Uvod u programe, vrste podataka i varijable

Pisanje jednostavnog programa. Osnovne vrste podataka, varijabli i uvjetnih izraza.

U ovom videu želim vam pokazati

i upoznati vas sa idejom

računalnog programa.

Ako me želite oponašati

preporučam vam da to napravite

jer je pravi način da naučite računarstvo

da sami čačkate sa stvarima.

Ovo je razvojna okolina za Python

pa ću većinom programirati u Python-u.

A ovaj program se zove PyScritper

paj skripter

Besplatan je. To je program otvorenog koda.

A ja koristim Python...

Mislim da korsitm Python 2.6 ili 2.7

Dok god koristite Python 2

vaši primjeri će biti isti kao i moji,

raditi će na isti način.

Ako koristite Python 3

ponekad će te morati koristiti malo drugačije izraze

da bi program radio točno.

Pokušati ću vas obavjestiti kada je to potrebo.

Onda počnimo pisati računalni program

Zgodna stvar sa ovim programom

je to što možemo pisati naš program odmah ovdje.

A zapravo samo uređujemo tekstualni dokument.

To je sve.

To je skup naredbi

a računalo će u većini slučajeva

početi na vrhu i ići dolje,

i čitati naredbe.

Kasnije će te vidjeti

da možete reći računalu

da skače okolo i vrti se u petljama kroz upute,

tako da može ponavljati neke naredbe ili preskočiti druge.

A sada ćemo napisati jednostavan program.

I dok ovo radimo

upoznati ćemo se sa osnovnim pojmovima

koji se nalaze u računalnom programu.

Napisati ću jednostavan program

Jedan vrlo jednostavan program.

bi doslovno bio jedan izraz.

Pa ću napisati "print (ispiši) 3+7".

Doslovno će uzeti 3+7 i ispisati rezutat.

Proslijediti će zbroj funkciji print (ispiši).

koja dolazi uz Python.

Napisati ć to ovako: print(3+7)

Spremimo ovu datoteku. Doslovno imamo jednu,

ako razmislite, samo jednu naredbu.

Ovdje u prvom redu. Tu piše ispiši 3+7.

Zapravo, dodajmo još jednu naredbu,

samo da vidite da ide od vrha dolje.

Dodati ću još jednu: print(2-1)

A onda napravimo: print("ovo je komad teksta")

Da vidimo što će

program napraviti.

Pa ću ga spremiti.

Spremiti ću ga.

Spremio sam ga kao datoteku "testarea.py"

Nastavak .py označava Python datoteku.

Sada ću pokrenuti program.

Kod ovoga razvojnog okoliša;

ovog IDEa (Integrated Development Environment);

je da možete napisati i pokrenuti vaš program na istom mjestu.

Također će obojati tekst

pa možete vidjeti što je funkcija a što nije.

i razne vrste podataka.

O njima ćemo pričati kasnije.

Pokrenimo program da vidimo što će se dogoditi.

Evo, pokrenuli smo ga.

Ispisalo je 10 pa je ispisalo 1.

Onda je ispisalo "ovo je komad teksta".

Napravilo je točno što je trebalo.

I napravilo je to točnim redosljedom.

Počelo je ovdje, izračunalo da je 3+7 = 10

i ispisalo to. Ispisalo je 10 ovdje.

Onda je ispisalo 2-1,

I onda je ispisalo "ovo je komad teksta".

Ono što vam želim pokazati odmah na početku

su tipovi podataka.

Već kad ste vidjeli ovaj primjer

možda ste imali osjećaj da

je nešto drukčije

između 3, 2, 7 ili jedan; i ovog komada teksta.

Ovo je broj, a brojeve mogu zbrajati

Oni predstavljaju količinu.

A ovo ovdje predstavlja komad teksta.

I bili bi ste u pravu.

Ovo su različite vrste podataka.

3, 7 i 1, to su numerički podatci.

U ovom slučaju to su cijeli brojevi. (integers)

A ovaj ovdje

ovo je niz. (string)

Tu se riječ često spominje u prgramiranju.

Ovaj niz se odnosi na niz slova ili znakova.

U Pythonu možemo pitati

koje su vrste ovi podatci.

Pa ih možemo proslijediti funkciji type (vrsta)

pa bi sada trebalo ispisati vrstu podatka od 3+7, umjesto 10.

Pokušajmo to. Ispisati ću samo 2-1 da vidite razliku.

Onda ću ispisati vrstu podatka ovog teksta.

Vrsta ovog komada teksta.

Spremimo to. Pritisnuti ću Ctrl i S istovremeno.

To je prečac za spremanje datoteka.

A onda ću pokrenuti program.

Evo ga.

Obradilo je izraz.

Da obradi izraz, počinje od unutranjih zagrada.

3+7 je 10. Onda uzima vrstu podatka od 10.

To je vrste integer (cijeli broj) pa ispisuje int.

Vidite ovdije, piše int.

int je skraćeno od integer. (cijeli broj)

Onda kaže print 2+1.

To radi na ovoj liniji,

ispisuje 1.

a onda ispisuje tip cijelog ovog komada ovdje.

Umjesto da ispisuje tekst

računalo ispisuje vrstu podatka, a ona je string (niz).

Sada dok čačkamo oko programa

želim vas upoznati

sa idejom varijable.

Jer jedna od stvari koju ćemo htjeti

je spremati rezultate na razna mjesta.

