Ukaži djevojčici pravo i povjerenje, transformiši zajednicu

Kakenya Ntaiya je pretvorila svoj san o obrazovanju u jedan pokret s ciljem da se ugrožene djevojčice osnaže i stane u kraj štetnoj tradicionalnoj praksi u Keniji. Upoznajte dvije učenice u Kakenya Center for Excellence, školi u kojoj djevojčice mogu bezbjedno živjeti i učiti - i istovremeno unapređivati svoju zajednicu. "Kada djevojčici ukažete pravo i povjerenje transformišete zajednicu," kaže Ntaiya.

Da biste osnažili djevojke

treba da ih edukujete.

To je bio moj san.

Zato sam napravila školu,

a tokom tog procesa,
naučila sam nešto mnogo važnije.

Kada djevojci ukažete pravo i povjerenje,
vi mijenjate zajednicu.

Škola je samo početak.

Odrasla sam u ruralnom dijelu Kenije

u malom selu po imenu Enoosaen.

Bila sam prvo dijete od nas osmoro

i provela sam djetinjstvo pomažući majci
u kuhanju, čišćenju, radovima u polju

i brizi za svoju braću i sestre.

Kao i ostale Maasai djevojke

ugovorili su mi brak
kada sam bila još veoma mlada.

Čim sam zašla u pubertet

podvrgnuli su me genitalnoj mutilaciji,

poznatoj pod imenom FGM
(female genital mutilation).

Na slici se vidi alat koji se koristi
da bi se izvršila FGM na djevojčicama.

FGM je trebala obilježiti
kraj moga djetinjstva

a, samim tim, i kraj moga obrazovanja.

Ali, pregovarala sam sa svojim ocem
da nastavim sa obrazovanjem -

i nakon što me podvrgnu FGM-u.

Puno godina kasnije
otišla sam na fakultet.

A da bih dobila podršku zajednice,

obećala sam da ću se jednoga dana vratiti
kako bih uzvratila tu uslugu.

Ali, nakon dosta godina,
kada sam se vratila u svoje selo,

nije se mnogo toga promijenilo.

Nad djevojčicama se i dalje vršila FGM,

i dalje su napuštale škole,

i dalje su ih udavali za muškarce
starije od njihovih očeva

i još uvijek su rađale djecu
dok su još bile tinejdžerke.

Nisam željela više da gledam
kako djevojčice kroz to prolaze.

To je bio trenutak kada sam spoznala
šta trebam uraditi da se odužim zajednici.

Sagradila sam školu samo za djevojčice

kako bih ih oslobodila FGM-a i rane udaje.

Prilikom prvog upisa -

(Aplauz i odobravanje)

Prilikom prvog upisa,

nadala sam se da će biti 10 djevojčica,

došlo ih je stotinu.

(Odobravanje i aplauz)

Počela sam da shvatam koliki je,
u stvari, ovaj san bio

i uskoro sam uvidjela da moja škola
može biti temelj -

ali pokazalo se da to nije bilo dovoljno.

I tako, te prve godine upisala sam
ovih 30 djevojčica.

Neke od njih su bile zlostavljane,
neke su bile siročad,

a neke su bile iz
veoma tradicionalnih porodica

koje nikad nisu poslale
ni jednu djevojčicu u školu.

I tako je škola počela sa radom.

Iako se činilo da su djevojčice
oduševljene što su tu,

imale su problem da ostanu budne.

Šta se dešavalo?

Imale su učitelja, imale su knjige,

uskoro su trebale dobiti novu učionicu,

ali...

Bile su odlučne u namjeri da budu tu,
ali nisu imale snage.

Onda sam shvatila da su gladne

pa sam brzo obezbijedila kuharicu i hranu.

Vrlo brzo nakon toga sam shvatila
da učionica nije dovoljna.

Trebao mi je internat.

Ne samo što su djevojčice bile umorne
i gladne zbog kućnih poslova

i dugog hoda do škole i nazad kući,

one nisu bile ni sigurne.

Tužna je istina,

ali djevojčice su često napadali,
silovali, čak i otimali

na putu do škole.

