William Li: Možemo li prehranom izgladnjivati rak?

William Li predstavlja novi način razmišljanja o tretiranju raka: angiogeneza, ciljana terapija na krvne žile koje prehranjuju tumor. Prvi ključan (i najvažniji) korak je: prehrana koja prekida opskrbu raka hranjivim tvarima i pobjeđuje ga u njegovoj vlastitoj igri.

Dobar dan.

Upravo se događa medicinska revolucija oko nas

i ona će nam pomoći da pobijedimo

neke od najstrašnijih bolesti današnjeg društva,

uključujući rak.

Revolucija se zove angiogeneza,

a temelji se na procesu

kojim naš organizam stvara krvne žile.

Dakle, zašto bismo brinuli oko krvnih žila?

Ta ljudsko tijelo obiluje njima:

96 500 kilometara u prosječnog odraslog čovjeka.

To bi skupno činilo nit

kojom bismo mogli opasati Zemlju dva puta.

Najmanje krvne žile u tijelu jesu kapilare;

ima ih 19 milijardi u našem organizmu.

I to su žile života,

a kao što ću vam pokazati,

mogu biti i žile smrti.

Osobitost krvnih žila jest

njihova sposobnost

prilagodbe bilo kojem okruženju u kojemu rastu.

Primjerice u jetri formiraju kanale

za detoksikaciju krvi,

u plućima oplakuju alveole u svrhu izmjene plinova,

u mišiću one tvore krivulje koje omogućuju kontrakciju mišića

bez prekida cirkulacije.

U živcima se pružaju uzdužno poput dalekovoda

i održavaju te živce živima.

Organizam stvara većinu tih krvnih žila

tijekom prenatalnog razvoja.

To sugerira da u odraslih

krvne žile u normalnom organizmu ne rastu.

Izuzev nekoliko osobitih situacija:

U žena krvne žile rastu svakoga mjeseca

stvarajući oblogu maternice.

Tijekom trudnoće one formiraju posteljicu

koja povezuje majku i dijete.

A nakon ozljede krvne žile

moraju rasti ispod kraste

kako bi ozljeda zacijelila.

I ovako to zapravo izgleda,

tisuće krvnih žila

rastu prema centru ozljede.

Dakle organizam ima sposobnost regulacije

količine prisutnih krvnih žila u određenom vremenu.

Organizam to obavlja kroz usavršen

i fini sustav kontrola i ravnoteža,

stimulatora i inhibitora angiogeneze,

primjerice kada je potrebna brza i značajna količina krvnih žila,

organizam to ostvaruje otpuštanjem stimulatora,

proteina koji se zovu faktori angiogeneze

koji djeluju kao prirodno „gnojivo“

i stimuliraju razvitak novih krvnih žila.

A kada te krvne žile postanu suvišne,

organizam ih reducira do normalne vrijednosti

koristeći prirodne inhibitore angiogeneze.

No postoje i druge situacije kada je količina krvnih žila u organizmu ispod potrebne vrijednosti

te organizam mora izgraditi nove krvne žile kako bi postigao normalnu vrijednost,

na primjer, nakon ozljede,

tijelo to može učiniti,

ali samo do normalne vrijednosti,

do normalnog stanja.

No ono što danas znamo, a tiče se većeg broja bolesti,

jest da u organizmu postoje defekti

kada organizam ne može reducirati suvišne krvne žile

ili ne može formirati nove

na odgovarajućim mjestima u odgovarajuće vrijeme.

U tim situacijama, angiogeneza

je neuravnotežena.

A kada je angiogeneza neuravnotežena,

kao rezultat pojavljuje se značajan broj bolesti.

Na primjer, nedostatna angiogeneza,

nedovoljno krvnih žila,

dovodi do ozljeda koje ne zacjeljuju, srčane kapi,

loše cirkulacije u nogama, smrti uslijed kapi,

živčanih oštećenja.

S druge strane, intenzivna angiogeneza,

previše krvnih žila potiče bolesti,

a to uočavamo kod tumora, sljepoće,

artritisa, pretilosti,

Alzheimerove bolesti.

U konačnici, postoji više od 70 značajnih bolesti

koje pogađaju više od milijardu ljudi diljem svijeta,

a koje se prividno međusobno razlikuju

dok ih zapravo povezuje

nenormalna angiogeneza

kao zajednička komponenta.

Ovo shvaćanje nam dopušta

da promijenimo

način pristupa ovim bolestima

kontroliranjem angiogeneze.

Sada ću se usredotočiti na rak

s obzirom da je angiogeneza obilježje raka,

svakog tipa raka.

Dakle, krenimo.