U budućim videima ćemo naučiti da u Python-u

imamo oznake za izraze

i da se oznake mogu mjenjati.

Ili izraze možemo spremiti u drugačije vrste oznaka.

Pa napišimo kompletno drugačiji program koristeći varijable.

Ono što je zgodno kod Python-a;

ali neki ljudi to ne vole;

je to što možete staviti bilo koju vrstu podatka u bilo koju vrstu varijable.

Pa možete reći a=3+5

i onda možemo reći b=a*a-a-1

[note: * znači puta i koristi se za množenje]

i onda možemo reći c=a*b

Onda možete imati nešto ovako..

Ostaviti ću malo mjesta da bude jasnije.

c = a*b

Onda možemo reći: ispiši c.

Pa ako želite možemo

pokušati izračunati c

ili možemo pokrenuti program.

Prvo pokrenimo program

a onda ćemo se vratiti i vidjeti

da li je dobro izvršeno.

Pa ću spremiti program

i pokrenuti ga.

Dobili smo 440 za c. Da vidimo da li je to točno.

3+5 je 8, pa će se a odnositi na 8.

Bilo koje mjesto u programu; dok ne promjenimo a;

svaki put kad vidite a, značiti će 8. a se odnosi na 8.

Pa kad dođemo ovdje, određujemo b.

Dobro, a*a. Program koristi redosljed operacija.

Po redosljedu operacija, množenje ide prvo.

Pogotovo u usporedbi sa oduzimanjem.

Pa će a*a biti 64.

Onda imamo 64; a*a je 64; minus 8 je 56. Minus 1 je 55.

Pa je b 55. A c će biti a; što je 8; puta 55...

A 8 puta 55 je zaista 440.

Pa je sve uspjelo.

Možda želite vidjeti što se dogodi

kada imate drugačiji a.

Možete to pokušati.

Možete vidjeti što se događa za drugačiji a.

Možda ćemo staviti da je a...

Stavimo da je a -6.

Sada pokrenimo program da vidimo što se događa.

Dobijamo -246. To možete provjeriti sami.

Ididte red po red i gledajte na što se varijable odnose,

na što su definirane da se donose,

i vidite da li dobijate ovaj odgovor.

Ali; da su programi samo niz uputa,

i da se uvjek prolazi ravno kroz njih,

ne bi s njima mogli raditi stvarno zanimljive stvari.

Pa da napravimo nešto stvarno zanimljivo

morati ćemo početi koristiti stvari poput uvjeta i petlji.

A uvjeti i petlje su nešto ovako...

Pokušajmo ovo

Ovo ću ostaviti ovdje.

I reći ćemo: if (ako) a<0... Možemo ispisati c.

Else (inače), ispiši... inače ispiši c-a.

Ovo je zanimljivo. Možda već znate

što će se dogoditi. Spremimo ovo.

Zanimnlivo je koliko se može napraviti

samo sa uvjetima. Ovo kaže

ako je a manje od 0, napravi ovo.

inače, ako a nije manje od 0, napravi ovo drugo.

Primjetite da više ne idemo ravno dolje.

Ovisno o tome je li a manji od 0 ili ne

izvršiti će ovaj red

ili će izvršiti ovaj red ovdje.

I na taj način Python zna da treba samo izvršiti ovaj red.

Ako je a manje od nule, usmjereno je ovdje.

A uvučeni tekst je dio uvjeta.

Način na koji zna da ima novih uvjeta

je ova dvotočka ovdje.

I tako zna što da izvrši

ako se ništa od ovoga ne dogodi.

Ako a nije manji od 0, onda je to unutar uvjeta "else" (inače)

A ako želite napraviti nešto drugo poslje ovoga;

bez obzira je li a manji od 0 ili ne;

možete to samo izvaditi iz uvjeta

tako da maknete uvučeni tekst.

Pa možemo ispisati

"gotovi smo s programom".

Zapravo, dodajmo još stvari u ovaj uvjet.

Ispišimo ovdje "a<0".

Primjetite, ovo se neće usporediti.

Ovo je unutar niza

pa će se ispisati kao tekst.

A ovdje ćemo ispisati "a nije manji od 0".

Ovo je zanimljiv program.

Nadajmo se da će raditi. Spremio sam ga. Pokrenimo ga.

I kaže, ispisalo je "a<0".

- možemo se malo vratiti -

Ispisalo je, kad smo pokrenuli program ispisalo je "a<0".

Što žnači da smo unutar ovog uvjeta.

Onda je ispisalo ovo. Ispisalo je c, što je -246.

Ovo ne izvršava

jer ovo treba izvršiti samo ako a nije manji od 0.

A onda izlazi iz ovog uvjeta

i ispisuje ovo bez obzira na sve:

"gotovi smo s programom".

Promjenimo a da vidimo

možemo li dobiti ovaj drugi uvjet.

Postavimo a veći od 0.

Psotavimo a jednako 9 i pokrenimo program.

Eto, a je 9. Sada kaže "je li a manji od 0?"

Pa, 9 nije manje od 0.

Onda neće izvršiti ovo.

Ići će u uvjet else.

Pa će ispisati "a nije manji od 0"

što je napravilo ovdje. Onda je ispisalo c-a

Što je 603. Izlazi iz ovog uvjeta.

I bez obzira na to je li a manji od 0 ili ne

ispisuje "gotovi smo s programom".