Hans Rosling pokazuje najbolje statističke podatke koje ste ikad vidjeli

Nikada niste vidjeli ovako predstavljene podatke. Sa dramatičnošću i žustrinom sportskog spikera, statistički guru Hans Rosling oduzima ugled mitovima o takozvanom ''svijetu u razvoju''.

Prije nekih deset godina, uzeo sam si za zadatak da podučavam globalnom razvoju

studente dodiplomskog studija u Švedskoj, i to nakon što sam proveo

oko dvadeset godina zajedno sa afričkim institucijama izučavajući problem gladi u Africi,

tako da se od mene nekako očekuje da znam ponešto o svijetu.

I počeo sam sa predavanjima, na našem Medicinskom fakultetu pri Karolinska Institutu, prvo

kursom za dodiplomce, nazvanim Globalno Zdravlje. Ali kada vam se

pruži takva prilika, malo se unervozite. Pomislih, ovi studenti

koji nam pristižu ustvari imaju najveće ocjene koje se mogu dobiti

u švedskom sistemu višeg obrazovanja--tako da možda znaju sve

čemu ću ih podučavati. Tako da sam uradio blic kviz prije no što su došli.

I jedno od pitanja iz kojeg sam ponajviše naučio jeste ovo:

''Koja zemlja ima najvišu stopu smrtnosti djece od ovih pet parova?''

A parove sam sastavio tako da u svakom paru zemalja,

jedna od njih ima dvostruko veću stopu smrtnosti djece nego druga zemlja što znači da

je mnogo veća razlika nego neizvjesnost podataka.

Vas neću testirati, ali to je Turska

koja ima najvišu stopu, Poljska, Rusija, Pakistan i Južnoafrička Republika.

I evo koje rezultate sam dobio od švedskih studenata. Rezultate sam uradio tako

da sam dobio interval pouzdanosti, koji je poprilično ograničen, što je mene naravno

usrećilo: 1.8 tačnih odgovora od ukupnih pet. To znači da

je tu bilo mjesta za rad za jednog profesora internacionalnog zdravlja--

(smijeh) i mjesta za moju obuku.

Ali jedne kasne večeri, dok sam sastavljao izvještaj

ustvari sam shvatio moje otkriće. Pokazao sam

da švedski vrhunski studenti prema statističkim podacima znaju značajno manje

o svijetu nego čimpanze.

Smijeh

jer bi čimpanze dale pola tačnih odgovora da sam im dao

dvije banane koje predstavljaju Šri Lanku i Tursku. Bili bi u pravu u barem pola slučajeva.

Ali za razliku od njih, studenti ne bi. Za mene problem ne predstavlja neznanje,

nego već smišljene ideje.

Takođe sam uradio isto, ali ne tako etično istraživanje sa profesorima na Karolinska Institutu

Smijeh

-- koji dodjeljuju Nobelovu nagradu za medicinska postignuća,

i oni su imali neriješen rezultat sa čimpanzama.

Smijeh

Tada sam shvatio da stvarno postoji potreba za komunikacijom

jer podaci o tome šta se događa u svijetu

i podaci o zdravlju djece u svakoj pojedinoj zemlji su opštepoznati.

Napravili smo ovaj program koji to predočava ovako: svaki krug predstavlja zemlju.

Ova zemlja ovdje je Kina. Ovo je Indija.

Veličina kruga predstavlja populaciju,i na ovu osu ovdje sam stavio stopu plodnosti.

Jer studenti, kako oni kažu

kad gledaju na svijet, i kada sam ih ja upitao:

''Šta stvarno mislite o svijetu?''

Prvo sam otkrio da je udžbenik ustvari Tintin strip.

Smijeh

Pa su oni odgovorili: ''Svijet je i dalje 'mi' i 'oni',

pod 'mi' misle na Zapadni svijet a 'oni' su Zemlje trećeg svijeta.

''A šta mislite kad kažete zapadni svijet?'', rekoh.

''Pa, to je dug život i mala porodica, a Zemlje trećeg svijeta imaju kratke živote i velike porodice.''

I evo šta sam ja ovdje prikazao. Ovdje sam stavio stopu plodnosti: broj djece po ženi,

jedno, dvoje,troje,četvero, pa sve do osmero djece po ženi.

Imamo vrlo dobre podatke od 1962., pardon, 1960-te, o veličini porodica u svim zemljama.

