Perceiving Reality

http://bit.ly/9d62Qx

Mogu li vam postaviti
ozbiljno pitanje?

Gdje ste?

Ispred kompjutera?
U tijelu?

Kod kuće? U gradu?

Na planeti?

Zaljubljeni? Patite?

Što je ovo što vidite i osjećate?

Čemu sve to?

Gdje ste?

I zašto ste tamo?

Ako zaista
razmislite o tome,

postaje jasno da odgovor
na ta pitanja sadrži

odgovor na svako drugo
moguće pitanje

i jedina stvar koja nas
spriječava da dođemo do odgovora

je način na koji
vidimo stvarnost.

Jer kad bi vidjeli
kakva ona doista jest,

tada bi zasigurno znali
od kuda dolazimo,

što smo, kamo idemo i
zašto se sve događa.

Dakle, što je to s našom percepcijom
da nas spriječava da saznamo?

Što nas to drži u mraku?

Počnimo odavde.

Ovo je čitava stvarnost,

ono što nam se čini kao druge dimenzije,

nematerijalni potencijal,

sve što je skriveno od nas,

naša budućnost,

ono što bismo htjeli
osjetiti ali ne možemo,

ono što bismo htjeli znati
ali još ne znamo.

Iz nekog razloga
ne osjećamo to,

pa nam se čini kao da i ne postoji.

Što je uopće sve to -

beskonačni užitak,

bezgranično postojanje,

potpuna percepcija

i povezanost sa silom
koja stvara i upravlja

materijalnim svemirom u kojem smo mi.

Ovo smo mi.

zatvorena kutija s pet malih
otvora za ono što nas okružuje.

Iako imamo ovih pet osjetila koji nas
vode i govore nam što je stvarno,

nijedno ne radi na način da može
osjetiti išta što je izvana,

ono što zapravo jest.

Problem je slijedeći:

ovo je gdje mi zapravo živimo,

pa ipak, možemo iskusiti
samo ono što je unutra,

a unutra je ograničena
percepcija, izolacija,

prizemna zadovoljstva
i svi mogući problemi

koji uzrokuju patnju.

Zašto onda ne iskusimo ono što je vani,

umjesto onoga što je unutra?

Kada nešto iz potpune
stvarnosti dođe i pozove,

čini nam se da znamo što je,

ali nikad ne dopremo do same stvari.

Ona zapravo nikad ne uđe u
kutiju jer osjetila nisu otvori.

Ono što je vani
udari u neku vrstu otpornika,

zaslona, prepreke,

poput bubnjića u uhu, ili mrežnice,

okusnih pupoljaka, ili živaca,

koji interpretiraju što je vani,

zatim identificiraju i
daju značenje

u skladu s mogućim učinkom
nepoznate stvari na kutiju.

Interpretacija koju nam daju osjetila je

ograničena na način
na koji su programirana.

Program ne govori što je zapravo
vanjska, objektivna stvarnost

ono ju reducira
i pretvara u nešto drugo

s obzirom na svoja pravila.

I sva naša osjetla rade po istom programu,

bez obzira koristi li vaše oko
elektronski mikroskop

ili Hubble Space teleskop,

na kraju, uvijek vidite
subjektivnu sliku,

kontroliranu i određenu
tim programom.

Dakle, što je zapravo taj program?

Zove se egoizam, briga za sebe.

Kako to utječe na mene?
Što ja imam od toga?

Drugim riječima "volja za primanjem".

Kutija je stroj.

Ulaz je bezoblično nepoznato što se
procesuira kroz unutarnji program,

a izlaz je naša stvarnost.

Ali to nije prava stvarnost,

to je samo način na koji se
pojavljuje u volji za primanjem.

Jer ovdje vani sve se odvija prema drugom,

sveobuhvatnom programu
koji uvijek i jedino

stvara, održava
i vodi,

uopće ne sadrži brigu za sebe
i nema ograničenja.

To je bezuvjetni altruizam,
opći zakon svemira,

jedna dobronamjerna sila iza
čitave prirode i postojanja.

Stvar koja vam daje život.

