Kevin Slavin: Kako algoritmi oblikuju naš svijet

Kevin Slavin tvrdi da živimo u svijetu dizajniranom za -- te sve više kontroliranom od -- algoritama. U ovome govoru s TEDGlobal-a koji će vas prikovati, on pokazuje kako kompleksni računalni programi određuju: špijunske taktike, cijene dionica, filmske scenarije i arhitekturu. Upozorava da pišemo kod koji ne možemo razumjeti, s posljedicama koje ne možemo kontrolirati.

Ovo je fotografija

od umjetnika Michaela Najjara,

i ona je stvarna,

u smislu da je otišao u Argentinu

kako bi uslikao ovu fotografiju.

No ona je i fikcija. Mnogo posla je još uloženo nakon toga.

A ono što je učinio

je da je zapravo preoblikovao, digitalno,

sve konture planina

kako bi pratio promjene Dow Jones indeksa.

Stoga ono što vidite,

da litica, da je visoka litica u dolini,

financijska kriza 2008.

Fotografija je uslikana

kada smo bili duboko u dolini ondje.

Neznam gdje smo sada.

Ovo je Hang Seng index

za Hong Kong.

I slična topografija.

Pitam se zašto.

Ovo je umjetnost. Ovo je metafora.

No mislim da je poanta u

tome da su ovo metafore sa zubima.

I s ovim zubima želim danas predložiti

da promislimo malo

o ulozi suvremene matematike --

ne samo financijske matematike, već matematike općenito.

Da je ona tranzicija

od nečega što smo istisnuli i izvukli iz svijeta

do nečega što zapravo počinje oblikovati

svijet oko nas i svijet unutar nas.

To se posebno odnosi na algoritme,

koji su zapravo matematika

koju računala koriste kako bi odlučili o nečemu.

Oni stječu senzibilitet istine,

jer se iznova ponavljaju.

Oni se okoštavaju i kalcificiraju,

te postaju stvarni.

O ovome sam razmišljao, od svih mjesta,

na prekoatlantskom letu prije nekoliko godina,

zato jer sam slučajno dobio mjesto

kraj mađarskog fizičara mojih godina

i pričali smo o

tome kakav je bio život tokom hladnog rata

za fizičare u Mađarskoj.

Pitao sam, "I što ste radili?"

On odgovara, "Više manje smo razbijali nevidljivost."

Odgovaram, "To je dobar posao. To je zanimljivo.

Kako to funkcionira?"

Da biste to razumjeli,

morate malo razumjeti kako nevidljivost funkcionira.

I tako -- ovo je pojednostavljenje --

no u osnovi, nije samo da

može proći radarski signal

kroz 156 tona čelika u zraku.

Neće samo odjedanput nestati.

No ukoliko možete uzeti ovu veliku, masivnu stvar,

i možete ju pretvoriti u

milijun malih stvari --

nešto kao jato ptica --

onda zapravo radar koji to traži

mora biti u mogućnosti da vidi

sva jata ptica u zraku.

A ukoliko ste radar, to je stvarno težak posao.

On odgovara, "Da." Kaže on, "No to ako si radar."

Stoga nismo koristili radar;

izradili smo crnu kutiju koja traži električne signale,

elektroničku komunikaciju.

I svaki put kada smo vidjeli jato ptica koje ima elektroničku komunikaciju,

mislili smo kako vjerovatno ima nekakve veze s amerikancima."

"Da" kažem ja.

To je dobro.

Znači vi ste efikasno negirali

60 godina aeronautičkog istraživanja.

Koji vam je drugi čin?

Što radite nakon što odrastete?"

Odgovara on,

"Pa, financijske usluge."

"Oh," kažem ja.

Zato jer toga vidimo po vijestima u zadnje vrijeme.

Kažem ja, "I kako to funkcionira?"

Odgovara on, "Trenutno je 2.000 fizičara na Wall Street-u,

a ja sam jedan od njih."

Kažem ja, "I što je crna kutija za Wall Street?"

Odgovara on, "Smiješno što me tako pitaš,

jer se zapravo zove trgovanje crnom kutijom.

