Neobična povijest "spolnih kromosoma"

Uobičajena definicija biološkog spola je da ženski spol ima dva X kromosoma u svojim stanicama, dok muški ima jedan X i jedan Y kromosom. U ovom govoru, spisateljica popularne znanosti i podcasterica Molly Webster objašnjava zašto su takozvani "spolni kromosomi" mnogo složeniji nego što njihovo ime sugerira, i otkriva zašto bismo trebali drugačije razmišljati o njima.

OK.

Priča počinje 1891. godine,

kada je jedan njemački znanstvenik
pomoću mikroskopa promatrao

stanice insekata.

I vidio nešto pomalo neobično.

U središtu tih stanica
bio je neki tamni materijal.

Nitko to prije nije vidio.

I primijetio je da bi
tijekom stanične diobe

materijal prešao u neke od novih stanica,

ali ne u sve.

Pošto nije znao o čemu se radi,
dao mu je zaista sjajno ime.

Nazvao ga je "X element".

(Smijeh)

I rekao je, "Preimenovat ćemo
mi taj X kasnije."

I onda, 10 godina kasnije,

u priču ulazi jedna američka znanstvenica,

koja opet pomoć mikroskopa promatra

stanice insekata.

I vidi nešto neobično.

Ima još tog tamnog materijala.

Nekako je sićušan

i nalazi se pored X elementa.

Na kraju je netko rekao,

"Ako se ovaj prvi zove X,

zašto ne bismo ovaj drugi nazvali Y?"

I tako (puca prstima)

su otkriveni spolni kromosomi.

Kromosomi,

vjerojatno već svi znate što su,

ali ću vam svejedno reći.

Oni su sastavljeni od DNA.

Ona je u svemu,
ona je osnova svega živoga,

bili to štakori, drveće,

insekti, ili ljudi.

Što se tiče ljudskih kromosoma,

genetičarka Melissa Wilson
mi je to ovako protumačila.

(Audio) Melissa Wilson: U pravilu,
jednu kopiju svakog kromosoma dobit ćeš

od svoje biološke majke

i jednu kopiju svakog kromosoma
od svog biološkog oca.

Imamo ukupno 22 para ovih kopija -

jednu dobivamo od majke i jednu od oca.

No tu je i 23. par, X i Y.

Molly Webster: Iako su svi
ostali kromosomi obilježeni brojevima,

od 1 do 22,

X i Y nisu obilježeni kao 23.

Kao da čekaju LeBron Jamesa da to riješi.

Ali u ovom slučaju, rekli su,

"Zadržat ćemo slova

i onda ćemo im dati naziv."

Nazvali su ih spolnim kromosomima.

Kladim se da su u SAD-u

ovo najpoznatiji kromosomi

iz jednog prostog razloga:

X izjednačavamo s "djevojčica",
a Y s "dječak",

zato što su odgovorni za spol.

I, ovo sam morala naučiti,

kada ovdje govorim o "spolu",

govorim o tome kako nam biologija
daje genitalije,

odnosno naše jajnike i testise,

ne govorim o rodu
s kojim se identificiramo.

Kao reporterka u emisiji

"Radiolab", to je radijska dokumentarna
emisija za koju radim,

pitala sam što se zbiva
s tim spolnim kromosomima?

Znate, to je u opisu mog posla,
naiđem na nešto neobično,

onda nazovem ljude

i postavljam pitanja, a oni daju odgovore.

U ovom slučaju, puno ljudi je odgovorilo.

I tijekom dvije godine
mog izvještavanja o X i Y

u sklopu "Gonada",
serije emisija o spolu i rodu

koju sam radila za "Radiolab",

shvatila sam da ova dva kromosoma
obitavaju u svijetu koji je neočekivan,

pomalo uznemirujući;

gdje su stvari koje sam
smatrala činjenicama,

izokrenute na načine
koje nisam mogla očekivati.

Pošto svijet probija granice spola,

pomislila sam,

"Možda bismo trebali
razgovarati o ovome."

I, tu smo,

i razgovarat ćemo o ovome.

Za mene,

prava priča o X i Y
počinje njihovim imenom.

Par godina nakon njihovog otkrića,

ova dva mala kromosoma
su dobila više od 10 različitih naziva.

Bili su tu diplozom, heterokromosom

i idiokromosom,

i većina ovih naziva je povezana
s njihovom strukturom, njihovim oblikom,

njihovom veličinom.

A onda je došao naziv "spolni kromosom",

koji im je dan zbog činjenice

da smo uvidjeli da X
ide zajedno sa ženskim,

a da Y često ide s muškim spolom.

Ali znanstvenici su se pitali,

"Želimo li ih stvarno
nazvati spolnim kromosomima?"

Povjesničarka znanosti Sarah Richardson
mi je ovo rekla.