Ovo je tumor: tamna, siva, zloćudna masa

koja raste u mozgu.

I pod mikroskopom, možete vidjeti

tisuće ovih smeđih krvnih žila,

kapilara koje prehranjuju stanice raka,

donoseći kisik i hranjive tvari.

No tumori ne nastaju na ovaj način.

I, zapravo, tumori u početku

nisu prožeti krvnim žilama.

Tumori nastaju iz malog, mikroskopskog gnijezda stanica

koje može narasti do najviše

pola kubičnog milimetra.

To je veličina vrška kemijske olovke.

Oni više od toga ne mogu narasti jer im nedostaje opskrba krvlju,

stoga ne primaju dovoljno kisika i hranjivih tvari.

Zapravo, u našem organizmu vjerojatno neprestano nastaju

ovakvi mikroskopski tumori.

Nalazi obdukcija žrtava prometnih nezgoda

pokazali su da 40% žena

između četrdesete i pedesete godine

zapravo imaju mikroskopske

tumore u dojkama,

oko 50% muškaraca u pedesetim i šezdesetima godinama

imaju mikroskopske tumore prostate,

a gotovo 100% nas

do sedamdesetih godina života

imat će mikroskopske tumore u štitnoj žlijezdi.

Ipak, bez opskrbe krvlju,

većina ovih tumora

nikada neće postati opasna.

Dr. Judah Folkman, koji je bio moj mentor

i pionir u polju angiogeneze,

nazvao je ovaj fenomen "tumor koji ne uzrokuje bolesti".

Dakle, sposobnost tijela da održava ravnotežu angiogeneze,

kada normalno funkcionira,

sprječava krvne žile da prehranjuju tumor.

Ispada da je to

jedan od naših najvažnijih obrambenih mehanizama

protiv tumora.

U stvari, ako blokiramo angiogenezu

i spriječimo razvoj krvnih žila u tumoru,

tumori tada jednostavno ne mogu rasti.

No kada se angiogeneza ostvari,

tumori mogu rasti eksponencijalno.

I to je zapravo način

kojim bezopasan tumor

postaje smrtonosan.

Tumorske stanice mutiraju

i pridobe sposobnost otpuštanja

angiogenetskih faktora, umjetnih gnojiva,

koji pomiču ravnotežu u smjeru invazije krvnih žila

u tumoru.

I jednom kada krvne žile urastu u tumor,

on se može širiti, zauzeti lokalna tkiva.

I iste krvne žile koje prehranjuju tumor

omogućuju tumorskim stanicama ulazak u cirkulaciju

kao metastaze.

I, nažalost, u toj kasnoj fazi tumora,

tumor će najvjerojatnije

biti dijagnosticiran,

kada je angiogeneza uznapredovala

i kada tumorske stanice nekontrolirano rastu.

Stoga, ako je angiogeneza

ključna točka

pretvorbe tumora iz bezopasnog u opasni,

tada najveći dio angiogenetske revolucije

čini novi pristup liječenju tumora

prekidom krvne opskrbe tumora.

Zovemo to antiangiogenetska terapija,

i ona je potpuno drugačija od kemoterapije

jer je usmjerena selektivno

na krvne žile koje prehranjuju tumor.

To možemo učiniti zato

što se tumorske krvne žile razlikuju od normalnih, zdravih krvnih žila

koje susrećemo u ostalim dijelovima tijela:

one su abnormalne,

loše građene

i zahvaljujući tome, iznimno ranjive

na terapiju usmjerenu protiv njih.

U stvari, kada pacijenta tretiramo

antiangiogenetskom terapijom

ovdje, eksperimentalni lijek protiv glioma,

jedan tip tumora mozga,

možete vidjeti da se odvijaju

dramatične promjene tijekom gladovanja tumora.

Ovo je žena oboljela od tumora dojke

i bila je tretirana antiangiogenetskim lijekom koji se zove Avastin

i kojeg je odobrila Američka agencija za hranu i lijekove.

I možete vidjeti da je polovina krvnog toka

nestala nakon terapije.

Dakle, upravo sam vam pokazao

dva izrazito različita tipa raka

koja reagiraju na antiangiogenetsku terapiju.

I unatrag nekoliko godina, zapitao sam se:

„Možemo li učiniti korak više

i liječiti ostale tipove raka,

čak i u drugih vrsta?“

Ovo je devetogodišnji bokser Milo

koji je patio od agresivnog tumora

koji se naziva maligni neurofibrom a koji je rastao na njegovu ramenu.

Metastazirao je u njegova pluća.

Veterinar je prognozirao još tri mjeseca života.

