Wilde (1997) full movie (subtitled)

Directed by Brian Gilbert
Based on the book "Oscar Wilde" by Richard Ellmann (http://www.amazon.com/Oscar-Wilde-Richard-Ellmann/dp/0394759842)
Starring Stephen Fry, Jude Law, Vanessa Redgrave, Jennifer Ehle, Michael Sheen, Judy Parfitt, Gemma Jones, Zoë Wanamaker

Dolazi! Dolazi!

Dobro, sada.

Pokažimo dobru dobrodošlicu Kolorada!

Zdravo, gdine. Dobrodošli.
Hvala, hvala.

Dobro, svi, slušajte!

Želim da vam pretstavim
Oskara Vajlda.

Dobro došli u rudnik srebra Mečles.

Danas smo otvorili novu jamu.

Nazvaćemo je po vama.

Kako Ijubazno.

Jedva čekam da naplatim
autorski honorar.

Slijedite me.

Sinoć ste održali odlično predavanje.
Čast nam je što ste nam u posjeti.

Ako bi ste ušli unutra.
Tako, gospodine.

Mislio sam da silazim u pakao...

ali sa ovako anđelskim licima koja
me dočekuju, ovo mora da je raj.

Je li ovo put u moju ličnu jamu?

Naravno, više bih volio
zlatno-purpurnu i zlatnu...

Ali, avaj, živimo u srebrnom dobu.

...toliko da se izrazito lijepo
kuje iz patnje, bola...

iz radom slomljenih kostiju
i žuljevite kože.

Benevenuto Selini je razumio srebro.

Uzimao je metal koga
vi plemenito kopate odavde...

i pretvarao ga je u umjetnička
djela za pape i prinčeve.

Je li Celini Talijan?

Pretstavnik renesanse,
u svakom pogledu.

Najveći kujundžija
koga je svijet ikada vidio...

ali genije, kako u umjetnosti,
tako i u životu.

Eksperimentisao je sa
svakim čovjeku poznatim porokom.

Počinio je ubistvo.
Ubio je čovjeka?

Više od jednog.

Hvala.

Volio bih da upoznam Selinija.
Zašto ga niste poveli sa sobom?

Plašim se da je mrtav.

Ko ga je ubio?

Ima li gospođica Lojd
veze sa Lojdovom bankom?

Šteta.

Ali ona je zbrinuta, Ada.

Hiljadu godišnje.

Onda vam čestitam, ledi Vajld.

Sada kad je Oskar bio u Americi
i iživio se...

vrijeme je da se skrasi.

Ali, nisu li bili grubi?

Ne, šarmantni.
Pa, šarmantni prema meni.

Međusobno, istina je, bili su pomalo osorni.

Objesili su dva čovjeka u pozorištu
jedne večeri prije mog predavanja.

Osjećao sam se kao šerbe
poslije govedine.

Znam da ti je prijatelj slavan, Ada,
ozlogašen, u najmanju ruku...

ali ne razumijem zbog čega.

Zato što je ono što jeste,
ledi Mont-Templ.

Zar amerikanci ne govore
najdivnijim slengom?

Pa, zaista sam čuo
jednu damu kako kaže...

"Poslije udaranja petama,
promjenila sam dnevnu robu. "

Šta je, zaboga, mislila time?

Da se presvukla poslije igranke.

Koni, Ijubavi, ledi Mont-Templ
toliko želi da te upozna.

Znala sam vašeg oca, gospođice Lojd.

Divna je i nije glupa.
Zaista, uopšte nije glupa.

Je li to dovoljan razlog da je oženiš?

Pa, moram neku oženiti.

A majka nam je do u detalje
isplanirala budućnost:

ući ću u Parlament,
imaćemo lijepu kuću...

i živjeti pravim, smirenim životom -
književnost, predavanja...

Donji dom, prijemi za svijet u pet sati.

Kako turobno.

Nećemo zahtijevati vaše
prisustvo na njima,

ali će biti neophodno
na našim intimnim večerama u osam.

Biće to veliki život,
šarmantan.

Vidim da će Konstans biti
zauzeta spremajući večere...

ali kako će doprinijeti
književnosti i predavanjima?

Ispravljaće korekture
mojih članaka.

Kakvo sunašce.

Zaista je volim, Ada. Ona je...

Tiha.

Smatram da je veoma tiha.
Ali tako suosjećajna.

I zaista mi treba publika.

Ne razumijem kako sve to
primaš čitajući tom brzinom.

Iskušaj me.

Znam bolje.

Gdje večeramo večeras?

Kod Leversonovih.

To znači da moraš pokazati svoje prave
boje propagatora reforme oblačenja.

Kašmirske pantalone boje cimeta, mislim.

I ogrtač sa krajevima koji se
pretvaraju u rukave.

Mislim da više ne mogu da
nosim te pantalone.

Novi Vajld za svijet!

Još jedan genije za Irsku!

Moraćemo ti kupiti novu garderobu.

Ernest me je zaprosio pod tim kipom.

Zaista, dešavanja pred umjetničkim
djelima su prilično užasna.

Policija bi se trebala umiješati.

Nismo stvoreni za brak, pa
ipak ti i Konstans tako srećni.

Svi tako kažu.

Savršeno je monstruozno kako
Ijudi pričaju drugima iza leđa...

koje su apsolutno tačne.

Tvoja publika je se pokazala
osjećajnom kako si se nadao?

Prijemljiva, da. Osjećajna?

Uvijek se pitam o čemu razmišIja.

Ja mislim da je to zbog bebe.

Da. Pa, Konstans je
tako dobra majka.

Pozvala je Robija u gnijezdo
dok su mu roditelji u inostranstvu.

Robi je Kanađanin.
Vidi se po njegovoj mladosti.

Jesu li vas doveli u Englesku
da sazrite, g. Ros?

Pa, to je bila ideja,
ali se čini da ne uspijeva.

Živim ovdje od treće godine
i vidite žalostan rezultat.

Robi potiče od duge linije
carskih guvernera.

Njegov djed je bio premijer Gornje Kanade.

Ili Donje Kanade?

Britanci će sa sobom nositi svoj
klasni sistem gdje god da idu.

Primjenjuju ga čak i na kontinente.

Planirate li da upravljate kontinentom?

Ne. Ne planiram čak ni
sobom da upravljam.

Jako lijepo okrenuta noga.

Zdravo, gospodine.

Da ti dam ovo, Ijubavi?
Idem da vidim mogu li naći taksi.

Prolazim, gospodo. Pazite!

Možete li se skloniti, molim?

Tražite nekoga?

Taksi! Taksi!

Vrijeme za spavanje.

Još samo jedna cigareta.

Ne. Ne, hvala, Robi.

Nemoj zadugo, Robi.

Laku noć.

Laku noć, Oskare.

Laku noć, Robi.

Zaspao je.

Tako je lijep.

Skoro kao svoja majka.

Ne znam kako bih bez tebe,
moja trajna Konstans.

Laku noć, draga.

Laku noć.

Fakultetsko obrazovanje je
za divljenje, naravno...

sve dok znaš da se ništa vrijedno
znanja ne može naučiti...

ponajmanje u Kembridžu.

Ali rekao si mi...

da su u antičkoj Grčkoj
stariji muškarci učili mlađe.

Iscrpljivali su ih.

I ja jedva čekam da budem iscrpljen.

Da, pa, grčka Ijubav...
platonska Ijubav...

je najviši oblik Ijubavi
poznat čovjeku, naravno.

Takođe si mi rekao...

da su Grci stavljali kipove Apola
u mladine odaje

da bi rodila lijepe sinove.

Ali ne mogu da ne primjetim
da je kip kod tebe u sobi.

Konstans više voli kadu.

Bila je tako lijepa kad sam je oženio, Robi.

Mršava, bijela kao Ijiljan...

nemirnih očiju.

Nikada nisam vidio toliku
Ijubav u očima.

Bila je...

Ništa ne otkriva tijelo...

kao tijelo.

Zar ne?

Za sve mora da postoji
prvi put, Oskare...

čak i za tebe.

Ti si dobar dječačić.

Hajde. Hajde sada. Tako.

Hajde, Siril.
Vrijeme je za kupanje.

Budi dobar dječak.
Nemoj da dižeš toliku galamu!

Moraš se skinuti. Hajde.

Znam da to mrziš.

Dječaci, gđo Vajld, nikada
ne rade što im se kaže.

Slijedeći put ćemo roditi djevojčicu.

Zar ne, Oskare?
Moram da idem.

Laku noć, draga.
Budi dobar, Sirile.

Zapamti, gospodin mora da
se kupa bar jednom godišnje.

Laku noć.
Hajde, Sirile.

Nije toliko loše.

Kasno ću se vratiti.
Večeraću sa Askvitom.

Ćuti.

Hajde, sada.

Voliš li me?

Osjećam se...

kao grad koji je

20 godina bio pod opsadom.

Odjedanput se kapije otvaraju

i građani izlijeću vani

da udahnu vazduh i šetaju po livadama...

i beru divlje cvijeće.

Osjećam se

oslobođeno.

Ne brineš zbog Konstans?

