William Kamkwamba: Kako sam upregnuo vjetar

U dobi od 14 godina, u siromaštvu i gladi, jedan dečko iz Malavija izgradio je vjetranjaču za napajanje kuće svoje obitelji. Sada, s 22., William Kamkwamba na TED konferenciji po drugi put priča svoju pronalazačku bajku koja mu je promijenila život.

Hvala vam.

Prije dvije godine sam stajao na TED-ovoj pozornici u Aruši, u Tanzaniji.

Govorio sam kratko o jednoj od svojih kreacija.

Bio je to jednostavni stroj koji je promjenila moj život.

Prije tog trenutka

nikada nisam bio daleko od svoje kuće

u Malaviju.

Nikada prije nisam koristio računalo.

Nikada prije nisam vidio Internet.

Tog dana na sceni, bio sam jako nervozan.

Moj engleski se izgubio,

htio sam povraćati.

(Smijeh)

Nikada prije nisam bio okružen s toliko gospode,

bijelih ljudi.

(Smijeh)

Postojala je priča koju vam tada ne bih ispričao.

Ali na sreću, trenutačno se osjećam super.

Želio bih danas s vama podjeliti tu priču.

Imamo sedmero djece u mojoj obitelji.

Sve sestre, osim mene.

Ovo sam ja s mojim tatom kada sam bio maleni dječak.

Prije nego šta sam otkrio čuda znanosti,

bio sam običan farmer

u zemlji siromašnih farmera.

Kao i svi ostali, uzgajali smo kukuruz.

Jedne godine imali smo jako lošu sreću.

2001. bili smo suočeni sa strašnom oskudicom i glađu.

Tijekom narednih pet mjeseci svi Malavijci su gladovali do smrti.

Moja obitelj je imala po jedan obrok dnevno, i to po noći.

Samo tri zalogaja kukuruznog "nsima" za svakoga od nas.

Hrana je prolazila našim tjelima.

Polako smo padali ka ničemu.

U Malaviju, srednja škola,

se plaćala.

Zbog gladi sam bio prisiljen napustiti školu.

Pogledao sam u svoga oca,

i u presušena polja.

Bila je to budućnost koju jednostavno nisam mogao prihvatiti.

Osjećao sam se jako sretno pohađajući srednju školu,

Zato sam odlučio učiniti što god je moguće

da nastavim obrazovanje.

Stoga sam otiša u knjižnicu.

I čitao sam knjige, znanstvene knjige, posebno fiziku.

Nisam toliko dobro mogao čitati engleski.

Koristio sam dijagrame i slike

kako bih naučio riječi oko njih.

Jedna knjiga je stavila to znanje u moje ruke.

Tu sam našao da bi vjetrenjača mogla pumpati vodu i stvarati struju.

Pumpanje vode je značilo navodnjavanje.

I obranu od gladi,

s kojom smo se u to vrijeme suočavali.

Stoga sam odlučio izgraditi jednu vjetrenjaču za sebe.

Ali nisam imao potrebni materijal.

Zato sam otišao na otpad

gdje sam našao potrebni materijal.

Mnogi ljudi, uključujući i moju majku,

rekli su kako sam lud.

(Smijeh)

Našao sam traktorski ventilator,

amortizer, plastične cijevi.

Koristio sam ramu bicikla

i stari dinamo bicikla,

i izgradio sam svoj stroj.

Na početku je bilo jedno svjetlo,

Poslije toga četiri svjetla,

s prekidačima, čak i s automatskim prekidačima,

modelirana prema računu za struju.

Drugi stroj pumpa vodu

za navodnjavanje.

Redovi ljudi su se počeli stvarati oko moje kuće

(Smijeh)

kako bi napunili mobitele.

(Pljesak)

Nisam ih se mogao riješiti.

(Smijeh)

I novinari su došli,

što je vodilo ka blogerima

i naposljetku što je vodilo pozivu od nekoga pod nazivom TED.

Nikada prije nisam vidio avion.

Nikada prije nisam spavao u hotelu.

Stoga, na pozornici toga dana u Arushi,

moj engleski se izgubio,

rekao sam nešto poput,

"Pokušao sam. I uspio sam."

Stoga bih volio da kažem nešto

svim ljudima koju su nalik na mene

Afrikancima, i siromašnima

koji se bore za svoje snove,

Bog vas blagoslovio.

Možda ćete jednog dana gledati ovo na Internetu.

Kažem vam, imajte povjerenja u sebe i vjerujte.

Što god se dogodilo ne odustajte.

Hvala vam.

(Pljesak)