Slomljeno telo nije i slomljena osoba
-
0:00 - 0:03Život se sastoji od prilika,
-
0:03 - 0:06stvaranja prilika i prihvatanja istih,
-
0:06 - 0:09a za mene to je bio san o Olimpijadi.
-
0:09 - 0:12To me je određivalo.
To je bila moja sreća. -
0:12 - 0:16Kao skijaška trkačica
i članica australijskog skijaškog tima, -
0:16 - 0:18uoči Zimskih olimpijskih igara,
-
0:18 - 0:22trenirala sam na biciklu,
sa ostalim članovima tima. -
0:22 - 0:23Dok smo se uspinjali
-
0:23 - 0:27ka čudesnim Modrim planinama,
zapadno od Sidneja, -
0:27 - 0:29bio je savršen jesenji dan:
-
0:29 - 0:33sunce, miris eukaliptusa i san.
-
0:33 - 0:35Život je bio dobar.
-
0:35 - 0:38Bili smo već pet i po sati na biciklima,
-
0:38 - 0:40kada smo stigli
do dela puta koji sam volela, -
0:40 - 0:43a to su bila brda, obožavala sam brda.
-
0:43 - 0:45Ustala sam sa sedišta,
-
0:45 - 0:49noge su mi bridele, i dok sam udisala
hladan planinski vazduh, -
0:49 - 0:52osećala sam kako mi gori u plućima
i pogledala sam gore -
0:52 - 0:54da mi sunce obasja lice.
-
0:55 - 0:58I tada je sve pocrnelo.
-
0:58 - 1:01Gde sam? Šta se događa?
-
1:01 - 1:05Telo mi je bilo obuzeto bolom.
-
1:05 - 1:08Udario me je kamion,
-
1:08 - 1:11deset minuta pred kraj vožnje.
-
1:11 - 1:13Prevezli su me sa lica mesta
-
1:13 - 1:16spasilačkim helikopterom
do odeljenja za povrede kičme u Sidneju. -
1:16 - 1:20Imala sam teške povrede, opasne po život.
-
1:20 - 1:24Slomila sam vrat i leđa na šest mesta.
-
1:24 - 1:26Slomila sam pet rebara sa leve strane.
-
1:26 - 1:29Slomila sam desnu ruku i ključnu kost.
-
1:29 - 1:31Slomila sam i kosti u stopalima.
-
1:31 - 1:34Čitava desna strana mi se rasporila
i napunila šljunkom. -
1:34 - 1:38Glava mi je bila rasečena spreda,
zabačena nazad, sa otkrivenom lobanjom. -
1:38 - 1:41Imala sam povrede glave
i unutrašnje povrede. -
1:41 - 1:44Imala sam veliki gubitak krvi,
oko pet litara, -
1:44 - 1:47to je celokupna količina
koju čovek moje veličine ima. -
1:47 - 1:50Kad je helikopter stigao
u bolnicu Princ Henri u Sidneju, -
1:50 - 1:53krvni pritisak mi je bio 40 sa nula.
-
1:54 - 1:59Stvarno sam imala loš dan. (Smeh)
-
2:03 - 2:08Više od deset dana sam lebdela
između dve dimenzije. -
2:08 - 2:11Bila sam svesna da sam u svom telu
-
2:11 - 2:14ali i da sam van njega,
negde drugde, gledajući odozgo, -
2:14 - 2:16kao da se sve to dešava nekom drugom.
-
2:16 - 2:19Zašto bih želela da se vratim
u to slomljeno telo? -
2:19 - 2:25Ali neki glas me je uporno dozivao:
„Hajde, ostani sa mnom.“ -
2:25 - 2:27„Neću. Preteško je.“
-
2:27 - 2:30„Hajde. Ovo je naša šansa.“
-
2:30 - 2:34„Neću. Telo mi je slomljeno.
Ne može više da mi služi.“ -
2:34 - 2:40„Hajde, ostani sa mnom.
