-
IZDRŽI SRCE MOJE, EPIZODA 13, FINALE
-
Mama...Mama...
-
Mama...
-
Mama...Mama...Mama...
-
Mama...Mama...
-
Striče, ne uzimajte mamu.
Ne sahranjujte je, molim vas..
-
Seraj, ne radi to, mila...
-
Tek smo se ponovo našle.
Ne sahranjujte moju mamu. Mama...
-
Mama...Mama...Mama...
-
Mama, tek sam se tobom sjedinila, gde to ideš?....
-
Mama...Molim vas, ne sahranjujte je. Ne sahranjujte je.
Striče, striče, ne sahranjujte je... Molim te...
-
Molim te...
- Seraj, dođi..
-
Mama...
-
Ne sahranjujte je...ne sahranjujte...
Molim vas, ne uzimajte moju mamu od mene...
-
Ne stavljajte zemlju na moju mamu...
-
Ne stavljajte, ne stavljajte..Ne stavljate, molim vas.
Ne stavljajte zemlju na moju mamu.
-
Mama...
-
Mama....
-
Otišla je naša mama...otišla je...
-
Ne idi....
-
Molitva...
-
Mama...Ne stavljajte...dosta...
-
Mama!!!!
-
Mama sve je trebalo da bude dobro...
-
Mama, nismo trebali da se rastajemo...
-
Nisi trebala da me ostaviš samu.
Kako si mogla da odeš mama?
-
Ne idi ..mamaa..
-
Budi blagoslovena mama....
ali kako mogu da te blagoslovim?
-
Mama, ti mene blagoslovi. Mama, blagoslovi me.
mama, Oprosti mi...izvini...
-
Oprosti mi mama...
-
Mama...ne idi...
-
Oprosti mi mama, oprosti..oprosti mi...
-
Mamaaa!!!!
-
Mama ...
-
Mama...Mama...mama...
-
Mamaaa...ne idi...
-
Mama...
-
Molitva...
-
Saučesće...
- Saučešče..
-
Hvala.
- Saučešće..
-
Hvala..
-
Seraj, sami ste kući, mislila sam da je bolje da ostanete ovde.
-
Hvala tetka, hvala.
- Hvala tebi.
-
Tetka, ja sada idem, brinem za Selima.
-
Dobro dušo, idi.
-
Bog nek joj dušu prosti.
- Saučešće...
-
Hvala, hvala.
-
Kćeri, da li vam nešto treba?
-
Ne striče, hvala.
-
Bratu?
- Ne.
-
Onda, prijatno veče, Seraj.
- Hvala. Laku noć.
-
Brate Džengize, čitali su molitvu kod vas?
- Da čitali su, što?
-
Idi i ti pročitaj, možda ti oproste grehe.
Još uvek čitaju molitvu kod tebe.
-
Idite, ne gnjavite me. Hajde. Idite. Hajde.
-
Hajde, beži i ti...
-
Šta je ovo, haa? Šta je ovo?
-
Molim Fuat?
- Halo, Jaman...jel ima novosti u stanici?
-
Nema novosti o Ragipu. Ne zna se gde bi mogao da bude.
-
A Džaner, koga je zvao Rifat? Da li su s njim razgovarali?
-
Nisu ga našli kući. Kada stigne, dovešće ga u stanicu.
-
Dobro, ako bude novosti, pozovi me.
-
Aaa, Remzi, dragi..
- Zašto je on dolazio?
-
Ja sam ga pozvala. Da bi nešto pojeo. Jadničak je bio strašno pogođen zbog sahrane.
-
Gde je Gulsum?
- Otišla je kod drugarice.
-
Bilo joj je dosadno, šta da radi?
-
I meni je dosadilo. Gde ja da idem?
-
Jesi li gladan? Da li si nešto jeo?
Da spremim nešto?
-
Ne želim, neću da jedem.
-
Rifat, šta radiš, sinko?
-
Brate, šta ima?
- Dobro je brate, kako si ti?
-
Jel možda tražiš Gulsum?
-
Ne, odakle ti to?
-
Ne znam, ali ponašaj se kao brat.
-
Šta pričaš? Reci otvoreno.
-
U stvari, radi se o Džaneru.
Prošli su zagrljeni ovuda.
-
Ne daj bože da Remzi čuje.
-
Brate, na koju stranu su otišli?
- Časna reč, tamo su otišli.
-
Sine, nemoj da zažalim što sam ti rekao. Rifat!
-
Rifat!
-
Ljubavi..ovaj, brat sigrno neće doći, jel da?
- Ne, neće.
-
Rekao je da će biti kod drugog prijatelja.
-
Dobro.
-
Živote... Šta se desilo? Jel bilo nešto?
-
Da nije tebe, ne bi ni minut ostao ovde.
-
Stvarno?
- Nemoj da sumnjaš.
-
Džaner Guneš!
-
Policija.
-
Vidi, ako me povedu sa sobom, ti ostani ode. Ne brini.
-
Ali..
- Ujutru ću se vratiti.
-
Zašto bi te policija povela?
Šta je bilo, reci mi.
-
Stara priča, ne znam.
-
Džaner Guneš! Džaner Guneš!
-
Ti si Džaner Guneš?
- Da, brate...
-
Pođi sa nama u stanicu.
-
Šta ti radiš ovde? Zašto si ovde?
- Šta te briga? Šta te briga? Pusti me!
-
Otkinuću ti jezik, Gulsum.
Kreni kući odmah. Kreni!
-
Pusti me, rekla sam ti.
-
Seko, ovaj..uplašio sam se.
Jel mogu da legnem kod tebe?
-
Zašto si se uplašio, jedini? Šta je bilo?
-
Paa, uplašio sam se...eto...
-
Ranije je mama bila tu, nisam se plašio.
-
Ali sada nema mame.
-
Nema potrebe da se plašiš. Dođi.
-
Nema potrebe da se plašiš.
I šta to znači nema više mame?
-
Zatvori oči sada...
-
Gde bi želeo da vidiš mamu?
Razmisli, kako bi želeo da je vidiš...
-
Jesi li uplašen sine?
-
Uplašio sam sam se jer te nema mama.
-
Ne boj se. Ja sam uvek sa vama.
-
Kada zatvorite oči, kada me spomenete, uvek ću biti sa vama.
-
Uveče, na primer.
-
Pogledajte u nebo.
-
Kada budete videli zvezdu, ja ću da vas posmatram odatle...
-
I sa oblaka...
-
Nekada ću biti u zvuku vetra.
-
Nekada u bljesku mora...
-
Nekada na krilima ptice..
-
Mame nikada ne ostavljaju svoju decu.
-
Sada moram da idem.
-
Mama...
-
Mama, možemo li i mi da pođemo sa tobom?
-
Vi treba još puno toga da uradite.
-
Bićete porodica. Imaćete svoju decu.
-
Selim...
-
Požuri
- Pusti me.. - Požuri...
-
Sad ćeš da uđeš u kuću i nećeš više nos promoliti napolju.
-
A ja ću da sredim tog mangupa
kad dođe iz policijske stanice.
-
Nek se moli da ga ne sahranim.
-
Posle ću da dođem kod tebe.
-
Šta sam ja uradila?
-
Šta sam to uradila pa si sišao s uma?
-
Šta je bilo?
- Šta još treba da uradiš?
-
Ako te otac vidi, noge će ti polomiti.
Ulazi unutra. Ulazi!
-
Pusti me!
-Hajde otvori vrata. Hajde!
-
Mama otvori vrata, hajde.
Ulazi!
-
Šta se desilo?
-
Slušaj, ako ona izađe napolje,
od tebe ću tražiti objašnjenje.
-
Šta se desilo?
-
Pitaj nju. Pitaj je. Nek ti sama kaže sve o svojim ispadima.
-
- Sta je ovo?
-
- Kazem ti, volim ga. Volim. Kako ne razumes? Volim ga.
-
- Vidi je. Jesi li se nekad zaljubila u decka?
-
- Pod tvojim krevetom jos stoje maramice mokre od suza zbog Alija.
-
- Kakav sada Ali? Kakav Ali? Ne teraj me da pricam o Aliju.
-
- Ali me neinteresuje. Ja volim Dzanera.
-
- Boze poludecu. Boze moj, znaci sada si sa Dzanerom.
-
- Dosta. Dosta. Pricam ti da volim, zar ne razumes? - Gulsum.
-
- Volim a u ostalom Dzaner ce mi "napraviti" svadbu. Bicemo veoma srecni. Mi cemo se vencati, je li ti jasno.
-
- Napravice, napravice. Ne sekiraj se. On nemoze ni o sebi da Birne a ti pricas. Neka prvo sebe nahrani.
-
- E videces, bicu veoma srecna.
-
- Hocete li uvek biti ovde?
-
- Da gdjo Indzi, radicu zajedno sa jos jednom med. sestrom. Tako ce se gdin Ekrem brze oporaviti.
-
- Odlicno. Hvala Bogu, sada mi je lakse. Jesi li cuo Ekrem? I ti mozes da se smiris.
-
- Zajdeno cemo savladati ovaj kosmar. Mnogo si me uplasio Ekreme.
-
- Nisi se uplasila samo zbog ovoga, zar ne?
-
- U redu, mozete otici, za ostalo cu se sama pobrinuti. - U redu gdjo.
-
- Dok sam bolestan ovde ce dolaziti mnogo ljudi.
-
- Zato ti dozvoljavam da ostanes ovde ali , nemoj mi izlaziti na oci.
-
- Idi proslavljaj, devojci je posle oca i majka umrla. Tebi je sada sigurno lakse, idi proslavi to.
-
- Nadam se da nas ne krivis za to?!
-
- Vas?! Sada si sa Tanereom na "mi" ? Izlazi, izlazi i ne uznemiravaj me vise.
-
- Halo, ja sam otac Atifa Sinana Sanala, ako je moguce mogu li da razgovaram sa njim?
-
- Stvarno? Kako cemo to uraditi?
-
- Gdjo Indzi. - Izvolite. - Oprostite.
-
- Dodji i ti uzmi kceri. Hajde dodji i ti, izvoli.
-
- Sta je to gdjo Turkan?
-
- Ah duso moja, umrla nam je veoma bliska osoba. Njoj za dusu. Ponekad izadjem i obradujem decu.
-
- Primite moje saucesce gdjo Turkan.
