< Return to Video

Zašto je naš kvocijent inteligencije viši nego kod naših baba i deda

  • 0:01 - 0:03
    Poći ćemo na kratko putovanje
  • 0:03 - 0:07
    kroz kognitivnu istoriju 20. veka,
  • 0:07 - 0:08
    jer tokom tog veka,
  • 0:08 - 0:11
    naši umovi su se zapanjujuće menjali.
  • 0:11 - 0:15
    Kao što znate,
    kola koja su ljudi vozili 1900.
  • 0:15 - 0:17
    su se menjala jer su putevi bolji,
  • 0:17 - 0:19
    a i zbog tehnologije.
  • 0:19 - 0:21
    I naš um se takođe menjao.
  • 0:21 - 0:25
    Od ljudi koji su se suočavali
    sa opipljivim svetom
  • 0:25 - 0:28
    i analizirali taj svet u smislu
  • 0:28 - 0:31
    koliko od njega imaju koristi
  • 0:31 - 0:35
    do ljudi koji se suočavaju
    sa veoma kompleksnim svetom,
  • 0:35 - 0:37
    a to je svet u kome
    smo morali da razvijemo
  • 0:37 - 0:41
    nove mentalne navike, nove navike uma.
  • 0:41 - 0:43
    A to uključuje stvari poput
  • 0:43 - 0:47
    oblačenja tog sveta u klasifikaciju,
  • 0:47 - 0:50
    uvođenja apstrakcije
    koje pokušavamo da učinimo
  • 0:50 - 0:52
    logičnim,
  • 0:52 - 0:55
    i toga da hipotetično shvatamo ozbiljno,
  • 0:55 - 0:57
    to jest, razmišljamo o onome
    što je moglo da bude,
  • 0:57 - 1:00
    pre nego o onome što jeste.
  • 1:00 - 1:03
    Ova dramatična promena
    je privukla moju pažnju
  • 1:03 - 1:07
    kroz masivan porast
    kvocijenta inteligencije tokom vremena,
  • 1:07 - 1:09
    koji je zaista masivan porast.
  • 1:09 - 1:14
    To jest, ne rešavamo tačno
    samo nekoliko dodatnih pitanja
  • 1:14 - 1:15
    na testu inteligencije.
  • 1:15 - 1:19
    Odgovorimo tačno na mnogo više pitanja
  • 1:19 - 1:21
    od svake sledeće generacije,
  • 1:21 - 1:24
    sve do vremena kad su testovi izmišljeni.
  • 1:24 - 1:27
    Ako merite KI ljudi od pre jednog veka
  • 1:27 - 1:29
    po savremenim normama
  • 1:29 - 1:32
    oni bi imali prosečan KI 70.
  • 1:32 - 1:35
    Ako nas merimo po njihovim normama,
  • 1:35 - 1:38
    mi bismo imali 130.
  • 1:38 - 1:42
    Ovo donosi mnoga pitanja.
  • 1:42 - 1:44
    Da li su naši bliski preci bili
  • 1:44 - 1:47
    na ivici mentalne retardiranosti?
  • 1:47 - 1:51
    Jer je 70 obično rezultat
    za mentalnu retardaciju.
  • 1:51 - 1:54
    Ili smo svi mi maltene nadareni?
  • 1:54 - 1:58
    Jer je 130 granica za nadarenost.
  • 1:58 - 2:01
    Ja ću sad probati da obrazložim
    i treći izbor
  • 2:01 - 2:05
    koji više rasvetljava od druga dva,
  • 2:05 - 2:08
    i da bismo ovo shvatili,
  • 2:08 - 2:11
    hajde da zamislimo da je Marsovac
    došao na Zemlju
  • 2:11 - 2:14
    i našao uništenu civilizaciju.
  • 2:14 - 2:16
    A ovaj Marsovac je bio arheolog,
  • 2:16 - 2:19
    i našao je bodove sa meta,
  • 2:19 - 2:22
    koje su ljudi koristili za gađanje.
  • 2:22 - 2:24
    Prvo su pogledali 1865. god.
  • 2:24 - 2:26
    i videli da je u minuti,
  • 2:26 - 2:30
    ispaljivan jedan metak u centar.