Uspećemo. Zajedno ćemo uspeti.“ -
2:40 - 2:42Bila sam na prekretnici.
-
2:42 - 2:44Znala sam da,
ako se ne vratim u svoje telo, -
2:44 - 2:47moraću da napustim ovaj svet zauvek.
-
2:47 - 2:50To je bila moja životna borba.
-
2:50 - 2:55Posle 10 dana sam odlučila
da se vratim svom telu, -
2:55 - 2:58i unutrašnje krvarenje je prestalo.
-
2:59 - 3:02Sledeća briga je bila
hoću li moći ponovo hodati, -
3:02 - 3:05jer sam bila oduzeta od struka nadole.
-
3:05 - 3:08Roditeljima su rekli
da je prelom vrata stabilan, -
3:08 - 3:09ali leđa su bila zdrobljena.
-
3:09 - 3:13Pršljen L1 je bio
kao kad vam ispadne kikiriki, -
3:13 - 3:16pa ga zgazite i smrvite u hiljade delića.
-
3:16 - 3:19Morali su da me operišu.
-
3:19 - 3:21Ušli su unutra. Stavili su me
na vreću za sedenje. -
3:21 - 3:26Bukvalno su me presekli na pola,
imam ožiljak koji mi obavija celo telo. -
3:27 - 3:29Povadili su što su više mogli
slomljenih kostiju -
3:29 - 3:31koje su se zarile u kičmenu moždinu.
-
3:31 - 3:35Izvadili su mi dva polomljena rebra
i ponovo sastavili moja leđa, -
3:35 - 3:38izgradili su L1,
izvadili još jedno slomljeno rebro, -
3:38 - 3:41spojili su pršljene T12, L1 i L2.
-
3:41 - 3:44Zatim su me ušili. Ušivali su me ceo sat.
-
3:44 - 3:46Probudila sam se na intenzivnoj nezi.
-
3:46 - 3:50Lekari su bili ushićeni
jer je operacija uspela, -
3:50 - 3:54jer sam u toj fazi mogla
malo da pokrenem nožni palac, -
3:54 - 3:57i pomislila sam:
„Odlično, ići ću na Olimpijadu!“ -
3:57 - 3:59(Smeh)
-
3:59 - 4:01Pojma nisam imala.
-
4:01 - 4:04To je nešto što se događa
drugima, a ne meni. -
4:04 - 4:06Tada je naišla doktorka i rekla mi je:
-
4:06 - 4:09„Dženin, operacija je uspela,
-
4:09 - 4:13izvadili smo iz kičmene moždine
sve koščice koje smo mogli, -
4:13 - 4:14ali oštećenje je trajno.
-
4:14 - 4:18Nema leka za centralni nervni sistem.
-
4:18 - 4:20Vi ste delimično paraplegični,
-
4:20 - 4:23imaćete sva oštećenja koja idu uz to.
-
4:23 - 4:27Nemate osećaj od struka nadole,
i u najboljem slučaju, -
4:27 - 4:30možda ćete se povratiti od 10 do 20 posto.
-
4:30 - 4:33Imate unutrašnje povrede za ceo život.
-
4:33 - 4:36Morate koristiti kateter do kraja života.
-
4:36 - 4:41Ako i prohodate,
biće to samo uz pomoć hodalice.“ -
4:41 - 4:45Zatim je rekla: „Dženin, moraćete
dobro razmisliti o svom životu -
4:45 - 4:50jer više nikad nećete moći raditi
ono što ste radili pre.“ -
4:50 - 4:52Trudila sam se da shvatim šta mi govori.
-
4:52 - 4:55Bila sam sportista.
To je sve što znam da radim. -
4:55 - 4:58Šta bih mogla drugo, ako ne to?
-
4:58 - 5:00Postavila sam sebi pitanje
-
5:00 - 5:03ko sam ja, ako to više ne mogu da radim?
-
5:08 - 5:11Prebacili su me sa intenzivne nege
na akutnu negu kičmenog stuba. -
5:11 - 5:13Ležala sam na tankom, tvrdom krevetu.