-
- Na zdravlje duso moja. I vi i svi vasi. - Hvala vidimo se. - Dovidjenja.
-
- Nazli. - Bakice.
-
- Nazli duso moja. Odakle si se ti pojavila.
-
- Sta to radis?
-
- Ne pitaj, reci cu ti kasnije duso moja. A gde je mama? Kada si se ti vratila?
-
- Ona se vratila ranije.
-
- A zasto ste se tako brzo vratile, nema nices loseg Nazil? - Nema bako, nema.
-
- Hvala Bogu, je li tata zna? - Resila sam da prvo dodjem kod tebe.
-
- Odlicno si uradila, duso moja. Da porazgovaramo, hajde. Ostavicu ovo ovde, neka uzmu i vasi drugari. Hajde duso moja.
-
- Gdine Fuat, jos jednom, primite moje saucesce, bili ste branilac gdje Elvan.
-
- Hvala komesaru Savas.
-
- Sta cemo sada da radimo? Zelim da se Elvanin ubica sto pre pronadje.
-
- Naravno i mi, Tanera Tunca jos uvek nigde nema. Ni njegovog coveka Ragipa nismo pronasli.
-
- Od uhapsenog Dzanera nista nismo saznali.
-
- U redu. A je li stigao izvestaj sa balistickog odeljenja?
-
- Stigao je ali nema podudaranja. Oruzije nije ranije korisceno i zbog toga odatle nista ne mozemo da dobijemo.
-
- U redu.
-
- Hvala komesare. Javite mi ako bude novosti.
-
- Naravno gdine Fuat. Jos jendom, moje saucese. - Hvala.
-
- Tata. - Sine.
-
- Jesi li stvarno dobro?
-
- U redu sam sine. Dobro mi je, ne brini za meine.
-
- Kako da ne brinem tata. Ja sam ovde, ti tamo, bilo mi je mnogo zao kada sam cuo za gdju Elvan, mnogo.
-
- Tako je to, stvarno mi je zao zene.
-
- Ja sam imao udes i pogledaj do cega je sve to dovelo tata.
-
- Sine vidi, nemoj da se uznemiravas zbog toga. U njihovu kucu je usao lopov, ona je potrcala za njim.
-
- Tata sve sam cuo. Hteli su da zapale kucu jadne zene.
-
- Sine ne veruj svemu sto cujes. Sada moramo nesto da uradimo. Neka je Seraj Bog na pomoci.
-
- Pricao si sa Seraj? Jesi li uspeo? Sta si uradio?
-
- Nisam sine. Zvao sam mnogo puta da je pitam treba li joj nesto ali ona nije odgovarala. Nisam mogao da je dobije.
-
- Atife prestani vise da nosis svu prljavstinu ovoga sveta, ne mocu svoju savest. Dok ne izadjes odatle moras da cvrsto i zdravo stojis na svoijm nogama. U redu?
-
- To sto si ti preziveo je veoma tesko, veoma tesko.
-
- Tata u redu, u redu, molim te. Molim te.
-
- Moras da gledas na sebe i da se sto pre oporavis, moras brzo da se oporavis. Potreban si mi, treba mi tvoja podrska.
-
- Da sine, vidi, bices bolje, ti si moj sin. Nemoj to da zaboravis.
-
- Atife... - Tata.
-
- Cim izadjem odavde i stanem na soje noge prvo cu tebe posetiti.
-
- Tata jos je rano. Prvo se oporavi, prikupi snagu. Kasnije, sada je jos rano.
-
- Moramo da se sretnemo i porazgovaramo. Postoje veoma vazne stvari koje moram da ti kazem.
-
- Dobro tata, u redu, kako god zelis. U redu. Vidimo se, cuvaj se.
-
- Hajde postajes bezobrazan.
-
- Jos 2 minuta, molim te. - U redu, razgovaraj.
-
- Zaboravila si Telefon u kupatilu, ko li zove. Joj odgovorila sam...
-
- Halo...
-
- Seraj, Seraj, ja sam.
-
- Koji put te vec zovem a ti ili ne odgovaras ili nisi dostupna. Nisam mogao da te dobije.
-
- Seraj mnogo mi je zao, cuo sam za gdju Elvan, stvarno ne znam sta da kazem.
-
- Hvala. - Kako si ti?
-
- Kako mogu da budem?
-
- Treba li vam nesto, mogu li nesto da uradim?
-
- Ne nista nam ne treba.
-
- Kako god, moram da idem na posao, prekidam
-
- Hajde skloni se vec jednom brate.
-
- To su dali u bolnici, nisi prestajala da places a ja nisam htela da ti dam i da te rastuzim.
-
- Hajde stavi, to ti je uspomena od majke.
-
- Seraj
-
- Seraj.
-
- Seraj, jesi li dobro?
-
- Izlazim sestro.
-
Znam da si ljuta, ali budi sigurna da je sve to bilo za tvoje dobro..
-
Naravno..
-
Dobro..a mama? Šta je ona kazala za tvoj povratak?
-
Ona se vratila ranije..
- Stvarno?
-
Aha..u žurbi se vratila u Istanbul..
pričala sam..deda zna..
-
U redu, nećeš da me poljubiš, ali zar nećeš ni da se osmehneš tvom tati?
-
Ne trudi se da izgleda kao da je sve u redu...
-
Tetka Elvan je umrla..znam..baka mi je rekla..
-
Deco, napravila sam prelep čokoladni keks.
-
A sad ću i čaj da skuvam, pa ćemo zajedno da jedemo.
Šta kažete? U redu..sad ću da skuvam..
-
Dobro je što postojiš..
-
Dušo, da ti skuvam nanu sa limunom?
-
Šta je bilo sestro?
-
Ništa, jedini moj..čini mi se da sam se malo prehladila..ne brini..
-
Hajde dođi..
-
Seraj, da to nije od trudnoće?
-
Nije sestro..nije od toga.
-
Zašto? Jesi li sigurna?
-
Ne dozvoljavaš ni zavese da se otvore..mala, šta se dešava?
-
Tata, desilo se nešto veoma loše..veoma..
-
Alokohol...već smo ranije pričali o tome..ti nisi ništa kriva..
-
Bila si u osetljivom periodu i u najslabijem trenutku se pojavio Taner..zato..nemoj više sebe da kriviš..
-
Ne razumeš..ništa ti ne razumeš..
-
Razumem..štaviše..odlično razumem..
-
Obećavam da ću se osvetiti tom skitnici.
-
Aaa..Fuat zove..molim Fuat..
-
Kad se vratila Aysun? I Nazli je došla.
-
Da..da..došli su..Spremamo sam se da te pozovem i razgovaram sa tobom..
-
Razumeo sam..razumeo..prvo ste hteli da kažete, pa ste se predomislili.
-
U redu..odsad želim da znam sve u vezi Nazli..gdine Mushin. A sad ... dolazim.
-
Moram da razgovaram sa Aysun..
-
Dolazi Fuat..
-
Nisi razgovarala sa Atifom..
-
Nemamo o čemu da razgovaramo..razveli smo se..sve je gotovo..završeno je..
-
To nema veze. Brzo si se rastala sa dečkom,
kao da te je neko jurio..
-
Nisam više htela da nosim njegovo prezime, Buse.
-
Štaviše..mamu sam izgubila..ličilo je kako da izdajem mamu.
-
Zar nećeš da proveriš..daj Bože da si trudna..možda ćeš se pomiriti sa Atifom..
-
Sačuvaj Bože..
-
Je l kupatilo slobodno?
- Slobodno je..idi slobodno..
-
Opet se nešto dešava..Rekao je Atifu da će doći kod njega što pre bude mogao.
-
Možda će mu sve reći..
- To nije dobro.
-
Ako Atif sazna šta se dešava, udaljiće te iz kompanije..
-
Kakvo udaljavanje?.Ako Atif sazna za našu vezu, izbaciće me..a ako tebe uhapse zbog ubistva Elvan..
-
Kažem ti da nisam to uradio..zašto mi ne veruješ? Videćeš..ništa se neće desiti..
-
Ako bude trebalo..sam ću se predati..ali prvo imamo mali poslić..
-
Kakav posao?
-
Večeras sve izvedi iz kuće..ostanite samo ti i Ekrem..
-
Zašto?
-
Ja dolazim.
-
Bože!
- Desilo se ono čega sam se plašila..
-
Mogu li da dodirnem..
- Ne..
-
Ne, moram prvo da razmislim..
-
Ne može!
- Seraj!!
-
Ne može..ovo dete nije moguće..
- Seraj, ne pričaj gluposti..
-
Obećaj mi da će ovo ostati među nama.
moram to da rešim..
-
Devojko...ne pričaj gluposti..ne možeš to da uradiš..neću ti dozvoliti..gde ti je savest?
-
Pogledaj Buse...
-
Plaćam Selimovu obuku, troškove hrane..
najam stana..
-
Čak i da zaboravim na fakultet, na obećanje koje sam dala mami..sve to da platim od plate konobarice?
-
Kako sve da postignem?
-
Kažeš gde mi je savest ..
-
Buse, umro mi je otac, posle je mama umrla....
sve je na mojim plećima.
-
Ne žalim se..izboriću se.
-
Ali još i beba..i to Atifova beba.
-
Dete čoveka koga više nema u mom životu.
-
Nemoguće..
-
Obećaj mi molim te, da će to ostati među nama..molim te..
-
Ti čak ni na Nazli nisi pomislila kad si se vratila ovamo...
-
Tog čoveka nema nigde, i on je veoma opasan..
-
Znam ..ali..
- Ali šta?
-
Stani..
-
Elvan.
-
Umrla je..
-
Znaš.. mnogo mi je žao..stvarno..
-
Kad bih mogla vreme da vratim nazad.
-
Kad bi moglo..ali nije moguće..
-
Ko je to uradio? Postoje li neki tragovi?
- Ne.
-
Ko je to osim Tanera mogao da uradi ..ili je on..ili njegovi ljudi..
-
Ako ne misliš na sebe, mogla bi bar da misliš na kćerku..
-
Hajde, priberi se..
-
Kćeri..slušaj..
-
Fuat je u pravu..molim te..molim te priberi se..
Zar ti nije žao?
-
Ne razmišljaj o Taneru, i pusti me da se sa njim dogovorim..
