi ovi slojevi raditi
-
zajedno kao bi uspješno dostavili
informacije na primjeren pouzdan način.