Znanost boje kože - Angela Koine Flynn

Pogledajte cijelu lekciju: https://ed.ted.com/lessons/the-science-of-skin-color-angela-koine-flynn

Kad ultraljubičasto zračenje dođe u dodir s našom kožom, na svakoga od nas utječe drugačije. Ovisno o boji kože, bit će potrebne samo minute izlaganja da jedna osoba postane cikla-ružičastom, dok su drugoj potrebni sati da doživi i najmanju promjenu. Što je zaslužno za tu reakciju i kako je došlo do toga da naša koža uopće ima toliko različitih nijansi? Angela Koine Flynn opisuje znanost boje kože.

Lekcija - Angela Koine Flynn, animacija - Tomás Pichardo-Espaillat.

Kad ultraljubičasta sunčeva svjetlost
pogodi našu kožu,

na svakoga od nas utječe malo drugačije.

Ovisno o boji kože, trebat će samo
nekoliko minuta izlaganja

da jedna osoba postane
cikla-ružičaste boje,

dok su drugoj potrebni sati
da se vidi najmanja promjena.

Dakle, što je zaslužno za tu razliku

i kako je naša koža uopće
poprimila toliko različitih nijansi?

Bez obzira na boju,

naša koža priča epsku priču o ljudskoj
neustrašivosti i prilagodljivosti,

otkrivajući svoju promjenu
kao funkciju biologije.

Sve se vrti oko melanina,

pigmenta koji koži i kosi daje
njihovu boju.

Ovaj sastojak dolazi iz stanica kože
koje se zovu melanociti

i poprimaju dva osnovna oblika.

Tu je eumelanin, koji proizvodi raspon
smeđih tonova kože,

kao i crnu, smeđu i plavu kosu,

i feomelanin, koji uzrokuje nastanak
crvenkasto smeđih pjega i crvene kose.

Ali ljudi nisu uvijek bili takvi.

Naši promjenjivi tonovi kože su
oblikovani evolucijskim procesom

vođen Suncem.

Počeo je prije nekih 50,000 godina kad su
naši preci migrirali sjeverno od Afrike

u Europu i Aziju.

Ti su drevni ljudi živjeli između
ekvatora i Jarčeve obratnice,

regije zasićene sunčevim UV zrakama.

Kad je koža dugo vremena
izložena UV zračenju,

UV zračenje oštećuje
DNA unutar naših stanica,

i koža počne gorjeti.

Ako je šteta dovoljno ozbiljna,

mutacije stanica mogu dovesti do melanoma,

smrtonosnog karcinoma koji se formira
u melanocitima kože.

Zaštita od sunca kakvu znamo danas
nije postojala prije 50,000 godina.

Pa kako su se naši preci nosili
s ovim napadom UV zračenja?

Ključ opstanka leži
u njihovoj osobnoj zaštiti od sunca

proizvedenoj ispod kože: melanin.

Vrsta i količina melanina u vašoj koži

određuje hoćete li biti više ili manje
zaštićeni od sunca.

To se svodi na reakciju kože
kad je pogodi sunčeva svjetlost.

Kad je izložena UV zračenju,

to aktivira posebne posebne, na svjetlost
osjetljive receptore zvane rodopsin,

koji stimuliraju proizvodnju melanina
koji štiti stanice od oštećenja.

Za ljude sa svijetlom kožom, taj im
dodatni melanin potamni kožu i stvara ten.

Tijekom generacija,

ljudi koji žive u suncem zasićenim
zemljopisnim širinama Afrike

prilagodili su se tako da imaju viši
prag proizvodnje melanina

i više eumelanina,

dajući koži tamniji ton.

Taj ugrađeni sunčani štit je pomogao
u zaštiti od melanoma,

vjerojatno čineći ih evolucijski boljima

i sposobnima da prenesu ovu korisnu
osobinu na nove generacije.

Ali ubrzo, neki od naših predaka
prilagođenih na sunce migrirali su sjeverno

izvan tropske zone,

šireći se daleko i naširoko diljem Zemlje.

Što su više putovali na sjever, manje su
izravnog sunčevog svjetla vidjeli.

Ovo je bio problem jer,
iako UV zračenje može oštetiti kožu,

također ima važnu paralelnu korist.

UV pomaže našim tijelima
da proizvedu vitamin D,

sastojak koji jača kosti i omogućuje nam
apsorbiranje vitalnih minerala,

kao što su kalcij, željezo,
magnezij, fosfat i cink.

Bez toga, ljudi doživljavaju ozbiljan
umor i oslabljene kosti

koji može uzrokovati stanje
poznato kao rahitis.

Za ljude čija je tamna koža uspješno
blokirala koje god sunčevo svjetlo tamo,

nedostatak vitamina D bi predstavljao
opasnu prijetnju na sjeveru.

Ali dogodi se da neki od njih
proizvode manje melanina.

Bili su izloženi dovoljno malim
količinama svjetlosti

da je melanom bio manje vjerojatan,

i njihova svjetlija koža
bolje je apsorbirala UV zračenje.

Pa su imali koristi od vitamina D,

razvili su jake kosti

i preživljeli dovoljno dobro da proizvedu
zdravo potomstvo.

Tijekom mnogo generacija selekcije,

boja kože je na tim područjima
postepno posvjetlila.

Kao rezultat
prilagodljivosti naših predaka,

danas je planet pun ljudi
s ogromnom paletom boja kože,

tipično, tamnija eumelaninom bogata koža
u vrućem, sunčanom obruču oko Ekvatora,

i svjetlija feomelaninom bogata
koža koja se širi prema van

kako sunce zalazi.

Stoga je boja kože nešto više od
prilagodljive osobine za život na stijeni

koja kruži oko Sunca.

Može apsorbirati svjetlost,

ali sigurno ne odražava karakter.