Read Montague: Što učimo od 5.000 mozgova

Miševi, bube i hrčci više nisu jedini način na koji možemo proučavati mozak. Funkcionalna MR (fMRI) dopušta znanstvenicima da mapiraju moždanu aktivnost ljudskih bića koja žive, dišu i donose odluke. Read Montague daje nam osvrt kako ova tehnologija pomaže da razumijemo komplicirane puteve kojima komuniciramo jedni s drugima.

Drugi ljudi. Svi su zainteresirani za druge ljude.

Svi imaju odnose s drugim ljudima

i zainteresirani su za te odnose

iz brojnih razloga.

Dobri odnosi, loši odnosi,

dosadni odnosi, agnostični odnosi,

a ono na što ću se ja fokusirati je središnji komad

interakcije koji se odvija u odnosu.

Kao inspiraciju ću uzeti činjenicu da smo svi

zainteresirani za interakciju s drugim ljudima.

Potpuno ću ogoliti sva komplicirana svojstva

i formirati taj predmet, taj pojednostavljen predmet

u znanstveno istraživanje i omogućiti rane faze,

embrionalne faze novih spoznaja o tome što se događa

u dva mozga za vrijeme njihove simultane interakcije.

No prije no što to učinim, dopustite mi da vam ispričam nekoliko stvari

koje su ovo učinile mogućim.

Prva je da sada možemo sa sigurnošću osluškivati

aktivnost zdravog mozga.

Bez igala i radioaktivnosti,

bez ikakvog kliničkog razloga

možemo ići niz ulicu i snimiti mozgove vaših prijatelja

i susjeda dok obavljaju niz kognitivnih zadataka i koristimo

metodu pod nazivom funkcionalna magnetska rezonanca.

Svi ste vjerojatno čitali o tome ili čuli u nekom

obliku. Dat ću vam verziju toga u dvije rečenice.

Dakle, svi smo čuli za MR. MR koristi magnetska polja

i radio valove kojima se uzimaju snimci vašeg mozga,

koljena ili želuca,

sive slike koje su zamrznute u vremenu.

U devedesetima je otkriveno da možete koristiti

iste aparate na drugačiji način

i na taj način možete napraviti filmove mikroskopskog protoka krvi

iz stotinu i tisuću samostalnih dijelova u mozgu.

U redu, pa što onda? Zapravo, stvar je u tome da se u mozgu

mijenja neurološka aktivnost, stvari koje tjeraju vaš mozak na rad,

stvari koje tjeraju vaš software na rad u vašem mozgu

usko su povezane s promjenama u krvotoku.

Snimite film o protoku krvi i imate nezavisnog

zastupnika aktivnosti mozga.

Ovo je doslovno revolucionaliziralo kognitivnu znanost.

Uzmite bilo koje kognitivno područje koje želite, pamćenje,

motoričko planiranje, razmišljanje o vašoj punici,

ljutnja na ljude, emocionalni odgovor, to jednostavno traje

i stavite ljude u uređaje za funkcionalni MR i

vidjet ćete kako se ove vrste varijabli mapiraju u moždanu aktivnost.

To je u svojim ranim stadijima i veoma je primitivno u nekim mjerama,

ali zapravo prije 20 godina nismo bili nigdje.

Niste mogli ovako obraditi ljude. Niste mogli obraditi zdrave ljude.

To je uzrokovalo doslovnu revoluciju i otvorilo nas

novim eksperimentalnim pripravcima. Neurobiolozi,

kao što dobro znate, imaju mnogo eksperimentalnih pripravaka,

crva, glodavaca, vinskih mušica i stvari poput toga.

A sada mi imamo nove eksperimentalne pripravke: ljudska bića.

Sada možemo upotrijebiti ljudska bića kako bismo proučili i modelirali

software u ljudskim bićima i imamo nekoliko

rastućih bioloških mjera.

U redu, dopustite mi da vam dam jedan primjer načina eksperimenata koji ljudi rade

i on je u području koje biste nazvali procjenom.

Procjena je upravo ono što mislite da je, znate?

Ako ste procjenjivali dvije tvrtke jednu naspram druge,

voljeli biste znati koja je cjenjenija.

Kulture su otkrile ključno svojstvo procjene prije mnogo tisuća godina.

Ukoliko želite usporediti naranče s vjetrobranima, što ćete učiniti?