No mi smo pripremili koktel antiangiogenetskih lijekova

koje je moguće pomiješati sa psećom hranom

te antiangiogenetsku kremu

koja se može nanijeti na površinu tumora.

I tijekom nekoliko tjedana terapije,

uspjeli smo usporiti tumorski rast

tako da smo uspjeli produžiti Milov životni vijek

šest puta više negoli je to veterinar u početku predvidio,

a sve uz vrlo dobru kvalitetu života.

Naknadno smo tretirali više od 600 pasa.

Ostvarili smo stopu reakcije od oko 60%

i unaprijedili preživljavanje ovih kućnih ljubimaca

za koje je bila planirana eutanazija.

Dopustite mi da vam pokažem nekoliko

još zanimljivijih primjera.

Ovo je dvadesetogodišnji delfin koji živi na Floridi,

i ona je imala lezije u ustima

koje su se razdoblju od tri godine

razvile u zloćudne, skvamozne tumorske stanice.

Mi smo pripremili antiangiogenetsku pastu.

Nanosili smo je na vrh tumora

tri puta tjedno.

I u roku od 7 mjeseci,

tumor je u potpunosti nestao,

a nalaz biopsije dao je normalne rezultate.

Ovo je tumor koji raste na usni

jahaćeg konja Guinnessa.

To je jako, jako smrtonosan tip tumora koje se zove angiosarkom.

Već je metastazirao u limfne čvorove.

Stoga smo koristili antiangiogenetsku kremu za usne

te oralni koktel, te smo tumor mogli tretirati kako izvana

tako i iznutra.

I tijekom sljedećih 6 mjeseci,

Guinness je doživio potpunu remisiju.

I evo ga nakon šest godina,

Guinness i njegov zadovoljni vlasnik.

(pljesak)

Dakle, očito je da je antiangiogenetsku terapiju

moguće koristiti u borbi protiv širokog spektra karcinoma.

Zapravo su prve terapije

za ljude kao i za pse

već dostupne.

Dostupno je 12 lijekova za 11 različitih tipova raka.

No pravo je pitanje:

koliko su učinkoviti ti lijekovi u praksi?

Ovo je dijagram preživljavanja pacijenata

oboljelih od osam različitih tipova raka.

Stupci predstavljaju preostali životni vijek

u vremenu kada se

primjenjivala isključivo kemoterapija,

operacija ili terapija zračenjem.

Počevši s 2004.

kada je započela primjena antioangiogenetske terapije,

možete vidjeti

od 70 do 100 posto

poboljšanja u vidu preživljavanja

pacijenata oboljelih od karcinoma bubrega, multiplog mijeloma,

kolorektalnog karcinoma i gastrointestinalnog stromalnog tumora.

To je impresivno.

No za ostale tipove karcinoma

poboljšanje je bilo skromno.

Stoga sam se zapitao:

„Zašto nismo mogli polučiti bolje rezultate?"

Odgovor je očit;

počinjemo prekasno tretirati karcinom,

kada se već razvio

i često kada se već proširio i metastazirao.

A kao liječnik znam

da kada bolest uđe u uznapredovalu fazu,

izlječenje je teško postići,

ako ne i nemoguće.

Stoga sam se usmjerio na biologiju

angiogeneze

i promišljao:

"Može li odgovor na problem liječenja karcinoma

biti prevencija angiogeneze,

pobjeda karcinoma u njegovoj vlastitoj igri

tako da ni ne postane opasan?"

To bi moglo pomoći zdravim ljudima,

ali i ljudima koji su već

jedanput ili dvaput pobijedili karcinom

i žele pronaći način sprječavanja njegova povratka.

Kako bih pronašao način prevencije angiogeneze u tumoru,

vratio sam se proučavanju uzroka tumora.

I ono što je zaista pobudilo moje zanimanje,

bilo je to kad sam vidio da ishrana

čini 30 do 35 posto

vanjskih uzročnika karcinoma.

Očito je da trebamo razmišljati o tome

što možemo ukloniti iz naše prehrane, što trebamo izbaciti.

No ja sam zapravo zauzeo u potpunosti oprečno stajalište

i zapitao se: što možemo uvesti u našu prehranu,

a da se ponaša kao prirodni antiangiogenetski faktor

koji može ojačati obrambeni mehanizam

i pobijediti krvne žile koje prehranjuju karcinom?

Drugim riječima, možemo li prehranom izgladnjivati tumor? (smijeh)

Odgovor je da

i pokazat ću vam kako.

Naše istraživanje

odvelo nas je na tržnicu, farmu i među začine

jer smo otkrili

da nam je majka priroda darovala veliki broj

namirnica, pića i biljaka

koji sadrže prirodne inhibitore

angiogeneze.

