Kako zatražiti pomoć -- i dobiti odgovor "da"

Traženje pomoći je teško. Ali da bismo se kretali kroz život, moramo to neprestano činiti. Pa kako da nam postane ugodno tražiti pomoć? U ovom govoru punom savjeta, socijalna psihologinja Heidi Grant dijeli četiri jednostavna pravila za traženje pomoći te dobivanje iste, istodobno čineći proces ispunjenijim i za vašeg pomagača.

Traženje pomoći je zapravo grozno, zar ne?

Nikada to nisam vidjela na onim
popisima deset stvari

kojih se ljudi boje,

kao govorenje pred publikom

i smrt,

ali sigurna sam da zapravo pripada ondje.

Iako je toliko budalasto od nas
bojati se priznati da trebamo pomoć,

bilo od osobe koju volimo,
od prijatelja, od kolege,

ili čak od stranca,

nekako se uvijek čini barem malo
neugodno ili se sramimo

zapravo zatražiti pomoć.

Zato mnogi od nas
izbjegavaju tražiti pomoć

kad god je to ikako moguće.

Moj otac bio je jedan od niza očeva

koji bi, kunem se, radije vozio kroz
močvaru punu aligatora,

nego pitao nekoga za pomoć
kako se vratiti na cestu.

Kada sam bila dijete
išli smo na obiteljski odmor.

Vozili smo se od našeg doma u Južnom
Jerseyu do kolonijalnog Williamsburga.

Sjećam se da smo se stvarno izgubili.

Majka i ja smo ga preklinjale

da stane uz cestu i pita nekoga za upute
kako se vratiti na autocestu,

a on je kategorički odbio

te nas, zapravo, uvjeravao
kako se nismo izgubili,

nego je samo oduvijek želio
znati što se nalazi ovdje.

(Smijeh)

Ako ćemo zatražiti pomoć --

a moramo, svi to moramo,
gotovo svakoga dana --

jedini način na koji će nam
uspjeti biti komotno dok to činimo

jest da postanemo dobri u tome,

da povećamo šanse kada nekoga
zamolimo za pomoć,

oni zapravo pristanu.

Ne samo to, nego će doživiti
osjećaj zadovoljstva

i nagrade u činu pomaganja,

jer na taj način će biti motivirani
nastaviti vam pomagati ubuduće.

Istraživanje koje sam
provela sa suradnicima

rasvijetlilo nam je zašto ljudi
ponekad pristaju

na naše molbe za pomoć,

a zašto ponekad odbijaju.

Dajte da počnem tako da vam odmah kažem:

ako trebate pomoć,

morat ćete je zatražiti.

Naglas.

U redu?

Svi u nekoj mjeri patimo od
onoga što psiholozi nazivaju

"iluzijom transparentnosti" --

zapravo, pogrešnog vjerovanja

kako su naše misli, osjećaji i potrebe

sasvim očiti drugim ljudima.

To nije istina, ali mi u to vjerujemo.

I tako uglavnom samo stojimo uokolo
čekajući da netko zamijeti naše potrebe

i zatim spontano ponudi da nam pomogne.

To je zaista loša pretpostavka.

U biti, ne samo da je vrlo teško
pogoditi vaše potrebe,

nego čak i ljudi s kojima ste bliski
često imaju problema shvatiti

kako bi vas mogli poduprijeti.

Moj partner je morao usvojiti naviku

pitati me više puta dnevno,

"Jesi li dobro? Treba li ti što?"

jer samo toliko loša u signaliziranju
kada mi je potrebna nečija pomoć.

On je strpljiviji nego što zaslužujem

i puno, puno proaktivniji
kada je u pitanju pomaganje

nego što mnogi od nas imaju pravo
očekivati od drugih ljudi.

Dakle, ako trebate pomoć,
morate je zatražiti.

Usput, čak i ako netko uoči
da trebate pomoć,

kako mogu znati želite li je?

Jeste li ikada pokušali pružiti
nezatraženu pomoć pa se ispostavi

da osoba nije uopće željela vašu pomoć?

Mogu začas postati neugodni, zar ne?

Neki dan -- istinita priča --

moja kći tinejdžerske dobi
odijevala se za školu

i odlučila sam joj ponuditi
netraženu pomoć pri tome.

(Smijeh)

Ja mislim da izgleda sjajno
u svjetlijim bojama.

