Veliki mir je ovdje bez dolaska - Božićno sjedenje s Moojijem

Na ovom moćnom božićnom sjedenju nam Mooji ukazuje na čisti prostor u kojem sve pojavno dolazi i odlazi. Izvan bilo kakvih koncepata koje možemo pojmiti sami o sebi ili sumnji koje um predstavlja, vođeni smo iznova i iznova do jednostavne činjenice da smo nepromjenjiva svijest.

Sretan Božić i Sretno Ovdje Sada!

25.12.2021.
Monte Sahaja, Portugal

Još mnogo sličnih videa je dostupno na stranici, https://mooji.org/mooji-tv

Om. Namaste, namaste svima.

Sretan Božić!

[Mooji] Hvala što ste nam se pridružili

na jutrošnju, nazovimo to
kontemplaciju ili meditaciju.

Ispred sebe imam veliki ekran
sa mnogo vaših lica.

Gledao sam u lica koja su bila
dostupna mom pogledu.

Hvala vam što ste se pridružili.

Prekrasno, prekrasno.

A za sve vas koji se pridružujete

u ovom trenu,
bilo gdje da ste na planeti,

moje srce je s vama
i zahvaljuje vam se što ste tu.

Sva vam ljubav na današnji dan,

a iz moje perspektive
to je dan bez kraja,

Božji dan, a ne samo dobar dan.

I ne samo iz razloga što je Božić,

već zapravo kako unutrašnje napredujemo

u ovoj jutarnjoj zajedničkoj meditaciji,

shvatit ćete što mislim pod tim
kad kažem da je dan bez kraja,

Božji dan.

Jako sam sretan što imam priliku
biti sa toliko vas,

koji ste uvelike privučeni
prema ovom putovanju.

Koristimo riječ 'putovanje' za sada.

Putovanje u svjesnost
do koje se ne putuje,

za koju su mnogi otkrili
da je to samo srce bića.

Također, ni ovo jutro nije iznimka.

To nije novi početak.
To nije još jedna prilika.

To je zapravo neprekidno polje svjesnosti,

prije nego li se čak i prva misao ispolji,

ili čak prva slika,

da pozovem svakog čije je srce
otvoreno prema ovoj mogućnosti,

da se spojimo i iznova potvrdimo

to koje je nepromjenjivo.

I ovo je izvrsno vrijeme za to,

jer ovo vrijeme je , kao i bilo koje
drugo vrijeme u svijetu doživljaja,

tako puno promjena,

ali znamo da se u nešem vlastitom vremenu
toliko stvari čini nestabilno.

No vi, odnosno mi, koji smo,

imam osjećaj, bili sretni
da budemo upoznati s time,

tim više što smo na neki način

sjedinjenii u toj spoznaji,
tom direktnom iskustvu,

da nećemo biti tako duboko
pogođeni događanjima izvana.

Jer od početka igre,

pojavnosti, manifestovanog svijeta,

njegova priroda je promjenjivost.

Naravno, ta promjenjivost nije loša stvar.

To je dinamični izražaj Prečistog,

Bogo-Sebe, da se tako izrazimo.

No, kad bi to bila jedina dostupna stvar,

tada bi to, naravno,
bilo jedino za što znamo.

No osjećam da su sretni oni među vama
koji su došli, pozvani milošću,

milošću svog vlastitog bića,

da istražite unutarnje kraljevstvo
svog vlastitog bića.

Stoga danas sjedimo ovdje
u čast Gospodina Isusa Krista,

kojeg, ne samo da se pamti,

već i duboko poštuje diljem svijeta,

u najvišem mogućem poštovanju srca

u veliku čast Kristove svjetlosti
i Kristove Svijesti.

Hvala vam na pažnji

za ovo kratko vrijeme
koje ćemo danas provesti zajedno.

Sada ću samo, ako ga pronađem ...

Oh, imam ovdje svoje zvono.

To je samo znak da započinjemo
naše jutarnje sjedenje.

Trajat će otprilike 30 - 40 minuta.

Na kraju sjedenja opet ćete čuti
zvuk ovog zvona,

koje će jedino značiti kraj ovog sjedenja.

Naravno, ono što ćete
sada ponovo otkriti,

ili nastaviti potvrđivati,
to je bezvremeno!

Ne postoji kraj, niti je također
ikada postojao početak.

Hvala vam.

Kada se ponovo krenemo
provjeravati iznutra,

to nije iz razloga da bismo
imali onaj dobar osjećaj.