  • 2:30 - 2:33
    Onda su našli da je u 1898.
  • 2:33 - 2:36
    bilo 5 metaka u centru u minutu.
  • 2:36 - 2:42
    A u 1918. su gađali sto metaka u centar.
  • 2:42 - 2:45
    Najpre bi taj arheolog bio zbunjen.
  • 2:45 - 2:48
    Rekao bi, vidite, ovi testovi
    su napravljeni tako
  • 2:48 - 2:52
    da se sazna koliko je ljudima
    bila mirna ruka,
  • 2:52 - 2:54
    koliko im je bio oštar vid,
  • 2:54 - 2:57
    da li su imali kontrolu
    nad svojim oružjem.
  • 2:57 - 3:00
    Kako su ove osobine
    mogle da se poboljšaju
  • 3:00 - 3:02
    u tolikoj meri?
  • 3:02 - 3:04
    Mi sada, naravno, znamo odgovor.
  • 3:04 - 3:07
    Da je taj Marsovac
    pogledao na bojna polja,
  • 3:07 - 3:10
    saznao bi da su ljudi imali samo muskete
  • 3:10 - 3:12
    u doba građanskog rata,
  • 3:12 - 3:14
    a da su imali repetirke
  • 3:14 - 3:17
    u doba Špansko-američkog rata,
  • 3:17 - 3:19
    a da su imali mašinke
  • 3:19 - 3:21
    u doba Prvog svetskog rata.
  • 3:21 - 3:24
    I drugim rečima,
  • 3:24 - 3:26
    oprema u rukama prosečnog vojnika
  • 3:26 - 3:29
    je bila odgovorna za rezultat,
    ne bolja oštrina oka
  • 3:29 - 3:31
    ili mirnoća ruke.
  • 3:31 - 3:35
    Ono što sada treba da zamislimo
    je mentalna artiljerija
  • 3:35 - 3:38
    koju smo pokupili tokom tih sto godina,
  • 3:38 - 3:42
    i mislim da će nam jedan mislilac
    u tome pomoći,
  • 3:42 - 3:44
    a to je Lurija.
  • 3:44 - 3:47
    Lurija je posmatrao ljude
  • 3:47 - 3:50
    neposredno pre Savremenog doba,
  • 3:50 - 3:52
    i našao je da su ovi ljudi
  • 3:52 - 3:56
    odbijali da klasifikuju opipljiv svet.
  • 3:56 - 3:57
    Hteli su da ga raščlane
  • 3:57 - 3:59
    na sitne komade koje su mogli da koriste.
  • 3:59 - 4:02
    Našao je da su odbijali
  • 4:02 - 4:05
    da zaključuju šta je hipotetično,
  • 4:05 - 4:08
    da razmišljaju o onome
    što bi moglo da bude
  • 4:08 - 4:11
    i na kraju je uvideo
    da se nisu dobro nosili
  • 4:11 - 4:15
    sa apstraktnim pojmovima ili koristili
    logiku za rešavanje apstrakcija.
  • 4:15 - 4:18
    Sad ću vam dati neke primere
    njegovih razgovora.
  • 4:18 - 4:20
    On je pričao sa vođom osoblja
  • 4:20 - 4:22
    u ruralnoj Rusiji.
  • 4:22 - 4:25
    Oni su imali,
    kao što je to bilo normalno 1900.
  • 4:25 - 4:27
    oko 4 godine škole.
  • 4:27 - 4:29
    Pitao bi tu osobu,
  • 4:29 - 4:33
    šta zajedničko imaju vrane i ribe?
  • 4:33 - 4:36
    I čovek bi odgovorio:
    "Nemaju ništa zajedničko.
  • 4:36 - 4:39
    Znate, ja mogu da jedem ribu,
    vranu ne mogu da jedem.
  • 4:39 - 4:41
    Vrana može da kljuca ribu.
  • 4:41 - 4:44
    Riba ne može ništa vrani."
  • 4:44 - 4:47
    A Lurija bi upitao:
    "Zar nisu i jedno i drugo životinje"?
  • 4:47 - 4:49
    "Naravno da nisu",
    čovek bi odgovorio.
