-
Ja sam Uhtred,
sin Uhtredov,
-
Zakleo sam se Alfredu i
porazio Sigefrida i Erika.
-
Ali braæa su se vratila iz prognanstva
i sa velikom vojskom zauzeli Lunden.
-
Alfred je poslao sveštenike da
pregovaraju sa Severnjacima...
-
Otac Pyrlig je
nekada bio ratnik.
-
Nastavljajuæi svoju misiju
da bude kralj svih Engleza.
-
Udaæu se? Koji od
vas je Aethelred?
-
Iz onoga što znam, Alfred nije
mogao da izabere veæu budalu.
-
Na kraju, oslobodio
sam moju sestru, Thyru,
-
moj prijatelj Beocca
je pronašao ljubav.
-
Plašim se da si postala neko bez koga
ne mogu da živim. Ne plaši se više.
-
Dok ja, pronalazim sebe
prièajuæi sa mrtvacem
-
i želeæi da verujem svaku
reè koju je izgovorio.
-
Kaže da bi ja trebalo da
budem kralj Wessexa a ti,
-
ti trebaš biti kralj takoðe. Kralj
Mercie. Kralj Saxonaca i Danaca.
-
Èemu smo upravo svedoèili,
veruješ da je istina?
-
Sada, moram odluèiti
gde leži moja lojalnost.
-
Ne zaboravi, odrastao si kao
Danac. Sve je sudbina!
-
Prevod i
Shirkan
-
Jedva si se namokrila, ženo!
-
Živela si sa Saksoncima predugo!
Kako da se kupam u prljavoj vodi?
-
Voda je dobra.
Daleko smo od grada.
-
Zakasniæemo na venèanje.
-
Razmišljao sam o èoveku u
grobu, Bjorn. Uhtred, ne.
-
Ne želiš da budeš kraljica?
Od Bebbanburga, da.
-
Uživajmo u ranom
jutru. Nas dvoje.
-
I lovaèka družina.
-
Ko je to? To je Aethelred.
- Gospodar Mercije.
-
Uhtrede od Bebbanburga! Proèulo
si da si nestao. Aethelred.
-
Vidim da ste uspeli da izvuèete
vašu glavu iz kraljeve guzice.
-
Trenutno, on spava.
-
Kralj ima pitanja u vezi tvoje
lojalnosti. To je njegov naèin.
-
I rekao mi je da ste
povezani sa paganskim Dancima.
-
Kao ova ovde.
-
Uhtred, potrebni smo negde drugde. Da
li je potreban izmeðu vaših nogu, draga?
-
Voljno, ljudi.
-
Ne bi se usudio. Šta,
da ti odseèem nos?
-
Mislim da bih mogao.
Uhtred, potrebni smo.
-
Lord Uhtred, pustiæete
Gospodara Aethelreda da ide.
-
Molim vas. Gospodjice,
izvinjavam se u ime mog gospodara.
-
Ne, ne izvinjava se! Ne? Može biti
krvoproliæa ovde. Svi smo pogrešili
-
i svi smo ponosni.
-
Èovek govori istinu.
-
Ponašaš se kao
da još uvek sisaš.
-
Nauèiæeš da poštujes jednog
dana, siguran sam. Gospodaru.
-
Gotovo je, zar ne? Jeste!
-
Imam kraljevo poverenje!
To je upozorenje!
-
Želim ga mrtvog. Još je rano.
-
Siguran sam da æe ga Alfred
vremenom preferirati mrtvog,
-
ali on zna njegovu vrednost. On je
ništa osim paganina. Uhtred ubija Dance.
-
Ubija dance,
preživeo je roblje.
-
Èuva živote dece i
miševa, bez sumnje.
-
Èak i moja buduæa
žena ga hvali.
-
Ostavi nas.
-
Ne svidja mi se i ja
se ne svidjam njemu.
-
Od momenta kada smo se
upoznali. Pretnja si, gospodaru.
-
I on je isti.
-
Naša nada leži
u zemlji Danaca.
-
Sa sreæom, nemiri æe rasti.
Mir nije u njihovoj prirodi.
-
Želiš rat, Aldhelm? Kao
Mercijanac, gospodaru,
-
šta ja želim je da Aethelred
bude krunisani kralj Mercije.
-
A onda, Wessexa.
-
Zašto ne?
-
Želimo Alfreda mrtvog,
-
a da bi se to dogodilo
uskoro biæe nam potreban rat.
-
Kako izgledamo?
-
Kao iz kraljevske porodice.
-
Aethelflaed je
sreæna mlada dama.
-
Ja sam svedok. Biæete zajedno,
da se nikada ne rastanete,
-
povezani kao muž
i njegova žena.
-
I molitva? Ne znam
ni jednu molitvu!
-
Ja æu izgovoriti molitvu.
-
Hild. Molim te.
