Kako biti "Tim ljudi" u digitalnoj budućnosti

Ljudi se više ne cijene zbog svoje kreativnosti, kaže medijski teoretičar Douglas Rushkoff - u svijetu kojim dominira digitalna tehnologija, danas nas cijene samo zbog naših podataka. U svom strastvenom govoru, Rushkoff nas poziva da prestanemo tehnologiju koristiti za optimiziranje ljudi za tržište i započnemo je koristiti da bismo stvorili budućnost usredotočenu na naše pre-digitalne vrijednosti povezanosti, kreativnosti i poštovanja. "Pridružite se 'Timu ljudi'. Pronađite druge," kaže on. "Hajdemo zajedno stvoriti budućnost kakvu smo oduvijek željeli."

Bio sam pozvan u jedno
ekskluzivno odmaralište

da održim govor o digitalnoj budućnosti

za, kako sam ja pretpostavljao,
par stotina tech rukovoditelja.

Nalazio sam se tamo u 'zelenoj sobi'
čekajući da počnem,

no umjesto da me odvedu na binu, doveli su
u 'zelenu sobu' petoricu muškaraca

koji su sjeli sa mnom oko tog malog stola.

Bili su to tech milijarderi.

I počeli su me obasipati
tim zaista binarnim pitanjima,

kao: Bitcoin ili Etherium?

Virtualna stvarnost
ili proširena stvarnost?

Ne znam jesu li se kladili ili što?

I kako su se osjećali
sve slobodniji sa mnom,

načeli su i pitanje
koje ih je zapravo brinulo.

Aljaska ili Novi Zeland?

Točno tako.

Ti tech milijarderi pitali su
medijskog teoretičara za savjet

o tome gdje da sagrade
svoje bunkere za sudnji dan.

Ostatak tog sata proveli smo
baveći se samo jednim pitanjem:

"Kako ću održati kontrolu
nad mojim zaštitarima

nakon tog događaja?"

Pod "događajem" mislili su
na termonuklearni rat,

klimatsku katastrofu ili društvene nemire
koji će okončati svijet kakav poznajemo

i, što je još važnije,
njihov novac učiniti neupotrebljivim.

A ja nisam mogao da ne pomislim:

ovo su najbogatiji,
najmoćniji ljudi na svijetu,

a ipak misle da su potpuno nemoćni
da utječu na budućnost.

Najbolje što mogu je čekati
tu neizbježnu katastrofu

i onda upotrijebiti svoju tehnologiju
i novac kako bi pobjegli od nas ostalih.

A to su pobjednici digitalne ekonomije!

(Smijeh)

Digitalna renesansa

odnosila se na neobuzdani potencijal

kolektivne ljudske imaginacije.

Ona je zahvaćala sve,
od matematike kaosa i kvantne fizike,

do igranja izmišljenih uloga
i hipoteze o Geji, zar ne?

Vjerovali smo da bi
povezana ljudska bića mogla stvoriti

budućnost kakvu god možemo zamisliti.

A onda je došao procvat dot-coma.

I digitalna budućnost
postala je dionička budućnosnica.

I svu tu energiju digitalnog doba
iskoristili smo da bismo

steroidima napumpali već umiruću
burzu dionica NASDAQ.

Tech časopisi rekli su nam
da dolazi tsunami.

I samo će oni investitori koji zaposle
najbolje planere scenarija i futuriste

biti u stanju preživjeti taj val.

I tako se budućnost pretvorila,

iz nečega što stvaramo zajedno
u sadašnjem trenutku,

u nešto na što se kladimo,

neku vrsta natjecanja gdje
pobjednik nosi sve, a pobjednika nema.

A kada stvari postanu tako kompetitivne
u vezi budućnosti,

ljudi se više ne vrednuju
zbog svoje kreativnosti.

Ne, danas nas vrednuju
samo zbog naših podataka,

jer te podatke mogu koristiti
za izradu predviđanja.

Kreativnost, ako išta, to stvara šum.

To otežava predviđanje.

Tako smo na koncu
dobili digitalni krajolik

koji zaista guši kreativnost,
guši inovativnost,

guši ono što nas najviše čini ljudskima.

Dobili smo društvene medije.

Povezuju li zaista društveni mediji ljude
na nove, zanimljive načine?

Ne. Društveni mediji koriste naše podatke
za predviđanje našeg budućeg ponašanja

ili da bi, po potrebi, utjecali
na naše buduće ponašanje,

kako bismo se ponašali više u skladu
s našim statističkim profilima.

Digitalna ekonomija - voli li ona ljude?

Ne. Ako imate poslovni plan,
što se od vas očekuje?

Da se riješite svih ljudi.

Ljudska bića, ona žele zdravstvenu skrb,
žele novac, žele smisao.

S ljudima ne možete postići rast i profit.