  • 4:49 - 4:51
    "Jedna je riba.
  • 4:51 - 4:52
    Druga je ptica."
  • 4:52 - 4:54
    I zanimalo ga je
  • 4:54 - 4:58
    šta se može učiniti
    sa tim opipljivm stvarima.
  • 4:58 - 5:01
    Onda je Lurija našao drugog čoveka,
  • 5:01 - 5:03
    i rekao mu:
  • 5:03 - 5:06
    "U Nemačkoj nema kamila,
  • 5:06 - 5:08
    Hamburg je grad u Nemačkoj.
  • 5:08 - 5:11
    Ima li kamila u Hamburgu"?
  • 5:11 - 5:12
    I čovek bi odgovorio,
  • 5:12 - 5:16
    "Pa, ako je dovoljno veliki,
    trebalo bi da tamo ima kamila".
  • 5:16 - 5:20
    Lurija bi ga upitao:
    "A šta ti moje reči nagoveštavaju"?
  • 5:20 - 5:22
    On bi odgovorio:
    "Pa, možda je to malo selo,
  • 5:22 - 5:25
    i nema mesta za kamile."
  • 5:25 - 5:27
    Drugim rečima, nije želeo
    da na ovo gleda
  • 5:27 - 5:30
    kao ni na šta drugo do opipljiv problem
  • 5:30 - 5:32
    i navikao je da su kamile u selima
  • 5:32 - 5:36
    i nije bio sposoban
    da upotrebi nešto hipotetično,
  • 5:36 - 5:41
    da se zapita šta ako nema kamila
    u Nemačkoj.
  • 5:41 - 5:44
    Treći intervju je bio
  • 5:44 - 5:47
    sa osobom o Severnom polu.
  • 5:47 - 5:51
    I Lurija je rekao:
    "Na Severnom polu je uvek sneg.
  • 5:51 - 5:55
    Gde god uvek ima snega,
    medvedi su beli.
  • 5:55 - 5:58
    Koje boje su medvedi
    na Severnom polu"?
  • 5:58 - 6:01
    A odgovor je bio: "Takva stvar
  • 6:01 - 6:03
    treba da se reši uz dokaz.
  • 6:03 - 6:06
    Ako bi mudrac
    došao sa Severnog pola
  • 6:06 - 6:08
    i rekao mi da su medvedi beli,
  • 6:08 - 6:09
    možda bih mu poverovao,
  • 6:09 - 6:13
    ali svaki medved kog sam ja video
    je smeđe boje (mrki medved)".
  • 6:13 - 6:16
    Tako da vidite,
    i ova osoba je takođe odbila
  • 6:16 - 6:19
    da razmišlja ispod opipljivog sveta
  • 6:19 - 6:22
    i da nešto analizira
    kroz svakodnevno iskustvo,
  • 6:22 - 6:24
    a toj osobi je bilo važno
  • 6:24 - 6:25
    koje su boje medvedi -
  • 6:25 - 6:27
    to jest, morala je da lovi medvede.
  • 6:27 - 6:30
    Nisu bili voljni
    da se unesu u to razmišljanje.
  • 6:30 - 6:32
    Jedan od njih je rekao Luriji
  • 6:32 - 6:35
    "Kako možemo da rešimo stvari
    koje nisu pravi problemi?
  • 6:35 - 6:37
    Nijedan od ovih problema nije pravi.
  • 6:37 - 6:40
    Kako da se odnosimo prema njima?"
  • 6:40 - 6:43
    Sada, ove tri kategorije -
  • 6:43 - 6:45
    klasifikacija,
  • 6:45 - 6:47
    korišćenje logike u apstraktnim pojmovima,
  • 6:47 - 6:50
    shvatati hipotetično ozbiljno -
  • 6:50 - 6:52
    kakvu razliku one prave u stvarnom svetu,
  • 6:52 - 6:54
    izvan sobe za testiranje?
  • 6:54 - 6:57
    I daću vam još nekoliko ilustracija.
  • 6:57 - 7:00
    Prvo, skoro svi danas dobiju
    diplomu srednje škole.