Svako popodne
po povratku iz škole

djeca su se igrala u bašti sebičnog diva.

Je li to bašta u kojoj se mi igramo?

Ne, ova je mnogo veća i Ijepša
sa mekom, zelenom travom.

Tamo gdje mi idemo ima trave.

Da, ali ima li tu12 breskvinih stabala
koji beharaju nježnim cvatom

ružičaste i biserne boje
i rađaju tako bogatim plodom u jesen?

Ima li, mama?

Mislim da nema, Siril, ne.

Da li bi mi dodala šibicu da
vratim glavu ovom vojniku?

Hvala.

"Ptice su sjedile na drveću i
tako umilno pjevale...

da su djeca znala
zaustaviti igru da slušaju.

Kako smo srećni, govorili
su jedni drugima. "

Ne znam kako su mogli biti srećni
ako je tu bio div.

Nije, vidiš, ne još.
Bio je odsutan, u posjeti prijatelju.

Ni tebe nikad nema.

Da, ali ja idem samo na noć-dvije
i uvijek se vraćam,

dok ovaj div čija je bašta...

njega nije bilo nekoliko godina,
bio je kod džina Ijudoždera u Kornvelu.

"I poslije sedam godina kada je
rekao sve što je imao da kaže...

jer je njihov razgovor bio jako ograničen...

odlučio je da se vrati kući u svoj dvorac.

Kada je našao djecu kako se igraju u
njegovom dvorištu, bio je jako Ijutit.

"Šta radite ovdje?" zagalamio je.

I sva djeca su se razbježala.

"Moja bašta...

je moja bašta!"
rekao je div.

"I ne dozvoljavam da se iko
igra u njoj sem mene. "

Zato je napravio veliki zid okolo...

stavio je veliku tablu na kojoj
je velikim slovima napisao:

"Svi oni koju neovlašteno
uđu, biće gonjeni"

Arture, i ti neovlašteno ulaziš.
Siril će te sada pojesti.

Došao je g. Ros sa g. Grejom.

Nebesa, moram da bježim.

Apolonovi konji nestrpljivo
udaraju kopitom o kapiju.

Molim?

Tata mora da ide.

Vratićeš se da završiš priču?

Naravno da hoću.

Hajde, Siril.
Skoro je vrijeme za čaj.

Zaista ne znam zašto se Ijudi
smaraju slikanjem potreta.

Mnogo bolja sličnost se
dobija fotografijom.

Fotografjija je samo
jedan trenutak u vremenu

jedan gest, jedan okret glave.

Da, portreti nisu sličnist, g. Grej.

Slikari prikazuju dušu
subjekta, njegovu suštinu.

Suštinu taštine osobe koja pozira, misliš.

Pa...

ovo je portret ledi Batersbi
kao mlade žene.

Eno je tamo,
u stvari.

Moram da idem da je utješim.

Kako lijepo što te vidim.

Jadnica.

Očekujem da u srcu

i dalje misli da ovako izgleda.

Kad bi smo mogli izgledati
mlado i nevino zauvijek...

Misliš da bi smo željeli?

Da su nam duše ružne, da.

Daj čovjeku masku
i reći će ti istinu.

Je li nam dosta ovoga?
Hoćemo li negdje na večeru?

"Dorijan Grej" je najdivnija
knjiga koju sam ikad pročitala.

A na kraju kada sluge provale unutra

i nađu ga smežuranog, starog i mrtvog...

a slika mladog ponovo...

onesvijestila sam se.

Moja porodica kaže da
je dosadan i nemoralan.

Dosadan?

Uzvišen je.

Radi se o maskama koje nosimo kao lica

i licima koje nosimo kao maske.

Da moj sin napiše djelo takvog...

Ljudi kažu da je puna opasnih paradoksa.

Više niko skoro da i ne govori s nama.

Prestajemo da budemo ugledni.

Umjetnicima uopšte nije stalo do ugleda.

To je samo Ijubomora.

Pakost netalentovanih
prema jednom geniju.

Gdje je Oskar?

U Jezerskoj oblasti,
piše pozorišni komad.

Dramu?
Komediju.

Robi Ros mu pravi društvo tamo.

Sviđa mi se Robi.

Obojica te vole.

Biće to veliki uspijeh.

Oskar je rođen za binu.

Autor! Autor!
Autor!

Oskare, molim te!

Veličanstveno!
Svaka čast.

Dame i gospode, neizmerno
sam uživao večeras.

Glumci su nam pružili šarmantnu
izvedbu divnog komada...

a vaše razumjevanje je
jako inteligentno.

Čestitam vam na tom vašem velikom uspjehu

što me uvjerilo da vi skoro
cijenite ovaj komad

kao i ja.

Apsolutno sjajno, Oskare.
Apsolutan trijumf.

Hvala puno. Hvala!
Svaka čast.

Kako lijepo od vas.

Prošlo je tako dobro, Oskare.

Čak i bolje nego što sam...

Oduševljeni su.
Apsolutno su oduševljeni.

A ja, drago momče, te volim.

Čestitam, Oskare.

Hvala.

Lijepo je vidjeti vas.

Zdravo.

G. Vajld. Divno, zaista divno.

Oskare!
Sfingo!

Zaista moraš da budeš pažIjiv.
U velikoj si opasnosti da postaneš bogat.

Bilo je divno. Znao sam da će biti.
Hvala, Robi.

Svi umiru da saznaju ko
je prava ledi Vindermer.

Prava ledi Vindermer je svaka žena
u ovoj prostoriji i većina muškaraca.

Oskare!
Lajnele!

Divan komad.

Moj rođak lord Alfred Daglas je tu.

Mnogo bi želio da ti čestita.

Divno.
Oskare, ovo je Bouzi Daglas.

Upoznali smo se prošle godine.
Lajnel me je vodio na čaj u ulicu Tajt.

Nemoguće je zaboraviti.

Dopada mi se pretstava.

Publika nije znala da li ste
ozbiljni u svojim šalama ili ne.

Šokirali ste ih...

posebno svojim govorom.

Ali što se frivolnijim činite,
to ste ozbiljniji, zar ne?

To mi se svidjelo.
Hvala.

Uvijek kažem, mladi su jedini kritičari

sa dovoljno iskustva da
sude mojim djelima.

Sjajno, Oskare.
Potrebno nam je šokantno.

Ljudi su tako banalni.
A vi svoj um koristite kao mač.

Probijate sve te uštirkane košulje.

Puštate krv.
Veličanstveno.

Volio bih da pustite
malo krvi i u Oksfordu..

iako bi vam za to bilo potrebno čudo.

Svi nastavnici na koledžu
imaju prašinu u venama.

U kom koledžu se obrazujete?

Magdalenu.

Mom koledžu.

Pozvaću se na privilegiju diplomca
i tražiti da vam budem tutor.

Dođite brzo, onda. Prijete mi istjerivanjem.

Kako mogu biti tako okrutni
prema nekome tako lijepom?

Nastavnici - pravi su malograđani.

Oskare, cijeli London si
šokirao pušeći na bini.

Izvrsno. Onda ćemo
se dogodine kandidovati.

Oskare, moraš nešto reći Merioni Teri.

Bila je dobra, zar ne?

Toliko dobra da mislim da je
većinu teksta sama napisala.

Izvinite me, lorde Alfred.
Bouzi, molim te.

Mora da si oduševljen, Oskare.
Znam.

Nije li to ponižavajuće?

"Moja bašta je moja bašta", rekao je div.

Zato je izgradio visoki zid oko nje

i stavio tablu s natpisom:

"Svi oni koju neovlašteno
uđu, biće gonjeni"

Bio je to veoma sebičan div.

Jadna djeca sada više nisu
imala gdje da se igraju.

Pokušali su da se igraju na putu...

ali put je bio jako prašnjav i
pun kamenja i nije im se dopao.

Lutali su oko visokog zida
poslije časova

i pričali o tome kako
je lijepa bašta unutra.

"Kako smo srećni bili tada,"
rekli su jedan drugome.

Nadam se da je bio jako lijep dječak.

Pa, zgodan, znaš,
na uličarski način.

Nema svrhe da te ucjenjuje neko ružan.

Ono što me smaralo je to što je prijetio
da će moja pisma pokazati mom ocu.

A koji će ih pokazati svim svojim prijateljima
hvaleći se izvrsnosti njihovog stila.

Ne znaš ga ti. On je nasilnik.

Zaista. Nosi bič svuda sa sobom.

Tukao je moju majku.

Tukao mi je braću.
Mene je mlatio od...

Moj dragi dječače.

Naravno, praktično je nepismen.

lonako vjerovatno neće razumjeti ta pisma.

Neoprostivim previdom, nikada
lično nisam bio ucjenjivan

ali me moji prijatelji uvjeravaju
da je sto funti obično dovoljno.

Zaista?

Bože, ja... Obećavaš?

Prepusti to Luisu...
Džordžu Luisu, mom advokatu.

Zna šta radi.
Zastupa princa od Velsa.

Ne ostavljaj me da čeznem

sam i utučen

Ni jedna sudbina se ne čini fer kao moja

Bez sreće

Tako velike

Zar ne ubija, g. Vajlde?

I prirodne iz dana u dan...
Savršen je.