-
Taj besramnik će mi obavezno odgovarati za sve..
-
Čekala si do sad da spremaš burek?
Da si bar čorbu skuvala ..
-
Ovo nije burek Džengiz..ovo je lokma..lokmu spremam.
-
Podeliću ženama iz kraja, za sestrinu dušu.
-
Već toliko nedelja vaše molitve i podele hrane ne prestaju..Kuća se pretvorila u grob..
-
Ne pričaj tako Džengiz..
-
Zašto? Jel lažem?
-
Čovek sam mora da se moli i čini dobročinstva.
Čemu će pomoći to što ti radiš?
-
Gđe Elvan viđe nema..zapamti..zapamti..
-
Džengiz, odlazi..odlazi..malo mi je mojih problema, samo mi još ti trebaš..
-
Bože moj..radi šta hočeš.
-
Šta ima dečko?
-
Kako si sestro?
-
Zdravo Rifate, dobro sam..prođi..
- Ne, neću da ulazim..on je još uvek zamišljen?
-
Ne pitaj..kao da je tek prohodao..ne smem da se nasmejem, ne smem na ulicu da ga izvedem..
-
Nije valjda tako..mogu li malo da se prošetam sa njim ?
-
Živ bio..prođi..
-
U drugoj ulici ćemo da napravimo utakmicu..
-
Ti prvo ozdravi, a ja za tebe imam iznenađenje..
-
Kakvo ?
- Neću ti reći jer onda nije iznenađenje..
-
Molim te..kaži bar malo..
Sine..stadion.
-
Još malo je ostalo do početka šampionata..
-
Hoćemo li ići brate?
- Počeo si već da hodaš..možemo da idemo bilo gde..
-
Onda ćemo da kupimo dres..
- Naravno..kupićemo..kupićemo dres..i to bordo..
-
Meni se bordo dres ne sviđa..
- Dobro..onda nećemo da ga kupimo..
-
A možemo i da damo da ti se potpišu u tvom klubu koji voliš..
-
Kjumediju..Dženku..Kalisku..ko god hoćeš, a možemo i da damo treneru Halilu..koga zaželiš...
-
Može..
-
Još je malo, ali je ovde..vidiš?
-
Aj..kakav je..kako je mali.
-
Baš je lep..
-
Rešili ste da abortirate, jel tako?
-
Seraj, Seraj..Doktorka te nešto pitala..
-
Da, hoću da abortiram..
-
Jeste li sigurni..ako hoćete, razmislite nekoliko dana..
-
Ne..
-
Neću roditi..ne želim ovo dete..
-
Sevda draga, možeš li da dođeš..
Moramo da pripremimo gđu Seraj..
-
Halo, je l to policijska stanica Semt?...Jel tako?
Hoću da vas pitam ali
-
Vi ste sinoć uhapsili gdina Džanera..
Mogu li da razgovaram sa njim?
-
Znači..nema pravo da koristi telefon..a ako ja tu dođem..
-
Možete li da me pustite na dva minuta da se sretnem sa njim?
-
Molim vas, stvarno moram da se vidim sa njim.
-
Curo! Šta je ovo? Daj mi..daj..dosta više..
-
Šta to radiš..zašto mi se mešaš u vezu..
-
Daću ti ja tvoju vezu..jesi li poludela..niko ti se više ne sviđa, nego trčiš za tim zatvorenikom..
-
Sviđali su mi se..i šta se desilo? Znam šta si uradila sa onim koji mi se sviđao.
-
Ja u ovoj kući sa vama ostariti neću..
ne mešaj mi se u poslove..u redu.
-
Curo..isčupaću ti jezik. Ko je Džaner? Ko je on?
Ja ga ni kao kuče u naše dvorište ne bih vezala.
-
A ni tvoj brat nije raspoložen..ako čuje – ubiće te..
-
Dosta više..neka čuje.
-
Ako ćemo o tome i brat je postao skitnica.
Čak ni devojku nema.
-
A ti, umesto toga što „hvataš“ mene, okreni se i pogledaj na sebe..
-
Čak ni čaj nećeš popiti iz ruke svoje snahe..znaš li to?
Ali ja neću biti kao ti..
-
Udaću se za Džanera i biću srećna..neću biti takva kao ti..
-
I prestani da od mene praviš sebe.
-
Ne mešaj mi se u život!
-
Bila je dobra utakmica, zar ne..
- Odlično je prošlo..
-
Volkan..Volkan..hajde u kuću..
-
Selime..Selime..hajde kući..
- Idem mama..
-
Hoćeš li da ideš?
- Ide naravno, inače će mu tetka Elvan pokazati.
-
Šta da radim...
-
Gde si odlutao.. Šta je bilo?
-
Mama nije trebalo da umre, brate Rifate..
ja mislim nije trebalo da umre..
-
Zar mama može da umre? I to još moja mama?
To je mnogo glupo brate Rifate.
-
Tolike godine smo bili razdvojeni..
Samo što smo se našli..
-
U pravu si..mnogo je glupo..ali..dešava se..
-
Dobri uvek ranije umiru..loši nekako žive, ali dobri..
-
Moj tata je bio dobar ćovek, je l tako brate Rifate?
-
Naravno..tvoj otac je bio najbolji..kralj..
-
Ne gledaj šta pričaju za njega..laka mu zemlja..
-
Tvoj otac je imao vatreno srce..
-
I ti si mnogo dobar brate Rifate..
Baš je dobro što si mi brat Rifate..
-
Hajde da treniramo..hajde..daj pet.
-
Jače..jače..jače...udari.. Šta ima Senem ?
-
Ššššt..šta ima?
-
Šta joj se desilo?
- Ne znam..
-
Bože..dolazi ovamo..nemoj da bežiš..udri...udri..
-
Senem..jel se nešto desilo kćeri?
-
Ne, ništa mama..
-
Aaa, Senem..
-
Hajde ustani, raduj se..
-
Svoju tugu uzmi ponovo..
-
Onu koja je tebi dodeljena
-
Još se ni jednom nije dogodilo
-
Da proleće nije došlo
-
Hajde ustani, raduj se..
-
Ponovo uzmi svoju tugu..
-
Koja je tebi dodeljena
-
Još se ni jednom nije dogodilo
-
Da proleće nije došlo
-
Uključi svetlo u tami laži
-
Osvrni se i pogledaj te koji su ostali iza
-
Ko je sagoreo
-
Svet je veliko mesto
-
Jednom će se i tebi osmehnuti sreća
-
Ne veruj dvorcima
-
Ne veruj da je sve beskonačno..
-
Hajde ustani, raduj se..
-
Ponovo uzmi svoju tugu..
-
Koja je tebi dodeljena
-
Još se ni jednom nije dogodilo
-
Da proleće nije došlo
-
Jel zaspala?
-
Idi i ti da spavaš.
Već nekoliko dana nisi spavao.
-
Ne mama..ne želim da spavam..
-
Ah Fuate..mili moj sine..ne spavaš..ne jedeš..
Ne može tako.
-
Umireš mi pred očima..molim te Fuat..
-
Mama..ja..
-
Ja...navikao sam se na Elvan..
-
Nedostaje mi..
-
Dragi moj..mili moj sine..dušo moja..
-
A još...
-
Još je nisam držao za ruku..nisam je gledao u oči..
-
Nisam joj reko šta osećam..izgubio sam Elvan.
-
Još nisam našao njenog ubicu mama..
-
Osećam se....
-
Osećam se dužnim.
-
Ali..naći ću ga..videćeš..naći ću..
-
Neće se završiti ovako..
-
Ekreme..
- Šta je bilo..šta hoćeš?
-
Ostavi me na miru..hoću da spavam..
-
Ekreme, možda će se, ako malo porazgovaramo,
nešto promeniti..
-
O čemu da razgovaramo Indži?
Nemamo više o čemu da razgovaramo.
-
Ne mogu više da te gledam...to je nemoguće.
Zašto toliko navaljuješ?
-
Zato što ne želim da bude ovako.
-
Zato što mislim, da možda posle ove bolesti možemo da zaboravimo sve loše.
-
Da otvorimo novu stranicu i počnemo sve iz početka..
-
Baš lepo..veruješ da je tako nešto moguće i želiš da tako bude.
-
Indži..ne ponovilo se..to je nemoguće..
-
Ekreme, molim te.
-
Indži..ove nedelje ću započeti proces razvoda.
-
Sutra ću razgovarati sa Atifom
i ispričaću mu sve do najsitnijih detalja..
-
Neće više biti laži ni tajni.
Ne želim da lažem svog sina..da znaš..
-
Nemoguće..ne možeš tako da postupiš..
Rekao si da nećeš..
-
Ranije si mi obećao da nećeš reći Atifu, i nećeš ga umešati..
-
Da, ali znači da ljudi mogu da promene mišljenje onda kad se nađu na korak od smrti.
-
Ekreme, molim te da u ovo ne mešaš Atifa..
-
U redu..o meni ne moraš da razmišljaš, ali razmisli o Atifu..razmisli o našem sinu i njegovom miru.
-
Indži, umesto tebe, ja razmišljam o našem sinu.
-
Da si razmišljala o našem sinu nikad ne bi uradila takvu sramotu.
-
A sada se gubi odavde.
-
Rekao sam ti ..odlazi..ostavi me na miru.
-
Dobro..neka bude kako želiš.
-
Jel sve mirno?
-
Remzi..
-
Šta je bilo? Zašto si došla?
-
Spremila sam ti roštilj, kako to voliš.
(ražnjiće, meso „ispod sača“, njam...)
-
Sinoć nisi došao na večeru..
A ja nisam mogla ništa da progutam.
-
Pogledaj..podgrejala sam..vruće je..ima i turšije..
-
Ostavi ovde..
-
Remzi, hoćeš li kasno da dođeš?
-
Zar ću da ti se pravdam? Suzan..šta si očekivala dok si stajala ispred mene.i šta sam ja uradio..
-
U pravu si..nisam mogla da odgovorim..napravila sam i grešku..tako je.
-
Bolje da sam slomila ruku nego što sam uzela taj novac.
-
Zar bih ih uzela da sam znala da će tako biti?
Ali..svi greše.
-
Remzi..ne zaboravi..svako nekad pogreši..
-
Džaner, znači..izašao si..hvala Bogu..čestitam..
-
Jesam..tačno..nedavno sam izašao..