Nekada se još naziva algo trgovanje,

algoritamsko trgovanje."

I algoritamsko trgovanje je djelomično evoluiralo

iz razloga što su institucionalni 'trejderi' imali iste probleme

koje je imalo Američko zrakoplovstvo,

gdje oni zapravo premještaju ove pozicije --

nebitno radi li se o Proctor & Gamble-u ili Accenturu --

oni premještaju milijun udjela nečega

kroz tržište.

Te ukoliko sve to naprave odjednom,

to je kao da igrate poker i odmah sve ulažete.

Zapravo ste pokazali svoje karte.

Stoga moraju pronaći način --

i koriste algoritme kako bi to učinili --

da razbijete tu veliku stvar

na milijun malih transakcija.

Magija i horor iza toga

je da ista ta matematika

koju koristite da razbijete tu veliku stvar

na milijun malih stvari

može se koristiti za pronalaženje milijuna malih stvari

koje spajate natrag zajedno

i odgonetnete što se zapravo događa na tržištu.

Stoga ako trebate imati neku sliku

o tome što se trenutno događa na tržištu vrijednosnica,

ono što možete zamisliti je hrpa algoritama

koji su u biti programirani da se sakriju,

i hrpa algoritama koja je programirana da ih pronađe i djeluje.

I to je sve super, u redu je.

I to se odnosi na 70 posto

tržišta vrijednosnica u Sjedinjenim Državama.

70 posto od operativnog sustava

poznatog kao vaša mirovina,

vaša hipoteka.

Što može poći po zlu?

Ono što može poći po zlu

je da prije godinu dana,

devet posto cijelog tržišta samo je nestalo u pet minuta,

i nazivaju ga 'flash crash' od 2:45

Odjednom, devet posto samo nestane,

i nitko do danas

se ne može složiti što se zapravo dogodilo,

jer nitko nije to naručio, nitko nije zatražio.

Nitko nije imaju bilo kakvu kontrolu nad onime što se zapravo događalo.

Sve što su imali

je monitor ispred njih

koji je prikazivao brojeve

i crveno dugme

na kojemu piše, "Stop."

O tome se radi,

da pišemo stvari,

pišemo te stvari koje više ne možemo pročitati.

Napravili smo nešto

nečitko.

I izgubili smo osjećaj

što se zapravo događa

u ovome svijetu koji smo stvorili.

Počinjemo stvarati svoj put.

Postoji kompanija u Bostonu pod imenom Nanex,

koja koristi matematiku i magiju

i tko zna što drugo,

posežu za svim podacima s tržišta

i pronađu, nekada, neke od ovih algoritama.

I kada ih nađu izvuku ih van

i zakvače ih za zid kao leptire.

I učine, ono što uvijek činimo

kad se suočavamo s velikom količinom podataka koju ne razumijemo --

a to je da im daju ime

i priču.

Ovo je jedan kojeg su našli,

zovu ga Nož,

Karneval,

Bostonski prevrtljivac,

Sumrak.

I problem je taj,

naravno, da ovi ne prolaze samo kroz tržište.

Možete naći ovakve stvari gdjegod pogledate,

jednom kad naučite kako ih pronaći.

Možete ih naći ovdje: na ovoj knjizi o muhama

koju ste možda tražili na Amazonu.

Možda ste primjetili

kada joj je početna cijena bila 1,7 milijuna dolara.

Još uvijek je izvan tiska --

(Smijeh)

Da ste ju kupili za 1,7, to bi bilo jeftino.

Nekoliko sati poslije, porasla je

na 23,6 milijuna dolara,

plus troškovi transporta i rukovanja.

I pitanje je:

Nitko nije kupovao ni prodavao ništa; što se događalo?

Vidite ovo ponašanje na Amazonu

jednako kao što vidite na Wall Streetu.

I kada vidite ovakvo ponašanje,

vidite dokaz

algoritama u konfliktu,

algoritama zatvorenih u petlje jedne s drugima,

bez ljudskog nadzora,

bez nadzora odrasle osobe

koja kaže, "Zapravo, 1,7 milijuna je puno."