Savršen je u svakom pogledu.

...i jasno govoreći

ovu radosnu brzalicu...

Voli me...

Ovdje je

Voli me...

Ovdje je

Lijepo. Svaka čast, Bouzi.

Da, apsolutno čarobno.

Je li još ko za čaj?

Neću ovdje da sjedim, već tamo.

Čuli smo šta je lord Alfred rekao.

Želim da nas svi gledaju.

Želim da svi kažu, "Pogledajte, eno
ga Oskar Vajld sa svojim momkom. "

Pa, šta će Ijudi vidjeti da jedemo?

Guščija džigerica, jastog i šampanjac.

Za dvoje.
Mi sve radimo zajedno.

Vrlo dobro, g. Vajld.

Mislim da je uživao da me mlati.

Cijela moja porodica je luda.

Moj stric se zaklao prošle
godine u željezničkom hotelu.

Koja stanica?

Juston.

Sva ozbiljna životna putovanja
uključuju krajnju željezničku stanicu.

A sada moram i sam na stanicu.

Sara Bernhard misli da zna bolje
od mene kako da igra Salomu.

Ostani.

Molim te ostani.

Bar do večeras.

Sara je božanstvena, kao i ti.

Biće divna na vrhuncu pretstave
kada Saloma poljubi usne

odsječene glave
sv. Jovana Krstitelja.

"A nisi mi dozvolio da poljubim
tvoja usta, Johanane. "

Johanan je starohebrejsko ime za Jovana.

"Pa, sada ću ih poljubiti.

Zagrišću ih zubima kao
što se grize zrelo voće. "

Da, poljubiću tvoja usta, Johanane.

Tijelo je bijelo kao snijeg
što leži na planinama...

kao snijeg što leži
na planinama judejskim

i silazi u doline.

Ruže u bašti
kraljice Arabijske

nisu tako bijele kao tvoje tijelo. "

Više nisam dovoljno dobar za njega.

Ja sam samo sin stolara, dok Bouzi...

Oskar je do sada bio samo zaljubljen.

Bio je zaljubljen u mene.
Bio je zaljubljen u tebe.

Ja nisam bio zaljubljen.

Ja sam ga volio.

Pa, sada on voli.

Na pola puta sam do pakla.
Ne šalim se.

Još neko je bio stolarev sin.

Predao sam se i postao Katolik.

Ispovijest mi je

divno utješna.

Ne mogu na ispovijest

kada želim da ubijem Bouzija...

ili sebe.

Oskar je bijesan.
Nema prava da bude.

Savršeno je dobro znao da
lord Čemberlen nikada neće dozvoliti

pretstavu sa biblijskim likovima.

Oskar misli da cenzura pretstava
uopšte ne treba da postoji.

Naravno da cenzura mora da postoji.

Inače bi Ijudi govorili šta misle,
gdje bi smo tada bili?

Kad će nam se pridružiti?
Neće.

Mora ostati da se brine o lordu Alferdu.

Ti Daglasi su stalno bolesni kad nisu ludi.

Jedan od njih je ispekao
dječaka iz kuhinje na ražnju.

A Bouzijev otac, lord Kvinsberi...

je užasan čovjek, Konstans...

ne vjeruje u Boga, niti u brak.

Jedan markiz treba da bude primjeran...

za šta drugo služi visoka klasa?

Kažem ti...

ne bih željela da se moja kćerka
uda za jednog od Daglasa.

Ja nemam kćerku.

Još uvijek ima dovoljno
vremena, moja draga.

Shvatam.

Ja sam kriva.

Kad se Vivijan rodio samo
sam na djecu mogla misliti.

Znači zato Oskar provodi toliko
vremena sa svojim prijateljima.

Oskaru su potrebni učenici.

Lord Alfred je pjesnik.
Veoma dobar pjesnik, kaže Oskar.

Studira klasike. Oskar i on
razgovaraju o Platonu.

Sve je u redu.

Zaista, jeste.

Nije pitanje da li nešto nije u redu,

već da li se čini da nešto nije u redu.

Ljudima je samo do toga stalo.

Carstvo nisu izgradili Ijudi
kao što je Bouzi Daglas.

Zatim je došlo proljeće...

samo što je u bašti sebičnog
diva još uvijek bila zima.

Ptice nisu željele da pjevaju
u njoj jer nije bilo djece.

A stabla su zaboravila da beharaju.

Snijeg je prekrio travu
velikim, bijelim ogrtačem...

a mraz je sva stabla
obojio u boju srebra. "

Izađimo.

Ako želiš.

Poenta kod prostitutki je što ne moraš
da misliš o njihovim osjećanjima.

Ali ako je neko voljan da pruži nekome
zadovoljstvo, taj neko bi trebao biti zahvalan.

Ne. Novac je sve što žele.

Ono što je divno kod odlaska kod
Tejlora je to što se niko ne pretvara.

Jednostavno to uradiš i završiš s time.

Zaista te volim, Oskare.

Ali raznolikost je
začin života.

Možeš me gledati, ako želiš.

Moraš pokušati da ostaneš trijezan.

To je odvratno...

Dobro veče.
Lorde Alfred.

Alfred Tejlor, ovo je Oskar.

Ushićen sam što smo se upoznali, Oskare.

Čarls Parker. Tebe se sjećam.

Zdravo, Oskare.

Očaran sam što te ponovo vidim.

Pušiš li?
Sve radim.

Da, sve što se plaća.
Stručno, dodao bih.

G. Vajld, malo vina.

Hvala.

Lijepa tabakera.
Želim da je zadržiš.

Hvala.

Znači, ovo je jazbina poroka.
Rekao bih da je prije bašta.

Tako lijepo cvijeće, g. Tejlore.

Kako mudro s vaše strane
što ne dižete zavjese.

Nikada ne bi rasli
na običnoj dnevnoj svjetlosti.

Koga zoveš običnim?
Svakako ne tebe, drago momče.

Čini se da si cvijet
tako rijetke boje.

Bouzi mi nikada nije rekao da
ste botaničar, g. Tejlore...

da tumarate Zemljom, penjete
se na najviše vrhove Himalaja...

i zaranjate u najtamnjie šume...

Bornea da bi ste se trijumfalno vratili

ovom divnom konzervatorijumu
u sjenci Vestministerske opatije

da izložite svoje primjerke.

Momci su svi Londonci, u stvari.

Nemoguće.
Londonce svakodnevno gledam

ali nikada tako egzotične
cvjetove kao ove.

Da li uvijek tako priča?

Ne dok je u krevetu.

Ja sam diskretan.

Bouzi je preveliki za to.
On želi da svi znaju.

Moraš razumjeti...
Moram biti sa mladim Ijudima, Robi.

Tako su iskreni i slobodni.

Čine da se osjećam ponovo mladim.

To je sve vrlo dobro, ali šta bi rekao

da neko poželi da ide u
krevet s tvojim sinom?

Siril ima osam godina.

Šta ćeš reći kad bude imao 18?

Ništa. On mora raditi onako kako
to njegova priroda zahtijeva...

kamo sreće da sam to ja tako radio.

"Zaista vjerujem da je proljeće
konačno stiglo," reče div.

Iskočio je iz kreveta
i pogledao kroz prozor.

Šta je vidio?
Ti reci meni.

Ne, ti reci.

U redu.
Vidio je najdivniji prizor.

Kroz malu rupu u zidu

djeca su se uvukla u baštu i sjedila su...

na granama drveća.

Na svakom drvetu koje je mogao
da vidi je sjedilo po jedno dijete.

Drveću je bilo tako drago da su

se prekrila cvatom!

Cvatom!

I mahali su svojim rukama
nježno nad dječijim glavama,

a ptice su sa užitkom
cvrkutale i pjevale iznad njih,

a cvijeće je gledalo iz trave i smijalo se.

Oskare, vrijeme je da se dječaci
presvuku ili ćemo zakasniti na voz.

Hajde, momci.

Tata, zar ne možemo ostati?

Tata mora da radi.
Mora da završi pretstavu.

Da, jadni, dragi tata.

Jadni tata.

Jadni, jadni, jadni, jadni tata.

Gdje je Oskar?
Uopšte ga ne viđamo.

Šta misliš gdje je? Radi.
Ipak je pisac.

Čujem da tvoj otac prijeti da
će upucati lorda Rouzberija.

Zaista? Obično više
voli bič.

Kaže da se nabacuje tvom bratu.

Pa, Rouzberi je ministar inostranih poslova

a Frensis je njegov lični sekretar.

U stvari, Frensis treba da se vjeri.

O čemu onda priča tvoj otac?

Opsjednut je seksom.

Misli da mi se Oskar nabacuje

iako bih dozvolio bilo kome da to uradi.

Muka mi je od sela.

Vratimo se u London.

Kakva je svrha da živimo
zajedno kad ti stalno radiš?

Imam obaveze - porodicu.
Bože, ne to ponovo.

Pozovem svoje prijatelje sa Oksforda,
a ti jednostavno nestaneš.

Bolje bi mi bilo da sam kod majke.

Ona je bar tamo.
Ti si tražio da uzmem ovu kuću...

Sad mi je dosadna.