Pa, ne možete usporediti naranče s vjetrobranima.

Neusporedivi su. Ne miješaju se jedni s drugima.

Umjesto toga, pretvorite ih u zajedničku novčanu ljestvicu,

stavite ih na tu ljestvicu i procjenjujete ih na odgovarajući način.

Vaš mozak mora učiniti nešto poput toga

i sada počinjemo razumijevati i identificirati

sustave u mozgu uključene u procjenu,

a jedan od njih uključuje sustav neurotransmitera

čije su stanice smještene u vašem moždanom deblu

i dostavljaju kemikaliju dopamin u ostatak vašeg mozga.

Neću ići u detalje što se toga tiče, no to je važno

otkriće i sada dosta znamo o tome,

no to je samo mali dio, ali je važan zato

što su to neuroni koje biste izgubili da imate Parkinsonovu bolest

i to su također neuroni koji su doslovce ukradeni

prilikom svake zlouporabe droge i to ima smisla.

Oni mijenjaju način

na koji vrednujete simbole

udružene s drogom koju ste izabrali

i oni vas više od ičega tjeraju da to vrednujete.

Međutim, ovdje je ključno svojstvo. Ovi neuroni su također

uključeni u način na koji možete raspodijeliti procjenu na doslovno apstraktne ideje

i staviti neke simbole ovdje gore gdje raspodjeljujemo procjenu

iz raznih razloga.

Imamo bihevioralnu supermoć u svom mozgu

i ona barem dijelom uključuje dopamin.

Možemo demantirati svaki instinkt koji imamo za preživljavanjem za idejom,

za pukom idejom. Nijedna vrsta to ne može učiniti.

1997. kult Heaven's Gate (Rajska vrata) počinio je masovno samoubojstvo

izričeno idejom da postoji svemirski brod

koji se skriva na repu tada vidljivog kometa Hale-Bopp

koji tamo čeka ne bi li ih odveo na sljedeću razinu. To je bio nevjerojatno tragičan događaj.

Više od dvije trećine tih ljudi bilo je visoko obrazovano.

No poanta je u tome da su bili u mogućnosti negirati svoje instinkte za preživljavanjem

koristeći upravo jednake sustave koji su tamo postavljeni

da im omoguće preživljavanje. To je mnogo kontrole, u redu?

Jedna stvar koju sam izostavio za vrijeme ovog pričanja

je očigledna stvar koja je centar ostatka

mog malog govora, a to su drugi ljudi.

Isti su procjenjivački sustavi pregrupirani

kad procjenjujemo interakcije s drugim ljudima.

Isti ovaj sustav dopamina koji nas čini ovisnima o drogama,

koji vas zamrzne kad obolite od Parkinsonove bolesti,

koji pridonosi brojnim oblicima psihoza

također je pregrupiran u vrijednost interakcija s drugim ljudima

na dodijeljenu vrijednost pokreta koju činite

kad komunicirate s nekim drugim.

Da vam dam primjer ovoga.

Vi donosite nezamislivo korisnu ogromnu obrađenu moć

u ovo područje da to teško uopće zamjećujete.

Dat ću vam nekoliko primjera. Ovo je dijete.

Ima tri mjeseca. Još uvijek kaka u svoje pelene i ne može računati.

Povezana je sa mnom. Netko će biti veoma sretan što je ona ovdje na ekranu.

Možete pokriti jedno njeno oko i još uvijek iščitati

nešto u drugom oku, a ja vidim neku vrstu znatiželje

u jednom oku, možda vidim malo iznenađenja u drugom.

Ovdje je jedan par. Dijele zajednički trenutak

i čak smo napravili eksperiment gdje možete izvaditi

različite komadiće ovog okvira i još uvijek možete vidjeti

da ga dijele. Dijele ga u nekoj vrsti paralele.

Elementi scene također komuniciraju s nama,

ali možete ih pročitati direktno s njihovih lica

i ako usporedite njihova lica s normalnim licima to bi bio veoma suptilan trag.

Evo još jednog para. On se izbacuje prema nama,

a ona očito izbacuje, znate,

ljubav i divljenje prema njemu.