Prema tome, prije nego što bi uopšte mogla
učiti matematiku ili istoriju

trebalo je da se osjeća sigurnom,

trebalo je da bude odmorna
i dobro nahranjena.

Sada ću vam reći nešto
o nekim od mojih djevojčica.

Ovo je Faith.

Faith dolazi iz jedne veoma tradicionalne
porodice u zajednici.

Njena starija sestra
je već prošla FGM i već je udata,

ali Faith je bila veoma odlučna.

Ona zaista voli učiti,

i željela je da dođe u moju školu
kada je čula za nju.

Molila je oca, majku -

bilo koga da je dovede u moju školu.

Svi su odbili.

Faith je učinila nešto veoma hrabro.

Ukrala je jaje iz kuće svoje majke,

otišla na pijacu,

prodala to jaje i kupila jednu olovku.

A onda je pješačila 8 kilometara

stišćući u ruci tu olovku,
sve u želji da se upiše.

Stigla je -

(Aplauz)

Stigla je umorna i gladna,

ali odlučna.

Saslušala sam njenu priču
i upisali smo je u moju školu.

Ali, upis u školu je bio tek početak.

Faith je trebala hrana,
trebali su joj lijekovi,

trebalo joj je savjetovanje -

i sve smo to obezbijedili.

Takođe je upoznala odrasle
koji su već imali povjerenja u nju.

Zajednica ju je podržala

i Faith je bila spremna da uči.

Ovo je Faith.

Nakon šest mjeseci školovanja,

ona je sada sretna učenica šestog razreda
koja sanja da jednoga dana postane pilot,

a njena je porodica sada podržava,

i što je najbolje od svega,

njena mlađa sestra će ići njenim stopama.

(Aplauz)

Očekuje se da dječiji brak košta
globalnu ekonomiju trilione dolara

u narednih 15 godina.

Možemo pričati o brojkama,

ali u stvarnom životu,

šta će biti cijena dječijeg braka
za moje selo je doktor, učitelj,

preduzetnik,

istinski partner kojeg će naši muškarci
trebati u budućnosti...

stvarni načini na koje nam žene
mogu pomoći da se izvučemo iz siromaštva.

I tako sam opet došla do spoznaje,

kao što sam kada mi je trebala pomoć
da odem na fakultet,

da, koliko god sanjala i maštala o tome,

ja to ne mogu ostvariti potpuno sama.

I vratila sam se starješinama koji su mi
pomogli prije više od 10 godina.

Opet mi je trebala njihova pomoć
ako hoću da uspijem.

Oformila sam vijeće zajednice
sa vjerskim vođama, roditeljima

i učiteljima iz drugih škola.

Trebali su mi saradnici
u vladi i u zajednici

da mi pomognu u napredovanju
prema svom cilju.

Posebno mi je bila potrebna
podrška poglavara

da mi pomogne da se sprovede
politika zabrane FGM-a u mojoj školi.

U početku se opirao,

ali ja sam bila uporna -

(Smijeh)

i sada je on naš najveći saveznik.

(Aplauz)

Takođe su mi bili potrebni očevi.

Ovo me sada dovodi do Linet.

Linetin otac, Momposhi,
nije vjerovao u obrazovanje djevojčica.

U stvari, ni on sam
nikada nije išao u školu.

Ali, Linetina majka je vjerovala u Linet
i dovela je da se upiše u moju školu

i znala sam da joj je mjesto među nama.

Još sam morala da nađem način da potaknem
Momposhija da isto tako vjeruje u Linet.

Izmislila sam da moram razgovarati
o Linetinim ocjenama

da navedem Momposhija da dođe.

Došao je i počeo uviđati
da je njegova kćerka perspektivna učenica.

Sa svakom posjetom on je izgrađivao
jak odnos sa svojom kćerkom -

primijećujući ne samo njene ocjene

nego i prihvatajući je kao
nekoga sa punim potencijalom.

I kada su Linet primili
u jednu od najboljih srednjih škola

nakon osmog razreda,

Momposhi je pucao od ponosa,

hodao je po selu

i svakome govorio kako je sjajna
i pametna njegova kćerka.