-
I? Gde si sad?
-
U mahali sam, idem kući.
-
Onda ću ja da izađem i da te vidim.
Mnogo sam te se uželela. Jel može?
-
Devojko, sad ne može..ne izlazi napolje..
-
Kako to..zašto?
- Ne izlazi noću.
-
Hoću da kažem..da ne bi bilo problema..
Srešćemo se kasnije.
-
Poješću te..moj dečko misli o meni.
-
Dobro onda..sutra ćemo se sresti.
U redu..hajde.
-
Šššš..miran..miran.
-
Jesi li siguran?
- Smiri se. Nemamo dugi izlaz.
-
Taner, jel nećemo imati problema?
- Indži, Ekrem nam nije ostavio drugi izlaz.
-
Sama si nedavno rekla da će sve ispričati Atifu.
Atif nam ni paru neće dati.
-
Taner.
-
Šta ti radiš ovde?
-
Šta radiš?
-
Rekla sam ti..hajde da sve zaboravimo.
-
Rekla sam ti, hajde da sve zaboravimo i počnemo od početka..nisi hteo..
-
In..dži..
-
Ekreme..sam si to hteo.
-
Pričala sam ti...sam si to hteo..
-
Zove te načelnik..Idemo.
-
Jel došao moj tata?
- Hajde kreći.
-
Potpišite se ovde.
-
Melis draga..
-
Tetka Indži, primite moje saučešće.
-
Dušo moja, dušo moja Melis.
Kako ću ja izdržati taj bol?
-
Šta ću da radim.
Kako ću sd da živim bez Ekrema?
-
Jutros sam mu donela doručak, otvorila zavese..
Rekla dobro jutro...
-
A onda sam videla..
-
Nemoj tako..nemoj tako molim te..
-
Melis, kako ću izdržati. Kako ću izdržati?
-
Kako ću da živim bez Ekrema?
-
Atife..prođi i sedi ovde.
-
Načelniče, jel tata nije došao?
-
Atife..tvoj otac je..
-
Da načelniče..moj otac je..
-
Ekrem Šanal je umro.
Primi moje saučešće.
-
Šta to pričate načelniče?
Šta to pričate?
-
Na žalost..Neka ti je Bog u pomoći.
-
Pustićemo te na sahranu.
-
U kojoj si smeni sutra?
- Ujutro poslužujem..
-
Znači..sutra smo zajedno..baš mi je drago.
-
Već nekoliko dana samo radim,
ali stvarno si mi se dopala.
-
Hvala ti..i ti meni.
-
A sada poštovani gledaoci, poslednja vest..
-
Vlasnik i generalni direktor kompanije „ Šanal“,
Ekrem Šanal, umro je u svojoj kući.
-
Seraj, šta se dogodilo? Jesi li dobro?
-
Ekrem Šanal je bio otpušten kući zbog rehabilitacije posle izvršene operacije...
-
Ali sinoć, kasno..potvrđeno je da je umro.
-
Dugo godina se ništa nije znalo o privatnom životu Ekrema Šanala. Bio je poznat po humanitarnom radu.
-
Kao što je potvrđeno, Ekrem Šanal je doživeo srčani udar kada se njegov sin Atif Šanal predao policiji, posle udesa u kojem je on udario dete.
-
Gdin Ekrem..
-
Saznali smo da će ga sahraniti na groblju Karači Ahmet.
-
Rezultati autopsije su čisti..pobedili smo.
-
Zašto si došao? Fuat je tu..policija..veoma je opasno.
-
Ne brini..kažem da smo pobedili.
-
Hajde idi ssada i pobrini se za sina.
-
Sad nam je pred očima.
Danas ćemo pokupiti Tanera..ne brini.
-
U redu komesare.
-
Pogledaj kako je miran. Sigurno nešto smišlja.
-
I to će se danas završiti..ne brini.
-
Daj Bože.
-
Sine..sine.
-
Ostali smo sami.
-
Mama, moje saučešće.
-
Dušo moja..sine.
-
Gdine Atif..moramo da krenemo.
-
Molim vas, samo još malo.
-
Mama..mnogo je teško bez tebe mama.
-
Taman kad smo pomislili da smo zajedno.
-
Kao da je tvoje odsustvo otvorilo ranu na mom srcu, i sa svakih udahom, postaje još dublja i krvari.
-
Ali ne brini..biću dobro.
-
Dala sam ti reč..da neću pokleknuti.
-
Izgradiću za mene i brata predivan život.
-
I Selim je dobro.
-
A tvoj osmeh, tvoje prelepo lice, zauvek će ostati u našim mislima i našim srcima.
-
Ko god da je ubica..koji ti je to uradio...
-
Moći ću mirno da dišem tek kad on bude kažnjen.
-
Čika Fuat se mnogo trudi..on će to rešiti, znam.
-
Znaš li da mu mnogo verujem?
-
I ti si mu verovala, je l da?
-
Eh kad bi bila živa..
-
Ah mama..ah..
-
Čika Fuate..
-
Moramo da idemo Seraj dušo.
-
Svima je mnogo teško..
-
Brate..dolazila sam za vikend.
Jesi li ti posadio cveće?
-
Hajde..zakasnićemo.
-
Brate..ja sam se razvela od Atifa..gotovo je.
-
Šta ja imam sa čitanjem testamenta?
-
Tako je advokat hteo..neće ti oduzeti mnogo vremena, ne brini.
-
Hajde.
-
Brate Remzi, jesi li čuo vesti?
-
Predsednik upravnog odbora holdinga Šanal, Ekrem Šanal, sinoć je umro, danas je sahrana brate..
-
Eto..umro čovek..
-
Vidiš li..da da ..brate Remzi..svo bogatstvo je ostalo na ovom svetu.
-
Sa sobom čovek ništa ne može da ponese..
-
Tačno..
-
Znaš li šta je govorio moj pokojni deda..dok ti ide, oblači se, kad možeš jedi.
-
Veliki Ekrem Šanal je napustio ovaj svet..
-
Neka Bog da mir njegovoj duši..
-
Džengiz..
- Šta je bilo..šta radiš ovde ?
-
A šta ti ovde radiš?
Za nisi izašao iz kuće da bi tražio posao?
-
Šta to još uvek ovde radiš..I brata Remzija zamajavaš.
-
Ne kćeri..ne..nije strašno....samo vi radite svoj posao..
-
Hajde Džengiz, hajde.
-
Kao da me čeka posao..brate..hvala..
-
Srećno..
Gospode, daj mi strpljenja..vidimo se Remzi brate..
-
Bojim se da će Rifat iskočiti od nekud i napasti nas..
-
Bojiš se mog brata?
- Ne, zašto bih se plašio?
-
Ne nego zbog toga što flertujem sa njegovom mlađom sestrom. - Čekaj, čekaj minut.
-
Šta znači flert..za tebe je naš odnos samo flert?
Ne mogu da verujem Džaner.
-
Ne..ne..nisi me razumela..ne u tom smislu..
-
Časna reč, nisam tako hteo da kažem...izvini..izvinjavam se..
-
Ostavi to. Džaner, tako ti Boga.
-
Ne
- Pusti me..ti stvarno nemaš nameru da me oženiš.
-
Čak više i ne maštaš o tome..mislio si da se jednostavno zabavljamo, jel tako?
-
Gulsum, bebo, draga..kad bih ja rekao, hajde da se venčamo, zar bi se ti udala za mene?
-
Videla si kuču u kojoj živim..pećina..
-
A zašto se ne bih udala? Možda hoću da se udam..
-
Prodaćeš svoja kola..pogledaćemo malo bolju kuću..
-
Kola? - Kola..nešto mi govori, da ćeš ako prodaš kola, kupiti još bolja..
-
Gde si ti okrenula ovaj razgovor?
-
Šta su kola? Ako hoćeš gurnuću ih u provaliju..
-
Stvarno?
- Stvarno..
-
Eto..to je moj dečko u koga sam zaljubljena..
-
Reći ću ti nešto..idemo negde da nešto pojedemo..
-
Može..hajde..
-
Šta mi sad čekamo? Šta čekamo?
-
Šta oni rade ovde?
-
I tako..pošto je i gđa Seraj došla,
možemo da pročitamo testament.
-
Akcije kompanije Šanal, računi u banci, svu imovinu u Istanbulu i Bodrumu ostavljam Atifu Šanalu.
-
Stan, tri miliona u gotovini ostavljam bivšoj supruzi Atifa Šanala - Seraj Andač..
-
Šta? Jeste li poludeli?
-
Kakve veze ima Seraj? Jel to ovde stvarno napisano?
Zar je to moguće? Ko je ona?
-
Gđo Indži..takav je testament gdina Ekrema..
-
Sada se ne može pričati o njegovoj izmeni..
ali, ako hoćete da ga osporite, morate se obratiti sudu.
-
A sad molim vas, smirite se..
-
Ko je ta devojka? Ko je ta devojka? Tanere, kaži nešto..
-
Gđo Indži..smirite se..
-
Postigla si svoj cilj. Jesi li srećna?
-
Dobila si bogatstvo naše porodice. Jel ti sad lakše?
-
Mama! Ućuti malo..ućuti..
-
Ne želim.
-
Odakle vam da ću uzeti vaše pare? Ili da ih želim?
-
Radite šta hoćete. Ne želim ni paru od vašeg novca..
-
Potrebno je evidentitari odbijanje nasledstva.
Ja ću predati sudu.
-
Čuli ste gđu Seraj..sve najbolje..
-
U redu..
-
Ne želi, jeste li videli, lažljivica...
-
Kao da joj to nije bio cilj?
-
Poludeću..
-
Seraj..Seraj, sačekaj..
-
Da?
-
Molim te izvini zbog mame..
-
Primi moje saučešće.
-
Gdin Ekrem je bio dobar čovek..
“Neka nađe mesto u raju“..
-
Kao što je advokat rekao, otac je taj novac ostavio tebi.
-
Ako ih uzmeš, učinićeš ga srećnim..
Ne odbijaj ih, molim te..
-
Ne mogu da ih uzmem.
-
Ni od koga iz te porodice ništa ne mogu da uzmem Atife.
-
Čvrsto sam rešila..ne pravi probleme..
-
Jesi li video tu devojku?
Kako nas je ponizila pred svima..
-
U redu..gledaj na imovinu koju smo spasili..