  • 7:00 - 7:04
    To jest, sa 4 smo prešli
    na 8 godina školovanja,
  • 7:04 - 7:06
    na 12 godina formalnog obrazovanja,
  • 7:06 - 7:08
    i 52% Amerikanaca
  • 7:08 - 7:12
    je imalo neku vrstu
    tercijarnog obrazovanja.
  • 7:12 - 7:16
    Ne samo da danas imamo
    više obrazovanja,
  • 7:16 - 7:19
    čiji je veliki deo naučni,
  • 7:19 - 7:23
    a naukom ne možete da se bavite
    a da ne klasifikujete svet.
  • 7:23 - 7:27
    Ne možete da se bavite naukom
    a da ne ponudite hipotezu.
  • 7:27 - 7:31
    Ne možete da se bavite naukom
    a da je ne učinite logičnom.
  • 7:31 - 7:35
    A stvari su se promenile,
    čak i u osnovnoj školi.
  • 7:35 - 7:38
    Kad se gledaju ispiti iz 1910. godine
  • 7:38 - 7:42
    koje je država Ohajo
    davala četrnaestogodišnjacima,
  • 7:42 - 7:43
    nađeno je da su to ispiti
  • 7:43 - 7:47
    za opipljive podatke
    koji su važni u društvu.
  • 7:47 - 7:48
    Bilo je pitanja kao što su:
  • 7:48 - 7:51
    koji su glavni gradovi 44 ili 45 država
  • 7:51 - 7:53
    koje su postojale u to vreme?
  • 7:53 - 7:55
    Kad se gledaju ispiti
  • 7:55 - 7:58
    u državi Ohajo iz 1990.
  • 7:58 - 8:00
    svi su o apstraktnim pojmovima.
  • 8:00 - 8:02
    Bilo je pitanja kao što je:
  • 8:02 - 8:07
    zašto je najveći grad u državi
    retko i glavni grad?
  • 8:07 - 8:09
    I trebalo je da razmišljaš
  • 8:09 - 8:12
    da je državno zakonodavstvo
    kontrolisano ruralnom sredinom
  • 8:12 - 8:14
    i da su mrzeli velike gradove,
  • 8:14 - 8:16
    pa umesto da stave da je glavni grad
    u velikom gradu,
  • 8:16 - 8:18
    on je u sedištu okruga.
  • 8:18 - 8:21
    Glavni grad je postavljen u Olbani,
    a ne Njujork.
  • 8:21 - 8:24
    U Harisburg, a ne u Filadelfiju.
  • 8:24 - 8:26
    I tako dalje.
  • 8:26 - 8:28
    Tako da se pravac obrazovanja promenio.
  • 8:28 - 8:32
    Učimo ljude da hipotetično
    shvataju ozbiljno,
  • 8:32 - 8:36
    da koriste apstraktno
    i da ih logično povezuju.
  • 8:36 - 8:38
    Šta je sa zapošljavanjem?
  • 8:38 - 8:42
    Pa, 1900. 3% Amerikanaca
  • 8:42 - 8:46
    imalo je profesije
    koje su bile kognitivno zahtevne.
  • 8:46 - 8:50
    Samo 3% su bili advokati
    ili doktori ili predavači.
  • 8:50 - 8:52
    Danas se 35% Amerikanaca
  • 8:52 - 8:56
    bavi kognitivno zahtevnim profesijama,
  • 8:56 - 8:58
    ne samo profesijama kao što je advokat,
  • 8:58 - 9:01
    doktor, naučnik ili predavač,
  • 9:01 - 9:03
    već mnogim, mnogim podprofesijama
  • 9:03 - 9:05
    koje imaju veze sa tim da li si tehničar,
  • 9:05 - 9:07
    kompjuterski programer.
  • 9:07 - 9:11
    Čitav niz profesija
    sada ima kognitivnu potrebu.
  • 9:11 - 9:14
    I možemo da ispunimo
    očekivanja zaposlenja
  • 9:14 - 9:16
    u modernom svetu
    tako što smo kognitivno
  • 9:16 - 9:19
    mnogo fleksibilniji.
  • 9:19 - 9:22
    I ne samo da ima mnogo više ljudi
  • 9:22 - 9:25
    u kognitivno zahtevnim profesijama.