Mogućnost za pogrešku je poprilično sužena. Ovdje sam stavio prosječni životni vijek pri rođenju,

od nekih 30 do 70 godina u nekim zemljama.

A 1962, imamo grupu zemalja,

industrijaliziranih zemalja, i one su imale male porodice i duge živote.

A ovo ovdje su bile zemlje u razvoju:

imale su velike porodice i relativno kratke živote.

E, šta se dogodilo od 1962. godine pa nadalje? Želimo da vidimo promjenu.

Jesu li studenti u pravu? Da li su to ustvari i dalje dva različita tipa zemalja?

Ili jesu li ove zemlje u razvoju osnovale manje porodice i oni žive ovdje?

Ili imaju dulje živote i žive ovdje gore?

Da vidimo. Zaustavili smo svijet. Ova statistika koja nam je dostupna je

statistika UN-a. Idemo. Možete li vidjeti ono ondje?

To je Kina tamo, kreće se prema boljem zdravlju tamo, tu se poboljšava.

Sve zemlje Latinske Amerike, obojene u zeleno se miču prema manjim porodicama.

Ove žute ovdje su arapske zemlje,

i one imaju veće porodice, ne, ne-- imaju dulje živote, ne veće porodice.

Afrikanci su ovi zeleni ovdje dolje. I dalje ostaju tu.

Ovo je Indija. Indonezija se kreće veoma brzo.

Smijeh

A osamdesetih godina, imate Bangladeš i dalje među afričkim zemljama.

Ali sada, Bangladeš - to je čudo šta se dogodilo osamdesetih,

imami promoviraju planiranje porodica.

Pomjeraju se u taj ćošak. A devedesetih godina, imamo užasnu epidemiju virusa HIV

koja znatno spušta životni vijek pojedinh afričkih zemalja

a sve ostale zemlje se pomjeraju u taj ćošak,

gdje imamo dulje živote i male porodice, i imamo potpuno novi svijet.

Aplauz

Dopustite mi da napravim direktno poređenje između Sjedinjenih Američkih Država i Vijetnama.

1964.: SAD su imale manje porodice i dug život;

Vijetnam je imao velike porodice i kratke živote. I evo šta se događa:

podaci tokom rata pokazuju da uprkos svim smrtnim gubicima,

primjećujemo poboljšanje, odnosno povećanje životnog vijeka. Do kraja godine,

planiranje porodica je krenulo u Vijetnamu i odlučili su se za manje porodice.

A SAD,tu gore, su se odlučile za dulji život,

održavajući veličinu porodice. A u osamdesetim,

odriču se komunističkih ideja i odlučuju se za tržišnu ekonomiju,

koja se pomjera brže od društvenog života. Zato danas, u Vijetnamu

imamo isti životni vijek i istu veličinu porodice 2003. godine,

kao što je bila u SAD-u 1974., pri završetku rata.

Mislim da svi mi - ukoliko ne gledamo u podatke -

potcjenjujemo ogromnu promjenu u Aziji, koja je

ustvari prvo bila društvena, pa tek onda ekonomska promjena.

Haj'd da pogledamo jedan drugi način na koji možemo predstaviti

raspodjelu u svijetu prihoda. Ovo je svjetska rapodjela prihoda ljudi.

Jedan dolar, deset dolara ili stotinu dolara na dan.

Ne postoji više praznina između bogatih i siromašnih. To je mit.

Ovo je mala hrpa ovdje. Ali čitavim putem imamo ljude.

A ako pogledamo gdje završavaju prihodi --prihodi--

ovo je 100 % od svjetskog godišnjeg prihoda. A najbogatijih 20 %,

od toga uzimaju nekih 74 %. A najsiromašnijih 20 %,

uzimaju oko 2 %. Ovo pokaziva da je koncept

zemalja u razvoju veoma sumnjiv. Razmišljamo o pomoći,

kao da ovi ljudi pomažu ove ljude ovdje. Ali u sredini,

imamo većinu svjetske populacije, i oni sada imaju 24 % prihoda.

O tome smo čuli i na drukčije načine. A ko su ovi?

Gdje su različite zemlje? Mogu vam pokazati Afriku.

Ovo je Afrika. 10 % svjetske populacije, većina u siromaštvu.

Ovo je OECD (Organizacija zemalja za ekonomsku saradnju i razvoj). Bogate Zemlje. Klub zemalja UN-a.