To je potpuno suprotno
od kutije.

To je kao da uspoređujete
veliki prasak i crnu rupu.

Toliko je različit i razlog iza
svega što osjećamo,

želimo, radimo, da sve
dok život mjerimo

kroz naših pet osjetila i
kroz volju za primanjem,

nikad nećemo znati koja
je naša prava priroda,

priroda stvarnosti ili
svrha naših života.

KRAJ

Niste valjda stvarno
mislili da je ovo kraj?

To bi značilo da je život napravljen
da bude okrutan i besmislen,

iako se često puta čini
da je tako - kao sada.

Točka unutar vas osjeća da
mora postojati neki način

da se izađe iz ove
uske egzistencije.

I postoji!

Ali sve ovisi o tome što želite.

Kada potreba da se izađe iz
kutije postane dovoljno jaka,

pojavljuju se različite vrste želja
unutar male točke u vašoj svijesti

i sve što ona želi je da bude izravno
povezana s programom izvan kutije.

Jednom probuđena,

ako znate kako
razviti tu želju,

točka može narasti
do takve mjere

da postane temelj potpuno
novih, nefizičkih osjetila

koji vam mogu omogućiti da
osjetite veću stvarnost,

pa čak i misao sile
iza nje.

Kako to može biti?

Može, jer je to nefizička priroda

koja se zove "jednakost forme".

U fizičkom svijetu uzmete dvije stvari,

potpuno različite
po formi i kvaliteti

i možete ih staviti
jedno pored drugoga

u prostoru
i reći da su blizu.

Ali ovdje vani nema vremena i prostora,

nema odvojenih objekata
kao u fizičkom svijetu.

Ovdje su samo sile, područja utjecaja,

različiti stupnjevi davanja

koji nalikuju misli iza
općeg zakona svemira.

U nefizičkom, ako područja
imaju različite kvalitete

ona su udaljena,

ako imaju slične
kvalitete, onda su blizu.

ALI

ako imaju poptuno istu kvalitetu,

svrhu i osjećaj

onda su zapravo jedna te ista stvar.

Nerazdvojno, povezano.

Dakle, u ovoj suprotnoj,
egoističnoj kvaliteti

pet osjetila blokiraju našu percepciju

i daju nam osjećaj odvojenosti,

izolacije i stalnog nedostatka.

Ta embrionska točka
u našem srcu

je nesvjesno slična
nevidljivom svijetu

po kvaliteti i osjećaju, usko
je povezana, isprepletena

i što je vaša želja za transformiranjem
unutarnjeg programa veća,

to vas više približava spoznaji
i ulasku u nevidljivi svijet.

Vidite da je sve u vašem životu,

svaka želja, radost i razočarenje

zapravo opći
zakon svemira

koji vodi stvarnost kako bi vas
razvijala i probudila,

kako bi svjesno došli u ravnotežu s njim

i primili ono što on
najviše želi

svojstvo da budete
potpuno kao taj opći zakon.

Ono što on osjeća
i vi osjećate,

što on zna i vi znate,

ono što on može možete i vi.

Metoda za razvijanje ovog
dodatnog osjetila zove se kabala.

Kabala nije religija,
nije magija niti misticizam.

To je zapravo priručnik
za stvarnost,

karta naših senzacija
i osjećaja.

Ona objašnjava kako su naš i
vanjski svjetovi sastavljeni i zašto.

To je znanost koja je toliko temeljita

da se može nazvati
mudrošću.

Kabala nam je došla kroz
tisućama godina neprekinuti

lanac učitelja i studenata,

bila je skrivena
do vremena kada je

čovječanstvo konačno
doseglo potrebu,

stupanj našeg razvoja u kojem
ćemo je ispravno shvatiti i koristiti.

To vrijeme je sad.

ARI Institut je neprofitna organizacija

koja izvornu kabalu
nudi svima koji je trebaju

bez obzira na vjeru,
nacionalnost, spol i godine.

Ako vaša točka u srcu želi saznati više

ovdje su vam poveznice.

KRAJ.

Stvarno,
ovo je kraj.