  • 9:25 - 9:27
    Same profesije su unapređene.
  • 9:27 - 9:29
    Uporedite lekara iz 1900.
  • 9:29 - 9:32
    koji je stvarno imao samo
    nekoliko kečeva u rukavu,
  • 9:32 - 9:35
    sa savremenim lekarom
    opšte prakse ili specijalistom
  • 9:35 - 9:38
    koji imaju godine naučnog obučavanja.
  • 9:38 - 9:40
    Uporedite bankara iz 1900,
  • 9:40 - 9:43
    kome je trebao samo dobar računovođa
  • 9:43 - 9:46
    i da zna ko je pouzdan
    u lokalnoj zajednici
  • 9:46 - 9:48
    za otplaćivanje hipoteke.
  • 9:48 - 9:51
    Bankari trgovci,
    koji su porazili svet
  • 9:51 - 9:53
    su možda bili moralno nemarni,
  • 9:53 - 9:56
    ali su kognitivno bili vrlo sposobni.
  • 9:56 - 10:01
    Otišli su mnogo ispred bankara iz 1900.
  • 10:01 - 10:03
    trebalo je da gledaju
    kompjuterske projekcije
  • 10:03 - 10:05
    za tržište stambene izgradnje.
  • 10:05 - 10:09
    Trebalo je da dobiju komplikovan
    kvadrat kolateralne obaveze duga
  • 10:09 - 10:11
    da bi spojili dug
  • 10:11 - 10:15
    i da bi napravili da dug izgleda
    kao profitabilan objekat.
  • 10:15 - 10:18
    Morali su da pripreme slučaj
    da bi pridobili agencije za rejting
  • 10:18 - 10:19
    da im ovo odobre,
  • 10:19 - 10:24
    iako su u mnogo slučajeva,
    u stvari podmitili rejting agencije.
  • 10:24 - 10:26
    I takođe su morali da nateraju ljude
  • 10:26 - 10:28
    da prihvate ovu takozvanu dobit
  • 10:28 - 10:30
    i da za nju daju pare
  • 10:30 - 10:32
    iako su bile visoko osetljive.
  • 10:32 - 10:34
    Ili pogledajte današnjeg poljoprivrednika.
  • 10:34 - 10:37
    Mislim da je današnji menadžer
    na imanju mnogo drugačiji
  • 10:37 - 10:40
    od onog iz 1900.
  • 10:40 - 10:42
    Tako da nije samo bilo širenja
  • 10:42 - 10:45
    u kognitivno zahtevnim profesijama.
  • 10:45 - 10:47
    Takođe je došlo do unapređenja zadataka
  • 10:47 - 10:50
    advokata, doktora i kojih još,
  • 10:50 - 10:54
    koji su povećali zahteve
    naših kognitivnih mogućnosti.
  • 10:54 - 10:57
    Ali pričao sam
    o obrazovanju i zaposlenju.
  • 10:57 - 11:00
    Neke navike uma koje su se razvile
  • 11:00 - 11:02
    tokom 20. veka
  • 11:02 - 11:04
    su se isplatile u neočekivanim oblastima.
  • 11:04 - 11:06
    Ja sam prvobitno moralni filozof.
  • 11:06 - 11:10
    Jedva da imam godišnji iz psihologije,
  • 11:10 - 11:15
    i ono što me zanima uopšte uzev
    je moralna rasprava.
  • 11:15 - 11:17
    Sada, tokom prošlog veka,
  • 11:17 - 11:20
    u razvijenim nacijama
    kao što je Amerika,
  • 11:20 - 11:22
    moralna debata je napredovala
  • 11:22 - 11:25
    jer mi ono što je hipotetično
    shvatamo ozbiljno,
  • 11:25 - 11:28
    i mi takođe univerzalije
    shvatamo ozbiljno
  • 11:28 - 11:31
    i tražimo logičke veze.
  • 11:31 - 11:35
    Kad sam se vratio kući
    sa fakulteta 1955.
  • 11:35 - 11:37
    u vreme Martina Lutera Kinga,
  • 11:37 - 11:39
    mnogo ljudi se vratilo kući u to vreme
  • 11:39 - 11:43
    i počelo sa raspravama
    sa svojim roditeljima i babama i dedama.