-
Molimo se da Bog i svi njegovi
sveci i svi njegovi anðeli u raju,
-
da se nasmeju i blagoslove vas. Molimo
se da ovaj spoj Dankinje i Saxonca
-
pokaže da je ovo
zemlja za sve ljude.
-
Pod jednim Bogom. Pod
jednim Bogom, naravno.
-
Amin. Amin.
-
Kada æeš mu reæi šta je
Sihtric video? Da je duh laž.
-
Ako mu kažem, prièaæe.
I Sigefrid æe èuti.
-
Moraju da misle
da mi verujemo.
-
Uživam u još jednom veèanju.
Kraljevskom venèanju, naroèito.
-
To je melem za dušu
Uzbuðenje, luksuz.
-
Aethelwold, još uvek sam neodluèan,
tako da ne pominji prièajuæe leševe.
-
Plemiæi su putovali preko mora,
iz daleka kao što je Frankia,
-
samo da bi videli
prelepu Aethelflaed
-
kako se udaje za ovog
hlebopudinga od momka. Taèan opis.
-
U nastavku, zaskoèivaæe
kraljevu æerku cele noæi.
-
Aethelwold, biæeš tih. To je istina.
Biæeš tih. Ili æeš uraditi šta, Ircu?
-
Ubiti te na spavanju.
-
Prelepa je. Predobra je
za njega. Zašto odlažemo?
-
Da li je Sihtric video nešto pored
groba? Sihtric nije video ništa.
-
Smem li da kažem da
izgledate prelepo.
-
Bog gleda na mene, sa
uslugom koju ne zaslužujem.
-
Bože u tvom raju, ponizno
se okupljamo pred tobom
-
na ovaj dan
zahvalnosti i proslave.
-
Ako vam ne smeta!
-
Poenta je jednostavna,
sva moæ, sva bogatstva,
-
sva zemlja koja može pripadati
tebi, sad pripada njemu.
-
Da ga udarim? Da! Da, u
svakom sluèaju, udari me.
-
Ali u tvom srcu, u tvojim grudima,
znaš da govorim istinu. Da, udari ga.
-
Sve što æu reæi, opet, je
to da mrtvac govori istinu.
-
Gospodaru? Neki
kažu da je to izdaja.
-
Ne, ne, ovo venèanje
je izdaja. Gospodaru?
-
Ovo venèanje je izdaja Wessexa
i svih ljudi Wessexa. Znaèi ti?
-
Kralj treba da umre, imam
jako i zakonito pravo.
-
Sada, Alfred radi na
novoj liniji naslednika.
-
Izvinite, Gospodaru Uhtred.
Odlazi. Ja sam Osferth.
-
Ti si monah, beba
monah. Odlazi.
-
Gospodaru, vi... vi ste
poznavali mog ujaka, gospodaru.
-
Njegovo ime je Leofric.
Leofric je bio sjajan èovek.
-
Ti si Alfredovo kopile.
-
Ne, ali ja, želim da vam se pridružim,
budem uz vas, kao što je moj ujak bio.
-
Ne, nije nam potreban
monah. Kao ratnik.
-
Gospodaru, želim da
vam služim kao ratnik.
-
Uhtred? Uhtred, traže te.
-
Kralj! Uživajte
u svadbenoj gozbi.
-
Ti! Pronaði me opet.
Ponesi maè i ostavi krst.
-
Hvala, moj gospodaru. Hoæu.
-
Gospodaru.
-
Gospodaru. Viðen si. Viðen gde,
gospodaru? Napuštajuæi Winchester.
-
Napuštajuæi Wessex, ulazak u Saxonsku
Merciu i prelazeæi put Watling.
-
Odlazak u zemlju Danaca, Uhtred.
Siguran sam da imaš objašnjenje.
-
Verujem da æemo èuti istinu.
Kakav posao imaš u zemlji Danaca?
-
Kraljev posao.
Gospodaru, vaš posao.
-
Sreæni ste da prièam
u ovom društvu?
-
Slobodno, zašto ne?
-
Lunden je zauzet, od
Severnjaka, Sigefrida i Erika.
-
Nikad! Ko kaže? Dali se
moja usta nisu pomerila?
-
Sigefrid i Erik su u Frankiji.
Bili su, sada nisu, gospodaru.
-
Imaju flotu u Beamfleotu,
imaju vojsku u Beamfleotu,
-
od kojih je nekoliko otplovilo
uzvodno i zauzelo Lunden.
-
Ako je ovo istina, ne može biti
dopušteno. Lunden pripada Merciiji.
-
Prigušiæe reku.
Hoæe, gospodaru.
-
Sa poštovanjem,
gospodaru Uhtred,
-
još niste objasnili zašto
ste prešli u zemlju Danaca.
-
Nikad ne mogu da
zapamtim tvoje ime.
-
Ja sam Aldhelm, ja sam komandir
Aethelredove kuæne garde.
-
Želite li da zapišem?