-
5:13 - 5:15Nisam pokretala noge.
-
5:15 - 5:18Nosila sam tesne čarape
da me štite od krvnih ugrušaka. -
5:18 - 5:21Jedna ruka mi je bila u gipsu
a druga vezana za tečnost. -
5:21 - 5:24Imala sam fiksiran vrat
i tegove sa obe strane glave, -
5:24 - 5:26a svet sam gledala pomoću ogledala
-
5:26 - 5:29postavljenog iznad moje glave.
-
5:29 - 5:33Bilo nas je šest na odeljenju,
-
5:33 - 5:37i bilo je čudno jer smo svi ležali
paralizovani na odeljenju za kičmu -
5:37 - 5:40i nismo znali ko kako izgleda.
-
5:40 - 5:42Koliko je to zapanjajuće!
-
5:42 - 5:44Koliko često se u životu desi
-
5:44 - 5:48da se sprijateljite bez procene,
-
5:48 - 5:51samo na osnovu duha?
-
5:51 - 5:53Nije bilo površnih razgovora
-
5:53 - 5:56dok smo razmenjivali
najdublje misli, strahove, -
5:56 - 6:00nade u život po izlasku sa odeljenja.
-
6:01 - 6:05Sećam se da je jedne noći
ušao jedan od bolničara, Džonatan, -
6:05 - 6:08sa gomilom plastičnih slamčica.
-
6:08 - 6:11Spustio je hrpu na svakog od nas, i rekao:
-
6:11 - 6:13„Spojite ih sve zajedno.“
-
6:13 - 6:17Nije imalo bog zna šta da se radi
na odeljenju, pa smo to i učinili. -
6:17 - 6:20Kad smo završili, on nas je tiho obišao
-
6:20 - 6:23i povezao sve slamčice,
-
6:23 - 6:26koje su obuhvatile celo odeljenje,
-
6:26 - 6:30i rekao je: „Uhvatite se svi
za svoje slamčice.“ -
6:30 - 6:36Učinili smo to. A on je rekao:
„Tako je. Sad smo svi povezani.“ -
6:37 - 6:42Nastavili smo tako, disali smo kao jedan,
-
6:43 - 6:47i znali smo da nismo sami na ovom putu.
-
6:47 - 6:52Bez obzira što smo ležali paralizovani
na odeljenju za povrede kičme, -
6:52 - 6:55bilo je neverovatno dubokih
i bogatih momenata, -
6:55 - 6:58autentičnosti i povezanosti,
-
6:58 - 7:02što nisam nikada pre iskusila.
-
7:02 - 7:07Svako od nas je znao,
kada napustimo odeljenje, -
7:07 - 7:10nikad više nećemo biti ono što smo bili.
-
7:12 - 7:16Posle šest meseci
bilo je vreme da se ide kući. -
7:16 - 7:19Sećam se da mi je tata gurao kolica,
-
7:19 - 7:22a ja sam bila uvijena u gips,
-
7:22 - 7:25i osetila sam sunce na licu, prvi put.
-
7:25 - 7:27Upijala sam ga i pomislila:
-
7:27 - 7:31„Kako sam ovo uopšte mogla da potcenim?“
-
7:31 - 7:35Bila sam neverovatno zahvalna
za svoj život. -
7:35 - 7:38Pre nego što sam napustila bolnicu,
glavna sestra je rekla: -
7:38 - 7:39„Dženin, budi spremna,
-
7:39 - 7:42jer kad stigneš kući, nešto će se desiti.“
-
7:42 - 7:44„Šta?“ - upitala sam.
-
7:44 - 7:46„Postaćeš depresivna“- rekla je.
-
7:46 - 7:49A ja sam rekla: „Ne. Neće Dženin Mašina",
-
7:49 - 7:51to mi je bio nadimak.
-
7:51 - 7:54Rekla je: „Hoćeš. To se dešava svima.
-
7:54 - 7:57Na ovom odeljenju, to je normalno.