Ona više voli nešto tamnije,
neutralnije tonove.

Pa sam rekla, puna volje da pomognem,

da mislim kako bi se trebala vratiti gore

i pronaći nešto manje ozbiljno.

(Smijeh)

Pa, kad bi pogledi ubijali,

ne bih sada stajala ovdje.

Ne možemo kriviti druge ljude za to
da nam spontano ne nude pomoć,

kada sami zapravo ne znamo
da je to ono što želimo.

Zapravo, istraživanje pokazuje

da je 90 posto pomoći koju kolege pružaju
jedni drugima na radnom mjestu,

nastalo kao odgovor
na izravne zahtjeve za pomoći.

Morat ćete izgovoriti riječi
"Trebam tvoju pomoć." U redu?

Nema zaobilaženja.

Da bismo bili dobri u tome,

da osiguramo da nam ljudi doista
pomognu kada to zatražimo,

ima nekoliko stvari koje bi
trebalo imati na umu.

Prvo: kada tražite pomoć,

budite vrlo određeni oko
pomoći koju trebate i zašto.

Nejasni i neizravni zahtjevi za pomoć

zapravo ne pomažu pomagaču, zar ne?

Mi ne znamo što vi želite od nas,

i, jednako važno,

mi ne znamo možemo li biti uspješni

u pružanju pomoći.

Nitko ne želi biti loš u pomaganju.

Poput mene, vjerojatno
dobivate neke od ovakvih zahtjeva

od vrlo pristojnih stranaca na LinkedInu

koji žele naprimjer, "da se nađemo
na kavi i povežemo"

ili da "vas potanko ispitaju o temi".

Redovno ignoriram takve zahtjeve.

Nije to zato što nisam dobra osoba.

Kada ne znam što točno želite od mene,

kakvu pomoć se nadate da vam mogu pružiti,

nisam zainteresirana.

Nitko nije.

Puno bi me više zanimalo
kada bi jednostavno rekli

što je to čemu se nadaju od mene,

jer sam prilično sigurna da
imaju nešto određeno na umu.

Pa slobodno recite,

"Nadam se razgovoru o prilikama
za zapošljavanje u vašoj tvrtki",

ili "Predložila bih zajednički
istraživački projekt

u području od vašeg interesa",

ili, "Želim vaš savjet o upisivanju
medicinskog fakulteta".

Tehnički vam ne mogu pomoći s ovim zadnjim

jer nisam takva vrsta liječnika,

ali vas mogu uputiti u smjeru
nekog drugog tko bi vam mogao pomoći.

Drugi savjet.

Ovo je vrlo važno:

izbjegavajte ograđivanja,
isprike i podmićivanja.

Vrlo, vrlo važno.

Zvuči li vam išta od toga poznato?

(Pročišćava grlo)

"Tako mi je žao što
vas moram pitati za ovo."

"Stvarno mi nije drago
smetati vam s ovim."

"Da znam za neki način kako da ovo učinim
bez vaše pomoći, učinio bih to."

(Smijeh)

Ponekad se čini da su ljudi
toliko željni dokazati

kako nisu slabi ili pohlepni
kada vas traže pomoć,

da im posve promiče koliko vas stavljaju

u neugodnu situaciju.

I usput -- kako bih ja mogla osjećati
zadovoljstvo u pomaganju vama,

ako vam je zaista tako mrsko
pitati me za pomoć?

I dok je posve prihvatljivo

platiti strancima da učine nešto za vas,

morate biti vrlo, vrlo oprezni
kada potičete na to

svoje prijatelje ili kolege.

Kada ste u vezi s nekim,

međusobno pomaganje je zapravo
prirodna sastavnica te veze.

Tako dokazujemo jedni drugima
da nam je stalo.

Ako u to uključite
neki poticaj ili uplatu,

može se dogoditi da se to prestane
doživljavati kao veza,

to je transakcija.

I to može biti doživljeno kao udaljavanje,

a to, ironično, čini da su ljudi
manje raspoloženi da vam pomognu.

Tako je spontani dar

nakon što vam netko pomogne, kako biste
iskazali poštovanje i zahvalnost --

potpuno u redu.

Ponuda da platite najboljem prijatelju
pomoć pri selidbi u novi stan

nije u redu.

Treće pravilo,

i ovo stvarno mislim:

molim vas, ne tražite pomoć

putem emaila ili sms poruke.

Zaista, ozbiljno, molim vas, nemojte.

