Saul Griffith o zmajevima kao budućnosti obnovljive energije

U ovom kratkom govoru, Saul Griffith otkriva izum na kojem je radila njegova tvrtka Makani Powers: golemom zmaju turbini koji proizvodi iznenađujuću količinu čiste, obnovljive energije.

Ukoliko ste imalo slični meni,

ovo je ono što radite za sunčanog ljetnog vikenda u San Franciscu:

proizvodite eksperimentalne hidrokrilce pogonjene zmajem

sposobne za više od 30 čvorova.

Tada shvatite kako postoji nevjerojatna snaga u vjetru,

koja može činiti zadivljujuće stvari

Jednog dana, letjelica slična ovoj

će vjerojatno probiti svjetski brzinski rekord.

No, zmajevi nisu samo igračke poput ovog.

Zmajevi. Upoznat ću vas ukratko s njihovom povijesti,

i ispričati vam o izvanrednoj budućnosti

najdraže igračke svakog djeteta.

Znači, zmajevi su stari više od tisuću godina,

a Kinezi su ih koristili u vojne svrhe,

i čak za podizanje čovjeka.

Znali su u ono doba da oni mogu podizati velike terete.

Nisam siguran zašto je rupa u ovom dotičnom čovjeku.

(Smijeh)

1827., čovjek zvan Goerge Pocock

ustvari je razvio korištenje zmajeva za vuću kočija

u utrkama protiv konjskih kočija kroz engleski krajolik.

Tada naravno, u zoru avijacije,

svi veliki izumitelji tog doba --

kao Hargreaves, kao Langley,

čak Alexandar Graham Bell, izumitelj telefona, koji je letio ovog zmaja --

su radili to baveći se avijacijom.

Tada su došla ova dva gospodina,

a oni su letjeli zmajeve kako bi razvili kontrolni sustav

koji je u konačnici omogućio let ljudi.

Ovo su naravno Orville i Wilbur Wright

i Wright Flyer.

A njihovi pokusi sa zmajevima su doveli do tog

značajnog događaja, gdje smo pogonjeni mehaničkom snagom poletjeli

do prvih 12 sekundi ljudskog leta ikad.

To je bilo fantastično za budućnost komercijalnih letova.

Ali nažalost, to je degradiralo zmajeve i učinilo da budu ponovo doživljavani dječjim igračkama.

Tako je bilo do 1970-ih, kada smo imali zadnju energetsku krizu.

A nevjerojatan čovjek po imenom Miles Loyd

koji živi na rubu San Francisca,

je napisao poticajni rad koji je bio potpuno zanemaren,

u Journal of Energy,

o tome kako načelno upotrijebiti avion na uzici

za generiranje ogromne količine elektriciteta.

Njegovo ključno opažanje bilo je da

slobodno-leteče krilo može zahvatiti više vjetra i generirati više energije

po jedinici vremena, nego turbine s fiksnim krilom.

No turbine su rasle. I sada dosežu do 90 metara visine pri glavčini,

ali ne mogu ići mnogo više,

a na većim visinama ima više vjetra, i više snage --

čak i do dvostruko više.

Vratimo se nazad. Još uvijek imamo energetsku krizu,

a sada k tome još i klimatsku krizu. Znate,

čovječanstvo generira oko 12 bilijuna vata,

ili 12 teravata, iz fosilnih goriva.

I Al Gore je govorio zašto trebamo dosegnuti jednu od ovih meta,

a u stvarnosti to znači da u slijedećih 30-40 godina

moramo proizvesti novih 10 bilijuna ili više vata čiste energije, nekako.

Vjetar je drugi najveći obnovljivi izvor energije poslije sunčeve:

3600 teravata. 200 puta više nego što je dovoljno za opskrbu čovječanstva.

Većina je na višim visinama, iznad 90 metara,

za što još nemamo tehnologiju koja bi nas do tamo dovela.

Dakle, ovo je zora novog doba za zmajeve.

Ovo je naše pokusno područje na Mauiu, iz zračne perspektive.

Sada ću vam pokazati

prvi autonomni generator energije

pomoću najdraže dječje igračke.

Kao što možete vidjeti, morate biti robot kako bi upravljali ovime tisućama sati.

Pomalo izaziva mučninu.

Ovdje zapravo proizvodimo oko 10 kilovata --

znači, dovoljno za opskrbu energijom oko 5 kučanstava u SAD-u --

sa zmajem ne mnogo većim od ovog klavira.

A stvarno značajna stvar ovdje

je da mi razvijamo kontrolni sustav,

kao što su i braća Wright, koji bi omogućio održiv, dugotrajni let.

I nije na odmet to raditi na lokaciji poput ove.

Za letača zmaja, ovo je ekvivalent pišanja u snijegu.

To jest ispisivanja svog imena na nebu.

A ovo je kamo mi trenutačno idemo.

Dakle prešli smo 12 sekundni prag.

I radimo na megavatnim spravama

koje bi letjele na 700 metara i generirale na tone čistog elektriciteta.

Pitate, koliko su velike te sprave?

Pa, ovaj avion od papira bi možda -- ups!

On bi bio dovoljan da vam napuni mobitel.

Vaša Cessna bi bila 230 kilovata.

Ako bi mi posuditi vaš Gulfstream, skinuo bi krila sa njega i generirao megavat.

Ako bi dali 747, napravio bi 6 megavata,

što je više nego najveća vjetro-turbina danas.

A Spruce Goose bi bilo krilo od 15 megavata.

To je smiono, kažete. Slažem se.

No smiono se zbivalo već mnogo puta u povijesti.

Ovo je tvornica frižidera,

koja je proizvodila avione za drugi svjetski rat.

Prije drugog svjetskog rata, proizvodilo se 1.000 aviona na godinu.

Do 1945., proizvodilo se 100.000.

S tom tvornicom i 100.000 aviona godišnje,

za približno 10 godina bi mogli proizvoditi sav elektricitet koji Amerika treba.

U biti, ovo je priča o smionim planovima mladih ljudi

s ovim snovima. Mnogo nas je.

Sretan sam što radim s njih 30.

I smatram kako moramo poduprijeti sve takve snove

djece koja rade te lude stvari.

Hvala vam

(Pljesak)