Odgovoriæeš, Uhtred.
-
Pozvan sam u zemlju Danaca,
gospoðo, u Padintune.
-
I tamo sam upitan da se
pridružim Sigefridu i Eriku.
-
Ponuðeno mi je Kraljevstvo Mercije.
A tvoj odgovor? Ovde je, zar nije?
-
Rekao bih da je
odgovarao dosta.
-
Uhtred, nisam te videla u
crkvi, nadam se da si bio tamo.
-
Bio sam, gospoðice.
Naravno da sam bio.
-
I smem li da kažem koliko
ste lepi danas. Hvala.
-
Draga, raspravljamo pitanja od
znaèaja. Da, èula sam, gospodaru.
-
Pa, da li Severnjaci nameravaju da
ostanu u Lundenu ili èekaju otkup?
-
Fer pitanje. Pored Uhtredove
lojalnosti, to je jedino pitanje.
-
Mi æemo ponuditi pregovore. Upravo
tako. Kada se proslave završe,
-
ti, zajedno sa Aethelredom,
æeš otiæi u Lunden.
-
U najmanju ruku, možeš proceniti
njihovu snagu i brojeve.
-
Odlièan put napred, gospodaru. Mada
da si ubio braæu u Northumbriji,
-
nebi došlo do ovog dogaðaja.
-
Gospodaru, smem li da pitam kakva
pogodba je napravljena u Northumbriji?
-
Da dopustite braæi da
odu sa svojim životima?
-
Uhtred mi je isprièao prièu.
Pobedio je Sigefrida u bitci,
-
ali ga je poštedio
uz uslov da ode.
-
Uradio je to da saèuva
živote svojih ljudi.
-
To se zove pregovor,
gospodaru Aldhelm.
-
I sada, trpimo posledice
njegovog pregovaranja.
-
Odluke se donose i i
posledice prate. To je naèin.
-
Naš zadatak je da
se nosimo sa ovim.
-
Za vašu mudrost, gospodaru.
-
Draga. Nije na tebi da
se ukljuèujes u razgovore
-
koje su od formalne važnosti.
-
Razmatrali smo pitanja
teritorije i rata.
-
Gospodaru, interesuju me ta
pitanja, otac me je uvek ohrabrivao.
-
Više nisi kraljeva æerka.
-
Ti si moja žena.
-
Mene æeš slušati.
Delikatna si.
-
Zanimljivo mi je. Èesto bih razgovarala
sa kraljem. Sada si od Mercije.
-
Sada si moja kraljica.
A ti misliš da si kralj?
-
Zovem te kraljicom
jer mi toliko znaèiš.
-
Ne svidja mi se
tvoj ton ni optužbe.
-
Ono što bih želeo...
-
si ti, na stomaku, na krevetu.
-
Gospodaru? Tvoj
muž želi da te jaše.
-
Leæi æes na stomak.
-
Šta je ovo?
-
Neposlušnost? To je
konfuzija, gospodaru.
-
Treba li da te
predam nazad Wessexu?
-
Neiskorišæena, ali,
narušena? Ne bi se usudio.
-
Videæemo. Gospodaru!
-
Ja sam tvoja žena.
-
Dobar dan.
-
Bio je. Ipak, drago mi
je da je gotov. Gospodaru!
-
Ako mogu imati kratku reè?
-
Gospoðo, uzeæe samo momenat.
-
Budite sigurni da hoæe,
Odda. Kralj je umoran.
-
Gospodaru.
-
Plašim se da ste potcenili Uhtreda.
Daleko je naš najuspešniji ratnik
-
i bio je samo lojalan. Odda,
raspravljali smo o ovome mnogo puta.
-
Zakleo se a i dalje se
ponaša kao svoj èovek.
-
Malo je neoprezan s
vremena na vreme, da.
-
Uhtred je prešao u zemlju Danaca bez
da se posavetuje sa vama ili sa mnom!
-
Tolerišem njegovo ponašanje samo
zato što je naš najuspešniji ratnik.
-
Ali da nije prešao put, gospodaru,
ne bismo znali za pad Lundena.
-
Ne sumnjajte, na momente,
Uhtred Ragnarson ima ambicije.
-
On je iskušen ovom
ponudom od Severnjaka.
-
A ipak, on je ovde,
gospodaru. Radi šta?
-
Špijunira? Èeka?
-
Da li je dobrovoljno dao informacije
pre nego što je primoran? Ne, nije.
-
Ne, gospodaru.
Zapitaj se zašto.
-
Rekao sam mnogo puta.
-
Da ima maè pre bi se
rukovao nego sudario sa njim
-
ali on nije pobožan
i nikada neæe biti.
-
Želim ti laku noæ i odmor,
Odda, oèito ti je potreban.
-
Šta te muèi, brate?
-
Uhtred, sumnja u
mrtvaca. Misliš?
-
Da.
-
Trebali smo da mu priðemo
èovek na èoveka, sa èasæu.
