Kontrolirajte svoje ponašanje, usavršite komunikaciju i odredite svoj uspjeh | Louise Evans | TEDxGenova

Ovaj govor je poziv na djelovanje. Na poslu provodimo 80% svog vremena, a ostatak provodimo kod kuće. Ako smo imali loš dan na poslu, vjerojatno ćemo tu negativnost ponijeti sa sobom kući i obrnuto. Od velike je važnosti da stvorimo zdravo okruženje u prostorima koji najviše utječu na naš život tako da budemo najbolji što možemo biti i to dobijemo zauzvrat. Metoda 5 stolaca veoma je moćna sistematska metoda koja nam pomaže da kontroliramo vlastito ponašanje i nosimo se s ponašanjem drugih ljudi. Kako biste bili dobar vođa, morate svjesno doprinijeti sreći svih ljudi na poslu i kod kuće. Pet stolaca nudi 5 mogućnosti. Koji ćete vi odabrati?

Bihevioralni terapeut, korporativni trener i autor "5 stolaca 5 mogućnosti". Louise Evans vodi vlastitu organizaciju u Firenzi (Italija) preko koje nudi međunarodne programe za razvoj vještina vodstva, međukulturalne prijelazne treninge te programe za osobni razvoj pojedinaca i timova koji rade u međunarodnom kontekstu. Engleskinja je, no živjela je i radila u Njemačkoj i Francuskoj, a u posljednjih 30 godina i u Italiji.

Ovaj govor održan je na TEDx događaju po načelima TED konferencije, ali organiziran je od strane lokalne zajednice. Saznajte više na http://ted.com/tedx

Htjela bih vam predstaviti ovih 5 stolaca

jer su oni glavni glumci mog govora.

Imaju nam za prenijeti važnu poruku,

a poruka govori o

ponašanjima i stavovima koje u
svakom trenutku dijelimo sa svijetom.

Kako bih vam objasnila što mislim,

ispričat ću vam priču iz osobnog života.

Pokušala sam izgraditi snažniju vezu

s veoma važnom osobom,

20-godišnjom kćerkom mojeg partnera.

Kako bih to napravila,

pomislila sam, "Ajmo nas
dvije u večernji izlazak."

Odabrala sam posebno mjesto,

jazz klub Plava nota u Milanu.

Te večeri svirao je Manhattan Transfer,

moj omiljeni jazz sastav.

Dakle, našle smo se, atmosfera je odlična.

Dobro se slažemo

i sretna sam.

Pripadam generaciji baby
boomera, volim glazbu

i mislila sam "Sviđa li se i njoj
isto koliko i meni?"

Tada sam se okrenula
prema njoj da provjerim.

I što sam vidjela? Vidjela sam ovo.

Bila je na iPhoneu.

Kako da reagiram?

Imala sam nekoliko mogućnosti.

Prva mogućnost.

Oprostite. Što ona radi?

Ona je na iPhoneu.

Potrošila sam vrijeme i novac

da smislim savršenu večer,
dovela je ovdje i što?

Ne gledam ju 2 minute

i ona je već na mobitelu?

Mislim, što ne valja s ovom generacijom?

Imaju koncentraciju vinske mušice,

za Boga miloga.

(Uzdah)

Druga mogućnost.

Ovo je bila pogreška.

(Smijeh)

Zašto sam je dovela ovdje?

Mislim, dosadno joj je, ne zanima ju,
ne sviđa joj se glazba.

Što sam mislila? Zašto bi joj se
uopće i trebala sviđati glazba?

Ovo su stvari za baby boomere.

Ona vjerojatno misli da
provodi večer s dinosaurom.

O, Bože!

Treća mogućnost.

Samo strpljivo.

Broji do deset. Duboko udahni.

Nemoj juriti sa zaključcima.

Ne znaš što radi na iPhoneu.

Zato se opusti. Polako.

Popij još jedno piće.

(Smijeh)

Četvrta mogućnost.

Ono što mi je zbilja važno

je da ova večer bude posebna,

da ona osjeća da nakon večeras može
otvoreno razgovarati sa mnom;

da se sa mnom može osjećati sigurno i da -

sam uvijek tu kad me
treba, to mi je važno.

