Klub filozofskog doručka

Godine 1812., na Sveučilištu Cambridge, četvorica su se muškaraca susrela na doručku. Ono što je započelo kao strastven obrok, preraslo je u novu znanstvenu revoluciju tijekom koje su ovi ljudi – koji su se nazivali "prirodoslovnim filozofima" dok nisu kasnije skovali riječ "znanstvenik" - uveli četiri glavna načela u znanstvena istraživanja. Povjesničarka i filozofkinja Laura Snyder izlaže njihovu zanimljivu priču.

Željela bih da se za trenutak
sa mnom vratite

u 19. stoljeće,

točnije u 24. lipnja 1833.

Britanska udruga za promicanje znanosti,

održava svoj treći sastanak
na Sveučilištu Cambridge.

Prva je večer sastanka,

i uskoro će započeti sraz

koji će zauvijek izmijeniti znanost.

Postariji, sijedi čovjek ustaje...

Članovi Udruge zatečeni su,
jer uviđaju

da je to pjesnik,
Samuel Taylor Coleridge,

koji do toga dana
godinama nije napustio svoju kuću.

Još više su zatečeni njegovim riječima:

"Morate prestati sebe nazivati
prirodoslovnim filozofima!"

Coleridge je smatrao
da pravi filozofi, poput njega,

proučavaju svemir
iz svojih naslonjača.

Oni ne gube vrijeme
tražeći okamine po jamama,

niti provode zbrkane pokuse
s elektrokemijskim baterijama,

kao što to čine članovi Britanske udruge.

Publika se razljutila, glasno negodujući.

Mladi učenjak s Cambridgea,
William Whewell, ustao je

i utišao publiku.

Uljudno se složio
da prikladno ime

za članove Udruge - nije postojalo.

"Ako je 'filozof' suviše
širok i uzvišen termin,"

rekao je,
"onda, analogno 'umjetniku',

možemo stvoriti - 'znanstvenika'."

Bio je to prvi put
da je riječ 'znanstvenik'

izgovorena u javnosti;

prije samo 179 godina.

Prvi sam put saznala za ovu raspravu
dok sam bila u srednjoj školi,

i silno me se dojmila.

Hoću reći, kako to da riječ 'znanstvenik'

nije do 1833. uopće postojala?!

Kako su znanstvenike
nazivali prije toga?

Što se promijenilo
da je novo ime bilo potrebno

upravo u tom trenutku?

Do toga sastanka, ljudi koji su
proučavali prirodu

bili su daroviti amateri.

Zamislite seoskog župnika
ili zemljoposjednika

kako prikuplja kukce ili fosile...

Poput Charlesa Darwina, primjerice!

Ili unajmljenu pomoć aristokrata,
poput Josepha Priestleya

koji je bio literarni suputnik

markiza od Lansdownea

u doba kad je otkrio kisik.

Nakon sastanka,
oni su bili 'znanstvenici',

stručnjaci koji raspolažu određenom
znanstvenom metodom,

ciljevima, društvima i izvorima financiranja.

Veći dio ove revolucije
može se pripisati četvorici muškaraca

koji su se susrelii
na Sveučilištu Cambridge 1812.:

Charlesu Babbageu, Johnu Herschelu,
Richardu Jonesu i Williamu Whewellu.

Bili su to sjajni, ambiciozni ljudi

koji su postigli čudesne stvari.

Charles Babbage,
vjerujem, poznat većini TED-ovaca,

izumio je prvi mehanički kalkulator

i prvi prototip modernog računala.

John Herschel je prvi prikazao
zviježđa južne hemisfere i,

u slobodno vrijeme,
sudjelovao u izumu fotografije.

Sigurna sam da bismo svi
mogli biti tako produktivni

bez Facebooka ili Twittera,
koji nam oduzimaju vrijeme.

Richard Jones je postao
značajan ekonomist

koji je kasnije utjecao na Karla Marxa.

A Whewell nije samo
skovao termin znanstvenik

kao i riječi anoda,katoda ili ion

već je i predvodio svjetsku znanost

svojim globalnim istraživanjem
morskih mijena.

Zimi 1812. i 1813., u Cambridgeu,

ova četvorica su se susrela
na tzv. filozofskim doručcima.

Razgovarali su o znanosti

i o potrebi za novom
znanstvenom revolucijom.

Smatrali su da znanost stagnira

još od vremena znanstvene revolucije

koja se zbila u 17. stoljeću.