-
Misliš da zna da je ovo trik?
-
Da.
-
Možda. Ne znaš.
-
Ne.
-
Ah.
-
Kako je bol? Isti. Konstantan.
-
Podseæa me da sam živ.
-
Da treba da živim.
-
Ako Uhtred zna
da je Bjorn laž,
-
onda æe doæi, sa
Alfredovom vojskom. Da.
-
Pa, moæi æu da ga
ubijem nakon svega.
-
Ako želimo, postoji naèin
da podignemo najveæu vojsku
-
koju su ove obale ikada
videle. Može biti gotovo.
-
Reka Temes bi bila puna
brodovima, Dancima i Severnjacima.
-
Sve što je potrebno
je da budemo pametni.
-
I strpljivi. Strpljivi?
-
Biæe krvi za
prosipanje, brate.
-
Ali ovako, možemo
biti kraljevi svega.
-
Ne Guthrun. Ne Aethelred.
-
Ne Alfred.
-
Ne Uhtred.
-
Kažu da je Lunden opasan.
-
Jeste, ali Lunden je
ispunjen svakom vrstom života.
-
Èuo sam da žene ne
hodaju ulicama neèuvane,
-
tela su nadjena u reci svakodnevno. Dva
puta dnevno, svuda i sa svakom plimom.
-
Lunden nije Winchester, ali jedna
godina ovde je vredna deset bilo gde.
-
Zašto onda ne živiš ovde? Da zavšim
mrtav u reci? Da li izgledam kao budala?
-
Šta æe ih zaustaviti da
nam ne preseèu vratove
-
i da se ne poklonimo Severnjacima?
- I ja sam razmišljao isto.
-
Odgovor je da si ti
Alfredov zet sada.
-
Uhtred, kako znaš ove ulice tako
dobro? Bio sam ovde ovde neko vreme,
-
Sa Grofom Ragnarom neustrašivim kada
sam bio deèak. Kada si bio Danac?
-
Kao što možeš da vidiš,
èinjenica u našu korist,
-
je da ceo Lunden ne može
biti odbranjen, prevelik je.
-
Èak i zidovima koji okružuju stari
Rimski zid æe trebati stotine ljudi.
-
Pa, pozicija braæe je slaba?
-
Ne slaba, ali Lunden je otvoren
za sva plemena sa razlogom.
-
Palata nije daleko. Ja æu prièati.
Pitajte za hranu i pivo, gospodaru,
-
moj stomak veruje da
je moj vrat preseèen.
-
Ne razumem kako
ovo ubije èoveka.
-
Sigefrid, odseci mu
glavu i završi s tim.
-
Ne, ne. Ne, ne, ne.
Želim da znam kako.
-
Krst ubija èoveka
polako, gospodaru, danima.
-
To je zajedno
muèenje i pogubljenje.
-
Za razliku od Saxonaca i
Danaca, Rimljani su bili pametni.
-
Eto, imaš odgovor.
Sad mu odseci glavu.
-
Prihvatam, gospodaru, i
molim vas kada doðe do mene,
-
sa vašom najoštrijom sekirom i
najjaèim èovekom. Prièaš previše.
-
Prièam, ubijte me brzo.
-
Bože saèuvaj nas. To je smrt.
-
Ništa više.
-
Gospodari! To je Uhtred.
-
Uhtred Ragnarson!
Budiæi Kralj Mercije!
-
Dobrodošao u Lunden, tvoj
novi dom, ukoliko to želiš.
-
Sigefrid.
-
Mislio sam da želiš da me ubiješ
još uvek. Želeo sam, dugo vremena.
-
Ali onda, poèeo sam da
volim moju novu ruku,
-
iako moram da budem
pražljiv kada brišem guzicu.
-
Lepo je videti te ovde, Uhtred.
Iako tvoji prijatelji nisu poznati.
-
Ovo je Aethelred od
Mercije. Gospodaru.
-
Moji špijuni mi kažu da
æeš oženiti Alfredovu æerku.
-
Vaši špijuni su pogrešili, gospodaru.
Veæ sam oženio Alfredovu æerku.
-
Kako se jaše? Ne žalim se.
Uhtred, zašto je on ovde?
-
Ja sam ovde, gospodari, da vas pitam
za vašu cenu, da napustite Lunden.
-
Alfred želi da pregovara.
Ja želim da pregovaram.
-
Samo što smo stigli,
zašto želite da odemo?
-
Vi ste ratnici, znate da je
nemoguæe odbraniti Lunden,
-
tako da završimo sa ovim.
Je l' to pretnja? Vaša cena?
-
Zvuèi kao pretnja. Pitam vas da se
povuèete, gospodari, za cenu, za srebro.
-
Meso je naša cena.
Vaša mlada, Aethelflaed.
-
Glupost. Lepa je,
pametna, treba mi žena.
-
Meni je potrebno
jahanje, deliæemo je.