Ovo je sustav koji smo razvili.

U centru je smješten prsten od kojega rastu tisuće krvnih žila

tvoreći zvjezdastu formu.

I mi možemo iskoristiti ovaj sistem

radi testiranja prehrambenih faktora

u koncentracijama koje dobivamo tijekom jela.

Dopustite mi da vam pokažem što se događa kada dodamo

ekstrakt crnog grožđa

Aktivni sastojak jest resveratrol,

koji se može naći i u crnom vinu.

On inhibira abnormalnu angiogenezu

za 60%.

Ovo se događa kada dodamo ekstrakt jagode;

on je snažan inhibitor angiogeneze.

I ekstrakt soje.

Ovo je lista koja još uvijek raste,

antiangiogenetskih namirnica i pića

koje želimo proučiti.

Vjerujemo da za svaki tip hrane

postoje različiti potencijali

unutar različitih vrsta i sojeva.

I mi to želimo izmjeriti jer,

pa, kada već jedete jagode

ili pijete čaj,

zašto ne biste izabrali onaj koji je najsnažniji

u prevenciji raka.

Ovo su četiri različite vrste čaja koje smo testirali.

Svi su uobičajeni:

kineski jasmin, japanski sencha zeleni čaj,

Earl Grey te posebna mješavina koju smo pripremili.

I možete jasno vidjeti

da čajevi variraju u svojoj potenciji

inhibicije angiogeneze od slabih do snažnih inhibitora.

No ono što je super

je kada smo kombinirali dva

slabija čaja,

kombinacija, mješavina,

snažnija je od svakog čaja zasebno.

To sugerira da postoji sinergija hrane.

Evo nekih podataka iz naših testiranja.

Sada, u laboratoriju, možemo simulirati angiogenezu tumora,

što prikazuje crni stupac.

Koristeći ovaj sustav, možemo testirati snagu antikancerogenih lijekova.

Dakle kraći stupac

znači slabiju angiogenezu, to je dobro.

I evo nekih uobičajenih lijekova

koji se povezuju sa smanjenjem rizika

oboljenja od raka.

Statini, nesteroidni protuupalni lijekovi

i još neki,

koji također inhibiraju angiogenezu.

A evo i hranidbenih faktora

koji idu rame uz rame sa spomenutim lijekovima.

Možete vidjeti, oni očito imaju vlastitu snagu,

u nekim slučajevima, čak su i snažniji

od spomenutih lijekova.

Soja, peršin, češnjak,

grožđe, bobičasto voće,

mogao bih otići kući i skuhati ukusan obrok

koristeći ove sastojke.

Zamislite da možemo napraviti

prvi vrijednosni sustav

u kojemu bismo mogli vrednovati hranu

ovisno o njenim antiangiogenetskim svojstvima,

svojstvima koja preveniraju rak.

I to je ono što upravo sada radimo.

Sada, pokazao sam vam mnoštvo laboratorijskih podataka,

i pravo pitanje jest:

kakvi su dokazi na ljudima

da konzumiranje određene hrane može reducirati

tumorsku angiogenezu?

Pa, najbolji primjer koji poznajem

jest istraživanje provedeno na 79 000 muškaraca

u proteklih 20 godina,

koje pokazuje da muškarci koji su konzumirali

kuhane rajčice dva do tri puta tjedno

imaju 50% manji rizik

od razvijanja raka prostate.

Sada, znamo da su rajčice dobar izvor likopena,

a likopen djeluje antiangiogenetski.

No što je još zanimljivije u ovom istraživanju

jest da oni muškarci koji su ipak oboljeli od raka prostate,

oni koji su jeli više umaka od rajčica,

zapravo su imali manje krvnih žila

koje su prehranjivale njihov tumor.

Dakle ovo istraživanje na ljudima glavni je odgovor

na pitanje kakav utjecaj antiangiogenetske tvari,

prisutne u hrani i konzumirane u praktičnim količinama,

imaju na tumor.

I sada proučavamo

ulogu zdrave prehrane

u suradnji s Deanom Ornishem, Kalifornijskim univerzitetom i Univerzitetom Tufts

ulogu zdrave ishrane na markere angiogeneze

koje možemo pronaći u krvotoku.

Sada, očigledno, podijelio sam s vama neke šire implikacije,

čak izvan okvira istraživanja raka.

Jer ako smo u pravu, to bi moglo utjecati na obrazovanje potrošača,

restorane, javno zdravstvo

i čak na osiguravajuće kuće.

I, zapravo, neke osiguravajuće kuće

već počinju razmišljati sukladno ovim spoznajama.