-
7:57 - 7:58U kolicima si. To je normalno.
-
7:58 - 8:00Ali stići ćeš kući i shvatićeš
-
8:00 - 8:02koliko je život drugačiji.“
-
8:02 - 8:06Stigla sam kući i nešto se desilo.
-
8:09 - 8:12Shvatila sam da je sestra Sem
bila u pravu. -
8:12 - 8:15Zaista sam postala depresivna.
-
8:15 - 8:18Bila sam u kolicima,
nisam imala osećaj od struka naniže, -
8:18 - 8:22imala sam kateter, nisam mogla da hodam.
-
8:22 - 8:24Toliko sam oslabila u bolnici
-
8:24 - 8:27da sam sad jedva imala
oko trideset pet kilograma. -
8:28 - 8:30Htela sam da odustanem.
-
8:30 - 8:34Jedino što sam želela
je da obujem patike i istrčim na vrata. -
8:34 - 8:37Želela sam nazad svoj život, svoje telo.
-
8:37 - 8:40Sećam se da je mama
sedela na krevetu i rekla: -
8:40 - 8:43„Pitam se da li će život
ikada više biti dobar.“ -
8:43 - 8:46Pomislila sam: „Kako bi mogao biti?
-
8:46 - 8:52Izgubila sam sve što sam cenila
i čemu sam težila. -
8:52 - 8:55Sve je otišlo.“
-
8:55 - 9:00Pitala sam se: „Zašto meni?
Zašto se to meni desilo?“ -
9:00 - 9:03A onda sam se setila svojih prijatelja
-
9:03 - 9:06koji su još uvek ležali
na odeljenju za povrede kičme, -
9:06 - 9:08naročito Marije.
-
9:08 - 9:09Doživela je saobraćajnu nesreću,
-
9:09 - 9:14probudila se na svoj 16. rođendan
saznavši da je kvadriplegičar, -
9:14 - 9:17nepokretna od vrata naniže,
-
9:17 - 9:21sa povređenim glasnim žicama,
nije mogla da govori. -
9:21 - 9:23Rekli su da će me premestiti pored nje,
-
9:23 - 9:26jer bi to bilo dobro za nju.
-
9:26 - 9:27Zabrinula sam se.
-
9:27 - 9:30Nisam znala kako ću reagovati
na to da sam pored nje. -
9:30 - 9:34Znala sam da će to biti izazov,
a u stvari, bio je to blagoslov, -
9:34 - 9:39jer je Marija uvek bila nasmejana.
-
9:39 - 9:44Uvek je bila srećna,
a kad je ponovo progovorila, -
9:44 - 9:50iako se teško razumelo,
nikad se nije žalila, nijednom. -
9:50 - 9:56Pitala sam se kako je mogla
sve to tako prihvatiti. -
9:56 - 10:00Tada sam shvatila
da to nije samo moj život. -
10:00 - 10:02To je sam život.
-
10:02 - 10:07Shvatila sam da to nije bio samo moj bol.
Bio je to svačiji bol. -
10:07 - 10:12Tada sam shvatila,
kao i ranije, da imam izbor. -
10:12 - 10:15Mogu da nastavim da se borim sa ovim,
-
10:15 - 10:19ili da pustim i prihvatim
ne samo svoje telo -
10:19 - 10:23nego i okolnosti mog života.
-
10:23 - 10:26Tada sam prestala sa pitanjem „Zašto ja?“
-
10:26 - 10:30Počela sam da se pitam „A zašto ne ja?“
-
10:30 - 10:34Onda sam pomislila da je biti na dnu
-
10:34 - 10:38savršeno mesto odakle se počinje.
-
10:41 - 10:44Nikada pre nisam sebe smatrala
kreativnom osobom. -
10:44 - 10:48Bila sam sportista.
Moje telo je bilo mašina. -
10:48 - 10:51Sad sam bila nadomak upuštanja
-
10:51 - 10:55u najkreativniji mogući projekat:
-
10:55 - 10:58obnavljanja života.