Zaboravi na ostalo..
-
U pravu si..
-
Taner Tunč?
- Da?
-
Morate poći sa nama.
- O čemu se radi?
-
O mnogo čemu.. izvolite.
-
Onda pođimo i rešimo to.
-
Tanere!
-
Tetka Indži, jeste li dobro?
- Nisam draga, uopšte nisam dobro.
-
Hoćete li da vam donesem vode?
- Ne, ne želim..
-
Gdine Atif..
-
Gdine Atif, ovo je od vašeg oca.
Napisao je to pred svoju smrt.
-
Rekao je da vam damo, ako mu se nešto dogodi.
-
Samo..to mora ostati među nama.
-
Vaša majka, gđa Indži, nikako ne sme da zna za ovo.
-
Gdin Ekrem me je upozorio.
-
Sada će Atif otići, biće mi još lošije.
-
Pođimo..ako želite, možemo da malo sednemo..
-
Dobro gđo Gul.
-
Ne..Atif je tamo..idem do njega ..ti idi ako želiš..
-
Atife..gđo Gul..šta se desilo?
-
Došla je da se oprosti od mene.
- Čuvajte se gdine Atif.
-
I vi.
-
Došlo je vreme da se oprostim i sa tobom mama.
-
Sine. Tako je teško oprostiti se od tebe..
-
Ti i sam znaš..uvek ću biti sa tobom..
Uradiću sve što želiš..
-
Kako da ne znam....čuvaj se.
-
Mnogo te volim. I ti se čuvaj.
-
Srećno Atife.
-
Ide..ide....gdin Atif..drugovi..odmaknite se..
-
Napravite put, drugovi..gdine Atif..gdine Atif..
-
Sve razumem.
Ne razumem samo kako plove ti ogromni brodovi.
-
A..došla je..
-
Seraj..kako si..šta je bilo?
-
Brzo pričaj.., stašno me interesuje.
Zašto su te pozvali?
-
Gdin Ekrem mi je ostavio nasledstvo.
- Šta? idi bre.. I?
-
I šta Buse? Naravno..odbila sam.
-
Zašto si odbila? Gospode Bože..
-
Da sam ja bila na tvom mestu, ja bih prihvatila samo zbog toga da izludim gđu Indži.
-
Ona je sigurno i tako poludela.
- Jel da? Tačno.
-
Buse..nisam sad u stanju..u redu..pozvaću vas kasnije..pa ćemo razgovarati.
-
Zašto? Kuda ćeš? Seraj!
- Ona nije pri sebi.
-
Šta je ovo? Jesi li video šta je uradila?
Donosi tako ozbiljne odluke.
-
Ne razumem tu devojku.
- Kakve ozbiljne odluke?
-
Ta..ovaj..
-
Ona se razvela od Atifa. O tome pričam.
Kakva još ozbiljna odluka može da bude?
-
Buse, koliko te ja poznajem, ovde se ne radi o tome.
-
Pričaj bre..kakve ozbiljne odluke?
-
Seraj, šta tražiš?
-
Spremila si pilav, hvala ti, ruke ti se pozlatile, volim ga.
Htela sam da spremim salatu, ali..
-
Nemamo sve sastojke, čak ni ulja nije ostalo.
Pilav je ispao malo suv.
-
Ali..ima luka..nasećićemo luk..vidi..
Sad ću da isečem jedan.
-
Sestro..nismo mogli da idemo u kupovinu..
A nema ni novca..do moje plate je još daleko.
-
Znam..ne brini..uzela sam da nešto radim kod kuće.
-
Komšinica je rekla da mesečno može da se zaradi i 500-600 lira.
-
Nije loše, jel da? Sa tim parama ćemo da idemo na pijac. Sutra mogu da počnem.
-
I ja ću da radim.
-
A šta bi ti radio? Koliko si godina školovanja propustio?
-
Imaš ti još mnogo da učiš.
-
Ali stvarno sestro..nećeš moći sama..
-
Moram više da ti pomažem.
-
Nauči i mene..pomagaću ti uveče.
-
Aaa..stani..znam..mama me je učila.
-
Znaš..mnogo ličiš na svoju majku..tvrdoglava si.
-
I ona je uvek išla do kraja..neka Bog da mira i spokoja..
njenoj duši..
-
Amin..
-
Hajde..ogladneli ste..hajde za sto..
-
Idi i operi ruke, u redu? Polako..
-
U redu, razumem.
-
Ako nemate ništa više da izjavite, idite do tužioca.
-
Ne. Uradite šta je potrebno.
-
Eee, šta je rekao Taner?
-
Dokazao je da je u noći kad je umrla Elvan bio na drugom mestu.
-
Znači, pronašao je svedoka.
-
Baš tako..a uz to, on kao nije raširio fotografije Aysun.
-
To se desilo kada je izgubio svoj kompjuter.
Prijavio je policiji.
-
Vidi ti pametnjakovića. Na sve ima odgovor.
-
A šta kaže tužilac?
- Šta on može da kaže?
-
Čak i da ga zamolim da ga zadrže, posle suđenja će ga pustiti zbog nedostatka dokaza.
-
Poludeću, stvarno ću poludeti.
-
Ko god da je ubica Elvan, slobodno se šeta,
a ja ovde ne mogu ništa da uradim.
-
Ova stvar se na ovome neće završiti Taner.
Pre ili kasnije istina će izaći na videlo.
-
I tada te niko neće spasiti.
-
Nisam ni za što kriv Gdine Fuat.
-
Ne treba niko da me spasava.
-
A uz to...
-
Mnogo daleko tražiš ubicu Elvan.
-
Okreni glavu i pogledaj unutar svoje kuće.
-
Deda, možeš li sad da dođeš?
-Šta se desilo kćeri..šta je bilo? Šta je opet?
-
Mama se zaključala u sobu..kucam, kucam ali ona ne otvara..molila sam je, ali ona i dalje ne otvara..
-
Dedice, dođi odmah ,olim te, počela sam da se brinem..
-
Dobro..dobro kćeri..odmah dolazim..
-
Hajde, brzo dođi, čekam te.
-
Mama, otvori vrata..mama....
-
Gde ti je majka?
- Mama je opet mnogo popila.
-
Tata, zaključala se u sobu..
Nije joj dobro tata..uopšte joj nije dobro..
-
Aysun!
-
Aysun, otvori vrata..
- Tata, uradi nešto, molim te..
-
Aysun, rekao sam..otvori vrata.
-
Aysun, rekao sam otvori ili ću izvaliti vrata..
- Mama..
-
Aysun!
-
Ne prilazite..rekla sam da ne prilazite..ne prilazite..
-
Aysun..smiri se..
-
Ne prilazite, ubiću se..odlazite.
- Aysun..Aysun..smiri se..
-
Mama, šta to radiš? Šta se dešava?
Aysun, prvo da razgovaramo..
-
Spusti pištolj.
- Ne prilazi...
-
Aysun, nemoj to da radiš. Slušaj, za sve postoji rešenje.
-
Ne prilazi..
Spusti pištolj..
-
Ovde sam..pored tebe..hajde Aysun..
-
Mama , molim te, nemoj to da radiš.
-
Aysun, hajde..daj mi pištolj, hajde...
-
Ne mogu tako da živim Fuate.
-
Kunem se..nisam htela to da uradim..
-
Šta to pričaš?
- Htela sam samo da se osvetim Taneru.
-
Htela sam da taj bednik bude kažnjen za to što je uradio..kunem se ..nisam htela to da uradim..
-
Šta to govoriš? Šta to govoriš Aysun?
-
Mama, šta si uradila?
-
Nisam namerno.
-
Nisam htela da Elvan umre.
-
Samo sam htela da Taner umre.
-
Kunem se, nisam htela da Elvan umre.
-
Brate..nije se desilo. Nismo uspeli, žena nas prati.
- Kakva sad žena?
-
Elvan..
- Bog vas ubio. Odlazite odavde..odlazite..
-
Znači..spremali ste se da nas zapalite!
-
Platićete za to, uništiću vas, sve ću vas uništiti.
Svako ko je bio umešan u ovo delo, platiće za to..
-
Gđo Elvan..slušajte..ne razumem o čemu pričate.
-
Donosim vam poruku od gđe Indži..
- Ne laži me..ne laži me..ne misli da me slažeš..
-
Taner nije umro. Na zemlju je pala Elvan.
Taner nije umro.
-
Ja sam odmah pobegla..saznala sam.
-
Kasnije sam saznala, da je Elvan...
-
Da je Elvan umrla..Elvan je umrla..Elvan je umrla..
-
Mama..ne...
-
Mama..ti nisi to mogla da uradiš!
-
Šta si uradila Aysun? Šta si uradila?
-
Pištolj, to je moj pištolj...
-
Fuat..molim te..molim te, oprosti mi..oprosti..oprostimi..
-
Rekao sam ti.
-
Nemaju nikakve dokaze da bi me okrivili.
-
Uplašila sam se da mogu i tebe da izgubim.
-
Ne boj se...više nas ne mogu uništiti..
-
Samo moramo da uradimo poslednju stvar.
- Šta to ?
-
Moramo preko advokata da dobijemo punomoćje od Atifa, da bismo mogli upravljati firmom.
-
To ćemo lako, ali neće poći samo advokat.
I ja ću da pođem.
-
Videću Atifa..lakše ćemo dobiti njegov potpis.
-
Samo jedno ne razumem.
-
Ta Aysun, Demira Fuata..bivša žena advokata Fuata....
-
Rekao mi je naš advokat,
zašto su ti postavljali pitanja u vezi nje?
-
Šta sve nisam uradio?
-
Uradio sam to zbog toga, da bih uklonio sa puta Fuata, kada za to dođe vreme.
-
Da li je pomoglo?
-
Doći će dan kad ćeš morati sve da saznaš...i ako tada mene ne bude, napisao sam ovo pismo, Atife.
-
Čim sam saznao da su u vezi, izbacio sam Tanera sa posla u firmi.
-
Čak sam mu zabranio da dolazi na vrata.
-
Od tebe sam ovo krio, da te ne bih uznemirio sine..
-
Ali..to je život..pravi..stvarni..
-
Nekoliko godina smo radili na crno, ilegalno ...
-
Ne znam kako, ali si ti ostao čist ..
-
Tvoja savest je čista, dokazao si to tako što si otišao u zatvor.