I ti.
Ne mogu odustati.

Plaćena je unaprijed.
Dok ne završim svoju novu...

Bouzi, dragi...

lijep si,
dobrog si porijekla,

i što je najslavnije od svega, mlad si.

Ali si jako maštovit
ako misliš da zadovoljstva

se ne moraju zasluživati i plaćati.

Kad god želim da radim nešto,
kažeš da to ne možeš priuštiti,

ali svim onim prostitutkama
daješ tabakere.

Ali obasipao sam te poklonima!

Svaki peni koji sam zaradio od
pretstave sam potrošio na tebe!

Siguran sam da si brojao.

Toliko si zao i cicija

i malograđanin da samo
misliš da stanje u banci.

Zaboga miloga!
Ovo se ne može tolerisati!

Ni jedan gospodin pojma nema
koje mu je stanje na računu!

Apsurdan si!

Govoriš svima kako treba da žive.

Toliko si vulgaran.

Više nikad ne želim da te vidim, nikada.

Dobro, onda. Ako to želiš, onda idi.

Napolje!

Ali u najudaljenijem uglu bašte...

još uvijek je bila zima,
a u njemu je stajao dječak.

Bio je tako mali da nije
mogao dohvatiti grane drveta.

"Popni se, dječače,"
reče drvo.

Ali dječak je bio suviše mali.

Egipat je divan u ovo vrijeme godine.

Ali ne smiješ dangubiti.
Majko.

I želim da mi nešto obećaš:

da ne pišeš Oskaru Vajldu.

Ne mogu to uraditi.
Volim Oskara.

Volim ga kao što učenik voli svog učitelja.

Ali on nije sposoban da nauči
bilo koga bilo čemu. On je zao.

Zaista misliš da bi tvoj rođeni
sin mogao da voli nekog zlog?

Želio bih samo da mogu da volim
Oskara tako odano, posvećeno...

nesebično i čisto kao što on voli mene.

Ali ja nisam dobar kao on.

Vjerovatno nikada neću ni biti.

Do viđenja, onda.

Obožavam jednostavne užitke.

Oni su poslednje utočište od složenog.

Ali, ako želiš, ostanimo ovdje.

Da, ostanimo ovdje.

Knjiga života počinje sa
muškarcem i ženom u bašti. "

"Završava se Otkrovenjem. "

Da, g. Tri, smijem li?

Oduševljen sam, naravno,
što smatrate moj tekst duhovitim

ali molim vas da ne pokušavate da
natjerate publiku da mu se smije.

Treba da zvuče potpuno
spontano i prirodno

kao da Ijudi tako stalno pričaju.

Da, naravno.

Pokušajmo ponovo.

Trebalo bi češće da raskidaš
sa Bouzijem, Oskare.

Tada bi imali više tvojih
spontanih i prirodnih pretstava.

Bouzi je zavidljiv. Zato nije
dao Oskaru da radi.

To nije istina.
Naravno da jeste.

Njegove pjesme nisu ni izbliza tako
dobre kao što se ti pretvaraš...

i on to zna.

On je samo obični, plitki...
Potočić.

Bouzi je dijete, ranjivo dijete.
Potrebna mu je Ijubav.

Svima nama je potrebna Ijubav.

Ali ko je od nas može dati?

Želimo vam radostan Božić

Želimo vam radostan Božić

I srećnu Novu godinu

Dobre vijesti donosimo

vama i vašoj porodici

Želimo vam radostan Božić

I srećnu Novu godinu

Vrijeme je za bombone!

Ja sam ovog puta pobjedio. Pogledaj,
jedna za mene, jedna za tebe.

I srce diva se otopilo
dok je gledao vani.

Kako sam sebičan bio," reče.

Sada znam zašto proljeće
nije željelo da dođe ovamo.

Staviću tog dječaka na drvo...

i oboriću zid i moja bašta će biti...

dječije igralište zauvijek.

Bilo mu je zaista mnogo
žao zbog toga što je učinio.

Ovo je zista fino, iako...

I otpuzao je niz stepenice i
otvorio ulazna vrata tiho, meko...

i izašao u baštu.
Dječak nije pobjegao

jer su mu oči bile pune suza
i nije vidio diva kako dolazi.

A div je stao iza njega,
nježno ga uzeo za ruku

i stavio ga na drvo.

I drvo je odmah izbeharalo

i ptice su došle da
pjevaju na njemu, a dječak

je ispružio svoje dvije ruke

i bacio se divu oko vrata...

i poljubio ga.

Baš me briga šta Ijudi misle.
Volim te.

Samo mi je to bitno.
Agonija je ne biti s tobom.

Pa, evo me.

O, Bouzi, ti si moja katastrofa,
moje prokletstvo.

To svi kažu, čak i ja.

Nedostajao si mi.

Mislio sam da ćeš željeti nešto
da proslaviš svoj povratak.

Kad sam ih vidio u izlogu,
ne koljenima su me preklinjale

da budu tvoje.

Odmah ću ih staviti.
Izvanredne su.

Tamo ću da sjednem. Želim sto kako treba.
Nešto nije u redu, milorde?

Ova mlada budala hoće
da sjedne pored vrata za poslugu.

O, Bože, moj otac.

Jako mi je žao. Nov je i ne zna ko ste.

Bouzi, nećeš pobjeći.

Daj mi jelovnik.

Uzeću čorbu od graška,
a zatim losos.

Hoćeš li s nama da jedeš, tata?

Ručam sa Oskarom Vajldom.
Hoćeš li nam se pridružiti?

Rekao sam ti da se više nikada ne smiješ
vidjeti sa tim odvratnim nitkovom.

Nije odvratan, niti je nitkov.
Potpuno je divan. Dođi da vidiš.

Kako znaš kakav je kad
ga nikad nisi upoznao?

Ti nisi čovjek na koga
utiču tuđa mišIjenja.

Oskare, nikada nisi upoznao
mog oca, zar ne?

Lord Kvinsberi.

Bouzi mi je toliko pričao o
vašim podvizima na trkalištu.

Nikad nisam čuo za tako lošu sreću
kao što je vaša bila na nacionalnoj trci.

Bouzi mi je rekao da bi ste pobjedili

ali da vam rođak nije dao
da jašete konja?

Prokleta budala je rekla da sam prestar.

Čovjek nikada nije prestar. Osim toga,
jahao bih Starog Džoa i galopom.

Stigao bih 40:1.

Plašim se da nema tog konja koji
bi mene prenio preko prepreka.

Šta jedete?

Čorbu od graška i lososa.
Onda ću vam se pridružiti.

Proljeće je vrijeme kada
se za ručak jede losos

mada uvijek mislim da je mnogo
boljeg ukusa kad ga lično upecate.

Pecate?

Pecao sam dok sam živio u Irskoj.

Moj otac je imao čarobnu lovačku kuću

na ostrvu u jezeru.

Poznajete li zapad Irske?
Ne baš.

Gdje tačno?

Hrišćani se pretvaraju da
znaju ko je Bog i kako djeluje.

Nemam vremena za takvu glupost.

Ako nešto ne znaš, treba
da ustaneš i to kažeš...

ne da se pretvaraš da
vjeruješ nekakve koještarije.

Ja u sve mogu da vjerujem,
pod uslovom da je nevjerovatno.

Zato namjeravam da umrem kao katolik,
mada nikako ne bih mogao da živim tako.

Katoličanstvo je tako romantična
religija. Ima svece i grešnike.

Engleska crkva ima samo ugledne Ijude...

koji vjeruju u uvaženost.

Postaješ biskup ne po tome u šta
vjeruješ, već u šta ne vjeruješ.

To je istina.

To je jedina crkva u kojoj
skeptik stoji u oltaru,

a Nevjerni Toma je princ apostola.

Ne, nikako ne bih mogao
umrijeti u Engleskoj crkvi.

Šta mislite o kremaciji?

Nisam siguran da imam mišIjenje o tome.

Ja sam za.

Napisao sam pjesmu:

"Kad umrem, kremirajte me. "

Tako počinje.

"Kad umrem, kremirajte me. "

Šta mislite o tome kao o uvodu?

Izazovno je.

Ja sam čovjek koji voli izazove.

Zato me Ijudi ne vole.

Ja se ne slažem sa običnim
načinom razmišIjanja.

Znači da smo potpuno isti.

Još jedna čaša brendija?

Mislim da alkohol u dovoljnim količinama

može izazvati sve efekte pijanstva.

Ostao si cijelu vječnost.

Ostao si razgovarajući do poslije 4. Znao
sam da će ti se svidjeti kad ga upoznaš.

Pa, ima šarma, priznajem.

Ali to je loše.

Muškarci ne bi trebali biti šarmantni.

To je odvratno.
Ne sviđa mi se njegovo ponašanje.

Pogledajmo pregradu.

Izvini, Vajld nije budala.

Divno priča,
zaista divno.

Ali to ništa ne znači kad
je to što priča čista glupost.

Gore od toga - zlo.

Zbog čega insistiram da se
odmah prestaneš viđati s njim.

"Insistiraš"?
Šta to treba da znači?

To znači da ću ti ukinuti džeparac
ako ne uradiš što tražim.