Evo još jednog para. (Smijeh)

Mislim kako ne vidim ljubav i divljenje s lijeve strane. (Smijeh)

Zapravo, znam da mu je ovo sestra i možete vidjeti

kako on govori, “U redu, radimo ovo zbog slikanja,

a nakon toga ćeš mi ukrasti slatkiš i udariti me u lice.” (Smijeh)

Ubit će me zato što vam ovo pokazujem.

U redu, što ovo znači?

Znači da problemu dajemo ogromnu količinu obrađene moći.

To uključuje duboke sustave u našem mozgu, u našim dopaminskim

sustavima koji su ovdje kako bi vas natjerali da želite seks, hranu i sol.

Oni vas drže živima. Daju vam pitu, daju vam

tu vrstu bihevioralnog udarca koji smo mi nazvali supermoći.

Dakle, kako to možemo uzeti i dogovoriti neku vrstu predstavljene

socijalne interakcije i pretvoriti to u znanstvenu sondu?

Kratak odgovor su igrice.

Ekonomske igrice. Ono što radimo jest da idemo u dva područja.

Jedno područje se naziva eksperimentalna ekonomija. Drugo područje se zove bihevioralna ekonomija.

Mi krademo njihove igrice. Mi smo ih izmislili za vlastite namjene.

Ovo vam pokazuje jednu određenu igricu pod nazivom igra ultimatuma.

Crvenoj osobi ponuđeno je sto dolara i ona to može podijeliti

s plavom osobom na dva dijela. Recimo da crvena želi zadržati 70,

a plavoj nudi 30. Dakle, ona nudi dijeljenje na 70-30 s plavom.

Kontrola prelazi na plavu i plava kaže, “Prihvaćam.”

u čijem slučaju bi onda dobila novac ili plava kaže “Odbijam.”

u čijem slučaju nitko ne dobiva ništa. U redu?

Racionalan izbor, rekli bi ekonomisti,

bi bio da biste trebali prihvatiti bilo kakve ponude koje ne uključuju nulu.

Što ljudi rade? Ljudi su nezainteresirani za dijeljenja na 80-20.

Na 80-20 imate bacanje novčića bez obzira prihvatili vi to ili ne.

Zašto je tome tako? Znate, zato što ste bijesni. Ljuti ste.

To nije poštena ponuda, a vi znate što je nepoštena ponuda.

To je vrsta igre koju je napravio moj laboratorij i mnogi širom svijeta.

To vam samo daje primjer na koji način ove igrice ispituju stvar.

Zanimljivo je da

te igrice trebaju mnogo simultanih kognitivnih aparata.

Morate biti u stanju doći do stola s određenim modelom druge osobe.

Morate biti u stanju zapamtiti što ste učinili.

Morate se suprotstaviti kad je vrijeme za to.

Zatim morate dopuniti svoj model baziran na signalima koji se vraćaju

i morate učiniti nešto što je zanimljivo,

a to je da morate učiniti neku vrstu analize dubine vaših misli.

Zapravo, morate odrediti što ta druga osoba očekuje od vas.

Morate poslati signale kako biste upravljali svojom slikom u njihovim umovima.

Poput razgovora za posao. Sjedite za stolom preko puta nekog,

oni imaju neku prvu sliku o vama,

a vi šaljete signale preko stola kako biste pomaknuli njihovu sliku

vas s jednog mjesta na mjesto gdje želite da bude.

Toliko smo dobri u tome da čak ni ne primjećujemo da je tako.

Ovakve vrste ispitivanja to iskorištavaju. U redu?

Radeći ovo, otkrili smo da su ljudi

doslovce kanarinci u socijalnim izmjenama.

Kanarinci su bili poznati kao vrsta biosenzora u rudnicima.

Kada bi se metan nakupio ili ugljik dioksid

ili je ponestalo kisika, ptice bi se onesvijestile prije ljudi

-- to je bio rani znak sustava:

Hej, bježite iz rudnika. Stvari ne idu baš dobro.

Ljudi dolaze do stola i čak i te veoma tupe,

dogovorene socijalne interakcije, i oni, i tu su samo

brojevi koji idu naprijed i natrag među ljudima,

a oni daju ogromnu osjetljivost tome.

Shvatili smo da to možemo iskorištavati i zapravo,

kako smo to učinili, a učinili smo to sada mnogim

tisućama ljudi, mislim da govorimo

o pet ili šest tisuća. Mi zapravo, kako bismo napravili

ovo biološko ispitivanje trebamo veći broj od ovog,

baš neobično. Kako god,

modeli su izronili i bili smo u mogućnosti

uzeti sve modele

kako bismo dobili nov uvid

u ove razmjene. U redu, pa što onda?