-
10:58 - 11:01Iako nisam imala pojma šta ću uraditi,
-
11:01 - 11:06u toj neizvesnosti se naslućivala sloboda.
-
11:06 - 11:08Nisam više bila vezana za predodređen put.
-
11:08 - 11:14Bila sam slobodna da istražujem
beskrajne mogućnosti života. -
11:14 - 11:18To saznanje će mi uskoro promeniti život.
-
11:21 - 11:25Dok sam sedela kod kuće
u kolicima, u gipsu, -
11:25 - 11:31proleteo je avion iznad mene,
pogledala sam gore, i pomislila: -
11:31 - 11:37„To je to! Ako već ne mogu da hodam,
mogla bih da letim.“ -
11:37 - 11:39Rekla sam mami da ću naučiti da letim.
-
11:39 - 11:43„Baš lepo, dušo.“ - rekla je.
-
11:43 - 11:45Zamolila sam je da mi doda imenik.
-
11:45 - 11:47Nazvala sam školu letenja,
-
11:47 - 11:50rezervisala sam mesto za let.
-
11:50 - 11:53Pitali su me kada bih došla.
-
11:53 - 11:56„Imam prijatelja koji će me dovesti,
jer ja ne mogu da vozim. -
11:56 - 11:58U stvari, ne mogu ni da hodam.
-
11:58 - 12:00Da li je to problem?“
-
12:00 - 12:01Potvrdila sam mesto, a moj prijatelj Kris
-
12:01 - 12:03i mama povezli su me na aerodrom,
-
12:03 - 12:06mojih 35 kilograma uvijenih u gips,
-
12:06 - 12:09u vrećastom kombinezonu. (Smeh)
-
12:09 - 12:12Nisam izgledala kao idealni kandidat
-
12:12 - 12:15koji će dobiti pilotsku dozvolu. (Smeh)
-
12:15 - 12:17Držim se za pult jer ne mogu da stojim.
-
12:17 - 12:19„Zdravo. Došla sam na čas letenja.“
-
12:19 - 12:23Pogledali su se i izašli da vuku slamčice.
-
12:23 - 12:26„Tvoja je.“ „Ne, ne, ti je preuzmi.“
-
12:26 - 12:27Konačno izlazi neki momak.
-
12:27 - 12:29„Ćao, ja sam Endru, vodiću te na letenje.“
-
12:29 - 12:30„Divno.“ - rekla sam.
-
12:30 - 12:32Povezli su me, izveli na stazu
-
12:32 - 12:34do crveno-belo-plavog aviona.
-
12:34 - 12:37Bio je divan. Podigli su me u kabinu.
-
12:37 - 12:39Prvo su me spustili na krilo,
zatim u kabinu. -
12:39 - 12:42Postavili su me da sednem.
Svuda dugmad i brojčanici. -
12:42 - 12:45„Au, kako uopšte znate
čemu svi ovi dugmići služe?“ -
12:45 - 12:48Endru, instruktor,
seo je napred i uzleteo. -
12:48 - 12:50Upitao je: „Hoćeš li
da probaš taksiranje?“ -
12:50 - 12:52To je kada pomoću stopala
kontrolišete pedale kormila -
12:52 - 12:54da biste upravljali avionom na zemlji.
-
12:54 - 12:57Rekla sam: „Ne, ne mogu da koristim noge.“
-
12:57 - 12:58Uzdahnuo je.
-
12:58 - 13:01„Ali koristim ruke.“
„U redu.“ - rekao je. -
13:01 - 13:04Prešao je na pistu i dao gas.
-
13:04 - 13:06Dok smo uzletali sa piste,
-
13:06 - 13:11točkovi su se podigli,
nalazili smo se u vazduhu, -
13:11 - 13:16a ja sam imala neverovatan osećaj slobode.
-
13:16 - 13:21Dok smo bili iznad prostora za trening,
Endru mi se obratio: -
13:21 - 13:23„Vidiš onu planinu tamo?“
-
13:23 - 13:25„Da.“ - rekla sam.