Potjeraja ga u kas malo!
Slušaj, oče.

Gubio si vrijeme u Oksfordu pretvarajući se
da ideš u ministarstvo inostranih poslova.

Hvala Bogu što nisi kad
taj jevrejski peder Rouzberi

može postati ministar i nabacivati se svim
mlađim službenicima, uključujući tvog brata.

To su sve laži.

Ti svo vrijeme provodiš
pišući skarednu poeziju.

Moje pjesme nisu skaredne.

U Vajldovom su stilu.
To mi je dovoljno prljavo.

Jesi li kad u stvari pročitao
neku od Oskarovih pjesama?

Ne bih kaljao um takvim
perverznim đubretom.

Reci mu da digne noge!

Ni ide pravo!

Nazivaš Oskara perverznjakovićem?

To je klevetnički.

Ne kažem da je perverzan
već da glumata perverznjakovića...

što je gore.

Žena se razvodi od njega.

Jesi li to znao?
Zbog sodomije!

To je potpuna laž!
Nadam se da jeste.

Jer ako jeste,
ubio bih ga na licu mjesta.

Prestaćeš da se viđaš s Vajldom,
ili ću te ostaviti bez penija.

Kao da želim tvoje pare...

ono malo što je ostalo od tvojih kurvi.

Kako se usuđuješ tako pričati s ocem?

Kako si smiješan čovječuljak.

Vraćaj se ovamo, ti pokvareni slabiću!

Apsurdan si!

A ti si obična propalica!

Bijedan si!

Prokleto sam dobar strijelac.
Bolji od njega.

Pogodiću ga u srce
bude li mi prijetio.

Zar nije bolje da za to
nabaviš srebrni metak?

Evo jedan za Crnog Daglasa.

Bouzi, zaboga miloga.

I jedan za njegovu jetru!
Jedan za pluća!

Jedan za njegovu smrdljivu, trulu dušu!

Ostaviću jedan za sebe.

Moj rođeni otac
me želi ubiti.

Moj život je baš kakav sam želio da bude.

Slavan sam.

Priznat.

Sa dvije pretstave
koje će se početi davati u Londonu

možda budem imao i novca.

Svijet izvršava moje zapovjesti,

pa ipak sam sebi ne mogu zapovijedati.

Ne mogu zapovjedati
svojim osjećanjima prema tebi.

Hvala.
Konstans, draga moja.

Kako lijepo.

Donijela sam ti tvoja pisma.

Tako dugo nisi bio kod kuće.

Hvala.

Mnogo je zgodnije da
Oskar živi u Vest Endu

dok priprema pretstavu.

Ja sam kao biznismen sa sjevera
koji pazi na svoju fabriku.

Dječaci stalno pitaju za tebe.

Žele da te vide.

Oskar mora da bude siguran da će
uspjeti sa pretstavom, Konstans.

Svratiću danas popodne...

na čaj.

Danas popodne je proba kostima.

Sutra onda.
Doći ću sutra.

Pa, sutra onda.

Do viđenja, moja draga.

Do viđenja.

Do viđenja, Konstans.

Nešto takvo?
Ne pokušavam ništa da uhvatim.

Nadam se. Bilo bi zabavno.
Možda bakalar.

Bakalar. Imam osjećaj
da bakalar živi dublje.

Misliš da ćemo uhvatiti...
Moguće.

Ne vjerujem da ćemo imati bilo šta na
stolu večeras, Ijubavi. Nemamo sreće.

Mislim da je bolje da ostanem.
Prehladio si se.

Ne, ne, Dobro sam.
Uzmimo sladoled dječacima.

Momci, ostanite i čuvajte dadilju.
Dobro.

Čuvaćemo dadilju.

Mogla bih odvesti dječake zubaru u
četvrtak kad se budu vraćali iz škole.

Ali cijela poenta
da im sada radimo zube

je da se mogu trpati slatkišima
sedam dana prije nego ih izgubimo.

Jesi li siguran?
Bouzi će brinuti o meni.

Oblači kaput, brzo!

Imam poklon za tebe.

O, Bože.

Nisi još uvijek iznuren, zar ne?
Bouzi, gdje si bio?

Nisam imao s kim da razgovaram,
nikoga da brine o meni.

Ne budi tako jadan,
Našao sam ti božanstvenog momka.

Bouzi, obećao si Konstans...
Neka se nosi Konstans.

Nisam ti ja dadilja.
Hajde. Izlazimo.

Bouzi, molim te.

Izgledaš kao idiot ležeći tu. Odvratno.

Jesi li zaboravio kako da se opereš?
U stvari...

umirem za čašom vode.

Znaš gdje je krčag.
Bouzi, dragi.

Smrdi ovdje. Slijedeće ćeš tražiti
od mene da ti praznim noćni sud.

Pa, ja sam praznio tvoj.
Ja sam brinuo o tebi.

Pa, ja neću da brinem o tebi.
Ne sada.

Ne interesuješ me.
Ne kad si bolestan.

Ti si samo dosadni srednjovječan
muškarac sa začepljenim nosem.

Bouzi, najdraži dječače.
Zaveži!

"Najdraži dječače, dragi Bouzi. "
To ništa ne znači.

Ti me ne voliš. Jedina osoba
koju si ikada volio si ti.

Sviđam ti se.
Žudiš za mnom.

Sa mnom si zato što imam titulu. To je sve.

Voliš da pišeš o vojvodama
i vojvotkinjama...

ali ništa ne znaš o njima.

Ti si najveći snob koga sam ikada sreo...

i misliš da si toliko hrabar zato
što jebeš povremenog momka.

Molim te, ubijaš me.

Zadovoljićeš kad si u najboljem izdanju.

Zabavan si, jako, ali kad nisi u
najboljem izdanju, onda si niko.

Samo sam tražio čašu vode.

Zaboga miloga!
Evo ti je!

Hoćeš li sad začepiti u vezi jebene vode?!

Dva momka čekaju vani.

Ako ti ne ideš, pojebaću ih obojicu.

Odvešću ih u Gran i
pojebaću ih pred cijelim hotelom,

a tebi ću poslati račun.

Popij ovo.

Ublažiće ti groznicu.
Sramota ga je voljenog čovjeka.

Otac ga maltretira,
majka ga kvari...

pa ga onda grdi da je razmažen.

Ni jedno od njih dvoje mu
ne pruža pravu Ijubav. Muče ga.

A ono što je zaista užasno je da kada

to ne može da podnese
i zapadne u jedno od svojih...

postaje isti svoj otac.

I mrzi se zbog toga.
Suviše si fin prema njemu.

Ne možeš biti previše fin prema
nekome ko je toliko povrijeđen.

Ipak, nastavim li se
prijačati između Bouzija i njegovog oca...

to će me uništiti.

I sam Bouzi je sasvim
sposoban da te uništi.

Pogledaj koliko si napisao da ga nije bilo.

Dvije divne predstave koje
će se godinama davati.

Bouzi se vratio i šta
si od tada napisao?

Znaš koliko te

volim i koliko ti se divim...

ali ti bacaš svoj genije.

Zbog čega?
To je jako ironično.

Kvinsberi misli da smo Bouzi i
ja po cijelu noć u zagrljaju...

dok smo u stvarnosti
najčistiji primjer grčke Ijubavi od...

Bouzi ne voli da to radi sa mnom,
ali sam ga volio.

Ja sam ga podučio.
Ali nikad nije odrastao.

I nikada neće.

Neću ga primiti natrag, Robi.

Ne ponovo.

Na mogu.

Bio sam lud, nježan...

ali sada i ja moram da odrastem.

Molim te, ne radi to.

Ti si umjetnik. Umjetnici
su uvijek u srcu djeca.

O, Robi. Ponekad se pitam da li...

Zadnja strana, gdine.

Bože. Frensis Daglas.

Šta?
Bouzijev brat.

Nađen je ustrijeljen.
Mrtav je.

Ali upravo se vjerio.

Jadni, jadni Bouzi.
Biće veoma uzrujan.

Ubio se.

Moj otac ga je doveo do toga.

Siguran sam da ti je otac
uznemiren kao i svi ostali.

Ne, nije.

Kaže da je to presuda
zbog Rouzberija i moje majke...

mene i tebe.

Moraš ga zaustaviti, Oskare,

prije nego cijelu porodicu
dovede do samoubistva.

Obećavam ti da mu neću
dozvoliti da te ikad više povrijedi.

Obećavam.

To nije dovoljno.
Želim da bude zaustavljen.

Želim da cijeli svijet zna šta je učino...

koliko je zao čovjek.

Sto, milostivi?

Je li lord Alferd ovdje?
I ono govno i peder Vajld?

Ne, milostivi gospodine.
Ne večeras.

Onda mora da su kod Ketnera.

Je li moj sin ovdje?

Je li lord Alfred Daglas ovdje?

Ne, gospodine, nije.

A Vajld?
Ne, gospodine.

Saznam li da su ovdje,

izbičevaću te kao niko do sada.

Očekujem da bi vas dvojica
voljela piće poslije naprezanja.

Moram vas zamoliti da odete, g. Vajld.

Moj dragi čovječe, o čemu to pričate?