-
Ona je moja žena.
Aethelred, zadirkuju te.
-
Možda možemo poèeti sa èašom
piva? Dug je hod od reke.
-
Èaša piva, može,
gospodaru Uhtred.
-
Imate li hrane, gospodaru?
Hleb je ustajao, ali je dobar.
-
Reèeno mi je da si video
mrtvog èoveka kako ustaje.
-
Jesam. Èuo si ga da prièa?
-
O dobrom planu, da. Možeš
li da garantuješ za Ragnara?
-
I svim ljudima kojima on komanduje?
Da li si sa nama? Ovde sam.
-
Da, ali da li si ovde zbog
Alfreda, ili zbog sebe, ili nas?
-
Ragnar je na severu. Trebaæe
vremena da ga vesti stignu,
-
i još vremena da olduèi. Ne
garantujem ništa, gospodaru.
-
Odakle su ti zatvorenici?
Oni su iz Guthrumove guzice.
-
Grof Guthrum je Aethelstan
sada. Guthrum je mrlja.
-
Poslao je sveštenike u
Beamfleot, moleæi za mir,
-
moleæi da se ratnici
sednu i rade šta?
-
Èuvaju ovce? Mnogi
ljudi to rade, gospodaru.
-
Ne postoje èobani u Valhalli. Nameravaš
li da razapneš sve sveštenike na krst?
-
To je Sigefridova igra. Ne
razumem kako to ubije èoveka.
-
Polako, gospodaru. To je okrutna
smrt. Tako sveštenik kaže.
-
Sveštenik je u pravu. Sveštenik
izgleda kao bleda vreæa kostiju i testa.
-
Trebaš mu dopustiti
da se bori.
-
Rimljani su koristili ovaj
trg za tu namenu. Borba.
-
Umreæe prelako. Daj
mu da se bori za nešto,
-
njegovu slobodu.
-
Zašto?
-
Radije bih ga gledao kako prosipa muda,
nego da bude prikovan za komad drveta.
-
Šta je zabavno u tome?
-
Boltan! Moramo
da se zabavljamo!
-
Jesi li dovoljno hrabar
da ubiješ sveštenika?
-
Skoro sam spreman. Bodi i napred,
zar ne? Pa, kada ga ubijem,
-
biæu slobodan, to je
dogovor? To je dogovor.
-
Èuješ to, Boltan? Planira
da te ubije! Èujem. Èuvam se.
-
Plašim se, gospodaru. Poštedite
me ovog suðenja, preklinjem vas.
-
Ustani, sveštenièe.
-
Završi ga!
-
Ne želim da ubijem ovog idiota,
siguran sam da ga mama voli.
-
Ali imam li vašu reè, kao ratnika,
da sam sada slobodan èovek?
-
Imaš moju reè, sveštenièe.
-
Ako se svi vaši
ljudi bore ovako,
-
Alfred neæe imati problema da
vas izbaci iz Lundena. Spusti maè.
-
Hvala, gospodaru.
Bilo je teško.
-
Gde si nauèio da se boriš, sveštenièe
Manastir? Ja sam Briton, gospodaru.
-
Odrastao sam
ubijajuæi Saxonce.
-
Onda nam se pridruži, pridruži
se meni. Pre deset godina,
-
možda. Ali sada,
boriæu se za mog Boga,
-
i moju slobodu, izgleda!
-
Ako je prihvatljivo, vratiæu
se sa gospodarom Uhtredom.
-
Ali ne pre nego što
odluèimo cenu. Nadam se?
-
Koliko, da napustite Lunden?
-
Uznemiravajuæe je da ne uzimaju
srebro u obzir. Zašto bi?
-
Što je Wessex duže bez trgovine,
veæa je vrednost za Lunden.
-
Preocenio si njihovu snagu?
-
Vaš sveštenik, Pyrlig, kaže da
imaju preko hiljadu ljudi, gospodaru.
-
Možemo skupiti tri puta
više ljudi, gospodaru, lako.
-
Lunden nije polje, brojevi
neæe biti jednostavno pitanje.
-
Naravno, da je pitanje o
brojevima, to æe biti opsada.
-
Što više ljudi imamo,
veæe su šanse za uspeh.
-
Bez obzira na to koliko
umre? Penjaæe se merdevinama,
-
može jedino uspeti
brojevima i smræu.
-
Neæu da izgubim ljude zbog malo
razmišljanja. Plan mora biti jasan.
-
Onda da èujemo jasan plan.
-
Napadamo jednu kapiju
sa znaèajnom vojskom,
-
dopuštajuæi manjim grupama da uðu
na drugu kapiju, i treæu, podjednako.
-
Napadajuæi sa zemlje? Da, sa
zemlje. Ne sa reke? Ne, gospodaru.
-
Reka je vredna razmatranja, gospodaru.
Biæe suprotno njihovom razmišljanju.