  • 11:43 - 11:46
    Moj otac je rođen 1885,
  • 11:46 - 11:49
    i bio je blago rasno pristrasan.
  • 11:49 - 11:51
    Pošto je bio Irac,
    mnogo je mrzeo Engleze,
  • 11:51 - 11:53
    a ni za druge nije imao mnogo emocija.
  • 11:53 - 11:57
    (Smeh)
  • 11:57 - 12:01
    Ali je mislio da su crnci niža rasa
  • 12:01 - 12:04
    I kad smo pitali naše roditelje,
    babe i dede,
  • 12:04 - 12:08
    "Kako biste se vi osećali da se
    sutra ujutru probudite kao crnci?"
  • 12:08 - 12:12
    oni su rekli da je to
    najgluplja stvar koju si ikada rekao.
  • 12:12 - 12:15
    Da li ste ikad znali nekoga
    ko se probudio ujutru...
  • 12:15 - 12:17
    (Smeh)
  • 12:17 - 12:18
    kao crnac?
  • 12:18 - 12:22
    Drugim rečima,
    bili su fiksirani u konkretnim
  • 12:22 - 12:25
    normama i ponašanjima
    koje su nasledili.
  • 12:25 - 12:28
    Nisu hteli da uzimaju u obzir
    nešto hipotetično,
  • 12:28 - 12:30
    a bez toga,
  • 12:30 - 12:34
    vrlo je teško da se pokrenu
    moralni argumenti.
  • 12:34 - 12:36
    Morate da kažete, zamislite da ste
  • 12:36 - 12:42
    u Iranu, i zamislite da su vaši rođaci
  • 12:42 - 12:45
    svi doživeli kolateralnu štetu
  • 12:45 - 12:47
    iako ništa loše nisu učinili.
  • 12:47 - 12:49
    Kako biste se osećali povodom toga?
  • 12:49 - 12:51
    I ako neko iz starijih generacija kaže,
  • 12:51 - 12:53
    pa, naša vlada se brine o nama,
  • 12:53 - 12:56
    i na njihovoj je vladi
    da se brine o njima,
  • 12:56 - 13:00
    oni ne žele da nešto hipotetično
    ozbiljno shvate.
  • 13:00 - 13:04
    Ili uzmite oca Muslimana
    čija ćerka je silovana,
  • 13:04 - 13:07
    i on oseća da je vezan čašću
    da je ubije.
  • 13:07 - 13:09
    Dakle, on se odnosi
    prema svojim normama
  • 13:09 - 13:13
    kako da su drvlje, kamenje
    i stenje koje je on nasledio,
  • 13:13 - 13:16
    i da nikakvom logikom
    ne mogu da se pomere.
  • 13:16 - 13:18
    To su samo nasleđene norme.
  • 13:18 - 13:21
    Danas mi kažemo nešto kao
  • 13:21 - 13:24
    dakle, zamisli da te neko
    onesvesti i siluje?
  • 13:24 - 13:26
    Da li zaslužuješ da budeš ubijen?
  • 13:26 - 13:29
    On bi odgovorio, pa to nije po Kuranu.
  • 13:29 - 13:33
    To nije jedan od mojih principa.
  • 13:33 - 13:36
    Dobro, danas principi
    postaju univerzalni.
  • 13:36 - 13:39
    Utvrdite da su apstrakcije
    i koristite logiku na njima.
  • 13:39 - 13:41
    Ako imate princip kao što je,
  • 13:41 - 13:45
    ljudi ne treba da pate
    ako nisu krivi za nešto,
  • 13:45 - 13:47
    a onda da isključite crnce
  • 13:47 - 13:50
    morate da napravite izuzetke, zar ne?
  • 13:50 - 13:53
    Morate da kažete, dobro,
    to što je koža crna,
  • 13:53 - 13:55
    ne može da se pati samo zbog toga.
  • 13:55 - 13:59
    Mora da su crnci nekako uprljani.
  • 13:59 - 14:02
    I onda treba da donesemo
    empirijski dokaz, zar ne,
  • 14:02 - 14:05
    i da kažemo, kako možete
    da smatrate da su svi crnci uprljani
  • 14:05 - 14:08
    kad je Sveti Avgustin bio crnac
    i Tomas Soul je crnac.