Smjesta, molim vas.

Šta je bilo? Moj otac mlati
bičem dole, zar ne?

Milostivi gospodine.
Bouzi.

Ne plaši te valjda šta ovaj
čovječuljak misli, zar ne?

Mislim da užitak večeri treba
nastaviti negdje drugdje.

Prava si kukavica.

Kažeš da prezireš konvencionalnost,

ali ti si najkonvencionalniji
čovjek koga znam.

Hajde onda.
Ako idemo, hajdemo.

Do sutra, Tomi.

Do viđenja, gospodine.

Uđem, a unutra svo to južno voće poredano.

Stani malo, Oskare!

Alfrede, kako lijepo vidjeti te.
I Čarli, tako d obro izgledaš.

Bojim se da sam večeras zauzet,
ali moramo večerati zajedno uskoro.

Ne radi se o večeri.
Ima tvoje pismo lordu Alfredu.

Fino pismo, Oskare.
Divno.

"Usne kao ruže. Ludilo
poljubaca u antičkoj Grčkoj. "

Mislim da je to jedna od
mojih pjesama u prozi.

Jedan gospodin mi je
ponudio 60 funti za njega.

Onda moraš prihvatiti, Alferde.
Nikada nisam dobio tako veliki iznos...

za prozu te dužine u životu.

Reci mu da sam ushićen što neko u
Engleskoj toliko vrednuje moj rad.

Pa, otišao je.
Otišao je na selo.

Siguran sam da će se uskoro vratiti.

Oskare, slušaj. Ne bi nam
mogao dati malo, možeš li?

Malo sam kratak trenutno. Znate.

Naravno. Naravno.

Evo pola funte sterlinga.
Dobro pripazi to pismo.

Lord Alfred će ga objaviti u obliku
sonate u svom novom časopisu.

Jebi ga.

Nema svrhe pokušati
tebi se prodati.

Ti nam se smiješ.

Evo.
Hvala.

Lord Alfred zna biti jako neoprezan.

Kako divno nevaljao život vodite.

Momci. Momci.

Gdje je on?
G. Vajld ne prima goste.

Gdje je?
Zauzet je, gospodine. Ne mogu...

Volio bih da mi se sklonite s puta.
Sklonite mi se s puta.

Oprostite, gospodine,
tu je jedan gospodin...

Ti!

Slušaj me.

Ti si peder!

Ne dozvoljavam da mi se Ijudi tako
obraćaju u mojoj kući, lorde Kvinsberi...

niti bilo gdje drugdje.

Pretpostavljam da ste došli da mi se
izvinete zbog laži koje širite o meni?

Došao sam da ti kažem da ostaviš
mog sina na miru, sodomite.

Izgleda da je markiz veoma opsjednut
seksualnim aktivnostima drugih Ijudi.

Ima li to ikakve veze sa ovom novom ženom...

Pitam se, i činjenicom da traži
razvod zbog nekonzumiranja braka?

Ako se ne zakunete da
više ništa nećete imati sa Bouzijem

otići ću u Skotland Jard.

Možete otići i kod samog đavola.

Vi i vaš...
ko je ova groteskna faca?

Ti si peder!
I prevarant! I pozer!

Uhvatim li Bouzija i tebe ponovo,
ima da te izmlatim.

Vjerujem da je lord Kvinsberi
jednom izmislio neka pravila za boks.

Pojma nemam koja su...

ali pravilo Oskara Vajlda
je da ubije na licu mjesta.

Sada vas Ijubazno molim da
odete iz moje kuće. - Zaveži!

Otići ću kad budem prokleto spreman.

Skandalozno je to što radite.

Sav skandal je samo vaš.

Kako se ponašate prema suprugama...

zapostavljanje djece...

i iznad svega izopačeno insistiranje

da budu tirani i bez Ijubavi kao i vi sami.

Arture, ovo je markiz od Kvinsberija...

najozlogašenija zvijer i najmanje
nježan otac u Londonu.

Nikada ga više ne puštaj u moju kuću.

Vrlo dobro onda.

Idemo odavde.

Sklanjaj se.
Žao mi je, gospodine.

Jako mi je žao, ali to
jednostavno nije moguće.

Šta to radite?
Pokvareno povrće?

Hoću da to date Oskaru Vajldu.

Hvala, gospodine.
Postaraćemo se za to.

Htio sam mu to lično uručiti, kao buket.

Usuđujem se reći da jeste,
gospodine, li nećete.

On je nitkov i podlac.

I peder!

Zapamtite to!

Uvijek sam ti govorio, Gvendolen,
da se zovem Ernest, zar ne?

Pa, zaista je Ernest.

Mislim, svakako je Ernest.

Da, sjećam se sada da
se general zvao Ernest.

Znala sam da postoji poseban
razlog što ne volim to ime.

Ernest! Moj Ernest!

Od početka sam znala
da se ne možeš drugačije zvati.

Gvendolin, užasno je
kad čovjek sazna

da je cijelog svog života
govorio samo istinu.

Možeš li mi oprostiti?

Mogu, jesam osjećam
da ćeš se sigurno promjeniti.

Samo moja!
Letitija!

Frederik! Konačno!

Sesili! Konačno!
Gvendolin! Konačno!

Nećače moj, čini se da
pokazuješ znakove trivijalnosti.

Naprotiv, tetka Augusta,

sad sam shvatio
po prvi put u životu...

životnu važnost
da se bude Ernest (ozbiljan).

Alene, bio si divan!
Hvala vam svima.

Zovu te.
Moraš izaći. Zavjesa!

Ne, ne, Džordž. Ne, ne.
Hajde!

G. Vajld, gdine.
Da?

Za vas.
Hvala.

"Za Oskara Vajlda...

Podvodač, je li?

"Podvodač i sodomit... "

"Pozira kao sodomit. "
Nepismen je - nepismen, neznalica.

Ovo je gnusno,
Sad ga imamo, Robi.

On je to napisao.
Vratar je pročitao.

To znači da je to kleveta u javnosti.
Sada ga možemo tužiti.

Zaboga miloga.

Oskare, ne smiješ to raditi.
To bi bilo... mislim...

Čekali smo priliku da ga
dovedemo na optuženičku klupu...

i dokažemo svijetu kakva je
svinja i govno oduvijek bio.

Prema meni, mojoj majci, braći.
Tražiće opradvadanje.

Pozvaće sve prostitutke
kao svjedoke odbrane.

Naravno da neće.
Ne zna on šta je to.

Čujem da te detektivi prate
od tvog povratka iz Egipta.

Ništa ne može dokazati.
Ali mi možemo.

Možemo dokazati da je najpodliji
čovjek koji je ikada hodao Zemljom.

Pocijepaj kartu, Oskare.
Pretvaraj se da je nikada nisi dobio.

Jesi li poludio?
To nam je glavni dokaz.

Siguran sam da ako Oskar ode
u inostranstvo na nekoliko mjeseci,

živi od autorskih prava
dok se tvoj otac ne smiri...

Na čijoj si ti strani?
Bouzi, ode li ovo na sud...

Oskar će morati lagati...

krivo se zakleti,
sve će izaći.

Kakav god da rezultat bude
biće katastrofa.

Znači da si neprijatelj.

Ne, ne, Bouzi, molim te.
Robi...

ti si drag momak, ali ne mogu ni
da pomislim da odem iz zemlje.

U stvari, ne mogu čak ni iz hotela
da odem. Ne mogu da platim račun.

Možemo ti skupiti pare, zaboga miloga.

Uostalom, šta sa autorskim pravima?

Trebaće nam sav novac koji
možemo skupiti za slučaj klevete.

Moj otac ne može nastaviti
da nam pravi pakao od života ovako.

Oskare, preklinjem te.

Neću bježati, Robi.

Neću se kriti. To rade Englezi.

Izvedeš li Kvinsberija pred sud,
cijeli pakao će se provaliti.

Cijeli život se borim protiv
engleskog poroka:

licemjerstva, ne da je to poenta.

Poenta je u tome da je Kvinsberi već
prouzrokovao smrt jednog od svojih sinova.

Ako ne pokušam sada da ga zaustavim,
koga će slijedeće povrijediti?

Izbjegava me, Robi.

Znam šta svi pričaju, ali to nije istina.

Nije istina.

Je li?
Naravno da nije.

Kakva sramota.

Ne, lakše mi je da stojim.

Idem u Torki na mjesec dana,
da pokušam da zaliječim leđa.

Oskar je toliko zauzet...
Siguran sam da će biti jako uznemiren...

kad sazna da te toliko boli.

Istina je da mi treba nešto novca.

Nisam čak ni sigurna gdje je da tražim.

Čini se da je prilično teško kad
ima tako izvanredan uspijeh.

Mislim da ga ja mogu naći.

Stalno čujem te priče o
Bouziju i njegovom ocu.

Siguran sam da ne želiš.
O, da. Želim.

Muškarci misle da žene treba štiti
tako da ništa ne znaju.

To stvari čini samo gorim.

Hoće li biti problema?

Nadam se da neće.

Vjerujem da će tužba
sigurno uspjeti

pod uslovom...
i povlačim ovo...

pod uslovom da nema nikakve istine u
optužbama koje je izrekao lord Kvinsbi.