(Audio) Sarah Richardson:
Tri desetljeća su znanstvenici govorili,

"Ne biste ih trebali zvati
spolnim kromosomima.

X i Y imaju puno funkcija

i teško je zamisliti da jedan cijeli kromosom

kontrolira samo jednu osobinu.

Zamislite kad bi neki kromosom nazvali
"urogenitalni kromosom",

ili "jetreni kromosom".

MV: Znanstvenici su, ako pogledate
kroz povijest -

to je stvarno cool i trebali biste -

oklijevali prihvatiti tako specifičan naziv

s tako jakom konotacijom.

Postojala je bojazan da bi to
zapravo bilo jako ograničavajuće,

možda prema znanosti, možda prema društvu,

ali bojazan je bila prisutna.

I eto, kako vidite, na kraju
imamo "spolne kromosome".

To je atraktivan naziv

i popularizirao je genetiku.

Ali ima već 100 godina otkako smo
prihvatili taj naziv

i vidjet ćete da situacija
počinje biti složena.

Oko 1960. godine,

to će biti naša prva stanica na putu

kroz složen svijet spolnih kromosoma,

oko 1960. godine

otkriveno je da se može imati XYY.

Otkrili su muškarca sa XYY.

Mala digresija,

ispostavilo se da je model
"X čini djevojčicu, a Y dječaka"

prejednostavan.

Može se imati nekoliko
različitih kombinacija X i Y,

koje mogu dati različite
tipove biološkog spola.

Možete imati dva X i dva Y, zajedno.

Možete imati četiri X, možete imati pet X,

možete imati XO.

Meni se ovo činilo potpuno ludo

i pomislila sam,

"Ovo obara definiciju biološkog spola

o kojoj su većinu nas
u ovoj prostoriji učili."

Nekoliko godina nakon što su shvatili
da se može imati XYY,

znanstvenici su posjetili zatvor u Škotskoj

i napravili genetičke analize
gomili muških zatvorenika.

Našli su puno ljudi s XYY.

I, kako Sarah kaže:

(Audio) SR: Požurili su objaviti teoriju

po kojoj bi taj dodatni Y kromosom

mogao objasniti kriminalitet
kod nekih muškaraca.

MW: Da.

To ide po ovoj logici:

U ovom trenutku, mišljenje je
da je Y muški kromosom.

Mišljenje je i da su muškarci agresivni,

stoga, Y mora biti povezan s agresijom.

Ako imate koji Y viška, sigurno ste ludi.

I tako je ova teorija napravila kaos.

Nazvali smo je supermuškarac,

analizirali su još zatvorenika,

serijskih ubojica, dječaka.

Bez šale,

predloženo je čak i da
se razmotri abortiranje XYY fetusa.

Stoga je 1980. godine

ova teorija propala, iz više razloga.

Prvo,

napravljena je doista velika studija

koja je pokazala da nema povezanosti

između Y i nasilja,

mislim da smo svi to očekivali.

A onda se pojavila još jedna stvar.

(Audio) SR: Gledajući unatrag
i ponovno razmatrajući izvorna otkrića

iz te dobro osigurane
psihijatrijske ustanove,

pronašli su i veliki broj osoba

s jednim X kromosomom viška.

Znači, ovi su XXY, za razliku od XYY.

(Audio) MW: Doista?

(Audio) SR: Da. Nitko nije rekao

da su osobe s viškom X kromosoma

superžene.

Nikad nije istraživana
učestalost nasilja kod tih osoba.

MV: Čini se da je to propust.

Ne znam.

Mislim da je zanimljivo,

jer ako počnete promatrati ove kromosome

kroz prizmu spola,

ono što postaje očigledno

je da ih mi promatramo kroz prizmu roda

i osobina koje asociramo s rodom.

Muškarci su agresivni

i Y objašnjava zašto
su završili u zatvoru.

X to ne radi,

jer, što je uopće X?

Ne povezujemo ga s nasiljem.

Iako u današnje vrijeme
ne vjerujemo u supermuškarce,

stvarno se nadam da je tako,

ne vjerujemo u supermuškarce,

ali imamo sličnu priču
koja je još uvijek prisutna

oko urođene nasilnosti
kod dječaka, u biologiji.

Moja sljedeća stanica na putu
kroz neobičan svijet X i Y kromosoma,

odnosno stvari koje su pošle
naopako, jest 1985. godina.

Univerzijada je te godine bila u Japanu

i španjolska trkačica na prepone Maria
Jose Martinez-Patino je trebala trčati.

Ona je bila favorit, zvijezda u usponu.

Večer prije njezine utrke,
rađena joj je DNA analiza.

U to vrijeme, to se tako radilo,

jer je stav bio:

"Ne želimo da muškarci
prikriveno trče umjesto žena,

stoga ćemo testirati žene

kako bismo se uvjerili
da imaju normalan broj X."