-
Da smo imali makar kap tvoje hrabrosti.
-
Ponosim se tobom sine..
-
Uvek ću biti pored tebe, nikad to nemoj da zaboraviš..
-
Gđo Aysun, recite nešto..gđo Aysun..
-
Nazli..majkino..
-
Oprosti mi, molim te..
-
Pazi na nju. Molim te.
-
Zbogom..
-
Ne znam šta da kažem...kako da kažem..
-
Mnogo se izvinjavam..i mnogo me je sramota.
-
I mnogo sam ljut..moje misli su zbrkane.
-
Čovek koga sam tražio, ubica koga sam pratio...
-
Čovek koji je ubio Elvan..
-
....je moja bivša žena..
-
Majka moje ćerke..Aysun.
-
Nisam mogao da vidim istinu koja mi je bila pred nosom..
-
Nisam mogao da shvatim..
-
A kako se to desilo gdine Fuat?
Šta je ona htela od moje sestre?
-
Po njenoj priči, nije htela da ubije Elvan.
-
Htela je da se obračuna sa Tanerom.
-
Pomoćnikom porodice Šanal..to je njihova ružna tajna.
-
Kad je htela da pogodi Tanera, metak je došao do Elvan.
-
I to je bilo slučajno? Nesrećan slučaj?
-
Da, na žalost.
-
Čak i da nije nesrećan slučaj,
ništa se ne može promeniti.
-
Ne..naravno..ne možemo vratiti umrlog.
-
Hoće li se mama vratiti nazad? Neće..
-
Šta god da kažemo, koliko god da se bunimo..malo je..
-
Ja takođe ne mogu da prihvatim.
-
Ali..hteo sam da sve saznate od mene.
-
Meni je vas poverila Elvan.
-
U ovom životu imam kćerku i vas.
-
Od sada pa ubuduće će biti tako.
-
Brate Fuate, i tebi je teško kao i nama.
-
Vidim to..hvala ti za sve..hvala.
-
Jel se tvoja ćerka jako uznemirila? Nazli..
-
Jeste..još uvek je u šoku.
-
Majka će joj biti u zatvoru.
-
Čekaju nas jako teški dani.
- Brate Fuate..
-
Kaži svojoj kčerki da se ne ljuti na svoju mamu.
-
Da joj ne okreće leđa..život je tako kratak.
-
Možda neće imati priliku da ponovo budu zajedno.
-
Sine..dušo moja...
-
Kako si..jesi li dobro?
- Dobro sam..šta može da bude..
-
Znam da ti je mnogo teško..očeva smrt..
-
A ti si još uvek ovde.
-
Šta se desilo ?
-
Atife dušo, potrebno nam je tvoje punomoćje, da bi se poslovi tvog oca obavljali kao i ranije..
-
Potrebno je samo da potpišete gdine Atif.
-
Samo da potpišem, onda je to lako.
Potrudili ste se, došli ovde..
-
Gdin Fuat je bio advokat gđe Elvan..zar ne?
-
Pokojne gđe Elvan.
-
Ali ..sada sam advokat gdina Atifa.
-
Moje punomoćje je kod gdina Fuata..dok ne izađem odavde, on će bavljati poslove.
-
Kad budem izašao..videćemo.
- Atife dušo, šta to pričaš?
-
Ne veruješ majci..meni ne veruješ?
-
Posao i porodica su dve sasvim različite stvari.
Hajde da ne mešamo.
-
Nema veze sa poverenjem.
-
Ako nemate više ništa da kažete, želeo bih da ostanem nasamo sa svojim advokatom..
-
U redu..naravno..
-
Videćemo se.
-
Vidimo se sine.
-
Videćemo se kad budem izašao odavde.
Onda ćemo se videti.
-
Gdine Fuat, molim vas da ih pratite..
-
Naravno.
-
Hoću da vas pitam, kad ću izaći odavde?
-
Možete li nešto da mi kažete?
-
Draga, kad dođe vreme, venčaćemo se..
-
Ali prvo moram da nađem posao u obezbeđenju.
-
Ljubavi..ti si višestruki prestupnik.
Ko će ti dati posao obezbeđenja?
-
U pravu si, naravno..
- Džaner, jel ne želiš da se ženiš?
-
Jesi li poludela, kakve to ima veze..
-
Džaner, kako si mogao..
-
Hvala brate..momenat..
-
Toliko ti dajem, donesi na sto sve što možeš.
-
Osećam miris narcisa sa neke strane.
-
To je miris mog parfema
- Poludeću zbog tebe..obožavam taj miris.
-
Stvarno ?..Ljubavi..
-
Zdravo omladino..
- Brate..
-
Gulsum..polazi kući..brzo..hajde..
-
Rifate...
- Džaner..
-
Šta se dešava sa tobom? Ne želiš da živiš?
-
Imam ozbiljne namere sa Gulsum..stvarno ozbiljne..volimo se..
-
Videćemo koliko je to ozbiljno.
Džaner, dajem ti dva dana.
-
Ili ćeš doži da je zaprosiš, ili će te sahraniti.
-
Po meni, oba postupka su odgovarajuća..izaberi jedan..
-
Zete..zahvali se meni..
-
Rešio sam vaš problem. Eto..ženiš se. Budite srećni.
-
Volim da činim dobra dela, šta da radim.
-
Jesi li uzbuđen zete?
-
Imaš li koverat ? Koverat..
-
Samo da nisu pravili svadbu, još ništa nije završeno..
-
U redu..u redu..kažu da će Bog blagosloviti brak..
-
Uzmi ovo i zaveži kćerki oko struka..
-
Budite srećni kćeri..
-
Hvala tata..
-
Budite srećni kćeri..uvek se smejte..
-
Ko zna šta će biti..
-
Mama..srećna sam..zašto sve „mrsiš“?
-
Ne možeš da izdržiš a da ne pokvariš, zar ne?
-
Dosta priče..ljudi čekaju ..hajde..
-
Suzan!
- Jesmo li nešto zaboravili Remzi?
-
Ne nismo..slušaj..
-
Sutra se vrati u Kajseri..kod tvojih roditelja.
-
Deca su pronašla svoj put,
a među nama nema više ljubavi.
-
Šta to govoriš Remzi?
Tek sad možemo mirno da živimo.
-
Suzan, hajde da ne lažemo jedno drugo..
i Gulsum je otišla.
-
Ti idi svojim putem, ja ću svojim.
-
Čekam te na sudu.
-
Tri meseca kasnije..
-
Tetka Fatma..11 lira ..
- Jesi li doneo ostatak?
-
Jesam..39 lira..
-
Ovo je tvoje.
- Hvala lepo.
-
A ovo mi je dala tetka Fatma..
- Stvarno?
-
Onda ću i ja da ti dam 1 liru da kupiš nešto.
-
Ali ti i tako daješ pare nedeljno.
-
Dajem..ali nekad treba razmaziti đaka.
Hajde da ručamo.
-
Čiča, gde da idem sa tim parama.
Hoću da iznenadim sestru.
-
Platićeš lave moj..radićemo i platićeš.
Šta želiš da pojedeš, ćufte ili pilav?
-
Ćufte..
- Dobro..onda ćufte.
-
Brate, deo za tvoj štampač ima kod prodavca na trgu,
odoh da kupim dok nisu zatvorili.
-
Bravo, kako si ga pronašao?
-
To mi je posao..uostalom, evo ti dokument koji si tražio.
-
Potvrda?
-Potvrda ..
-
Odlično, vidimo se.
- Vidimo se brate.
-
Šta ima? Jel te tata mnogo pritiska?
- Neka pritiska..nema problema..kako si ti?
-
Kako si kćeri?
- Dobro tatice.
-
Brate, ako ideš na posao, ja ću te odvesti..
-
Ne, nema potrebe Rifate, radi svoj posao.
-
Danas otpuštaju Atifa, sad idem tamo. Vidimo se.
- Vidimo se.
-
Hoćeš onda tebe da odvezem?
- U redu.
-
Šta želite?
-
Limunadu, čokoladni keks, limunadu bez leda,
molim vas..
-
Naravno..odmah ..
-
Ali..jedna limunada bez leda i čokoladni keks..
-
Ne ponovilo se.
- Hvala brate.
-
Kuda ćemo?
-
Postoji li mesto, o kojem si razmišljao dok si bio unutra, na koje bi prvo otišao?
-
Ne, ali imamo mnogo posla. Znaš i sam.
-
Hajde da vidimo..
-
Šta ti je?
-
Jesi li se uplašila?
- Zašto bih se tebe uplašila?
-
Skloni se.
- A šta će biti ako se ne sklonim?
-
Reći ću tati.
- Tvom tati lopovu?
-
Moj tata nije lopov.
- Curo, tvoj tata je lopov.
-
Video sam kad je ukrao pare mojoj mami.
I u kuću strine Suzan je ušao da krade.
-
Tvoj otac je lopov, a ti si luda.
-
Nisam zaboravio šta si uradila.
-
Kćeri..Senem..šta se desilo? Šta je bilo?
-
Pusti me ..
- Kaži šta se desilo? - Pusti me!
-
Kćeri, šta to radiš?
-
Kćeri, šta se desilo..kaži, zašto se tako ponašaš?
-
Senem, kaži mami šta se desilo.
-
Taner, ne želim da sve ostavim i odem.
-
Indži, vidi. Dođi k sebi, razmišljaj pametno.
-
Ako se on u zatvoru tako ponašao prema tebi,
znači da tu nečega ima.
-
Već je postavio Fuata da nas prati.
-
Ostali smo samo sa onim, što smo mogli do tada da uzmemo.
-
Kad tvoj sin dođe ovde, sve će preokrenuti.
-
Danas odlazimo, ne postoji drugi izlaz.
Sve je spremno.
-
Idi, oprosti se sa sinom..radi šta hoćeš...
-
Zatim odmah dođi ovde, avion je spreman.
Čekam te.
-
Tanere, rekao si da će se sve srediti kad ubijemo Ekrema, ali ništa se nije desilo.
-
Rekao sam ti da o tome ne pričaš telefonom.
-Zar nije istina?
-
O čemu smo maštali, a šta sad preživljavamo?
-
Da nisam ubio Ekrema, bili bismo uništeni hiljadu puta.
Moli se za mene.
-
Hajde, nemoj mnogo da kasniš.