-
13:25 - 13:29„Onda preuzmi kontrolu
i leti prema toj planini.“ -
13:29 - 13:32Kad sam pogledala, shvatila sam
-
13:32 - 13:35da je pokazao na Modre planine
-
13:35 - 13:38gde je počelo putovanje.
-
13:38 - 13:43Preuzela sam komandu i letela sam.
-
13:43 - 13:46Bila sam daleko, daleko
od odeljenja za povrede kičme, -
13:46 - 13:50i upravo tad sam shvatila
da ću biti pilot. -
13:50 - 13:54Nisam imala pojma kako ću dobiti
lekarsko uverenje. -
13:54 - 13:57No, o tome ću razmišljati kasnije,
jer sad imam san. -
13:57 - 14:01Otišla sam kući, uzela dnevnik obuke
i imala sam plan. -
14:01 - 14:04Vežbala sam hodanje koliko god sam mogla.
-
14:04 - 14:07U početku me je držalo dvoje,
-
14:07 - 14:10zatim samo jedna osoba,
-
14:10 - 14:12dok nisam mogla sama
da se krećem oko nameštaja -
14:12 - 14:14ako nije previše udaljen.
-
14:14 - 14:16Tako sam dosta napredovala,
-
14:16 - 14:20pa sam vremenom mogla da idem oko kuće,
držeći se za zidove, ovako, -
14:20 - 14:23a mama me je pratila u stopu
-
14:23 - 14:26i brisala moje otiske prstiju. (Smeh)
-
14:26 - 14:31Bar je uvek znala gde se nalazim.
-
14:31 - 14:33Dok su lekari nastavili sa operacijama
-
14:33 - 14:35da bi mi ponovo sastavili telo,
-
14:35 - 14:38ja sam učila teoriju,
-
14:38 - 14:42i konačno, neverovatno,
dobila sam lekarsko uverenje za pilota, -
14:42 - 14:45to mi je dalo zeleno svetlo za letenje.
-
14:45 - 14:47Svaki trenutak sam provodila
u školi za letenje, -
14:47 - 14:49daleko od svoje zone komfora,
-
14:49 - 14:52svi ti momci koji su hteli
da budu piloti Kvantasa, -
14:52 - 14:55i ja, malo skakutalo u gipsu,
-
14:55 - 14:58pa u čeličnom stezniku,
u vrećastom kombinezonu, -
14:58 - 15:01sa torbicom lekova, kateterima, ćopava,
-
15:01 - 15:03svi su me gledali i mislili:
-
15:03 - 15:06„Ma koga ona to zeza? Nikad neće uspeti.“
-
15:06 - 15:08Ponekad sam i ja pomislila isto.
-
15:08 - 15:12Ipak, to nije bilo važno,
jer je nešto iznutra plamtelo, -
15:12 - 15:16i nadjačalo moje povrede.
-
15:16 - 15:19Mali ciljevi su me održavali
-
15:19 - 15:22i na kraju sam dobila
svoju pilotsku dozvolu. -
15:22 - 15:27Posle sam naučila navigaciju i letela sam
sa prijateljima iznad Australije. -
15:27 - 15:30Zatim sam naučila
da upravljam avionom sa dva motora, -
15:30 - 15:33i za to sam dobila dozvolu.
-
15:33 - 15:36Posle sam naučila kako se leti
po lošem kao i po lepom vremenu, -
15:36 - 15:38dobila sam ocenu i za instrumente.
-
15:38 - 15:41Zatim sam dobila dozvolu
za komercijalnog pilota. -
15:41 - 15:44Zatim dozvolu za instruktora.
