Juan Enriquez: Vaš online život, trajan kao tetovaža

Što ako je Andy Warhol pogriješio, umjesto da budemo slavni 15 minuta, samo smo toliko anonimni? U ovom kratkom govoru, Juan Enriquez gleda iznenađujuće trajne učinke digitalnog dijeljenja na našu osobnu privatnost. Dijeli s nama lekcije starih Grka, kako bismo se lakše nosili s našim novim "digitalnim tetovažama."

U redu, uzmimo

četiri teme koje očito idu skupa:

veliki podaci, tetovaže, besmrtnost i Grci.

Jelda?

Sad, stvar sa tetovažama je takva da

bez riječi, tetovaže zaista viču.

[Prekrasno]

[Intrigirajuće]

Tako da ne morate puno reći.

[Savez]

[Vrlo intimno]

[Ozbiljne greške]

(Smijeh)

I tetovaže vam pričaju puno priča.

Ako mogu postaviti indiskretno pitanje,

koliko vas ima tetovažu?

Nekoliko, ali ne većina.

Što ako su Facebook, Google, Twitter, LinkedIn,

mobiteli, GPS, Foursquare, Yelp, Travel Advisor,

sve te stvari koje koristite svakodnevno

ustvari elektroničke tetovaže?

I što ako daju jednaku količinu informacija

o tome tko i što ste vi kao i bilo koja tetovaža?

Ono što se događa posljednjih par desetljeća

jest da količinu praćenja koju ste imali kao čelnik države

ili kao slavna ličnost

sada imate svaki dan od strane svih ovih ljudi

koji Tweetaju, blogaju, "slijede" vas,

gledaju vaš kreditni rejting i što radite sami sebi.

I elektroničke tetovaže također viču.

I dok razmišljate o posljedicama toga,

postaje jako teško sakriti se od ovih stvari, između ostalog,

zato što to nisu samo elektroničke tetovaže,

već i prepoznavanje lica koje postaje jako dobro.

Tako da možete napraviti sliku s iPhoneom i dobiti sva imena,

iako, ponekad i griješi.
(Smijeh)

Ali to vam omogućuje da u tipičnoj sceni iz bara kao što je ova,

napravite sliku, recimo, ovog tipa ovdje,

dobijete ime, i skinete sve podatke

prije nego što progovorite i jednu riječ s nekim,

jer na kraju ispada da smo svi

potpuno prekriveni elektroničkim tetovažama.

I sada postoje tvrtke kao što je face.com koje imaju

otprilike 18 milijardi lica online.

Evo što se dogodilo s ovom tvrtkom.

[Tvrtka prodana Facebooku, 18. lipnja 2012...]

Postoje druge tvrtke koje će postaviti kameru

ovako -- ovo nema nikakve veze s Facebookom --

naprave vašu sliku, povežu je sa društvenim mrežama,

otkriju da zaista volite nositi crne haljine,

pa će možda do vas doći prodavač i reći,

"Hej, imamo pet crnih haljina

koje bi izgledale odlično na vama."

Što ako je Andy pogriješio?

Evo Andyeve teorije.

[U budućnosti, svi će biti svjetski poznati 15 minuta.]

Što ako ovo okrenemo?

Što ako ćeš biti anoniman samo 15 minuta? (Smijeh)

Pa, u tom slučaju, zbog svih tih elektroničkih tetovaža,

možda ste svi vi i svi mi vrlo blizu besmrtnosti,

jer će ove tetovaže živjeti

puno duže od naših tijela.

I ako je to istina, onda ono što želimo učiniti je

proći četiri lekcije Grka

i jednu lekciju Latino Amerikanca.

Zašto Grci?

Pa, Grci su razmišljali što se događa

kada se bogovi i ljudi i besmrtnost miješaju dugo vremena.

Prva lekcija: Sizif.

Sjećate se? On je učinio užasnu stvar, osuđen za sva vremena

da gura svoj kamen gore, koji se onda otkotrlja dolje,

gore, dolje.

To je pomalo kao vaša reputacija.

Jednom kada dobijete tu elektroničku tetovažu,

gurat ćete gore i dolje jako dugo,

tako da dok prolazite kroz ove stvari,

pazite što objavljujete.

Mit broj dva: Orfej, prekrasan tip,

divan u društvu, veliki zabavljač, veliki pjevač,

izgubi svoju ljubav, pomoću šarma uđe u podzemlje,

jedina osoba koja je uspjela doći u podzemlje na taj način,

šarmira bogove podzemlja,

puštaju njegovu ljepoticu pod uvjetom

da je ne pogleda dok ne izađu.

Izlazi van i izlazi van i izlazi van

i ne može odljeti. Pogleda je, i izgubi zauvijek.

Sa svim ovim podacima na raspolaganju, bilo bi dobro

da ne gledate predaleko u prošlost onih koje volite.

Lekcija broj tri: Atalanta.

Najveći trkač. Ona bi izazvala bilo koga.

Ako pobijediš, udat će se za tebe.

Ako izgubiš, umreš.

Kako ju je Hipomen pobijedio?

Pa, imao je sve te divne zlatne jabučice,

i ona bi potrčala naprijed, a on bi zakotrljao zlatnu jabuku.

Potrčala bi naprijed, a on bi zakotrljao zlatnu jabučicu.

To joj je odvlačilo pozornost. Na kraju je pobijedio u utrci.

Samo se sjetite svrhe svih tih malih zlatnih jabuka

koje dolaze do vas i želite objavljivati nešto o njima

ili tweetati o njima ili poslati kasnu poruku.

I onda, naravno, tu je Narcis.

Nitko ovdje nikada ne bi bio optužen ili upoznat s Narcisom.

(Smijeh)

Ali dok razmišljate o Narcisu,

samo se nemojte zaljubiti u vlastiti odraz.

Posljednja lekcija, od Latino Amerikanca:

Ovo je veliki pjesnik Jorge Luis Borges.

Kada su mu prijetili nasilnici

Argentinske vojne hunte,

on se vratio i rekao, "Oh, hajde,

kako drugačije možete prijetiti, osim smrću?"

Zanimljiva stvar, originalna stvar,

bila bi prijetiti nekom besmrtnošću.

I to je, naravno, ono čime nam se

danas prijeti zbog elektroničkih tetovaža.

Hvala vam.

(Pljesak)