Kako vaše pisanje učiniti napetim - Victoria Smith

Pogledajte cijelu lekciju na: https://ed.ted.com/lessons/how-to-make-your-writing-suspenseful-victoria-smith

Što čini dobru horor priču? Ogavna čudovišta i fontane krvi su dobro mjesto za početi, ali kako je autor horora, H.P. Lovecraft napisao: "Najstariji i najjači strah je strah od nepoznatog." Pisci skupljaju strah ne otkrivajući užase, već ostavljajući publiku napetom. Victoria Smith daje vam savjete kako dodati napetost pisanju.

Lekcija: Victoria Smith, režija: Silvia Prietov.

Što čini dobru horor priču?

Naravno, možete ubaciti čudovišta,

fontane krvi,

i stvari koje iskaču iza svakog ugla,

ali kako klasični pisac horora
H.P. Lovecraft piše

"Najstariji i najsnažniji strah
je strah od nepoznatog."

I pisci izazivaju taj strah
ne otkrivajući užase,

već ostavljajući publiku
u iščekivanju užasa.

To jest, u stanju napetosti.

Najpoznatiji primjeri napetosti
dolaze iz horor filmova i romana.

Što je u ukletoj vili?

Koji gost na večeri je ubojica?

Ali napetost postoji izvan
ovih žanrova.

Hoće li junak spasiti dan?

Hoće li par biti skupa na kraju?

I koja je tajna koja glavnom liku
uzrokuje toliko boli?

Ključ napetosti je u tome da postavlja
pitanja, ili nekoliko njih,

na koje se publika nada
dobiti odgovor

i koja odgađa odgovor
dok zadržava zanimanje i potiče nagađanje.

Pa koje su neke tehnike koje možete
koristiti za ovo u vlastitom pisanju?

Ograničite točku gledanja.

Umjesto sveprisutnog pripovjedača
koji vidi i povezuje sve što se događa,

pričajte priču iz perspektive likova.

Oni mogu početi sa znanjem
koje ima i publika,

i kako oni uče više, učimo i mi.

Klasični romani, kao "Drakula," na primjer,
ispričani su kroz pisma i unose u dnevnik

gdje likovi pričaju što su iskusili

i strah od onog što dolazi.

Sljedeće, odaberite dobro okruženje
i slike.

Stare vile ili dvorci sa zavojitim
hodnicima i tajnim prolazima

sugestiraju da se uznemirujuće
stvari skrivaju.

Noć, magla i oluje igraju
slične uloge u ograničavanju vidljivosti

i ograničavajući kretanje likova.

Zato je Viktorijanski London
tako popularno okruženje.

I čak i obična mjesta i predmeti
mogu postati zlokobni

kao u gotičkom romanu "Rebecca"

gdje je cvijeće u domu glavnog lika
opisano kao krvavo crveno.

Tri: igrajte se sa stilom i formom.

Možete graditi napetost pažljivo obraćajući
pozornost ne samo na ono što se događa

već kako je izrečeno i tempirano.

Edgar Allan Poe prenosi mentalno stanje
pripovjedača u "Izdajničkom Srcu"

sa fragmentiranim rečenicama
koje iznenada budu prekinute.

I druge kratke izjavne rečenice
u priči

stvaraju mješavinu velike brzine
i teških pauza.

Na ekranu, filmovi Alfreda Hitchcocka

poznati su po uporabi dužih tišina
i snimki stubišta

kako bi stvorili osjećaj nelagode.

Četiri: koristite dramatičnu ironiju.

Ne možete publiku ostaviti
u mraku zauvijek.

Ponekad, napetost je najbolje servirana

otkrivajući ključne dijelove velikih tajni
publici ali ne i likovima.

Ovo je tehnika poznata kao
dramatična ironija,

gdje misterija postaje
ne što će se dogodit

već kad i kako će
likovi shvatiti.

U klasičnoj predstavi "Kralj Edip,"

glavni lik nije svjestan da je ubio
oca

i oženio svoju majku.

Ali publika zna, i gledajući
Edipa kako polako saznaje istinu

to postaje priča
sa svojim mučnim klimaksom.

I na kraju, napeti kraj.

Pazite da ne koristite ovo previše.

Neki to smatraju jeftinim i lakim trikom,
ali teško je osporiti učinkovitost.

To je ono kad poglavlje, epizoda,
nastavak ili sezona

završe točno prije nego nešto
ključno bude otkriveno,

ili u opasnoj situaciji
sa malom nadom.

Čekanje, bilo trenutci ili godine,

čini da zamišljamo mogućnosti
koje slijede,

gradeći dodatnu napetost.

Užasna stvar je gotovo uvijek
svladana,

stvarajući osjećaj završetka
i emocionalnog otpuštanja.

Ali to nas ne sprječava da se brinemo
i pitamo sljedćei put

kada se protagonisti suoče
sa gotovo sigurnom katastrofom.