Naravno da nema.

Želim da me i g. Vajld uvjeri da
je to slučaj.

Nema ni traga istine u tim optužbama.

Dobro. Izvrsno.

Odbranu će, kako čujem,
voditi g. Edvard Karson.

Stari Ned? Bili smo zajedno
na koledžu u Dablinu.

Ne sumnjam da će zadatak izvršiti
sa gorčinom starog prijatelja.

Pišući knjigu ili pozorišni komad,
brine me samo književnost...

umjetnost - nije mi cilj
da činim dobro ili zlo

već da ima neki kvalitet Ijepote.

Slušajte, gpospodine. Ovo je
jedan vaš primjer književnosti.

"Poročnost je mit
koga su izmislili dobri Ijudi...

da bi objasnili radoznalu
privlačnost drugih. "

Mislite li da je to istina?

Rijetko mislim da je
bilo šta što napišem istina.

"Kaže li čovjek istinu, treba biti siguran
da će prije ili kasnije biti otkriven. "

To je prijatan paradoks,
ali ne polažem da je aksiom.

Je li to dobro za omladinu?

Sve što stimuliše misao je dobro,
za bilo koji uzrast.

Bilo smrtan ili besmrtan?

Ne postoji moralnost ili nemoralnost misli.

Šta onda s ovim?

"Zadovoljstvo je jedina stvar
za koju čovjek treba da živi. "

Mislim je realizacija sebe
osnovni životni cilj

a da se to uradi krzo zadovoljstvo je
finije nego kroz bol.

Ja sam, u ovome, potpuno
na strani antika, Grka.

Koliko dugo znate Alfreda Tajlora?

Oko dvije godine,
dvije i po.

Je li vam intimni prijatelj?
Ne bih ga tako nazvao, ne.

Ali često ste išli kod njega u sobu?

Oko sedam-osam puta.

Znate li da g. Tejlor
u sobama drži žensku odjeću?

Znate li da je na zlu glasu zato što
mlađe muškarce upoznaje sa starijim?

Nikada to u životu nisam čuo.

Je li upoznavao mladiće s vama?

Da.

Koliko?
Oko pet.

Čime su se bavili?
Zaista ne znam.

Reći ću vam, g. Vajld.

Upoznali ste tamo i čovjeka
po imenu Čarls Parker.

Da.

Čarls Parker je...

sobar jednog gospodina.

Upoznali ste tamo i
njegovog brata, vjerujem.

Da.
On je konjušar.

Baš me briga bilo šta su.

Svidjeli su mi se. Imam strast da
zajednicu učinim civilizovanijom.

Ne priznajem nikakve društvene razlike.

Za mene, omladina...
sama činjenica omladine

je tako divna da bi rađe
pričao sa mladićem pola sata

nego bio unakrsno ispitivan na sudu.

Pa, da li da razumijem da

da bi i dječak koga bi pokupili
na ulici bio prijatno društvo?

Sa zadovoljstvom bih razgovarao sa
uličarom ako bi on razgovarao sa mnom.

I poveli ga u sobu?
Da.

A zatim činili nepristojnosti s njim?

Svakako ne.

Povlačite svoju optužbu za
klevetu protiv lorda Kvinsberija.

Dobro.

Ali ostaje pitanje dokaza -

dokaza lorda Kvinsberija protiv vas.

Koliko znam, Kruna želi da
nastavi sa ovim procesom.

U tom slučaju, hapšenje
i tužba za "nakazno ponašanje"

će svakako uslijediti.

Maksimalna kazna su dvije
godine teškog rada.

Smatra se da je devet
mjeseci teškog rada

više nego čovjek našeg porijekla

možda da preživi.

Djeca, dječaci...

moram otići da ih vidim.
Nemate vremena za to.

Ali moja supruga...
Moram se oprostiti od moje supruge.

Sem ako želite da je izložite

daljem poniženju da vidi kako vas hapse

i odvode pred bulevarskom štampom...

G. Vajld, morate da idete.

Oskare, moraš otići tim vozom.

Praktično, svi koje znaš će biti u njemu.

Najmanje 600 samaca
svi u bijednom strahu od hapšenja.

Moraš da ideš tamo gdje te život vodi.

Prkosim društvu.

Reci mu da ide.

Mora se spasavati.

Reci mu da ide u inostranstvo.

Cijeli dan mu govorim.

Neće da mrdne.

Ljudi nikada nisu koliko mu je hrabrosti
trebalo da bude ono što jeste.

I ti moraš u inostranstvo.

Svi moramo odmah da
idemo u inostranstvo.

Oskar te moli da
pozdraviš djecu.

Moram pregledati njegova dokumenta.

Znaš, uvijek sam bila suviše tiha.

Da sam znala...

da sam samo progovorila.

To ništa ne bi promjenilo.

Možda ne...

ali se bar sada ne bih krivila.

Ti si irski gospodin.
Naravno da moraš ostati.

Tvoj otac se borio kad
je bio oklevetan.

I ja sam bila na sudu. Borila sam se...
Da, znam, majko.

Borićeš se protiv tih
engleskih sitničara i pobjedićeš.

Čak i ako izgubiš,
ako odeš u zatvor...

uvijek će biti moj sin.

Naravno, sada je prekasno to promjeniti.

Odeš li, Oskare...

Nikada više neću progovoriti s tobom.

Niko više neće sa mnom
pričati, šta god da ja uradio.

Naravno da sam tvoj sin, majko...

zbog čega, čak i ako izgubim...

Englezi me nikada neće zaboraviti.

Moj dragi.

Sklanjaj mi se s puta! Sklanjaj se!

Odmah me vodi odavde!

Ledi Vajld! Ledi Vajld!

Imate li šta da kažete za
sramotu vašeg sina, ledi Vajld?

Imate li šta da kažete?

Uđi.

G. Vajld, vjerujem.

Da, da.

Imamo nalog za vaše hapšenje

po optužnici da ste počinili
nepristojne radnje.

Predlažem Švajcarsku
što je prije moguće.

Moraćeš promjeniti ime, naravno.

Ne mogu.

Moja draga Konstans,
ime Vajld će biti

će biti riječ gnušanja
narednih stotinama godina.

Ne smiješ dozvoliti da ti sinovi odrastaju
okruženi Ijudima koji znaju ko su.

Pomisli kako će im biti u školi.

Hvala na savjetu.

Žao mi je što naše prijateljstvo
mora ovako završiti.

Uvijek ćeš mi biti prijateljica.
Još uvijek sam Oskarova žena.

To mora odmah prestati.
Odmah. Razumiješ li?

Niko ko ima ikakve veze
sa Oskarom od sada

više nikada neće biti primljen u društvo...

nikada.

Bože, Ada. Šta će se desiti s njim?

To je momak Oskara Vajlda.

Oskare, moraš me pustiti da svjedočim.

Kad bi porota čula ono
što ja imam da kažem...

Bouzi, dragi dječače,

čim te vide u tvojoj zlatnoj mladosti...

a mene u mojoj pokvarenosti...

Nisi me ti pokvario.
Ja sam tebe pokvario.

Neće tako izgledati.

Ali ja moram da kažem šta imam.
Ovo je nečuveno.

Svi ostali su rekli sve,
bilo šta što im je palo na pamet.

Ali ja sam osoba
zbog koje je ovo i počelo.

Mene moj otac želi da sredi, ne tebe.

Nečuveno je da ja nemam
pravo da kažem šta imam.

Neće pomoći, Bouzi.
Možda pogorša stvari.

Moj otac će pobjediti.
Ne mogu da podnesem da moj otac pobjedi.

Moraš da ideš, dragi dječače.

Ne bih mogao da podnesem
da tebe uhapse.

Ja ne mogu da podnesem to
što govore o tebi u sudu.

Gospode Bože.

Zbogo, Bouzi, dragi dječače.

Ne dozvoli da bilo ko, bilo šta ikada
promjeni šta osjećaš prema meni...

tvoju Ijubav.

Vidimo se slijedeći put.
Vrijeme je isteklo.

Oskare, nikada. Neće.
Neću im dozvoliti.

Mnogo ste vremena provodili
u društvu lorda Alfreda Daglasa?

O, da.

Da li vam je čitao svoje pjesme?
Da.

Znači da recimo shvatate da

neki od njegovih stihova

ne bi bili prihvatljivi čitaocu
uravnoteženog uma?

Nisam spreman da kažem.

Pitanje je ukusa i
temperamenta...

i individualnosti.

Ja bih rekao da što je poezija za
jednog čovjeka, za drugoga je otrov.

Da, pretpostavljam.

Ali u ovoj pjesmi
lorda Alfreda Daglasa...

"Dvije Ijubavi"...

postoji jedna Ijubav, prava Ijubav...

koja, citiram:

"ispunjava srca momka i
djevojke zajedničkim plamenom"

A postoji i druga:

"Ja sam Ijubav koja se
ne usuđuje izgovoriti svoje ime. "

Da li vam je ta pjesma objašnjena?

Mislim da je jasna.
Nema sumnje šta znači?

Svakako ne.