-
Dobro došli gdine Atif..
-
Razgovaraćemo opet, srećan rad.
- Hvala.
-
Dobro došao Atife..
- Drago mi je da te vidim.
-
Ne ponovilo se.
- Hvala.
-
Dobro došao mladi gazda, nedostajo si mi.
-
Dobro došli gdin Atife, ako želite,
uzeću vašu torbu i predaću je radnicima.
-
Bilo bi dobro. Hvala.
-
Iiii? Gde je gđa Indži?
-
U svom kabinetu. Sa nestrpljenjem te očekuje.
-
Želela je da ostanete sam posle sastanka.
-
Pametno. U redu, idem gore pa ću pogledati..
-
Džengiz, odmah dođi kući..Senem uopšte nije dobro..
-
Plače od kako je došla..pitam je, ona ne odgovara..možda će sa tobom da priča.
-
Dengiz, seti se bar na 2 minuta da si otac!!
Dolazi kući!!
-
Hajde!
-
Sine..dušo moja..
-
Hvala Bogu, hvala Bogu već si stigao.
-
Sad si pored mene. Niko nas ne može razdvojiti.
-
Nemoj da budeš tako sigurna.
-
Šta se dešava sine?
-
Da me nisi nazvala sinom.
-
Ja sam za tebe NIKO!
-
Nikad više da me nisi nazvala SINE!
-
Atife, ne razumem šta se dešava?
-
Sve znam, znam svu tvoju prljavštinu.
-
Znam za tvoju prevaru. Kakva si ti to žena, bre?
-
Sine...
-
Ni slučajno..
-
Otac je sve napisao u pismu.
Sve je ispričao, pročitao sam.
-
Koja si ti sramota od žene!
-
Tolike godine si, pred našim očima,
imala vezu sa Tanerom.
-
Kakva si to žena? Sramota...
-
Poverovao si u klevete svog oca..
-
Ti još uvek govoriš o klevetama.
Sve ovo nazivaš klevetama?
-
Toliko srama nemaš da klevećeš mrtvog čoveka,
nepravedna si prema njemu.
-
Kako te nije sramota? Kako te nije sramota?
-
Nemam majku kao što si ti. Odričem te se.
-
To je moja konačna odluka..
-
Sine, molim te, nemoj to da radiš.
-
Ni slučajno..ni slučajno.
-
Sve što nije završio moj otac, završiću ja.
-
Ali ja nisam tako okrutan kao ti.
-
Nisam bez savesti kao ti.
-
Daću ti jednu kuću.
-
Svakog meseca ću ti pomagati.
.
-
Ali ćeš mi se zakleti..
-
Zaklećeš mi se...
-
Da se više nikad nećeš pojaviti na mom putu.
-
Atife..
- Skloni ruke, ni slučajno da me nisi dodirnula.
-
Nemoj ni slučajno da se pojaviš preda mnom..
-
Sine..nemoj..sine..
-
Gde je? Šta se desilo?
-
Šta je bilo tatino?
- Ostavite me!
-
Kćeri..nećemo da se naljutimo..hajde kaži, Džengiz ti obećava.
-
Kćeri, šta se desilo?
-
Zbog tebe.
- Zbog mene?
-
Jeste..zbog tebe.
- Senem, šta to znači?
-
Selim mi je sve ispričao..
- Šta ti je ispričao kćeri?
-
Šta je ispričao?
-
Moj otac je otišao i ukrao pare tetki Elvan, i ušao je u kuću. Moj otac je lopov.
-
Mnogo me je sramota. Nisam mogla ništa da kažem.
-
Nisam mogla da kažem da moj otac to nije uradio.
-
Moj otac je lopov..lopov!!
-
Senem, kćeri..oprosti mi..
-
Kćeri, uradio sam mnogo loših stvari, znam.
-
Možda mi nećete oprostiti..ali obećavam, obema obećavam, da više neću grešiti.
-
Neću vas više sramotiti, kćeri..kunem se.
-
Ako ja od sad tebi ne budem dostojan otac,
neka me Bog ubije.
-
Samo da ti ne budeš tužna, cvetiću moj..
-
Tata..
-
Oprosti mi kćeri..oprosti..
-
Džengiz.
- Šta je bilo Meral?
-
Pogledaj me u lice..pogledaj me, pogledaj me u oči..
-
Ako ne možeš da ispuniš obećanje koje si malopre dao..
-
Ako ne misliš da budeš takav čovek, reci odmah.
-
Nemoj više da rastužuješ tu devojčicu.
-
Rastaćemo se kao ljudi..to je sve..
Svako će krenuti svojim putem..
-
Nemoj to da radiš Meral..stvarno ću se promeniti.
-
Kunem se da ću se promeniti..
Nisam to rekao onako..stvarno.
-
Džengiz...
-
Kakav razvod? Ti si mi žena, zakonita žena..
-
A Senem nam je jedinica.
-
Neću vas ostaviti na za šta..kunem se hlebom i Kuranom da vas neću ostaviti..
-
A i ti nemoj mene da ostaviš..
Stvarno ću se promeniti..obećavam..
-
Indži.
-
Jesi li dobro, živote moj?
- Taner, kako da budem dobro? Uopšte nisam dobro.
-
Kako da budem u redu posle Atifovih reči?
Mnogo mi je teško, Taner.
-
Ništa ne možemo da uradimo. Saznao je za našu vezu.
-
Ali ne zna šta smo uradili sa njegovim ocem.
I to je već nešto.
-
U pravu si.
Veruj mi, sagradićemo sebi prelep život.
-
Imamo dovoljno novca.
-
Čvrsto ćemo se držati jedno za drugo,
i sigurno ćemo stajati na nogama.
-
U redu?
-
U redu..
Hajde, idemo.
-
Šta se dešava?
-
Šta je ovo?
-
Taner, šta se dešava?
- Šta to radiš?
-
Pusti me!
- Oboje ste uhapšeni zbog ubistva Ekrema Šanala.
-
Odakle sad to? Nemate dokaza.
- To je kleveta.
-
Evo o čemu ste pričali telefonom.
-
Taner, rekao si da će se sve srediti, posle toga kad ubijemo Ekrema..ali, ništa se tako nije dogodilo.
-
Rekao sam ti da ne pričaš preko telefona.
- Zar je to laž?
-
O čemu smo maštali, a šta preživljavamo..
-
Da nisam ubio Tanera, bili bismo uništeni,
hiljadu puta..moli se za mene..
-
Odakle vam to?
- Mislio si da ću odustati od tebe, nečasni čoveče?
-
Vaši telefoni su, po nalogu suda, prisluškivani tri meseca.
-
U našim rukama i onako imamo mnogo dokaza,
ali ovaj je najpotresniji.
-
Svima si uništila život.
-
Za sve si ti kriva.
-
Uništila si živote svima nama.
-
Kuda sad?
-
Goool..
-
Gol bre..
- Oo Selime, vraćaš se u prethodnu formu.
-
Da..ozdravio sam..
- Hajde..ti si je šutnuo, ti je i donesi..trči.
-
Doneću je..pa šta? U redu.
-
Brate Atife?
-
Selime...
-
Zdravo.
-
Izašao si iz zatvora?
- Izašao sam..izašao..
-
Naravno, ništa neće biti kao pre..
-
Selime, došao sam da te zamolim da mi oprostiš..
Za sve..
-
Za sve što se desilo..za udes..
Za ono što se desilo posle..
-
Za sve čemu sam ja bio uzrok.
-
Oduzeo sam ti toliko godina,
i ne mogu ni jednu da vratim.
-
Ali sada, jedino što želim je da ti budeš srećan...
-
Da tvoja sestra bude srećna..
-
Ništa više ne želim..
-
Selime, mnogo se izvinjavam.
-
Možeš li da mi oprostiš?
-
Brate Atife..
-
Ti si dobar čovek..
-
Selime!
- Seko?
-
Šta ti radiš ovde?
-
Selime, idemo..
- Seko..seko bre..
-
Ćuti..polazi..
-
Ali seko..
-
Prolazi..
-Uf, Seko..
-
Seraj, dobro došla..Selime...
-
Seraj, šta se desilo kćeri?
- Ništa sestro Selma..ništa..
-
Zašto si oterala brata Atifa?
Došao je da se izvini.
-
Mali gospodine, neke stvari ne prolaze sa izvinjenjem.
-
Jesi li razumeo? Ne završavaju se.
-
Ooff..
- Selime, hajde..operi ruke..
-
Srce boli kad je razbijeno na delove
-
Hoće li izdržati, ili jednostavno reći
-
"Svejedno je da li sam živ ili ne
-
Jer ću biti daleko, ako izdrži srce"
-
Ne gledaj na druge
-
Pričaju...misle da sve znaju
-
Pojavljuju se i lažljivi i krivi
-
Uprkos godinama koje su prošle
-
Sve što je bilo dobro
-
Postalo je zbranjeno.
-
Srce boli kad je razbijeno na delove
-
Hoće li izdržati, ili jednostavno reći
-
"Svejedno je da li sam živ ili ne
-
Jer ću biti daleko, ako izdrži srce"
-
Ne gledaj na druge
-
Pričaju, misle da sve znaju
-
Pojavljuju se i lažljivi i krivi
-
Uprkos godinama koje su prošle
-
Sve što je bilo dobro
-
Postalo je zabranjeno.
-
Brate, ti sve nosiš, kao da nećeš da se vratiš...
-
Ostavi bar zimsku garderobu.
-
Erdem, u Amsterdamu je sada hladno.
-
Možda se neću vratiti.
- I ne vraćaj se, brate.
-
Ništa te ovde ne vezuje.
-
Seraj je sve uništila.
-
Ščepao (zgrabio) bi je za vrat.
-
Zašto hoćeš Seraj da zgrabiš za vrat?
-
Ne obraćaj pažnju. Bilo pa prošlo.
-
Erdem...
-
Zbog čega hoćeš da zgrabiš Seraj za vrat?
-
Seraj je (bila) trudna.
-
Primio sam poruku od Buse.
-
Radovao sam se da ću postati stric,
a onda sam saznao da hoće da abortira.
-
Atif...
-
Stvarno si to uradila?
-
Mogla si da ubiješ našu bebu?
-
Jesi li stvarno ubila našu babu, dok nisam bio tu?
-
Moj život, moje dete.