Bilo je vrijeme za novu revoluciju

koju su se oni zavjetovali pokrenuti.

Zadivljujuće je da oni

nisu ostali samo na ovim

grandioznim dodiplomskim snovima,

već su ih i proveli,

čak i više no što su
mogli i zamisliti.

Danas ću vam govoriti

o četiri najznačajnije promjene
koje su ovi ljudi unijeli u znanost...

Prije 200-tinjak godina,

Francis Bacon, a kasnije i Isaac Newton,

predložili su induktivnu
znanstvenu metodu.

Ta metoda započinje s

opažanjima i pokusima,

i nastavlja se poopćavanjima o prirodi,
što nazivamo prirodnim zakonima,

koji su uvijek podložni
reviziji ili odbacivanju

ako se pojavi nov dokaz.

Međutim, 1809. je David Ricardo
zamutio vodu

tvrdeći da bi ekonomska znanost

trebala koristiti drugačiju,
deduktivnu metodu.

Problem je bio u tome što je
utjecajna skupina na Oxfordu

tvrdila da, zbog dobrog
djelovanja u ekonomiji,

deduktivnu metodu treba primijeniti

i u prirodoslovnim znanostima.

Članovi Kluba filozofskog
doručka nisu se s time složili.

Pisali su knjige i članke
promovirajući induktivnu metodu

u svim znanostima,

što su masovno čitali
prirodoslovni filozofi,

studenti i građani.

Čitanje jedne od Herschelovih knjiga

bilo je toliko prijelomno
za Charlesa Darwina

da je on kasnije rekao:
"Rijetko je što u mom životu

ostavilo toliko dubok dojam na mene.

Poželio sam svoju moć pridodati

svemu tom nagomilanom
znanju o prirodi."

Utjecalo je i na oblikovanje
Darwinove znanstvene metode,

kao i na metode koje su
koristili njegovi kolege.

[Znanost za opće dobro]

Prije toga, vjerovalo se da se
znanstvena spoznaja

treba koristiti za dobrobit
kralja ili kraljice,

ili za vlastiti osobni probitak.

Primjerice, brodski kapetani
trebali su poznavati

morske mijene kako bi se
sigurno usidrili u lukama.

Lučki piloti prikupljali bi ta znanja

i prodavali ih kapetanima brodova.

Klub filozofskog doručka to je promijenio,

zajedničkim snagama.

Whewellova svjetska studija
morskih mijena

rezultirala je javnim tablicama
i kartama morskih mijena,

na temelju kojih su znanja
lučkih pilota

postala dostupna kapetanima brodova.

Herschel je pripomogao
opažanjem morskih mijena

s obale Južne Afrike i,

kako se požalio Whewellu,

za hvalu ga je silovita plima
zbacila s doka.

Četvorica su uistinu međusobno
surađivali u svakom pogledu.

Također, neumorno su
lobirali kod britanske vlade

radi novca kojim bi izradili
Babbageove strojeve,

jer su vjerovali da će ti strojevi

imati golem praktičan utjecaj na društvo.

U danima prije džepnih kalkulatora,

brojevi potrebni većini stručnjaka -

bankarima, agentima osiguranja,
brodskim kapetanima, inženjerima -

mogli su se naći u
preglednim knjigama poput ove,

ispunjenima tablicama s brojevima.

Ove su tablice izrađene

kroz standardni postupak,
svaki put iznova,

što su činili honorarni radnici poznati kao
- ovo je nevjerojatno - računala,

ali ti su izračuni bili doista zahtjevni.

U ovom nautičkom godišnjaku

objavljivane su lunarne razlike
za svaki mjesec u godini.

Za svaki je mjesec
bilo potrebno 1365 izračuna,

pa su te tablice
bile prepune pogrešaka.

Babbageov diferencijalni stroj
bio je prvi mehanički kalkulator

smišljen radi točnog izračunavanja
bilo koje od tih tablica.

U posljednjih 20 godina,
tim iz Muzeja znanosti u Londonu

izradio je dva modela ovog stroja,

koristeći vlastite nacrte.

Ovaj je danas u Muzeju
računalne povijesti u Kaliforniji.

I točno izračunava.
Doista radi.

Kasnije, Babbageov analitički stroj

bio je prvo mehaničko računalo
u suvremenom smislu.

Imao je zasebnu memoriju
i centralni procesor.