Poanta je da je to veoma lijepo bihevioralno mjerenje,

ekonomske igrice nam donose pojam optimalne igre.

Možemo to procijeniti tijekom igre.

To možemo upotrijebiti kako bismo na neki način isklesali ponašanje.

Evo što je super stvar. Prije šest ili sedam godina

stvorili smo ekipu. U to vrijeme nalazila se u Houstonu

u Teksasu. Sada je u Virginiji i Londonu. Napravili smo software

koji će povezivati aparate za funkcionalnu magnetnu rezonancu

širom interneta. Pretpostavljam da smo napravili nekih šest

uređaja u to vrijeme, ali usredotočimo se na samo dva.

Dakle, sinkronizira uređaje bilo gdje u svijetu.

Mi sinkroniziramo uređaje, postavljamo ih u te

predstavljene socijalne interakcije i prisluškujemo oba mozga

koji vrše interakciju. Po prvi puta

ne moramo gledati samo prosjek pojedinih individua

ili imati individue koje igraju igrice na računalu ili pokušati

doći do zajedničkih zaključaka na taj način. Možemo proučavati individualne parove.

Možemo proučavati način na koji jedna osoba komunicira s drugom osobom,

okrenuti brojeve i početi dobivati nove poglede

u granice normalne spoznaje,

no što je još važnije možemo uključiti ljude s

određenim mentalnim bolestima ili oštećenjima mozga

u ove socijalne interakcije i upotrijebiti to kao ispitivanja navedenog.

Stoga smo krenuli s ovim pokušajem. Dobili smo nekoliko pogodaka,

nekoliko, smatram ključnih otkrića.

Smatramo kako to ima budućnost. No to je naš način

ulaska unutar toga i redefiniranja s novim rječnikom,

zapravo s matematičkim rječnikom, nasuprot standardnim

načinima na koje razmišljamo o mentalnim bolestima,

karakterizirajući ih uz pomoć ljudi

umjesto ptica, tj. izrabljujemo činjenicu

da zdrav partner, igrajući se s nekim tko boluje od depresije

ili igrajući se s nekim tko je autističan

ili igrajući se s nekim tko ima poremećaj pažnje,

koristimo kao neku vrstu biosenzora, a zatim

koristimo računalne programe da bismo modelirali tu osobu i to nam daje

neku vrstu ovakve analize.

Ranije smo samo počinjali, postavljali smo web stranice

širom svijeta. Ovdje je nekoliko naših suradničkih stranica.

Središte je, dovoljno ironično,

smješteno u malom gradu Roanoke u Virginiji.

Postoji još jedno središte u Londonu, trenutno,

a na ostalima se još radi. Nadamo se da ćemo u nekoj fazi moći dati podatke.

Komplicirana je stvar

učiniti to dostupnim ostatku svijeta,

no također proučavamo samo mali dio

onoga što nas čini zanimljivima kao ljudskim bićima

pa bih želio pozvati druge ljude koji su zainteresirani

za to da pitaju za software ili čak i za navođenje

u svezi toga kako krenuti dalje s time.

Dopustite da vas za kraj ostavim s jednom mišlju.

Zanimljiva stvar u vezi proučavanja spoznaje

je to da smo na neki način ograničeni.

Nismo imali oružje kako bismo simultano

mogli gledati mozgove koji komuniciraju.

Činjenica je da čak i kada smo sami,

potpuno smo društvena bića. Nismo usamljen um

izgrađen od svojstava koji bi ga održali živim u svijetu

odvojenom od ostalih ljudi. Zapravo, naši umovi

ovise o drugim ljudima.

Ovise o drugim ljudima i izraženi su kroz druge

kao i pojam toga tko ste, često ne znate tko ste

dok se ne vidite kako komunicirate s bliskim ljudima,

s ljudima koji su vam neprijatelji

i s ljudima koji su vam nepoznati.

Ovo je prvi korak korištenja uvida

u to što nas čini ljudskim bićima, pretvarajući to u oruđe

i pokušavajući stvoriti nove uvide u mentalne bolesti.

Hvala što ste bili ovdje. (Pljesak)

(Pljesak)