  • 14:08 - 14:12
    I onda možete da pokrenete
    moralni argument
  • 14:12 - 14:16
    jer se ne odnosite prema moralnim
    pricipima kao opipljivim entitetima.
  • 14:16 - 14:18
    Odnosite se prema njima
    kao prema univerzalijama
  • 14:18 - 14:21
    da bi bile logične.
  • 14:21 - 14:24
    A sada, kako se sve ovo razvilo
    iz testova inteligencije?
  • 14:24 - 14:28
    To je ono što me je prvo i pokrenulo
    na kognitivnu istoriju.
  • 14:28 - 14:30
    Ako pogledate testove inteligencije,
  • 14:30 - 14:34
    vidite da su rezultati bili najviši
    u određenim oblastima.
  • 14:34 - 14:37
    Podtest sličnosti Vekslerovog testa
  • 14:37 - 14:39
    je o klasifikaciji,
  • 14:39 - 14:41
    i postignuti su ogromni rezultati
  • 14:41 - 14:44
    na tom podtestu klasifikacije.
  • 14:44 - 14:47
    Ima drugih delova
    skupa testa inteligencije
  • 14:47 - 14:51
    koji su o logici apstraktnog.
  • 14:51 - 14:54
    Neki od vas su možda radili
    Ravenove progresivne matrice,
  • 14:54 - 14:57
    koje se sastoje od analogija.
  • 14:57 - 15:00
    A 1900, ljudi su mogli
    da rešavaju proste analogije.
  • 15:00 - 15:05
    To jest, ako biste im rekli:
    mačke liče na divlje mačke.
  • 15:05 - 15:06
    Na koga liče psi?
  • 15:06 - 15:08
    Oni bi rekli: na vukove.
  • 15:08 - 15:12
    Ali do 1960. ljudi su mogli
    da reše Ravenove testove
  • 15:12 - 15:15
    na složenijem nivou.
  • 15:15 - 15:19
    Ako biste pitali: ako imamo
    dva kvadrata koje prati trougao,
  • 15:19 - 15:21
    šta prati dva kruga?
  • 15:21 - 15:24
    Odgovorili bi polukrug.
  • 15:24 - 15:26
    Kao što je trougao polovina kvadrata,
  • 15:26 - 15:29
    polukrug je polovina kruga.
  • 15:29 - 15:32
    Do 2010, diplomci sa koledža bi,
    ako biste im rekli
  • 15:32 - 15:35
    dva kruga prati polukrug,
  • 15:35 - 15:38
    a šta prati dve šesnaestice?
  • 15:38 - 15:42
    Oni bi rekli osmica,
    jer je to polovina od 16.
  • 15:42 - 15:45
    Što će reći, daleko su odmakli
    od opipljivog sveta u razmišljanju
  • 15:45 - 15:47
    da su čak mogli da ignorišu
  • 15:47 - 15:52
    postojanje simbola koji su u pitanju.
  • 15:52 - 15:55
    A sada ću reći nešto vrlo rastužujuće.
  • 15:55 - 15:58
    Nismo napredovali u svim poljima.
  • 15:58 - 16:00
    Jedan od načina na koji
    bismo hteli da se nosimo
  • 16:00 - 16:03
    sa napretkom savremenog sveta
  • 16:03 - 16:05
    je kroz politiku,
  • 16:05 - 16:08
    i nažalost, možete da imate
    humane moralne principe,
  • 16:08 - 16:12
    možete da klasifikujete, da koristite
    logiku kod apstraktnih pojmova,
  • 16:12 - 16:15
    i ako se ne osvrćete na istoriju
    i na druge zemlje,
  • 16:15 - 16:18
    ne možete da se bavite politikom.
  • 16:18 - 16:21
    Primećeno je, da je glavni pravac
    među mladim Amerikancima,
  • 16:21 - 16:24
    da čitaju sve manje istorije i književnosti
  • 16:24 - 16:26
    i literature o stranim zemljama,
  • 16:26 - 16:28
    i da su u suštini bez istorije.