Samo se nadam da će se to dogoditi -

Samo se nadam.

Peta mogućnost.

Što je njoj važno?

Što se trenutno događa u njezinom svijetu?

Što je njoj važno?

Stvarno bih se htjela povezati s njom.

Što trebam učiniti za to?

(Uzdah)

Znate, bilo mi je stvarno teško
odgovoriti na to pitanje.

U tom trenutku, okrenula
se prema meni i rekla,

"Louise, znaš li da je
ovo jedina Plava nota

u cijeloj Europi?

Ima jedna u New Yorku i dvije u Japanu,

ali ova u Milanu je jedina ovdje.

Nevjerojatno da je Talijani imaju."

Rekla je još "I istražila sam
Manhattan Transfer.

Znaš li da već 40 godina
zajedno pjevaju i sviraju?

To je nevjerojatno!"

Rekla je "Vidi ovo."

Dala mi je svoj iPhone;
stavila je status na Facebook;

pisalo je "U Plavoj noti u Milanu,

s Manhattan transferom
i Louise, odlično je!"

E to je bilo blizu.

Mislim, mogla sam sve to upropastiti.

Mogla sam je ružno pogledati
sjedeći na ovom stolcu.

I ona je mogla početi
razmišljati o meni, primjerice,

Louise, ona sve mora kontrolirati.

Teška je osoba.

Nije lako biti pokraj nje.

A to mi uopće nije bila namjera.

Zapravo, ona je bila potpuno prisutna.

Bila je tamo,

radila više stvari odjednom na svoj
digitalni način, ali u smislu poboljšanja.

Znači, u svega nekoliko stotinki

mogla sam uništiti taj prekrasan
trenutak koji smo zajedno stvorile.

A to je ono što stalno radimo,

odlučujemo o ponašanjima
i to šaljemo u svijet.

A odluke koje donosimo
imaju izravan utjecaj

na razgovore koje vodimo,

veze koje stvaramo

i na kvalitetu naših života općenito.

Što onda možemo poduzeti u praksi

kako bismo bili svjesniji toga?

Jer ovo nas ne uče u školi.

U školskom programu nema predmeta
kako se zapravo dobro ponašati.

Što možemo učiniti?

Ideju o 5 stolaca dobila sam

kada sam pohađala 9-dnevni
tečaj o nenasilnoj komunikaciji

koji je vodio pokojni Marshall Rosenberg,
nevjerojatan čovjek,

koji je mnogo učinio za mir u svijetu.

Nakon toga, život mi se promijenio.

Nakon toga, odlučila sam da je to poruka

koju moram prenijeti
na svoja radna mjesta.

Radna mjesta gdje provodim većinu vremena

kao instruktor, moderator, trener.

Mjesta gdje se također
ponašamo veoma problematično,

ponekad i toksično.

Dakle, ideja o 5 stolaca trebala
bi nam pomoći da usporimo

to kako se ponašamo
svakog trenutka u životu

i analiziramo što se događa.

Zato bih htjela

bolje pogledati ove stolce i objasniti ih.

Crveni stolac.

To je stolac čagalj.

Čagljevi su jako pametni,
jako oportunističke životinje.

Uvijek su spremni za napad.

I zapravo, ovaj stolac je stolac
gdje se uvijek loše ponašamo.

U ovom stolcu volimo kriviti druge,
žaliti se, kažnjavati, tračati;

no naš najveći cilj u
ovom stolcu je osuđivati.

Ako mi ne vjerujete, pozivam vas
da idete na mentalnu dijetu;

pozivam vas da provedete sat
vremena s nekim ljudima

i vidite možete li to učiniti bez

ijedne osuđujuće misli.

Želim reći, promatrajte se.

Netko uđe u prostoriju, a mi odmah: bzzzz,

sviđa mi se, ne sviđa mi se,
nisam baš zainteresirana.

A ne znamo apsolutno ništa o njima.

Dakle, ovaj stolac ovdje

je stolac osuđivanja.

Postoji još jedna igra koja mi
se sviđa kod ovog stolca,

a to je igra "U pravu sam."