Ovu priču sam čula od Ruth Padawer

koja je tada bila reporterka
za New York Times magazin

i izvještavala o Mariji.

(Audio) Ruth Padawer: Rekli su joj
da rezultati DNA testa nisu bili normalni.

Iako je izvana izgledala kao žena,

imala je XY kromosome
i unutarnje testise.

MW: Rekli su joj:

"Žao nam je, Maria,
ali Vi ste zapravo muškarac.

Ne možete se utrkivati sa ženama."

(Audio) RP: I tako
su je isključili iz reprezentacije,

izbačena je iz smještaja za sportaše,

uskraćena joj je stipendija,

hrpa prijatelja je napuštaju,

kolege sportaši je ostavljaju,

gubi svoje medalje,
a rekordi su joj poništeni.

MW: I tako, ispostavilo se -

sjećate li se kako sam vam rekla

da ima mnogo različitih
kombinacija X i Y

- možeš biti XY i žensko.

Možeš biti XX i muško.

U Marijinom slučaju, ona nije
reagirala na androgene hormone.

To znači da je ona imala
unutarnje testise

koji su proizvodili testosteron,

ali njeno tijelo nije reagiralo na njega.

Stoga, ako nam testosteron
daje nekakvu supermoć,

ona nije imala koristi od toga.

Na kraju su joj dopustili

da se vrati u sport,

ali njena karijera je već bila gotova.

U ovom slučaju se vidi da,

ako se biološki spol određuje
prema specifičnom dijelu tijela,

makar se meni tako čini,

ako se biološki spol određuje
prema specifičnom dijelu tijela,

čini nam se da možemo
pregledati to tijelo,

ispitati to specifično mjesto

i reći nekome da znamo
nešto više o njima

nego što oni sami znaju o sebi.

A to me užasava.

Premda više ne rade genetičke testove
na sportašicama,

imate vrlo slične diskusije

o uporabi testosterona u sportu,

predlaže se i da se transrodne osobe

genetički analiziraju
i da im se kaže tko su.

Ovo se stvarno događa,

ova diskusija je nedavno započela.

Posljednja točka koju želim
podijeliti s vama,

i kad su ovi kromosomi
postali prekomplicirani za mene,

jest ovo što mi je Melissa priopćila.

(Audio) Wilson: Ne možete
preživjeti bez X kromosoma.

Bez obzira na vaše genitalije,
vaš rodni identitet,

svako ljudsko biće
mora imati bar jedan X kromosom,

jer bez njega se naše tijelo
ne može razviti.

MW: Zašto ga zovemo ženski kromosom?

OK, o ovome nikad prije nisam razmišljala,

ali svaka osoba
u ovoj publici ima X kromosom,

ne lažem vas.

Svaka osoba na ovom planetu
ima X kromosom,

ali nitko ne kaže,
"Ovo je svačiji kromosom."

Znate na što mislim?

On je kao negdje tu, Y je tamo,

mora da su stvarno različiti,

a meni se čini da bi bilo puno bolje

kad bismo rekli da svi
imamo ovaj kromosom.

Ne samo zato što vas ja sve volim
i želim da se osjećate prihvaćenima,

već zbog onoga što previđamo
zato što ga smatramo ženskim.

Ispričat ću vam jednu
od najluđih stvari koje sam otkrila.

A to je, kad govorimo o X kromosomu,

od skoro 1100 gena na X kromosomu,

što mislite koliko njih je odgovorno
za spol i razmnožavanje?

Probajte doći do broja.

Četiri posto.

To znači da 96 posto tog kromosoma

ima ulogu u nečemu što nema
nikakve veze s vašim gonadama.

Kako su se sve ove priče,

neke od njih su priče o društvu,

neke od njih su priče o znanosti,
neke su činjenice,

počele nakupljati, upitala sam se

zašto ih zovemo spolni kromosomi?

U redu, ako je stvar u tome
da nam se sviđa taj naziv,

bismo li bar mogli razmišljati o njima

u malo širem kontekstu?

I ako to uspijemo,

što bismo sve mogli otkriti
kao ljudi i kao znanstvenici?

Stigli smo do te točke gdje razmišljamo

na koji način želimo podučavati znanost,

što želimo financirati,

kakvo društvo želimo biti, znate?

I pitala sam se je li došao trenutak
da se preispita biologija X i Y,

i, u najmanju ruku,

da se podsjetimo povijesne činjenice,

da je tip koji je smislio
naziv "spolni kromosom"

zapravo htio reći,
"ljudi, ne zaboravite, ovo je samo,"

citiram, "jedan oblik skraćenice".

Ne bismo ga trebali doslovno shvatiti.

Hvala vam.

(Pljesak).