Neurorazličitost treba prigrliti, a ne smatrati poremećajem

Neurološke različitosti
poput autizma ili ADHD-a

nazivamo disfunkcionalnostima,
poremećajima i invaliditetima

u medicinskom modelu mentalnog zdravlja.

Neurorazličitim osobama

trebamo pokloniti više pozornosti,

prihvatiti ih takvima kakve jesu,

veličati njihove sposobnosti,

početi cijeniti različitosti kao društvo.

Kad razmišljamo o različitosti,

većina pomisli na rasu ili spol,

ali postoji i različitost
za koju možda ne znate:

neurorazličitost.

To je koncept

po kojem neurološke razlike među ljudima
treba prepoznati i poštovati.

Vrijeme je za novi društveni pokret,

pokret neurorazličitosti.

[U SAD-u 6,1 milijuna djece
u dobi od 2 do 17 g. ima dijagnozu ADHD-a]

[Jedno od 59 djece ima poremećaj
iz autističnog spektra]

Neurorazličitost je dio naše genetike
i evolucije naše vrste.

Geni koji prenose autizam
ili ADHD nisu pogreške,

nego posljedice varijacija ljudskog genoma,

koji već utječu i utjecat će
pozitivno na društvo.

Jedan od gena povezanih
s ADHD-om, gen DRD4,

poznat je i kao gen lutalica.

U ljudskoj evoluciji pojavio se
prije više od 10.000 godina.

Geni povezani s autizmom
nastali su otprilike u isto vrijeme.

Istraživanja pokazuju da su se
genetske varijacije povezane s autizmom

možda zadržale u ljudskoj evoluciji

jer su donijele izvrsno pamćenje,

pojačani osjet vida, okusa i mirisa,

istančano oko za detalje

i pojačano razumijevanje sustava,
npr. ponašanja životinja.

Te osobine prenose se i danas

jer su korisne.

Kao psihologinja koja radi
s roditeljima neurodivergentne djece

kažem im da mogu odlučiti

hoće li pokušati natjerati dijete
da se prilagodi okolini

ili će mijenjati okolinu
kako bi prihvatila dijete.

U svijetu imamo različite okoline

i subkulture.

Da bi osoba s autizmom ili ADHD-om

uspjela onako kako njoj odgovara,

možda će pronaći nišu
koja joj najviše odgovara,

u kojoj će njezine sposobnosti zablistati,

a teškoće se svesti na najmanju mjeru.

Osobe s ADHD-om često se ističu
u okolnostima brzih promjena, izbora,

u kojima se traži kreativnost
i razmišljanje izvan okvira.

Mogu postati komičari,
istražitelji, poduzetnici,

novinari, glumci,
medicinski tehničari ili fotografi.

Ne kažem da je lako imati autizam ili ADHD

i ne umanjujem patnju koju može prouzročiti

neurorazvojno stanje,
poteškoća ili poremećaj.

Ali vrijeme je da svijet uvidi
ljepotu i vrijednost

razlika u mozgu.

Neurorazličitost je možda
jednako važna za ljudsku rasu

kao i biološka različitost
za život općenito.

Želim društvo koje tolerira
i prihvaća neurorazličitost,

u kojem se različitosti veličaju
zbog dubine i dimenzije

koje unose u ljudsko društvo.

Želim da djecu čiji mozak radi drukčije

potičemo da pronađu svoju nišu,

umjesto da ih guramo u ono
što drugi smatraju normalnim.

Različitost čini svijet boljim
u svakom smislu,

a ljudi koji razmišljaju na drugi način
svakako tome doprinose.