(Smijeh)

Čak i digitalne aplikacije --

one nam ne pomažu stvoriti
bilo kakav bliski odnos ili solidarnost.

Mislim, gdje je tipka
u aplikaciji za poziv taksija

za vozače, da mogu međusobno razgovarati
o svojim uvjetima rada

ili se udruživati?

Čak i naši alati za video konferencije,

ne omogućuju nam da uspostavimo
stvarno bliski odnos.

Koliko god dobra bila rezolucija videa,

ipak ne vidite otvaraju li se nečije
zjenice u želji da vas se stvarno shvati.

Sve one stvari koje činimo
da uspostavimo bliski odnos,

koje smo razvijali stotinama
tisuća godina evolucije, one ne rade.

Ne možete vidjeti je li nečiji dah
usklađen s vašim.

Zato se zrcalni neuroni nikada ne pale,
oksitocin nikada ne kola vašim tijelom,

nikada nemate iskustvo
povezivanja s drugim ljudskim bićem.

Umjesto toga, ostaje vam ono:

"Pa, složili su se sa mnom.
A jesu li zaista,

jesu li me zaista shvatili?"

I mi ne krivimo tehnologiju
za taj nedostatak vjernosti.

Mi krivimo drugu osobu.

Znate, čak i tehnologije
i digitalne inicijative koje imamo

za promoviranje ljudi,

snažno su anti-ljudske u srži.

Razmislite o blockchainu.

Blokchain postoji da nam pomogne
imati sjajnu humaniziranu ekonomiju? Ne!

Blockchain ne stvara povjerenje
između korisnika.

Blockchain je jednostavno
zamjena za povjerenje na novi,

još manje transparentan način.

Ili pokret za učenje programiranja.

Mislim, obrazovanje je sjajno,
mi volimo obrazovanje

i to je prekrasna ideja

da želimo da djeca budu u stanju
naći posao u digitalnoj budućnosti,

stoga ćemo ih sada naučiti programirati.

Ali otkada je svrha obrazovanja
dobivanje posla?

To nije bila svrha obrazovanja.

Obrazovanje je bilo kompenzacija
za dobro odrađen posao.

Zamisao javnog obrazovanja

bila je za rudare ugljena,
koji bi po cijeli dan radili u rudniku,

a kada bi došli kući
trebali bi imati dostojanstvo

da mogu čitati roman i razumjeti ga.

Ili biti toliko inteligentni
da su sposobni sudjelovati u demokraciji.

Kada od toga radimo produžetak posla,
što mi ustvari radimo?

Mi zapravo samo puštamo korporacije

da na druge prebace
troškove obučavanja svojih radnika.

A zaista najgori od svih je
pokret za humanu tehnologiju.

Hoću reći, meni se sviđaju ti momci,
bivši momci koji su znali uzeti

algoritme iz automata u Las Vegasu
i ugrađivati ih u društvene medije

kako bismo postali ovisni o njima.

Sada uviđaju da su pogriješili
i žele tehnologiju učiniti humanijom.

No, kad čujem izraz "humana tehnologija",

pomislim na nekavezne piliće
ili tako nešto.

Bit ćemo prema njima humani
koliko je god to moguće,

sve dok ih ne odvedemo na klanje.

Tako će oni pustiti da te tehnologije
budu što je moguće humanije,

sve dok od nas izvlače
dovoljno podataka i dovoljno novca

kako bi usrećili svoje dioničare.

Dotle dioničari, sa svoje strane,
samo razmišljaju:

"Moram zaraditi dovoljno novca sada
kako bih se izolirao

od svijeta koji stvaram
zarađujući novac na ovaj način."

(Smijeh)

Bez obzira koliko VR naočala
nataknu na lice

i u koji god fantastični svijet da ulaze,

oni ne mogu na druge prebaciti
ropstvo i zagađenje uzrokovano

proizvodnjom samih tih uređaja.

To me podsjeća na kuhinjsko dizalo
Thomasa Jeffersona.

Mi volimo zamišljati
da je on napravio kuhinjsko dizalo

kako bi poštedio svoje robove
svog tog truda oko donošenja hrane

gore u blagovaonicu gdje ljudi jedu.

Nije to bilo zato, nije bilo za robove,

bilo je za Thomasa Jeffersona
i njegove goste,

kako ne bi morali gledati robove
koji donose hranu.

Hrana je dolazila magijom,

kao da izlazi iz replikatora
"Zvjezdanih staza".

To je dio etosa koji kaže,

ljudska bića su problem,
a tehnologija je rješenje.

Ne možemo više razmišljati na taj način.

Moramo prestati koristiti tehnologiju
za optimiziranje ljudskih bića za tržište

i početi optimizirati tehnologiju
za budućnost ljudi.

Ali to je zaista težak argument
u današnje vrijeme,

zato jer ljudi više nisu popularna bića.