-
15:44 - 15:47Tako sam se našla u istoj školi
-
15:47 - 15:49u kojoj sam prvi put poletela,
-
15:49 - 15:53učeći druge da lete,
-
15:53 - 15:57i to posle manje od 18 meseci
od napuštanja odeljenja za povrede kičme. -
15:57 - 16:08(Aplauz)
-
16:08 - 16:11Onda sam pomislila:
„A zašto da stanem tu? -
16:11 - 16:14Zašto da ne naučim da letim naopačke?“
-
16:14 - 16:16Naučila sam i to,
-
16:16 - 16:21postala sam instruktor
akrobatskog letenja. -
16:21 - 16:25A mama i tata? Nikad nisu bili gore.
-
16:27 - 16:33Uverila sam se da je,
uprkos ograničenju tela, -
16:33 - 16:36moj duh bio nezaustavljiv.
-
16:38 - 16:42Filozof Lao Ce je jednom rekao:
-
16:42 - 16:44„Kada pustite ono što jeste,
-
16:44 - 16:47postaćete ono što biste mogli biti."
-
16:47 - 16:52Sada znam da tek kada sam odbacila
ono što sam mislila da jesam, -
16:52 - 16:56mogla sam da stvorim potpuno nov život.
-
16:56 - 17:02Tek kad sam se oslobodila života
koji sam mislila da treba da imam, -
17:02 - 17:05mogla sam da prigrlim život
koji me je čekao. -
17:06 - 17:09Sada znam da moja prava snaga
-
17:09 - 17:12nikada nije dolazila iz tela,
-
17:12 - 17:17i iako su se moje fizičke sposobnosti
drastično promenile, -
17:17 - 17:21moja ličnost je ostala ista.
-
17:21 - 17:25Vatra pilota u meni je ipak vatra,
-
17:25 - 17:28koja postoji u svima nama.
-
17:30 - 17:33Ja znam da nisam svoje telo,
-
17:33 - 17:37a znam i da vi niste vaše.
-
17:37 - 17:40I onda više nije važno kako izgledate,
-
17:41 - 17:44odakle ste, ili od čega živite.
-
17:45 - 17:51Bitno je da nastavljamo
da raspirujemo plamen ljudskosti, -
17:51 - 17:55živeći život kao krajnji kreativni izraz
-
17:55 - 17:59onoga što zaista jesmo,
-
17:59 - 18:01jer smo svi povezani
-
18:01 - 18:05milionima i milionima slamčica,
-
18:06 - 18:09i vreme je da ih sastavimo
-
18:09 - 18:11i da ih se držimo.
-
18:11 - 18:15I ako ćemo se okrenuti
ka zajedničkoj sreći, -
18:15 - 18:18vreme je da se preusmerimo sa fizičkog,
-
18:18 - 18:21i umesto toga prigrlimo vrline srca.
-
18:21 - 18:26Podignite slamčice
ako ćete mi se pridružiti. -
18:26 - 18:32Hvala. (Aplauz)
-
18:32 - 18:36Hvala.
- Title:
- Slomljeno telo nije i slomljena osoba
- Speaker:
- Dženin Šepard (Janine Shepherd)
- Description:
-
Skijaška trkačica, Dženin Šepard, se nadala Olimpijskoj medalji dok je nije udario kamion tokom njenog treninga na biciklu. Ona deli sa nama snažnu priču o ljudskoj sposobnosti oporavka. Njena poruka je: vi niste vaše telo i odustajanje od starih snova omogućava da novi polete u visine.
- Video Language:
- English
- Team:
- closed TED
- Project:
- TEDTalks
- Duration:
- 18:57
Ivana Korom approved Serbian subtitles for A broken body isn't a broken person | ||
Ivana Korom edited Serbian subtitles for A broken body isn't a broken person | ||
Ivana Korom edited Serbian subtitles for A broken body isn't a broken person | ||
Ivana Korom edited Serbian subtitles for A broken body isn't a broken person | ||
Ivana Korom edited Serbian subtitles for A broken body isn't a broken person | ||
Ivana Korom edited Serbian subtitles for A broken body isn't a broken person | ||
Ivana Krivokuća accepted Serbian subtitles for A broken body isn't a broken person | ||
Ivana Krivokuća edited Serbian subtitles for A broken body isn't a broken person |