  • 16:28 - 16:30
    Žive pod staklenim zvonom sadašnjice.
  • 16:30 - 16:33
    Ne razlikuju Korejski rat
    od Vijetnamskog.
  • 16:33 - 16:37
    ne znaju ko je bio saveznik Amerike
    u Drugom svetskom ratu.
  • 16:37 - 16:40
    Razmislite koliko bi drugačija
    bila Amerika
  • 16:40 - 16:43
    da svaki Amerikanac zna
    da je ovo peti put
  • 16:43 - 16:47
    da Zapadne vojske idu u Avganistan
    da naprave red
  • 16:47 - 16:51
    i ako bi imali neku ideju
    šta se tačno desilo
  • 16:51 - 16:53
    u ta prethodna 4 puta u Avganistanu.
  • 16:53 - 16:54
    (Smeh)
  • 16:54 - 16:56
    A desilo se, da nisu ni odlazili,
  • 16:56 - 16:58
    a od njih ni traga u pesku.
  • 16:58 - 17:02
    Ili zamislite koliko bi stvari
    bile drugačije
  • 17:02 - 17:04
    da većina Amerikanaca
    zna da su nas lagali
  • 17:04 - 17:07
    o 4 od naših 6 poslednjih ratova.
  • 17:07 - 17:10
    Jer znate, nisu Španci potopili
    ratni brod Mejn,
  • 17:10 - 17:12
    Luzitanija nije bila samo obično plovilo
  • 17:12 - 17:15
    već je bila napunjena municijom,
  • 17:15 - 17:19
    Severni Vijetnam nije napao Sedmu flotu,
  • 17:19 - 17:23
    i Sadam Husein naravno
    nije voleo Al Kaidu
  • 17:23 - 17:25
    i nije imao nikakve veze sa njima,
  • 17:25 - 17:28
    a administracija je ubedila 45% ljudi
  • 17:28 - 17:30
    da su oni braća po oružju,
  • 17:30 - 17:34
    kad bi on obesio nekog
    na najbližu banderu.
  • 17:34 - 17:37
    Ali neću da završim ovaj govor
    u pesimističnom tonu.
  • 17:37 - 17:42
    Dvadeseti vek je pokazao
    ogromne kognitivne rezerve
  • 17:42 - 17:45
    u običnim ljudima koje smo sad uvideli,
  • 17:45 - 17:48
    a aristokratija je ubeđena
  • 17:48 - 17:50
    da prosečna osoba ne može da uspe,
  • 17:50 - 17:53
    da nisu sposobni da podele
    svoja razmišljanja
  • 17:53 - 17:55
    ili svoje kognitivne mogućnosti.
  • 17:55 - 17:57
    Lord Kurzon je jednom rekao
  • 17:57 - 17:59
    da je video ljude da se kupaju
    u Severnom moru,
  • 17:59 - 18:01
    i da je pitao:
    "Zašto mi niko nije rekao
  • 18:01 - 18:04
    kako ovi iz nižeg reda imaju beo ten".
  • 18:04 - 18:06
    Kao da su gmizavci.
  • 18:06 - 18:09
    Dikens je bio u pravu, a ovaj ne.
    [ispravka: citat Radjarda Kiplinga].
  • 18:09 - 18:13
    Kipling je rekao:
    "Pukovnikova žena i Džudi O'Grejdi
  • 18:13 - 18:16
    su jednake bez obzira na boju kože".
  • 18:16 - 18:20
    (Aplauz)
Title:
Zašto je naš kvocijent inteligencije viši nego kod naših baba i deda
Speaker:
Džejms Flin (James Flynn)
Description:

Zovu ga "Flin efekat" - činjenica da svaka naredna generacija ima bolje rezultate na testovima inteligencije od prethodne. Da li zapravo postajemo pametniji ili samo razmišljamo drugačije? U ovom brzom okretu po kognitivnoj istoriji 20. veka, moralni filozof Džejms Flin ukazuje da su promene u načinu na koji razmišljamo imale iznenađujuć (ali ne i uvek pozitivan) ishod.

more » « less
Video Language:
English
Team:
closed TED
Project:
TEDTalks
Duration:
18:40

Serbian subtitles

Revisions