(Smijeh)

Kao i s Amazonom, tako je i s Netflixom.

Netflix je prošao kroz

nekoliko različitih algoritama tokom godina.

Počeli su s 'Cinematch', a postoje i mnogi drugi.

Imate Dinaosaurov planet, tu je Gravitacija.

Trenutno koriste Pragmatični Kaos.

Pragmatični Kaos, kao i svi Netflixovi algoritmi,

pokušava činiti istu stvar.

Pokušava vas dokučiti,

sistem unutar ljudske lubanje,

tako da bi mogao preporučiti koji film

možda želite gledati --

što je vrlo, vrlo težak problem.

No težina problema

i činjenica da zapravo još nismo na čisto,

ne osporava

efekte koje ima Pragmatični Kaos.

Pragmatični Kaos, kao svi Netflixovi algoritmi,

određuje, u konačnici,

60 posto

filmova koji se iznajme.

Stoga jedan komad koda

s jednom idejom o vama

je odgovoran za 60 posto tih filmova.

No što ukoliko biste mogli ocjeniti te filmove

prije nego što se naprave?

Ne bi li to bilo zgodno?

Pa, nekolicina podatkovnih znanstvenika iz U.K. su u Hollywoodu,

i imaju algoritme priče --

kompanija pod imenom Epagogix.

I možete provući svoj scenario ovdje,

i mogu vam reći, kvantificirano,

da je to film od 30 milijuna dolara

ili film od 200 milijuna dolara.

A radi se o tome da ovo nije Google.

Ovo nije informacija.

Ovo nisu financijski pokazatelji; ovo je kultura.

Ono što ovdje vidite,

ili što normalno ne vidite,

je da je ovo fizika kulture.

I ukoliko se ovi algoritmi,

kao algoritmi na Wall Street-u,

jednoga dana sruše i odu naopako,

kako bismo znali,

kako bi to izgledalo?

I oni su u vašim kućama. Oni su u vašim kućama.

Ovo su dva algoritma koji se natječu za vaš dnevni boravak.

Ovo su dva različita robota spremača

koji imaju vrlo različite ideje o tome što znači čisto.

I možete to vidjeti

ukoliko ih usporite i zakvačite svijetlo na njih.

I oni su kao tajni arhitekti u vašoj spavačoj sobi.

Te ideja da je arhitektura sama po sebi

na neki način subjekt algoritamske optimizacije

nije daleka.

To je super stvarno i događa se oko vas.

Najviše možete osjetiti

kada ste u zatvorenoj metalnoj kutiji,

dizala novog stila,

nazivaju se dizala kontrole destinacije.

To su ona na kojima morate prisitsnuti na koji kat želite ići

prije nego uđete u dizalo.

I koristi tzv. algoritam pakiranja kutije.

Stoga ništa od ovih besmislica

dopuštanja svima ulazak u vozilo koje žele.

Svatko to želi ići na 10 kat ulazi u vozilo dva,

a svatko tko želi ići na treći kat ulazi u vozilo pet.

A problem s time je

da ljudi polude.

Ljudi paniče.

I možete vidjeti zašto. Vidite zašto.

To je zato jer dizalu

nedostaju neki važni instrumenti, kao dugmad.

(Smijeh)

Nešto što ljudi koriste.

Jedino što ima

je broj koji se kreće gore ili dolje

i crveno dugme koje kaže, "Stop."

I zbog toga dizajniramo.

Mi dizajniramo

za ovaj dijalekt strojeva.

I koliko daleko možete ići s time? Koliko daleko možete otići?

Možete otići jako, jako daleko.

Vratimo se nazad na Wall Street.

Jer algoritmi s Wall Streeta

ovisni su o jednoj kvaliteti iznad svega,

a to je brzina.

I oni rade na milisekundama i mikrosekundama.

Da dobijete osjećaj što su mikrosekunde,

potrebno je 500.000 mikrosekundi

kako bi kliknuli miša.