-
Ima li kapija blizu reke? Da,
gospodaru. Zove se Luddova kapija.
-
Sjajno. Tiha vesla, mrak,
prednost iznenaðenja.
-
Reka teèe brzo prema
Luddovoj kapiji,
-
nemoguæe je da se
ljudi bezbedno iskrcaju.
-
Ali ako gospodar Mercije veruje da su
prednost ljudi koji tonu na dno reke,
-
onda ga dopustite da napadne.
-
Uhtred, tvoj savet zvuèi dobro,
ali kako ja da poverujem u to?
-
Gospodaru? Zašto te braæa zovu
sledeæim Gospodarom Mercije?
-
Zovu me sledeæim Kraljem
Mercije, gospodaru. Zašto?
-
Zašto te zovu Kralj?
Šta je reèeno, Uhtred?
-
Šta je dogovoreno?
Ništa nije dogovoreno.
-
Kako da ti verujem?! Gospodaru, umoran
sam od toga. Umoran si od ovoga!?
-
Kažeš da si se zakleo,
a ponašaš se kao špijun!
-
Ploviš u zemlju Danaca i nazad,
prièaš poluistinu, èuvaš tajne
-
i odbijaš da prihvatiš postojanje
jednog pravog, istinitog Boga!
-
Služiš svom kralju nerado! Ali
služim, gospodaru! Ne poznajem te!
-
I nikada te neæu znati, ja...
-
Ne razumem te.
-
I nikada te neæu razumeti to je
èinjenica, i jedan sve veæi problem.
-
I na vrhu svega ovoga, moji
neprijatelji te zovu Kralj.
-
A vas zovu lasica, gospodaru.
-
Ni jedno nije istina.
-
Nemoguæe.
-
Moramo da napravimo dobar
plan. Uhtred, ostaviæeš nas.
-
Otiæi æeš. Vrlo rado.
-
Ako vam trebam, naæi
æete me u brvnari.
-
Gospodaru, sa
najveæim poštovanjem,
-
drskost kojoj smo svedoèili
ne može proæi nekažnjeno.
-
Sa najveæim poštovanjem,
to nije vaš posao,
-
to je posao Wessexa! Uhtred
æe se vratiti u Coccham.
-
Gospodaru, na pragu smo rata,
trebaæe vam najbolji ratnici.
-
Uhtred æe se
vratiti u Coccham.
-
Onda æu ja otiæi u brvnaru,
i obavestiti ga, lièno.
-
Kako želiš.
-
Vratiæeš se u Merciju i
skupiti ljude, hiljadu,
-
Wessex ce pratiti.
Da, gospodaru.
-
Pratiæete taèno moje
zapisane instrukcije.
-
Želim Sigefrida i Erika van Lundena
i to brzo. Biæe gotovo, gospodaru.
-
Hvala, gospodaru.
-
Steapa. Gospodaru?
-
Veruješ li Uhtredu?
-
Svojim životom, gospodaru.
-
Veruje da pijem previše.
-
I pijem, u zadnje vreme.
To je ukus, gospodaru.
-
To je efekat.
-
Postajem star, Uhtred.
-
Postajem star, bez
sinova da me prate.
-
To je kao da mi je vreme
izgubljeno. Ne, gospodaru.
-
Nikad! Oveæaj mi da
ga neæeš napustiti.
-
Ne još, barem.
-
Nisam neko ko krši zakletvu.
-
Kako da služim èoveku
koji mi ne veruje?!
-
Kome sam toliko dao?
-
Sve što može da vidi
je kako sam drugaèiji.
-
Sve što vidim u
njemu je pobožnost.
-
On je èovek koga
poèinjem da prezirem.
-
Pitao sam,
-
i sve što je došlo
je dalja sumnja.
-
Poveæavam Wessex. Izlazim van
Engleske, i sve to u ime Boga.
-
Ipak, ja se oslanjam na snagu
pagana, gvozdenog pagana.
-
Ne prilièi,
gospodaru. Ne prilièi.
-
Šta ako me sve vreme,
iskušava ðavolja rabota?
-
Nudi mi ovog ratnika, naizgled
odanog, i hrabrog, koji
-
deo po deo, jede moju dušu i zamagljuje
ono što ja mislim da je dobro i zlo.
-
Gospodaru. To je nešto
što bi ðavo uradio.
-
Ali, kunem se, tvoja
duša nije ošteæena.
-
Videla bih to.
-
Uhtred se neæe promeniti, sigurna
sam, biæe paganin do svoje smrti.
-
Ali ni ti se neæeš promeniti.
-
Tvoja sudbina ce postati jaca.
-
Ti si Božji kralj, gospodaru.
-
Ali, moja desna
ruka je paganin.
-
Veruješ mu, potpuno?
-
Ne verujem.
-
Ne mogu.
-
Onda ga se otarasi.
-
Gospodaru.