Neki dan sam o tome govorio
pred jednom aktivisticom za okoliš,

a ona je rekla, "Zašto branite ljude?
Ljudi su uništili planet.

Zaslužuju da izumru."

(Smijeh)

Čak i naši popularni mediji mrze ljude.

Gledajte televiziju,

svi SF filmovi su o tome kako su roboti
bolji i ljubazniji od ljudi.

Čak i filmovi o zombijima --
o čemu je svaki film o zombijima?

Netko promatra nekog zombija
koji se pojavljuje na horizontu

i onda zumiraju na osobu,
vi vidite lice te osobe

i znate o čemu razmišlja:

"U čemu je zapravo razlika
između tog zombija i mene?

On hoda, ja hodam.

On jede, ja jedem.

On ubija, ja ubijam."

Ali on je zombi.

Bar ste toga svjesni.

Ako nam je zaista teško
razlikovati sebe od zombija,

onda je to prilično veliki problem.

(Smijeh)

I samo nemojte da počnem
o transhumanistima.

Bio sam na panel diskusiji s jednim
od njih koji je pričao o singularitetu.

"Oh, vrlo skoro doći će dan
kad će računala biti pametnija od ljudi.

I jedina opcija za ljude u tom času

je da evolucijsku baklju predaju
našem nasljedniku

i izgube se u pozadini.

U najboljem slučaju, da svoju svijest
prenesu na silikonski čip.

I prihvate svoje izumiranje."

(Smijeh)

A ja sam rekao,
"Ne, ljudska bića su posebna.

Mi možemo prihvatiti višeznačnost,
mi razumijemo proturječje,

mi smo svjesni, mi smo čudni,
mi smo osebujni.

Moralo bi postajati mjesto za ljude
u digitalnoj budućnosti."

A on je rekao, "Oh, Rushkoff,

ti to govoriš samo zato
jer si ljudsko biće."

(Smijeh)

Kao da je to oholost.

U redu, ja sam u "Team Human".

To je bio originalni uvid
u digitalno doba,

da je biti čovjek timski sport,

kolaborativno djelo evolucije.

Čak i stabla u šumi,

ona se ne natječu jedno s drugim,

ona su povezana golemom mrežom
korijenja i gljiva koja im omogućava

međusobnu komunikaciju i prijenos
hranjivih tvari od jednog do drugog.

Ako su ljudska bića najrazvijenija vrsta,

to je zato jer mi imamo najrazvijenije
načine suradnje i komuniciranja.

Mi imamo jezik.

Mi imamo tehnologiju.

To je čudno, ja sam nekad bio taj
koji je govorio o digitalnoj budućnosti

ljudima koji još nisu imali
nikakvog iskustva s digitalnim.

A sada se osjećam kao da sam ja posljednji

koji se sjeća kako je izgledao život
prije digitalne tehnologije.

Nije stvar u odbacivanju digitalnog
ili odbacivanju tehnologije.

Stvar je u obnavljanju vrijednosti
koje su u opasnosti da ih napustimo

i da ih uklopimo u digitalnu
infrastrukturu budućnosti.

A to nije neka velika mudrost.

To je jednostavno kao
stvaranje društvene mreže

koja umjesto da nas uči
gledati na ljude kao na suparnike,

uči nas da na suparnike
gledamo kao na ljude.

To znači stvaranje ekonomije
koja ne pogoduje platformi monopola

koja želi izvući svu vrijednost
iz ljudi i mjesta,

nego koja promovira
optjecaj vrijednosti unutar zajednice

i omogućava stvaranje
kooperativnih platformi

koje distribuiraju vlasništvo
što je moguće šire.

To znači stvaranje platformi

koje ne potiskuju našu kreativnost
i inovativnost u ime predviđanja,

nego zapravo promoviraju
kreativnost i inovativnost

kako bismo mogli osmisliti neka rješenja

da se izvučemo iz zbrke
u kojoj se nalazimo.

Ne, umjesto pokušavanja da
zaradimo dovoljno novca

kako bismo se izolirali
od svijeta koji stvaramo,

zašto ne utrošiti to vrijeme i energiju
da svijet učinimo mjestom

iz kojeg ne bismo imali potrebu bježati?

Ne može se pobjeći,
ovdje se događa samo jedna stvar.

Molim vas, ne odlazite.

Pridružite nam se.

Mi možda nismo savršeni,

no štogod da se dogodi,
bar nećete biti sami.

Pridružite se "Timu ljudi".

Pronađite druge.

Hajde da zajedno stvorimo budućnost
kakvu smo oduvijek željeli.

A ti tech milijarderi
koji su željeli saznati

kako održati kontrolu nad svojim
zaštitarima nakon apokalipse,

znate li što sam im rekao?

"Počnite odmah sada tretirati te ljude
s ljubavlju i poštovanjem.

Možda tada nećete
morati brinuti o apokalipsi."

Hvala.

(Pljesak)