No ako ste algoritam s Wall Street-a

i zaostajete pet mikrosekundi,

vi ste gubitnik.

Stoga da ste algoritam,

potražili bi arhitekta kao onoga što sam sreo u Frankfurtu

koji je ispražnjavao neboder --

izbacujući sav namještaj, svu infrastrukturu potrebnu čovjeku,

i samo ostavljajući čelik na podovima

spremajući ga za postavljanje servera --

sve kako bi algoritam

bio bliže Internetu.

A vi zamišljate Internet kao sistem distribucije.

Naravno, on to je, ali se distribuira s određenog mjesta.

U New Yorku, odavde se distribuira:

Carrier Hotel

smješten u Hudson ulici.

I ovdje je zapravo mjesto gdje žice izlaze van u grad.

I stvarnost je ta da što ste dalje od toga,

vi ste nekoliko mikrosekundi iza svaki put.

Ovi momci dolje s Wall Streeta,

Marko Polo i Cherokee Nacija,

oni su osam mikrosekundi

iza svih ovih drugih

koji se nalaze u ovim praznim ispraznjenim zgradama

oko Carrier Hotela.

I to će se nastaviti događati.

Nastavit ćemo ih ispražnjavati

zato jer, inč po inč

i funtu za funtu i dolar za dolar,

nitko od vas ne može iscjediti prihod iz prostora

kao što to može Bostonski Prevrtljivac.

No ako odzumirate

ako odzumirate,

vidjeli bi rov od 825 milja

između New Yorka i Chicaga

koji se gradi zadnjih nekoliko godina

od kompanije Spread Networks.

Ovo je svjetlosni optički kabel

koji je položen između ova dva grada

kako bi bili u mogućnosti poslati samo jedan signal

37 puta brže nego što možete kliknuti mišem --

samo za ove algoritme,

samo za Karneval i Nož.

I kada razmislite o ovome,

da prolazimo kroz Sjedinjene Države

s dinamitom i pilama za kamen

kako bi algoritam mogao zatvoriti poziciju

tri mikrosekunde brže,

sve za komunikacijski sistem

za koji čovjek nikad neće znati,

to je kao manifest sudbine

i uvijek će tražiti nove granice.

Nažalost, mi smo izostavljeni iz ovog posla.

Ovo je samo teoretski.

Ovo su neki matematičari sa MIT-a.

Istina je da nažalost ne razumijem

mnogo toga o čemu pričaju.

Uključuje svjetlosni stožac i kvantnu zapreku,

i ne razumijem ništa od toga.

Ali mogu čitati ovu kartu.

A ono o čemu ova karta govori je da

ukoliko želite zaraditi novac na tržištima gdje se nalaze crvene točke,

tamo gdje se nalaze ljudi, gradovi,

morat ćete postaviti servere tamo gdje se nalaze plave točke

kako bi bili što efikasniji.

Ono što ste mogli zamjetiti na plavim točkama

je da se mnogo njih nalaze usred oceana.

I to je što ćemo napraviti, sagradit ćemo balone ili nešto drugo,

ili platforme.

Mi ćemo zapravo razdvajati vodu

kako bi izvukli novac iz zraka

zato jer je to sjajna budućnost

ukoliko ste algoritam.

(Smijeh)

I ne radi se o novcu da je toliko interesantan zapravo.

Radi se o tome što novac motivira.

Mi zapravo teraformiramo

samu Zemlju

s ovom algoritamskom efikasnošću.

U tome svjetlu,

vratite se nazad

i pogledajte fotografije Michaela Najjara,

i shvatite da one nisu metafora, one su proročanstvo.

One su proročanstvo

za ove seizmičke, zemaljske učinke

matematike koju stvaramo.

I pejzaž je uvijek bio načinjen

od ove čudne, nelagodne suradnje

između prirode i čovjeka.

No sada imamo i treću ko-evolucijsku silu: algoritme --

Bostonskog Prevrtljivca, Karneval.

I morat ćemo ih shvatiti kao prirodu.

Na neki način, oni to i jesu.

Hvala vam.

(Pljesak)