Bio je sposoban provoditi iteracije,
uvjetna grananja

i istodobno procesiranje,

a moglo ga se programirati
pomoću bušenih kartica,

zamisli koju je Babbage preuzeo
od Jacquardovog tkalačkog stana.

Nažalost, Babbageovi strojevi
nisu izrađeni za njegova života,

jer je većina ljudi mislila da

ne-ljudska računala
neće ni na koji način

koristiti građanima.

[Nove znanstvene institucije]

U Baconovo doba osnovano je
Londonsko kraljevsko društvo,

najistaknutije znanstveno društvo u Engleskoj,

pa čak i u ostatku svijeta.

Do 19. stoljeća ono je preraslo

u svojevrsni gospodski klub,

u kojemu su se uglavnom okupljali
antikvari, učeni ljudi i plemstvo.

Članovi Kluba filozofskog doručka

pridonijeli su stvaranju
novih znanstvenih društava,

uključujući i Britansku udrugu.

Ova nova društva zahtijevala su

da članovi budu aktivni istraživači
i objavljuju svoje rezultate.

Oživjeli su tradiciju rasprava
kroz pitanja i odgovore

nakon što bi se pročitali
znanstveni radovi,

koju je Kraljevsko društvo
bilo ukinulo

kao nedžentlmensko.

I po prvi put, otvorili su
ženama vrata znanosti.

Članove su poticali
da dovode svoje žene,

kćeri i sestre na sastanke
Britanske udruge,

i dok se od žena očekivalo da prisustvuju

samo javnim predavanjima i
događanjima poput ovoga,

one su se počele uključivati
i u znanstvene sjednice.

Britanska će udruga kasnije biti prva

među glavnim nacionalnim
znanstvenim organizacijama u svijetu,

koja će žene priznati
kao punopravne članice.

[Financiranje znanosti]

Do 19. stoljeća,

od prirodoslovnih filozofa
očekivalo se da sami plaćaju

troškove svojih istraživanja.

Povremeno, dodjeljivale su se nagrade,

poput one koju je dobio
John Harrison u 18. stoljeću,

zbog rješavanja tzv.
problema longitude,

ali nagrade su dodjeljivane
samo nakon pronalazaka,

kad su uopće dodjeljivane.

Prema savjetu Kluba filozofskog doručka,

Britanska udruga počela je
koristiti dodatne prihode

ostvarene kroz sastanke,
za podupiranje

istraživanja u astronomiji, istraživanja
morskih mijena i ribljih okamina,

istraživanja u brodogradnji,
i u mnogim drugim područjima.

Ove su potpore ne samo dopuštale

manje imućnim ljudima da istražuju,

već su poticale i mišljenje
izvan ustaljenih okvira,

umjesto tek nastojanja da se riješi
neko unaprijed postavljeno pitanje.

Na koncu, Kraljevsko društvo

i znanstvena društva iz drugih zemalja
slijedila su taj primjer,

i to je postalo - nasreću, postalo je -

glavnina današnjeg znanstvenog miljea.

Tako je Klub filozofskog doručka

pripomogao izumiti
modernog znanstvenika.

To je junački dio priče o njima.

Postoji i njeno naličje.

Nisu predvidjeli barem jednu posljedicu

svoje revolucije.

Silno bi ih obeshrabrila

današnja razdvojenost
znanosti i ostatka kulture.

Zaprepašćujuće je uvidjeti

da svega 28% odraslih Amerikanaca

pokazuje barem elementarnu
razinu znanstvene pismenosti,

što je provjeravano jednostavnim
pitanjima poput:

"Jesu li ljudi i dinosauri
istodobno nastanjivali Zemlju?", ili:

"Koliki je dio Zemlje
prekriven vodom?".

Jednom kad su znanstvenici postali
pripadnici neke stručne skupine,

polako su se udaljavali od nas ostalih.

Ovo je nenamjerna
posljedica revolucije

koja je započela s
našom četvoricom prijatelja.

Charles Darwin je rekao:

"Ponekad mislim da su
šire i pristupačnije rasprave

gotovo jednako važne
za napredak znanosti

kao i izvorno djelo."

Zapravo, "Porijeklo vrsta" napisano je

za široku publiku,

i bilo je vrlo čitano
čim je objavljeno.

Darwin je znao ono
što smo mi, čini se, zaboravili,

da znanost nije samo za znanstvenike.

Hvala vam!

(Pljesak)