-
U mojoj ruci, imam pismo
od Alfreda iz Wessexa!
-
To je obeæanje
od hiljadu ljudi!
-
To su hiljadu ljudi,
zahtevani od našeg gospodara,
-
Aethelred od Mercije,
-
da se bore pored velike vojske
Mercije i pomognu da se oslobodi Lunden
-
od prljavih, smrdljivih,
-
bubuljièavih,
svinjskih guzica,
-
paganskih, Danskih kopiladi!
-
Zdravica!
-
Zdravica! Za ratnike Mercije.
-
Gde mi idemo, Alfred
i Wessex æe pratiti.
-
I mi æemo se uzdignuti!
Mi æemo se uzdignuti!
-
Za Merciju!
-
Za Merciju!
-
Jedeš kao mala ptica.
Kljuc, kljuc, kljuc.
-
Nemam apetit.
-
Sutra jašemo. Želim
da putuješ sa mnom.
-
U bitku? Deo puta.
-
Ili ne želiš? Ne, ne,
gospodaru, želim da idem.
-
Onda jedi. Za snagu.
-
Napolje. Svi, napolje.
-
Imaš bledu kožu.
-
Bez mrlje.
-
Moj dodir te vreða? Ne,
bio je iznenadan, gospodaru,
-
ništa više.
-
Gospodaru, ljubav treba da bude nežna
i ljubazna. Nežna i ljubazna kaže ona.
-
Kako ti znaš kakva ljubav
treba da bude? Ne znam.
-
Nisam prvi? Neæeš me uvrediti.
-
A ti mi neæeš prièati lekcije
o tome kako orati njivu!
-
To nije ono što sam radila.
Ko je taj sa kim si bila?
-
Sa koliko si bila?! Gospodaru,
molim te. Uhtred je jedan, zar nije?
-
Nemaš pravo da prièaš
sa mnom na ovakav naèin!
-
Naravno da imam pravo! Ti si moja
žena! Ja sam Aethelflaed od Wessexa!
-
I neæeš me tretirati kao
da sam sluškinjal! Da nisi!
-
Da nisi, nikad, podigla
tvoj kreštav glas na mene!
-
Videæeš sveštenika i
saznacemo istinu o ovome.
-
Ovo nije ljubav, to je istina
o ovome. Videæeš sveštenika!
-
Oèe Beocca! Želeo bih
da razgovaram sa vama.
-
O molitvi.
-
Ovo ne sme iæi dalje.
-
Plašim se da nisam prvi,
-
sa mojom ženom. Prvi, gospodaru? Da
legnem sa njom, da spavam sa njom.
-
Vidim. Ali ona je kraljeva
æerka. Potreban mi je dokaz.
-
Da li si je pitao, gospodaru,
direktno? Moram da saznam istinu o tome.
-
Da li postoji naèin da testiramo njenu
reè? Gospodaru, ona je Aethelflaed.
-
Da idem kod drugog sveštenika,
oèe? Nepoznatim mojoj ženi?
-
Gospodaru Aethelred!
Dobrodošli u Coccham!
-
Dragulj Wessexa. Uhtred vas
oèekuje. Postoji naèin, gospodaru,
-
iz svetih knjiga.
Onda uradi to.
-
Uhtred je sa ženom, gospodaru,
pomaže im da spreme hranu.
-
Takav je život
proteranog ratnika.
-
Nikada nisam video
unutrašnjost paganske palate.
-
Iznenaðen sam toplotom. Oèekivali ste
da vidite glave na kopljima, gospodaru?
-
Jesam, gospoðice.
Oprostite mi na neznanju.
-
Oprostiæu vam, ovaj put.
-
Da li æe nam se gospoðica Aethelflaed
pridružiti nakon molitve, gospodaru?
-
Ako ima vremena, onda da.
-
Nije putovala dobro. Da li
æe putovati skroz do bitke?
-
To je bila njena želja
da se pridruži svom mužu.
-
Skoro su venèani, nakon svega.
-
Držaæe se dalje od opasnosti.
-
Uhtred, da li je Kralj napisao
da kada opsada Lundena poène,
-
ja æu biti prvi koji
ide uz merdevine?
-
To je, nakon svega,
nešto što bi on uradio.
-
Prihvatate da ja
zapovedam, svim ljudima.
-
To je Kraljeva želja.
Jeste. O, dragi.
-
Sa nama si?
-
Zašto ne bih bio?
Ja sam Grof Wessexa.
-
Alfred je odluèio da ti
da ovu poslednju šansu.
-
Imaš plan? Zajedno,
putovaæemo nizvodno,
-
sastati se sa vojskom Mercije i Wessexa,
napraviti kamp nedaleko od Lundena.
-
Imaš li plan napada? Da. Ne
razlikuje se previše od tvog plana.
-
Napašæeš severnu kapiju sa svojim
ljudima. Kada je napad u toku,
-
ja æu napasti iz moèvare
sa glavnom vojskom.