Pogledajte ovaj oglas iz Blue Cross Blue Shield iz Minnesote.

I za mnogo ljudi diljem svijeta,

prevencija raka prehranom

možda je jedino praktično rješenje

jer ne mogu si svi priuštiti skupe terapije liječenja raka,

ali svatko može imati koristi

od zdrave prehrane temeljene na lokalnim, održivim,

antiangiogenetskim usjevima.

Sada, konačno,

govorio sam vam o hrani,

i govorio sam vam o raku,

preostala je još samo jedna bolest o kojoj vam nisam govorio,

a to je pretilost.

Ispostavlja se da je

masno tkivo, salo,

ovisno o angiogenezi.

Kao i tumor, salo se razvija kada se razvijaju i krvne žile.

Stoga je pitanje: možemo li smanjiti salo

prekidom krvne opskrbe istog?

Gornja krivulja prikazuje tjelesnu masu

genetički pretilog miša

koji neprestano jede

dok ne postane pretio, poput ove krznene teniske loptice.

Donja krivulja prikazuje tjelesnu masu normalnog miša.

Ukoliko pretilog miša tretirate

angiogenetskim inhibitorom, on izgubi na tjelesnoj masi.

Ukoliko prekinete tretman, opet postane pretio.

Opet započnete tretman, miš opet izgubi na tjelesnoj masi.

Obustavite tretman, miš opet postaje pretio.

I zapravo možete mijenjati težinu miša

inhibiranjem angiogeneze.

Dakle ovaj pristup koji koristimo u prevenciji raka

također se može primijeniti

i na pretilost.

Doista zanimljiva stvar u tome

jest da tretiranjem pretiloga miša ne možemo

smanjiti njegovu težinu

na vrijednost manju od težine normalnog miša.

Drugim riječima, ne možemo dobiti miševe supermodele.

(smijeh)

To govori o ulozi angiogeneze

u regulaciji zdravstvenih vrijednosti.

Albert Szent-Gyorgi jednom je rekao:

„Otkriće je u tome da vidimo ono što su svi već vidjeli

a razmišljamo o čemu još nitko nije razmišljao.“

Nadam se da sam vas uvjerio

da kod bolesti poput raka, pretilosti i ostalih stanja,

možda postoji velika snaga

u napadanju njihove zajedničke značajke: angiogeneze.

I mislim da je to ono što je svijetu trenutačno potrebno. Hvala.

(pljesak)

June Cohen: Imam kratko pitanje za vas. Dakle ovi lijekovi zapravo nisu,

zapravo nisu uključeni u normalnu terapiju raka trenutačno.

Za bilo koga ovdje oboljelog od raka,

što biste preporučili?

Preporučujete li provođenje ovih tretmana sada za većinu oboljelih od raka?

William Li: Dakle, postoje antiangiogenetski tretmani

koje je odobrila Američka agencija za hranu i lijekove,

i ako ste oboljeli od raka

ili radite za, odnosno zastupate nekog oboljelog od raka,

trebate se raspitati za njih.

I postoje mnoga klinička ispitivanja.

Angiogenetska zaklada obuhvaća gotovo 300 tvrtki

i postoji još oko 100

potencijalnih lijekova.

Stoga uzmite u obzir odobrene lijekove,

potražite klinička istraživanja,

no osim onoga što liječnik može učiniti za vas,

moramo se upitati što možemo učiniti sami za sebe.

I to je jedna od tema o kojoj govorim;

mi možemo osnažiti sebe tako da činimo stvari

koje liječnici ne mogu činiti za nas,

tj. sami iskoristiti znanje i biti poduzetni.

I ako nam je majka priroda dala neke tragove,

mi smatramo da nas čeka nova budućnost

u vidu vrijednosti onoga što jedemo.

I ono što jedemo zapravo je naša kemoterapija tri puta dnevno.

JC: Točno. I zajedno s ovim preporukama,

za ljude koji možda imaju rizične faktore za razvoj raka,

biste li im preporučili da slijede bilo koji preventivni tretman,

ili da se jednostavno pridržavaju odgovarajuće dijete

s mnogo umaka od rajčica?

WL: Pa, znate, postoje bogati epidemiološki dokazi.

I mislim da u današnje vrijeme

nije potrebno mnogo vremena da bi se našao vjerodostojni izvor

kao što je Nacionalna medicinska knjižnica Pubmed,

i pogledalo epidemiološko istraživanje

o smanjenu faktora rizika raka,

baziranih na prehrani ili uobičajenim lijekovima.

To svakako bilo tko može pogledati.

JC: O.K. Mnogo hvala.

(pljesak)