I one su ovdje na ovoj strani. Poprilično podudaranje između Afrike i OECD-a.

Ovo ovdje je Latinska Amerika. Ima sve na planeti Zemlji,

od najsiromašnijih do najbogatijih.

Povrh svega ovoga, možemo staviti Istočnu Evropu, zatim istočnu Aziju,

te Južnu Aziju. Kakvo je stanje bilo ako bismo se vratili kroz vrijeme,

do neke 1970.? Tada je bila veća ova hrpa.

Ovdje vidimo da su većina onih koji su živjeli u siromaštvu Azijci.

Problem svijeta je tada bio siromaštvo Azije. Ali ako sada svijet malo naprijed pomjerimo,

vidjet ćete da porastom stanovništva, stotine

miliona Azijaca izlazi iz okvira siromaštva, a neki drugi

ulaze u taj isti okvir, i evo koji pater dobijamo danas.

Najbolje razmatranje iz Svjetske Banke je da će se ovo dogoditi,

te da više nećemo imati podjeljen svijet. Imat ćemo većinu ljudi u sredini.

Naravno, ovo ovdje je logaritamska skala,

ali naš koncept ekonomije je rast uz postotak. Na to gledamo kao

na mogućnost povećanja procenta. Ako ovo promijenim, i uzmem

(BDP) bruto domaći proizvod po osobi umjesto porodičnih prihoda, i ove

individualne podatke promijenim u regionalni bruto domaći proizvod,

a regije spustim ovdje dolje gdje je veličina kruga i dalje stanovništvo.

Ovdje imate OECD (Organizacija zemalja za ekonomsku saradnju i razvoj), i imate subsaharsku Afriku,

a ovdje skinemo arapske zemlje,

bilo afričke ili azijske, i stavimo ih odvojeno,

zatim proširimo ovu osu, dodamo novu dimenziju,

dodavajući društvene vrijednosti i opstanak djece.

Sada, imamo novac na toj osi, i vjerovatnoću da djeca tu prežive.

U nekim zemljama, 99.7 % djece do pet godina preživi;

u nekim drugim, samo 70%. A ovdje se čini da imamo jaz

između OECD-a, Latinske Amerike, istočne Evrope, istočne Azije,

arapskih zemalja, južne Azije i subsaharske Afrike.

Ravnomjernost je veoma jaka između opstanka djece i novca.

Ali hajd' da podijelim subsaharsku Afriku. Zdravlje je tu, a bolje zdravlje tu gore.

Mogu ići ovdje i podijeliti subsaharsku Afriku na sve njene zemlje.

Kada se raspukne, veličina kruga koji predstavlja zemlju predstavlja stanovništvo.

Sijera Leone je tu dolje. Mauricijus je gore. Mauricijus je prva zemlja

koja je ukinula granice trgovanja, te tako mogla prodavati svoj šećer.

Pod istim uslovima kao ljudi Evrope i Sjeverne Amerike su mogli prodavati svoj tekstil.

Postoji velika razlika među zemljema Afrike. Gana je ovdje u sredini.

U Sijera Leoneu, humanitarna pomoć.

Ovdje u Ugandi, pomoć pri razvoju. Ovdje--možete ulagati, tamo -

možete otići na odmor. Ogromne varijacije postoje

u samoj Africi kojih često nismo ni svjesni.

Ovdje mogu podijeliti Južnu Aziju. Indija je veliki krug u sredini.

Ali ogromna je razlika između Šri Lanke i Afganistana.

Mogu podijeltiti arapske zemlje. Kakvo je stanje kod njih? Ista klima, ista kultura,

ista religija. Ogromna razlika. Čak i između komšija.

U Jmenu građanski rat. Ujedinjeni Arapski Emirati, novac koji je jednako i dobro potrošen,

ali mit ostaje. Mit koji uključuje svu djecu stranih radnika koji su u zemlji.

Podaci su ponekad bolji nego što mislite. Mnogi ljudi se žale na podatke.

Postoji moguća nesigurnost u podatke, ali ipak možemo vidjeti razliku:

Kambodža, Singapur. Razlike su mnogo veće

nego što je slabost podataka. Istočna Evropa:

Sovjetska ekonomija dugo vremena, ali nakon deset godina

ishod je puno, puno drukčiji. A ovdje je Latinska Amerika.

Danas, ne morate ići na Kubu da biste našli zdravu državu u Latinskoj Americi,

Čile će imati nižu stopu smrtnosti djece nego Kuba u samo nekoliko sljedećih godina.