I ja sam to stalno radila prije, stalno,

sve dok mi brat nije
dao povratnu informaciju.

Radila sam to sa svojom majkom
jer ona voli pretjerivati.

Rekla bi nešto poput,

"Da, bilo je 30 ljudi na
obiteljskom okupljanju."

A moj posao bio je da je ispravim.

Kažem, "Ne, mama, nije ih
bilo 30, bilo ih je 13."

Dakle, ja sam bila policajka ovdje.

Brat mi je dodirnuo ruku

i rekao "Nije bitno", na što
sam ja reagirala sa

"Kako misliš, nije bitno? Naravno
da je bitno. U krivu je.

I treba je ispraviti za njezino dobro."

Opet mi je dodirnuo ruku i rekao,

"Želiš li se slagati s majkom

ili želiš biti u pravu?"

Važna lekcija.

Od tada

sam uvijek na majčino pretjerivanje
gledala kao na vrstu bogatstva.

Dakle, u ovom stolcu, težimo tome

da vidimo što ne valja s drugima

umjesto da vidimo što valja.

Majka Tereza podsjeća nas da

"Što više osuđujemo ljude, to manje
vremena imamo da ih volimo."

Sljedeći stolac je stolac jež,

žuti stolac.

Dakle, jež -

kada se ponašamo poput ježeva,
osjećamo se jako ranjivima i

sklupčamo se da se
zaštitimo od zla u svijetu.

A zapravo nemilosrdno osuđujemo
sami sebe u ovom stolcu.

Dakle, onaj crveni stolac
sada okrećemo na sebe.

Govorimo stvari poput,
"Nisam dovoljno pametna.

Ne mogu ja ovo. Nitko ne vjeruje u mene."

I imamo određene strahove,

strah od odbijanja, strah od
razočaranja, strah od neuspjeha.

I izigravamo žrtvu.

Kažemo, "Nitko ne brine za
mene, nitko me ne voli."

A zapravo,

kada ovo govorim u
tvrtkama i pitam upravitelje

"Gdje provodite većinu vremena?"

jako malo njih sjedne ovdje.

Jer ponekad je jako teško
priznati vlastite slabosti.

Trebamo puno hrabrosti.

Ali opet, svi patimo od nesigurnosti.

No što radimo bez nesigurnosti?

Odustajemo li i predajemo se?

Ili kažemo ne?

Želim pronaći sredstva i rasti.

Krishnamurti kaže nešto prekrasno,

on kaže, "Najviši oblik inteligencije

je sposobnost da sami sebe
promatramo bez osuđivanja."

Dakle, sljedeći stolac.

Ovo je stolac merkat.

Ne znam jeste li ikada vidjeli merkata.

Nema ih puno u Italiji,
ali nevjerojatni su.

Kada moraju stražariti,

mogu sat vremena stajati ovako:

sat vremena pomiču samo glavu.

Nevjerojatno su oprezni.

A i mi smo takvi kada
sjedimo u ovom stolcu.

Pažljivi smo; na oprezu;

promatramo; stanemo; pauziramo.

Duboko udahnemo i svjesni smo.

Ovo je ŠMIG stolac. Š-M-I-G.

Što mislim i govorim?

Ovdje postajemo jako znatiželjni.

Ako je netko ljut, umjesto da
kažemo, "Zaboga, odrasti više!",

pomislimo, "Pitam se zašto
je ova osoba ljuta?"

I osjećamo se zainteresirano.

Dakle, ovaj stolac ovdje je...

Sjetim se Nietzschea

i ovo je važan citat za ovaj stolac.

On kaže, "Ti imaš svoj
način; ja imam svoj.

A pravi i jedini način ne postoji."

Ovdje imamo izbor.

Crvena tableta ili plava?

Ovaj stolac je poput kliznih vrata.

U trenutku kada dobro odaberemo,

počinjemo uspješno živjeti.

Sljedeći stolac.

Ovdje ulazimo u svijet otkrivanja.

Zašto otkrivamo?

Zato jer otkrivamo sebe,
postajemo sami svoji detektivi,

kao da smo Sherlock Holmes.

Uzmemo povećalo i
proučimo svoja ponašanja.