Nije li jasno da se opisana Ijubav

odnosi na prirodnu i neprirodnu Ijubav?

Šta je onda Ijubav koja se
ne usuđuje izgovoriti svoje ime?

Ljubav koja se ne usuđuje
izgovoriti svoje ime...

u ovom vijeku...

je tako velika naklonjenost

starijeg prema mlađem muškarcu

kao što je to bilo
između Davida i Jonatana...

ili ona na kojoj je Platon
utemeljio svoju filozifiju

ili ona koju možete naći
u Mikalanđelovim i

Šekspirovim sonetima.

Ona je, u ovom vijeku, neshvaćena...

toliko neshvaćena da
može biti opisana kao...

Ijubav koja se ne usuđuje reći svoje ime.

I zbog nje sam sada ovdje gdje jesam.

Ona je divna.
Ona je u redu.

To je najplemenitiji
oblik Ijubavi.

U njoj nema ništa neprirodnoga.

Razumna je...

i iznova i iznova postoji
između starijeg i mlađeg muškarca...

kada stariji posjeduje razum...

a mlađi muškarac

svu radost, nadu,
glamur života pred njim.

Da to tako treba da bude,
svijet ne razumije.

Svijet joj se ruga...

i ponekad stavlja nekoga
na stub srama zbog toga.

Zločin zbog kojeg ste osuđeni

je toliko loš

da ću odrediti najtežu kaznu...

koju zakon dozvoljava.

Po mom sudu, kazna je potpuno
neadekvatna za ovakav slučaj.

Ovo je najgori slučaj koji sam ikada sudio.

Presuda suda je

kazna zatvora

i teškog rada...

Sklonite se, molim vas.
... od dvije godine.

Sramota.
Perverznjaković.

Perverznjaković!

Sram te bilo!

Odvratno!

Mršavko, zlatne kose kao anđeo

uvijek stoji pored mene.

Kreće se u tami kao bijeli cvijet.

Samo sam želio da ga
odbranim od oca. To je sve.

Sada se čini da
me život napustio.

Uhvaćen sam u užasnu mrežu.

Ali sve dok mislim da misli na mene...

moja slatka ruža, moj nježni
cvijet, moj Ijiljan nad Ijiljanima...

u zatvoru ću testirati snagu Ijubavi.

Vidjeću mogu li gorku
vodu učiniti slatkom

snagom Ijubavi koju
gajim prema tebi.

Zamolio me je da se ne mijenjam.
To su bile njegove poslednje riječi meni...

"Ne mijenjaj se. "

Pa, stvari će se morati
promjeniti kada izađe.

Neće imati novca.

Znači, i ti me sada kriviš?
Ne krivim nikoga.

Bouzi, ti nisi jedina osoba na ovome
svijetu do koje je Oskaru stalo.

Uvijek si me mrzio, Robi...

zato što me je Oskar volio i još uvijek me voli,
dok si ti bio samo jedan od njegovih momaka.

Patim koliko i on, znaš.

I moj život je uništen.

Ja sam mlađi od njega. Tek sam
počeo da živim život, a već je uništen.

Kad Oskar izađe,
živjećemo zajedno kako treba.

Uzećemo vilu negdje
u blizini... Posilipo...

...Illi Iskija...
Ili Kapri...

Ja ću brinuti o njemu.

Daću mu sve što želi.

Volim ga, Robi.

Oskar je moj i
imaću ga.

Godine su prolazile, a div je
stario i propadao.

Više se nije mogao igrati,
pa je sjedio u ogromnoj fotelji

i posmatrao djecu kako se
igraju i divio se svojoj bašti.

"Imam mnogo lijepog cvijeća," reče.

"Ali djeca su najljepše cvijeće. "

Bojim se da Siril pomalo
shvata zašto si ovdje.

Šaljem ga u školu u Njemačku.

Ne mogu sama da se borim s njima.

Znači, nije ti bolje leđima?

Ne, ne baš.

Možda ću morati na operaciju.

To što sam uradio tebi i dječacima...

Ne mogu...

Nikada neću oprostiti sebi.

Kad bi smo mogli birati svoje prirode...

kad bi smo samo mogli birati.

Ali nema svrhe.

Kakve god da su nam prirode,
moramo ih ispuniti...

naši životi... moj život...

bi bio ispunjen nepoštenjem.

Sa čak više nepoštenja
nego što ga je u stvari bilo.

Uvijek sam te volio, Konstans.

Moraš mi vjerovati.

Ne shvatam kako si mogao uraditi...

ne zaista.

Ne ako svo vrijeme...

Nisam znao.

"Upoznaj sebe," govorio sam nekada.

Nisam se poznavao.

Nisam znao.

Pretpostavljam da želiš razvod.

Imaš svaki razlog.

RazmišIjala sam,
kad izađeš...

kad te puste, možeš otići
u Švajcarsku ili Italiju...

napisati još jedan komad,
vratiti se.

Možeš.

Takos i pametan.
Možeš.

Ne želim razvod.

Hoćeš li mi ikada dozvoliti
da ponovo vidim djecu?

Naravno.

Ali to mora biti pod jednim uslovom:

Oskare, nikada više
ne smiješ vidjeti Bouzija.

Da vidim Bouzija sada,
ubio bih ga.

Djeca te vole, Oskare.

Uvijek će te voljeti.

Je li ti neko rekao?

Izvode Salomu u Parizu.

"Div je požurio preko trave
i približio se djetetu.

A kada je prišao blizu,
lice mu je pocrvenilo od Ijutine.

I rekao je,
"Ko se usudio da te povrijedi?"

Jer na dlanovima dječakovih
ruku su bili tragovi dva eksera.

I tragovi dva eksera su
bili na njegovim stopalima.

"Ko se usudio da te povrijedi?"
zavapio je div.

"Kaži mi da izvučem svoj
veliki mač i da ga pogubim"

"Ne," odgovorilo je dijete.

Jer su ovo rane od Ijubavi. "

Bouzi misli da sam Ijubomoran.

Mislim da će Bouzija šokirati kada shvati

da je čak i on relativno nebitan
u poretku stvari.

Ali nesumnjivo, Bouzi će
biti pamćen koliko i Oskar...

na žalost.

Ponekad se pitam...

da ga nisam...

gurnuo u...

Nemoj.

Oskar je bio jako srećan
što te je upoznao, Robi.

Pomisli ko bi drugi mogao biti.

Uzeću to, hvala.

Moraš li se opet odmah vratiti u
inostranstvo? Ne bih ni sada trebao biti ovdje.

Ali ima li gdje da ide kad ga puste?

Moraće biti u Francuskoj.

Vidjeću šta mogu urediti.

Ali ovdje...

kada izađe iz zatvora...

Do viđenja, g. Harise.
Do viđenja, gospodine.

Do viđenja, g. Snou.
Hvala.

Moja draga Sfingo.

Kako čudesno od tebe da znaš
koji šešir da staviš u 7 ujutru...

da bi se srela sa prijateljem
koji je bio odsutan.

Ne, ovo ću zadržati.
Šta je to?

Pismo Bouziju u kome mu kažem..

kako ga volim, ali ga nikada
više ne mogu vidjeti.

Zamoliću Robija da ga
umnoži prije nego ga pošaljem.

Plašim se da bi ga Bouzi
mogao baciti u vatru.

Zovem ga "De Profundis".
Dolazi iz same dubine.

"Ne znam da li je zakon u pravu

ili je u krivu.

Sve što znamo mi koji ležimo u zatvoru...

je da su zidine jake

i da je svaki dan kao godina...

godina čiji su dani dugački.

Ipak svaki čovjek ubija ono što voli.

neka svako od njih ovo čuje.

Neki to rade gorkim pogledom...

neki laskavom rječju.

Kukavice to rade poljupcem...

hrabar muškarac mačem.

Neki Ijubav svoju ubijaju dok su mladi...

a neki u starosti.

Neki dave rukama požude...

neki zlatnim rukama.

Najljubazniji koriste nož

jer se mrtvo tako brzo ohlade.

Siguran sam da u blizini
možemo naći hotel.

Negdje gdje možeš da radiš.

Odlučio sam opet da ga vidim, Robi,
Da.

Tako sam i mislio.
Ništa mi nije ostalo.

Izgubio sam ženu.

Izgubio sam djecu.

Sada mi ne dozvoljavaju da ih vidim.

Niko nikada više neće čitati
moje komade ili knjige.

Da, hoće.

Bouzi me voli više od bilo koga...

onoliko koliko može da voli...

i dopušta da bude voljen.

Mislim da nam treba još vina.

Smatram da alkhol

u dovoljnim količinama

može izazvati sve efekte pijanstva.

Život nas vara sjenkama.

Tražimo od njega zadovoljstvo.
Daje nam ga...

sa gorčinom i razočarenjem.

I zateknemo se kako
gledamo kamenoga srca

u pramen zlatne kose

koju smo nekada tako
divljački obožavali

i tako ludački Ijubili. "

U ovome svijetu
postoje samo dvije tragedije.

Jedna je da ne dobijemo
ono što želimo.

Druga je da to dobijemo.

prevod i obrada
@Ruža;@miroslavR

Sinhronizacija za 1 cd
pErChIa