Email i poruke su neosobni.

Razumijem da ponekad nema drugog izbora,

ali obično se događa

da pitamo za pomoć putem emaila ili poruke

zato što nam djeluje manje čudno.

Znate što još djeluje manje čudno
putem emaila ili poruke?

Odbijanje.

Ispostavlja se da istraživanje
podupire ovu tvrdnju.

Osobni zahtjevi za pomoć 30 puta su
vjerojatniji da završe pristajanjem

nego zahtjev putem emaila.

Pa ako se radi o nečem doista važnom
i doista vam treba nečija pomoć,

nađite vremena da osobno uputite zahtjev,

ili upotrijebite svoj telefon
kao telefon --

(Smijeh)

da zatražite pomoć koja vam je potrebna.

U redu.

Posljednje, i ovo je zapravo
vrlo, vrlo važno

i vjerojatno najzanemarenije

kada se radi o traženju pomoći:

kada zatražite nečiju pomoć
i oni pristanu,

javite im se nakon toga.

Česta je pogrešna predodžba
kako je pri pomaganju

sam čini pomoći nagrada za sebe.

To nije istina.

Nagrada pri pomaganju je znati da
je vaša pomoć uspjela,

da je imala utjecaj,

da ste bili učinkoviti.

Ako ja nemam pojma kako je
moja pomoć utjecala na vas,

kako bih se trebala osjećati?

Ovo se dogodilo; bila sam sveučilišna
profesorica dugi niz godina,

pisala sam brojna pisma preporuke

za ljude koji su tražili posao
ili upisivali doktorski studij.

Za vjerojatno oko 95 posto njih

nemam pojma što se dogodilo.

Kako da se osjećam zbog vremena i truda
koje sam uložila da vam to učinim,

kada zapravo ne znam jesam li vam pomogla,

je li vam to zapravo pomoglo
da dobijete što ste željeli?

U biti, ovaj pojam osjećaja učinkovitosti

je zašto su određene vrste apela
za doniranje toliko uvjerljive --

jer vam dopuštaju da
vrlo slikovito zamislite

učinak koji će vaša pomoć imati.

Uzmimo primjerice DonorsChoose.

Odete na internet, možete odabrati
određenog učitelja poimence

čijoj ćete učionici pomoći,

doslovno kupujući određene
predmete koje su zatražili,

poput mikroskopa, laptopa
ili sklopivih sjedala.

Takav zahtjev čini da vrlo
jednostavno zamislim

dobrobit koju će moj novac omogućiti,

da dobivam izravan osjećaj učinkovitosti

iste minute kada se obavežem na davanje.

Ali znate li što još oni čine?

Oni vam se jave.

Donatori primaju pisma
od djece iz te učionice.

Primaju slike.

Daje im se na znanje
da su učinili razliku.

To je nešto što svi trebamo
činiti u svakodnevnom životu,

pogotovo ako želimo da nam ljudi
nastave pružati pomoć

u dužem razdoblju.

Uzmite vremena da kažete svom kolegi
da vam je njegova pružena pomoć

doista pomogla da ostvarite
veliku prodaju,

ili da vam je pomogla da dobijete
razgovor za posao kojem ste se nadali.

Uzmite vremena da kažete svom partneru
da vam je podrška koju vam je pružio

doista omogućila da se probijete
kroz teško razdoblje.

Uzmite vremena da kažete osobi
koja vam čuva mačku

kako ste jako sretni da iz nekog razloga

mačke nisu ništa polupale
dok vas nije bilo,

pa znači da je ta osoba sigurno
odradila jako dobar posao.

Poanta je sljedeća:

ja znam -- vjerujte mi, ja znam --

da nije jednostavno zatražiti pomoć.

Svi se pomalo bojimo to učiniti.

To nas čini ranjivima.

Ali stvarnost modernog rada
i modernog života

jest da nitko to ne radi sam.

Nitko ne uspijeva u vakuumu.

Više nego ikada se stvarno
moramo osloniti na druge,

na njihovu podršku i suradnju,
kako bismo bili uspješni.

Pa kada trebate pomoć,
naglas je zatražite.

A kada to činite, neka to bude na način
koji povećava šanse

da dobijete "da" kao odgovor,

i koji čini da se osoba osjeća
sjajno jer vam je pomogla,

jer oboje to zaslužujete.

Hvala.

(Pljesak)