A ovdje imamo zemlje sa visokim prihodom u OECD-u.

A ovdje dobijemo čitavu shemu svijeta,

koja je manje-više ovakva. Pa ako pogledamo kako

svijet izgleda-- svijet se šezdesetih počinje pomjerati.

Ovo je Mao Cetung. On je donio zdravlje u Kinu. I onda je umro,

A zatim Deng Xiaoping stiže i donosi novac u Kinu, i ponovo ih vraća u kolosijek.

Vidjeli smo kako se zemlje pomjeraju u različitim pravcima kao ova,

tako da je veoma teško naći zemlju koja bi poslužila kao primjer

koji pokazuje cjelokupnu shemu svijeta.

Volio bih vas dovesti do ove tačke ovdje, 1960. godine.

Volio bih da uporedim Južnu Koreju, ova ovdje, sa Brazilom,

ovo ovdje. Ovdje nemam oznake. i volio bih još porediti Ugandu,

koja je ovdje. I mogu to ubrzati, ovako.

Možete vidjeti kako Južna Koreja veoma, veoma brzo napreduje,

dok je Brazil znatno sporiji.

Ako se vratimo nazad, ovdje, te ako im pokažemo putanju,

opet možete vidjeti da je brzina razvoja

veoma, veoma različita, i države se manje-više kreću

u istom omjeru kao novac i zdravlje, ali čini se da se mnogo brže pomjerate

ako ste zdravi, a ne ako ste bogati.

Kako bismo vam to pokazali, pogledajmo putanju Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Došli su odavde, iz zemlje minerala. Imaju velike rezerve nafte,

imaju mnoštvo novca, ali zdravlje ne može biti kupljeno u supermarketu.

U zdravlje morate ulagati. Morate školovati djecu.

Morate obučavati zdravstveno osoblje. Morate educirati stanovništvo.

Šeik Sajed je to poprilično dobro odradio.

Uprkos padu cijena nafte, doveo je zemlju do ove tačke gore.

Zbog svega ovoga imamo svijet koji ide jednakim kolosijekom,

gdje sve zemlje teže da iskoriste novac

bolje no što su ga koristile u prošlosti. Ovakva je situacija

ukoliko se gledaju prosječni podaci jedne zemlje. To izgleda ovako.

Ali, veoma je opasno koristiti prosječne podatke, jer postoji ogromna razlika

unutar samih granica države. Pa ako ovdje pogledate, možete vidjeti

da je Uganda danas na onom mjestu gdje je bila Južna Koreja 1960. Ako podijelim Ugandu,

primjetit ćemo velike razliku. Ovo su raspodijeljene petine u Ugandi.

Najbogatijih 20 % u Ugandi su ovdje.

Najsiromašniji su ovdje. Ako podijelim Južnu Afriku, ovako izgleda.

Ako se osvrenemo na NIger, gdje je bila užasna glad,

to izgleda ovako. 20% majsiromašnijih u Nigeru su ovdje,

a 20 % najbogatijih u Južnoj Africi su ovdje,

a mi se još uvijek raspravljamo o rješenjima potrebnim za Afriku.

Afrika ima sve što i ostali svijet. I ne možete

raspravljati o univerzalnim rješenjima i strategijama za HIV virus za ovu petinu ovdje

u poređenju sa ovom petinom dolje. Poboljšanje svijeta se mora staviti

u isti referentni okvir, i nije toliko važno da ga imamo

samo na regionalnom nivou. Moramo biti mnogo detaljniji.

Uvidjeli smo da se studenti veoma uzbude kada mogu koristiti ovo.

Te čak kako mnogi političari i korporacijski sektor žele vidjeti

kako se svijet mijenja. Ali, zašto ovo ne uzima maha?

Zašto ne koristimo podatke koje imamo? Imamo podatke Ujedinjenih Nacija,

u nacionalnim statističkim agencijama

i na univerzitetima i nevladinim organizacijama.

Ne uzima maha jer se podaci sakrivaju u bazama podataka.

Imamo i javnost, imamo i internet, ali još ih nismo efektivno iskoristili.

Sve te informacije o tome kako se mijenja svijet

ne uključuju statistike sponzorirane od strane javnosti. Postoje neke web stranice

kao ova, znate, ali one dobiju prihoda od baze podataka,

pa na podatke stavljaju cijene i glupe šifre i imaju glupu statistiku.