(Smijeh)

Možete misliti?

Lično on je odveo Linet u tu novu školu.

To je bilo prvi put da je ijedno od njih
ikada bilo u Nairobiju.

Danas Linet studira
na univerzitetu u Australiji -

(Aplauz i odobravanje)

a Momposhi je naš
najveći zagovornik u zajednici.

Takođe sam za sto dovela i majke,

uključujući i svoju.

Ovo je moja majka u jednom
od naših programa obuke.

I naše majke su uključene
u obrazovanje svoje djece.

Dovela sam i bake.

(Smijeh)

U mojoj zajednici bake su ponosni čuvari

naših priča i kultura,

a željela sam da moje djevojčice nauče
i prigrle našu bogatu Maasai kulturu.

Sada, bake u određeno vrijeme
pričaju djevojčicama priče

i to je jedan divan način
povezivanja naše zajednice.

Takođe sam...

počela da radim sa dječacima!

(Smijeh)

Šta bi se desilo

da dječaci odrastaju sa istim mentalnim
sklopom kao i njihovi očevi?

Ja ću vam reći,
malo šta bi se promijenilo.

Zato sam zatražila pomoć od organizacije
po imenu I'm Worth Defending:

grupa mladih, naprednih vođa
koju vode Alfred i George.

Zajedno smo osmislili
program obuke za dječake i djevojčice

koji nisu mogli pohađati moju školu,

koji je sadržavao bitne informacije
o ravnopravnosti polova,

zdravlju i ljudskim pravima.

Danas smo dostigli broj od preko 10 000
dječaka i djevojčica i još brojimo.

(Aplauz)

Ispada da je zaista trebalo cijelo selo
da bi se ovaj san obistinio.

(Smijeh)

Ovo je ono što vidite danas,

skoro 400 djevojčica nije podvrgnuto FGM-u

u mom selu,

u području gdje je to sprovedeno
nad skoro 80% žena.

Vjerujte mi, ove djevojčice,

one dijele svoja iskustva

sa sestrama, rođacima i prijateljima.

Veoma su predane.

Vremenom ovo postaje nova normala

i tu normalu prihvata
ta ista, ista zajednica -

moja zajednica.

Pa onda, šta za Keniju znači
transformacija zajednica?

Predsjednik Obama je posjetio Keniju 2015.

i sastao se sa predstavnicima organizacija

koje su pokušavale da
poboljšaju život u zajednicama.

Šta mislite da se desilo?

Upoznao je Linet!

(Smijeh)

(Aplauz)

Razgovarali su o jednoj Keniji

u kojoj bi djevojčicama
bile pružene jednake šanse,

gdje je Linet lider

i u kojoj zajednice,
kao što je Enoosaen, cvjetaju

zato što njenim članovima -

svim njenim članovima - se pruža šansa.

Treba pomoći zajednici da vidi
da je svaka kćerka blago,

svaka sestra puna potencijala,

i pomoći baš svakoj djevojčici
da vidi tu vrijednost u sebi.

Ne postoji gornja granica
za cijenu takve budućnosti.

Neće svaka djevojčica koja se upiše
u moju školu biti doktor nauka,

ali baš svaka od njih će dostići
svoj puni potencijal

i zalagaće se za svoju djecu

i svoje unuke dugi niz godina.

Danas sam vam pričala o svojim snovima
kroz ono što sam ja iz njih naučila

i šta sam naučila od vas.

Moje me je putovanje odvelo
iz Enoosaena i vratilo me nazad

A u tom procesu,

svijet me je prigrlio,

i vi ste postali moje selo.

Zato još obećavam vama,

mojim starješinama,
mojim sestrama i prijateljima,

da ću nastaviti da sanjam i da idem dalje

dok god djevojčice poput Linet i Faith
ne dostignu svoje snove,

a ja vidim svoje:

da sve zajednice ostvaruju baš svakoj ženi

i baš svakoj djevojčici

njihove snove.

Hvala.

(Aplauz i odobravanje)

Hvala vam, hvala.

(Aplauz i odobravanje)