-
A kako æeš znati da je moj
napad u toku? Znaæu. Znaæeš.
-
Uhtred, ne sumnjaj u
mene, želim ovu pobedu.
-
Lunden pripada Merciji a
ja sam Gospodar Mercije.
-
Iæi æu sa svakim èovekom na mom
raspolaganju, da povratim ono što je moje.
-
Dobro. Ja sam sa Uhtredom.
-
Ne Steapa, ti si sa
mnom. Ja sam sa Uhtredom.
-
Kralj kaže.
-
Vrlo dobro. Ja sam sa
Steapom, iza Steape.
-
Tvoja hrabrost nema pocetak,
Aethelwold. Zdravica!
-
Za Mercijance koji su
poginuli za Wessex u Ethandunu.
-
I za ljude Wessexa koji æe se
boriti za Merciju u Lundenu.
-
Za saveznike. Za saveznike.
-
Ovo je reè gospodara.
-
Ako se èovek plaši da je
njegova žena neverna. Nisam.
-
Treba da je dovede ispred sveštenika,
koji æe je pripremiti za gorke vode.
-
Mešavina Božje vode i Božje
zemlje treba biti popijena.
-
Znaj ovo, ako si otišla
na stranu drugog èoveka,
-
Gospod æe uèiniti da tvoja bedra
trunu i stomak nabubri. Amin.
-
Amin.
-
Dete... sada æeš da popiješ...
-
gorke vode.
-
Ovo nije neophodno. -Ti si
èista i neka me Bog udari odmah
-
ovog momenta ako nisi.
-
Da li te udara?
-
Ako ne, onda hoæe.
Mogu da vidim.
-
On nije, nežan ili romantièan.
Oèe Beocca, morate reæi Kralju.
-
Ne! Ne može. Kralj je
jedini koji to može završiti.
-
Bog je stavio taèku na ovo
iskušenje pre nego što je poèelo.
-
Nisu svi u Merciji
prijatelji Wessexa.
-
Nisu svi zadovoljni
kraljevim uticajem.
-
A ja moram obaviti svoju
dužnost prema Alfredu.
-
Moj muž me neæe slomiti.
-
Ne smete reci nikome
šta se ovde dogodilo.
-
Tih si danas, oèe Beocca.
-
Neprospavana noæ. Trebam
li da prièam sa Thyrom?
-
Reæi joj da ti treba odmor?
Neæeš uraditi takvu stvar!
-
Neæeš govoriti o takvim stvarima.
A kakve su to stvari, oèe?
-
Rekao sam dovoljno.
Svi ste rekli dovoljno!
-
Gospodari! Postavili su svoj
kamp, manje od kilometra odavde.
-
Onda moramo da završimo ovo. Tofi!
Vatra mora da se dimi, crni dim!
-
Da, gospodaru, biæe dima.
-
Svi ljudi na noge! Gore!
-
Moramo biti spremni! Svi
znate šta mora biti uraðeno!
-
Ne smemo da padnemo! Idite!
-
Ne smemo da padnemo!
-
Otvoreno je. Da li vidiš
stražare? Ni jednog. Vidim zamku.
-
Da, naravno, ako je to zamka, moramo
iæi prema njoj. Ej! Zaèepi usta.
-
Ej! Unutra! Ako želiš
da živiš, ostani unutra!
-
Neka ideja šta se dogaða?
-
Ni jedna.
-
Štit!
-
Aethelred?
-
Aethelred! Uhtred?
-
Nismo videli ni
jednog èoveka! Isto!
-
Onda su pobegli? To je naša brojnost,
gospodaru. Plaše se naše brojnosti.
-
Mrdaj! Mrdaj! Plaše nas se!
-
Grad je naš!
-
Ne! Ne! Ne!
Zadržite formacije!
-
Zadržite formacije!
-
Gospodaru!
-
Pali! Pali! Vidim vatru gore!
-
Ostanite spremni! To je signal! To
je signal, bez sumnje, gospodaru.
-
Doæi æe.
-
To je signal koji se može
videti kilometrima odavde.
-
Aethelred! Aethelred!
-
Mrdaj! Mrdaj!
-
Aethelred! Kamp!
-
Thyra.
-
Smrt. Smrt dolazi.
-
Smrt dolazi.
-
Smrt dolazi!
-
Budi se! Budi se!
-
Smrt dolazi! Budi se!
-
Budi se! Uzmite vaše maèeve!
-
Budi se! Smrt dolazi!
Aethelflaed mora biti zaštiæena!
-
Vašim životima!
Za Boga i Kralja!
-
Ovamo!
-
Aethelflaed! Aethelflaed!
Thyra! Aethelflaed!
-
Tamo je!
-
Šuma! Thyra!
-
Ovamo!
-
Aethelflaed, pusti
moju ruku! Trèi! Trèi!
-
Preuzeto sa www.titlovi.com