-
A od tebe ništa nisam htela, niti hoću.
-
Šta znaši to „Moj život, moje dete“ Seraj?
-
Tu odluku nisi smela sama da doneseš.
-
Nisi imala prava da to uradiš!
-
Ti mene prekorevaš?
-
Ti si izgubila i ja sam izgubio.
-
Izgubio sam oca.
Porodica mi se raspala.
-
Nisi samo ti patila, sve smo patili...
-
Nisam hteo, napravio sam udes (nesreću).
-
I da bi odgovarao za ono štao sam uradio,
bio sam u zatvoru.
-
A šta si ti uradila?
-
Našu bebu si hladnokrvno ubila.
-
Ne ponovilo se.
-
Hvala.
- Čuo sam za tvog oca. Moje saučešće.
-
Svačije živote ste uništili. A sada nudite pomoć.
-
Pustite drude da se brinu o sebi.
-
Druge?
- Sve nas.
-
One koji su ostali.
-
Prijatno.
-
Rekao si i ja sam pripremio, ali...
mislim da neće prihavtiti.
-
Hajde, potpiši.
-
Tata je zaveštao.
-
A ja želim da nastavim.
Da li će prihvatiti ili ne, to nije moja stvar.
-
Ali bio sam dužan da to uradim.
-
Kćeri, jesi li čula šta sam rekao?
- Da budem iskrena, nisam se najela, ne?
-
Ne, ne Sinem, ne.
I ako se nisi najela, salata je dovoljna.
-
Kakva salata, za dete? Šta je salata, pobogu?
-
Znam mnogo lepo mesto, gde prave odlične kotlete.
Da vas povedem tamo?
-
Konobaru, možeš li nam doneti račun?
-
Strina Suzan?
-
Uđi mila.
-
Uđi, večera je spremna.
-
Seraj ovo je doneo kurir, kao privatno.
Na Selimovo ime.
-
Jel otvorio? - Dala sam Selimu, otvorio je ali dete ništa nije razumelo.
-
Atif..
-
Prebacio je Selimu 5.000.000 dolara.
-
Šta?
-
Šta to radiš Suzan?
Zašto si se vratila iz Kajsera?
-
Moji roditelji su ostarili.
Znaš da ne mogu da živim sa bratom.
-
Teško je gledati ljudima u oči.
Pogotovu u ovim godinama.
-
Nisam izdržala. Vratila sam se.
-
Zašto mi nisi rekla da si se vratila?
-
Gde živiš?
- Zašto da ti kažem Remzi?
-
Izbacio si me iz kuće.
-
Živim u kraju, sa bivšom komšnicom.
-
Nas dve žene. Bez muževa.
-
Ne može tako, bez muža.
-
Toliko godina smo živeli zajedno.
-
Ne možeš da živiš u tuđoj kući.
-
Ako hoćeš da radiš, idi radi. Ali ne može ovako.
-
Tvoja kuća.
-
Nećemo više biti zajedno.
-
Ali zbog prošlih dana.
-
Prijatelji, Melisa će ostati ovde.
Ona će voditi posao.
-
Ja ću biti u kancelariji u Amsterdamu.
-
Razgovaraćemo, dogovaraćemo se. Ako bude bilo problema,zajedno ćemo ih rešavati.
-
Hvala. Sastanak je završen.
-
Melis, sačekaj malo.
-
Zamoliću te za jednu veliku uslugu.
-
Zaljubićeš se.
Bićeš srećna sa njim.
-
Ako ti ne budeš srećna, ako ja nisam srećan,
firma će bankrotirati.
-
Dobro. Obećavam.
Barem ću pokušati.
-
Dogovoreno.
-
G. Atife, pokušala sam da je sprečim ali...Izvinite...
-
U redu. Nema problema.
-
Šta je ovo?
-
Rekla sami ti da nam tvoja pomoć nije potrebna zar ne?
-
Ovo je moj poklon za Selima.
-
Da upotrebi za sebe. To je sve.
- Ne prihvatam.
-
Seraj...izgleda da me ne razumeš.
-
Tu odluku će doneti Selim, ne ti!
-
Kad napuni 18 godina, ako ne bude želeo,
sam će vratiti.
-
Sada moram idem. Idem na avion, neću da zakasnim.
-
Seraj, smiri se.
Atif je to uradio dobronamerno.
-
Za dobro tvog brata. Zato što ga poštuje.
-
Melis, ni mom bratu, ni meni, ne treba njegova pomoć.
-
Prvo idemo kući, posle na aerodrom.
-
Gđo Seraj.
- Pozovite hitnu pomoć.
-
Gđo Seraj.
- Pozovite hitnu pomoć.
-
Gđo Seraj....Gđo Seraj.
-
Obavestite gđu Melis.
-
Pozovite hitnu pomoć.
Gđo Seraj.
-
Halo, treba na hitna pomoć, odmah.
-
Gđo Seraj. Gđo Seraj.
-
Molim Melis.
- Halo Atife? Nisam mogla da ti ne kažem.
-
Ovo je veoma važno, moraš da znaš.
- Reci Melis. Slušam te.
-
Izvinte, u kojoj sobi je Seraj Andač?
-
Odmah ću da pogledam...3. sprat, soba 106.
- Dobro, hvala.
-
Ovde je.
-
Nemojte da se zamarate. Sve je u redu.
-
Seraj, jesi li dobro?
- Ne brinite. Devojka je zaista dobro.
-
Da, dobro sam. Mogu li sada da idem?
-
Beba vas malo umara, zar ne?
-
To je normalno. Sada morate da se odmarate.
-
Kasnije ćemo vam ponovo proveriti pritisak.
-
Budite dobro.
-
Nisi to uradila. Nisi mogla.
-
Zašto si krila od mene?
-
Nisam mogla.
-
Nisam htela da mi se vratiš zbog bebe.
-
Nisam znala kako da ti kažem.
-
Toliko me mrziš?
-
Ne. Mnogo te volim.
-
Toliko te volim da mi duša gori.
-
Sramota me je.
-
Danas sam hteo da idem u inostranstvo,
jer ne mogu bez tebe, Seraj.
-
Kao da se rastajem sam sa sobom.
-
A sada...
-
I ti si tu i beba je tu.
-
Nikada vas neću pustiti. Nikada.
-
7 meseci kasnije
-
Pogledaj je...kako je slatka.
-
Kakvo je kćeri?
- Još uvek nisam sigurna.
-
Ovo joj je peti kotlet a još uvek ne zna.
-
Seraj...flašica za Elvan.
- Hvala sestro.
-
Ah bre Seraj, rekla sam ti da ne prestaješ da joj daješ da sisa. Rekla sam ti da jedeš luk i pšenicu.
-
Nisi me slušala. Sada nemaš dosta mleka.
Sada joj daješ hranu za bebe.
-
Kćeri, idi kod Atifa i nađi neki dobar CD.
-
Tata ja se u to ne razumem, u CD-ove.
-
Ja se razumem ali brat Atif nema CD-ove koji tebi trebaju.
-
U pravu si sine, u pravu si.
-
Prijatno.
- Hvala.
-
Počeo si čak kao tata i da se smeješ, brate.
-
Da sada drugačije i izgledaš.
-
I vi ćete tako. I vi ćete.
- Mi?
-
Ne dušo...zašto bi?
- Da...
-
Brat Fuat nije došao?
- Doći će, na putu je.
-
Zete, pusti neku veselu pesmu.
-
Koju pesmu brate? Koju želiš?
- Ne znam.
-
Dobar dan.
- Brate Fuate..Dobro došao.
-
Dobro došao.
- Dobrodošli g Fuat.
-
Bolje vas našao.
- Dobro došao brate.
-
Pogledaj kako je slatka.
Kako je slatka.
-
Zašto to brate?
-
Sramota nas je brate.
- Neka raste sa ocem i majkom.
-
Hvala.
- Hvala brate
-
Izvolite, kod koga ste došli?
-
Brate, predajte ovo gđi Seraj.
-
Ona je kod kuće, želite li da je obavestim?
-
Nemojte je uznemiravati, samo joj predajte,
to je dovoljno.
-
Prijatno gospodo..gđo Seraj, došao je gospodin i zamolio da vam predam ovo.
-
Ko?
-Nije se predstavio gospođo.
-
Stric.
-
Vidi..teško je reći, ali rođene ne možeš rastaviti.
-
Meral, posao obezbeđenja je jako dobar, a ima i osiguranje. Da pitamo?
-
Nećemo da pitamo Džengiz. Direktno ćemo da kažemo..izbacite njih a uzmite Džengiza. Ha?
-
Ma ne dušo moja, bilo bi sramota prema ljudima.
-
Džengiz, neka te Bog nauči..
-
Striče? Striče?
-
Striče!
-
Gde ćeš?
-
Kćeri..
-
Gde si pošao,a nisi video svoju unuku..
-
Neću da ulazim u tu kuću. Bolje da vas ne uznemiravam.
-
Striče, to je moj dom, Selimov dom i dom tvoje unuke.
-
Koga imamo osim tebe?
-
Moja unuka, je l da?
-
Unuka..kako je ona? Jel zdrava?
-
Jeste..pazim je kao zenicu oka.
-
Dete je to. Naravno da ćeš je paziti.
-
Ako sam ja tvoja kćerka, onda je ona tvoja unuka.
-
Koga će moja kćerka da zove deda?
-
Kćeri moja..kćeri..
-
Striče.
-
Idemo..hajde..idemo..
-
Stigao je moj stric..
- Čičin lav.
-
Brate Remzi..
Idemo..
-
Dobro došao brate Remzi.
- Dobro došli gdine Remzi.
-
Bolje vas našao..
-
Dobro došli.
- Bolje vas našao.
-
Hajde da vidimo..kćeri
-
Pogledaj...tvoj deda..dobro.
-
Sedi striče..prođi.
-
Eee..dušo moja..
-
Dobro došao brate Remzi.
-
Dobro došao brate Remzi.
-
Dobro došli.
- Bolje vas našao.
-
Bušra, postavi pribor i za mog strica.
-
Striče, i tebi ću da stavim.
-
Stavi, ali samo malo.
-
Striče, jel da liči na mene?
-
Naravno da liči..liči..
-
Prevod i montaža:
Ružica Ranković i Nada Nadaca
-
Pozdravljaju vas Prijatelji....