Smijeh & Aplauz

Ali ne ide to tako. Šta nam je potrebno? Imamo baze podataka.

Nije nova baza podataka to što nam treba. Imamo sve više i više

novih alata za dizajn. Tako da smo mi započeli

sa neprofitnim poduhvatom koji povezuje podatke sa dizajnom,

koji smo nazvali Gapminder, naziv smo uzeli iz londonskog podzemlja, u kojem koriste sličan izraz.

Tako da smo mislili da je Gapminder prihvatljiv naziv.

Tako smo počeli sa izradnjom programa koji bi mogao povezivati podatke na ovaj način.

I nije uopšte bilo tako teško. Nekim ljudima su trebale godine, a mi smo odradili animacije.

Možete uzeti čitav set podatak i staviti ih ovdje.

Iznosimo podatke pojedinih oraganizacija UN-a.

Neke zemlje pristaju na to da njihove baze podataka mogu putovati svijetom,

ali što nam uistinu treba je, naravno, opcija pretrage,

u kojoj možemo podatke kopirati tako da su lahki za pretragu

i da ih takve predstavimo svijetu. I šta čujemo kao reakciju?

Uradio sam antropolšku analizu glavnih statističkih jedinica. Svi kažu:

''To je nemoguće. To se ne može uraditi. Naše informacije su tako svojstveno

detaljne, tako da se ne mogu pretraživati kao što se druge mogu pretraživati.

Ne možemo tek tako dati naše podatke studentima, niti svjetskim poduzetnicima.''

Ali je ovo upravo ono što bismo voljeli vidjeti, zar ne?

Podaci finansirani od strane javnosti su ovdje dolje

A mi bismo voljeli da ove informacije isplivaju na Internet.

Glavna prekretnica je da ove podatke učinimo pretraživim, a onda bi ljudi

koristili različite dizajnerske alate kako bi ih animirali.

A ja za sve vas imam dobre vijesti. Vijesti da sadašnji upravnik

UN-ovog odjela za statistiku ne smatra to nemogućim.

On samo kaže: ''Mi to možemo uraditi.''

Smijeh

Poprilično pametan lik, zar ne?

Smijeh

Možemo vidjeti dosta dešavanja na polju podataka u nadolazećim godinama.

Distribuciju prihoda ćemo moći posmatrati na jedan sasvim drugačiji način.

Ovo je distribucija prihoda Kine, 1970. godine,

zatim distribucija prihoda SAD-a, iste godine.

Gotovo da nema preklapanja. Gotovo da nema preklapanja. I šta se dogodilo?

Ono što se desilo je činjenica da Kina raste, nije više isto,

i to se pojavljuje ovdje, izdižući se iznad SAD-a.

Skoro kao duh, zar ne?

Smijeh

To je poprilično zastrašujuće. Ali ja mislim da je veoma važno imati sve ove informacije.

Zaista moramo to da vidimo. I umjesto da gledamo u ovo,

volio bi da sumiram sve posmatrajući korisnike interneta u odnosu na 1000 stanovnika.

Pomoću ovog programa, imamo pristup za 500 varijabli iz različitih zemalja, veoma lagano.

Treba malo vremena da se ovo promjeni,

ali na ovim osama ovdje, možete, i to veoma lagano, dobiti koju god varijablu želite.

A mi želimo da dobijemo pristup bazama podataka,

da ih učinimo pretraživim, i poslije toga ih pretvorimo u

grafički format kako bi ih svi momentalno razumjeli.

Ali statističarima se to ne sviđa, jer kako kažu

ovo neće odslikavati realnost; moramo imati statističke, analitičke metode.

Ali ovo je samo proizvođenje hipoteza.

Završavam sa svijetom. Internet dolazi.

Broj internet korisnika raste ovako. Ovo je Bruto domaći proizvod po osobi.

A ovo su nove tehnologije što nam dolaze, ali ipak je čudesno kako se odlično

uklapaju sa privredom zemalja. Zbog toga kompjuter od 100 dolara

će biti važna stvar. Sve u svemu, to je dobra namjera.

Čini se kako se svijet dovodi u jednu ravan, zar ne? Ove zemlje

pomjeraju standarde ne samo u privredi i bit će veoma interesantno

pratiti ovo kroz godine, što bi ja želio da vi svi možete

sa javno sponzorisanim podacima. Hvala vam velika.

Aplauz