Ovo je prekrasan stolac jer
postajemo potpuno svjesni sebe.

Znamo tko smo.
Znamo što želimo.

Znamo kamo idemo.
Ne bojimo se reći istinu.

Ali isto tako stvaramo svoje granice.

U ovom stolcu pazimo na sebe.

Ali jako smo moćni.

Ne dajemo svoju moć.

Ali ovdje dajemo svoju moć.

Ovdje rastemo, ovdje postajemo slobodni.

Dosežemo vrhunac svoje moći.

Postajemo nametljivi, ali ne agresivni.

Aristotel je rekao, "Poznavati sebe
početak je mudrosti."

Ovdje možemo provesti čitav život.

Zašto dupin?

Zato jer je predivna životinja.

Razigran je; pametan;
prekrasno komunicira.

Kad pomislim na dupina,

pomislim na ono najbolje kod nas ljudi.

Dakle, sljedeći stolac.

Ovo je stolac žirafa.

Jako lijep stolac,

jako težak.

Ne znam znate li,

ali žirafa ima najveće srce
od svih kopnenih životinja;

ovoliko je.

Ne samo da ima najveće srce,

nego ima i najduži vrat.

Znači, ima nevjerojatan vid.

Kada smo u ovom stolcu,

pokazujemo empatiju,
suosjećanje i razumijevanje.

U ovom stolcu naš ego je u pozadini

i mi zapravo slušamo ljude.

Prisutni smo s ljudima i brinemo o njima.

Staviti se u tuđi položaj
i razumjeti nekoga

najveći je čin velikodušnosti.

Abraham Lincoln jednom je rekao,

"Ne sviđa mi se ovaj čovjek.
Moram ga bolje upoznati."

Dakle, ovaj stolac je poziv

da promotrimo drugačija stajališta,

prihvatimo druge stvarnosti,

prihvatimo raznolikost

i postanemo tolerantni.

Najvažnije pitanje kod
ovog stolca je što je važno

za nju ili njega koji se
nalazi preda mnom?

Svrha ovog stolca je da ostanemo
povezani bez obzira na sve.

Dakle, to su stolci.

Kako da to primijenimo
u svakodnevnom životu?

Zamislite, ako idete na posao,

možda ćete održati prezentaciju

i bit će jako dobra.

Sada mislite, "Super, odlično!"

Zatim imate sastanak koji prođe loše

i onda zasjednemo na ove stolce.

Naš svakodnevni zadatak je da
razumijemo kako pronaći ravnotežu

između sjedenja ovdje i sjedenja ovdje.

Ako sjedimo ovdje, nećemo biti sretni.

Ali ako sjedimo ovdje, u ovim stolcima,

razumniji smo; otvoreniji smo;

pametniji smo; obazrivi smo.

Nešto što me jako pogodilo
kada sam prvi puta pročitala

napisao je Viktor Frankl u svojoj knjizi
"Čovjekova potraga za značenjem".

Kaže, "Čovjeku se može oduzeti
sve osim jedne stvari.

Posljednje ljudske slobode -

da odaberemo svoje ponašanje
u bilo kojoj situaciji."

To je jako snažna rečenica.

Kada sljedeći puta želite
vikati na svoju djecu

ili se svađati s partnerom

ili kazniti nekoga na poslu,

sjednite u ovaj stolac i razmislite.

A ako kojim slučajem
završite u ovom stolcu -

što se jako često događa -

možemo li naći snage da kažemo "Oprosti"

i učinimo da opet sve bude u redu?

Pozivam vas da ponesete
ove stolce sa sobom.

Igrajte se njima. Neka budu vaši.

Pokažite ih svojoj djeci;
odmah će shvatiti.

Stavite ih u salu za sastanke na poslu

i gledajte kako će se sastanci poboljšati.

I sljedeći puta kada
vam netko ide na živce,

samo se sjetite: 5 stolaca, 5 mogućnosti.

Možemo li svi raditi
na tome da naši domovi,

naša radna mjesta i ovaj
svijet postanu bolje mjesto?

Kontrolom svojih reakcija i ponašanja.

Hvala vam.

(Pljesak)