Kako se jedna znanstvenica uhvatila u koštac s kemijskom industrijom - Mark Lytle

Pogledajte cijelu lekciju: https://ed.ted.com/lessons/how-one-scientist-took-on-the-chemical-industry-mark-lytle

1958. godine, nakon što je primila pismo koje opisuje smrt ptica pjevica radi pesticida poznatog kao DDT, Rachel Carson počela je istraživati zloupotrebu kemikalija i njihov učinak na prirodu. 1962. godine objavila je svoje nalaze u "Tihom proljeću" koji su odmah privukli i odobravanje i strastveno neslaganje. Kako je ova biologinja i autorica izazvala takvu polemiku? Mark Lytle istražuje.

Lekcija Mark Lytle, režija Héloïse Dorsan Rachet.

1958. godine, Rachel Carson
primila je pismo

koje opisuje kako su ptice pjevice
iznenada počele padati s grana stabala.

Autorica je za njihovu smrt
okrivila pesticid nazvan DDT,

kojim su istrebljivači prskali
obližnje močvare.

Pismo je bio poticaj koji je Carson
trebala za istraživanje DDT-a.

Već je čula od znanstvenika
i konzervatora, koji su bili zabrinuti

radi raširene upotrebe pesticida koji su
predstavljali prijetnju ribama, pticama

i moguće ljudima.

Počela je s upitima
putem vladinih kontakata

od svojih godina rada u Uredu
za ribarstvo Sjedinjenih Država.

Pitala je: "Što je već utišalo
zvukove proljeća?"

1962. godine, Carson je objavila svoje
nalaze u "Tihom proljeću."

Njezina knjiga je dokumentirala
zloupotrebu kemikalija

i danak koji su ostavile
na prirodu i ljudsko zdravlje.

"Tiho proljeće" je odmah privuklo
i odobravanje i strastveno neslaganje -

skupa sa zlobnim osobnim
napadima na autoricu.

Kako je ova blagonaklona biologinja
i autorica započela takvu polemiku?

Carson je započela svoju karijeru
kao marljiva diplomantica,

balansirajući svoj studij biologije
na Sveučilištu John Hopkins

s honorarnim poslovima.

Ipak, morala je napustiti školu
prije nego što je završila doktorat

da bi se brinula
za svog bolesnog oca i sestru.

Carson je pronašla honorarni posao
na Zavodu za ribarstvo,

pišući za radio program
o morskoj biologiji.

Njezina sposobnost da piše materijal
koji je mogao privući pažnju šire javnosti

impresirao je njezine nadređene
i 1936. godine

postala je druga žena koju su zaposlili
u uredu na puno radno vrijeme.

1941. godine, objavila je prvu
od tri knjige o oceanu,

kombinirajući znanost s lirskim
razmišljanjima o podzemnom svijetu.

Ova razmišljanja odjeknula
su širom publikom.

U "Tihom proljeću" skrenula je pozornost

na načine na koje ljudske radnje
prijete ravnoteži prirode.

DDT izvorno se koristio tijekom 2. svjetskog
rata da zaštiti usjeve od insekata

i da zaštiti vojnike od bolesti
koje prenose insekti.

Nakon rata, rutinski se prskao u širokim
područjima u borbi protiv štetočina,

često s nepredviđenim rezultatima.

Jedan pokušaj iskorijenjivanja
vatrenih mrava na jugu SAD-a

neselektivno je ubio divljač,
ali je malo eliminirao mrave.

Unatoč tome i drugim nedaćama,
Američko ministarstvo poljoprivrede

i kemijske tvrtke su isticale
prednosti DDT-a.

Bilo je malo propisa ili javne svijesti
o njegovoj potencijalnoj šteti.

Ali Carson je pokazala kako je prekomjerna
upotreba kemikalija

dovela do evolucije otpornih vrsta --

koje su, za uzvrat, potaknule
razvoj smrtonosnijih kemikalija.

Kako se DDT ne otapa u vodi,

tvrdila je da će se s vremenom
nagomilati u okolišu,

u tijelima insekata, tkivima životinja
koje konzumiraju te insekte,

i na kraju ljudima.

Natuknula je da izloženost DDT-u
može izmijeniti strukturu gena,

s nepoznatim posljedicama
za buduće generacije.

Reakcija na "Tiho proljeće"
bila je eksplozivna.

Za mnoge ljude knjiga je bila
poziv za regulaciju tvari

sposobnih za katastrofalnu štetu.

Drugi su se protivili što Carson
nije spomenula ulogu DDT-a

u kontroli prijetnje koju su insekti
predstavljali za ljudsko zdravlje.

Bivši tajnik agrikulture, Ezra Taft Benson,
zahtijevao je da zna

"zašto je usidjelica bez djece
bila toliko zabrinuta zbog genetike"

i odbacio Carson
kao "vjerojatnu komunisticu."

Odvjetnik proizvođača pesticida
aludirao je na Carson i njezine pristaše

kao "zle utjecaje" čiji je cilj
opisati poslove kao "nemoralne."

U stvarnosti, Carson se fokusirala
na opasnosti kemikalija

jer nisu bile naširoko poznate
dok su odlike bile dobro publicirane.

Odbila je prevladavajuće
vjerovanje da ljudi

trebaju i mogu upravljati prirodom.

Umjesto toga, poticala je ljude
da kultiviraju

"zrelost i vještinu, ne prirode,
nego nas samih."

Carson je umrla od raka 1964. godine,

samo dvije godine nakon
publikacije "Tihog proljeća."

Njezin rad je potaknuo generaciju
aktivista za zaštitu okoliša.

1969. godine, pod pritiskom ekologa,

Kongres je usvojio
Nacionalni zakon o zaštiti okoliša

koji od federalnih agencija
zahtijeva da procijene

kakav će utjecaj na okoliš
imati njihovo djelovanje.

Da bi izvršili akt,

predsjednik Richard Nixon
stvorio je Agenciju za zaštitu okoliša.

I 1972. godine, AZO izdala je djelomičnu
zabranu upotrebe DDT-a.

Dugo nakon svoje smrti, Rachel Carson
nastavila se zalagati za prirodu

kroz dugotrajni utjecaj svog pisanja.