U većini slučajeva
kad se ljudi okupe zajedno

na prigodama kao što je Božić,
ili bilo koja druga proslava,

to se čini samo kao
još jedan događaj u nizu.

No spoznaja Sebe nije događaj.

Sebstvo nije događaj.

Ono je bez početka i bez kraja,

kako su mnogi od vas su došli
do tog da uvide i potvrde.

Mogli bismo čak reći da je to
vaše neprekidno iskustvo,

ili pozadina svih iskustava.

S ovim što sam upravo rekao, ponovo
vam se zahvaljujem na pridruživanju,

prekrasno je vidjeti vaša divna lica

i osjetiti ponovo vašu prisutnost,

vas koje imam dovoljnu sreću

vizualno sresti u ovom prostoru.

A vi koji ste u prostoru koji
meni nije vizualno dosutpan,

gdje god da ste, šaljem vam
blagoslove i Milost neka je sa vama.

Neka ovo vrijeme provedeno zajedno
bude od dubokog značaja,

smjernica unutra,

zapravo tačka kroz koju
neko pristupi u beskonačno,

u neograničen prostor Istine.

Blagoslovim vas. Hvala. Om.

[Mooji zvoni zvoncem]

Dok smo zajedno u ovom trenutku,

gdje god da sjedite,

a već vidim da vi na koje imam pogled,

vi već sjedite sasvim udobno,

i to je to.

Ništa drugo se od vas ne traži,

samo vas podsjećam da ostanete
na oprezu sa svojom pažnjom.

Negdje usred sjedenja možda
osjetite snažnu pospanost.

To je vrlo učestalo, a pogotovo jer

jer je vaša pažnja pozvana unutra.

Reći ću prema 'unutra' za sad,

jer ćete otkriti Ono koje je
izvan unutarnjeg i vanjskog.

Dakle, pomenuo sam san,

jer umu se naizgled može činiti

kako je san jedno vrlo
odmorno mjesto, stanje,

i da ste nekako ...

U redu je.

Postoji razlika između
odmaranja i spavanja.

Ali, ako osjetite da vas vuče

i kako vam glava trzajući pada,

na vrijeme vas podsjećam

da svijest ni ne spava, niti je budna,

u formi suprotnoj od sna.

Ona je neprekidna.

Stoga ne tražim vas osobno
da nešto učinite,

već da budete svjesni toga
na što moj glas upućuje

i shvatite da se ne morate
okrenuti lijevo ili desno,

niti činiti ništa fizički zahtjevno,

da biste shvatili i dublje dokučili

i dopustili riječima i njihovom značenju

da jednostavno doplutaju unutar
prostora vašeg svjesnog Sebe.

Prije bilo koje riječi, čak i prije
nego se pojavi prva riječ ili misao,

ona se mora pojaviti unutar
nečega što samo od sebe nije pojavno

i to će biti prirodno opaženo.

Bilo koja misao, senzacija,
koliko god bila suptilna,

pojavljuje se bez truda
u polju neprekidne svjesnosti.

Ne tražim od vas da vizualizirate,

jer ono o čemu govorim je van svake forme.

No, sve forme se pojavljuju
u prisustvu toga

i ti si ovdje.

Kad kažem, Ti si ovdje,

vrlo često i uglavnom

pojavi se slika samog sebe
koja onda ovo prihvata,

kad izgovorim, Ti si ovdje.

No, svaki osjećaj osobnog oblika
ili identiteta je također opažen,

što znači da ste svjesni.

Kada kažeš 'Ja' i to sa sobom
nosi neke osobne konotacije,

po prirodi je tu svjesnost,

a to je vrlo bitno,
da je svjesnost stalna!

Taj 'Ja' titra unutar svjesnosti

i kako titra, registrira se
u samoj svijesti.

No taj 'Ja', ako se uzme kao osoban,

on nije stabilan. U redu?

Stoga je taj osobni osjećaj sebe
također prividan.

Vrlo je bitno da se to istakne,

zato što mi obično pretpostavimo,
bez da ikad i pokušamo provjeriti,

da, kada osjetite 'Ja', da je osobno,

i da je osoba činjenica
toga tko ili što vi jeste.

No ovdje ja kažem
da se samo čini da je tako.

I osobni osjećaj se također mijenja,

razmišljajući na ovaj ili na onaj način.

Namjera, sjećanje, slika o samom sebi,

sve se to pojavljuje
u tom polju svijesti ili svjesnosti,

koje se samo po sebi ne mijenja.

Daću vam malu vježbu,
mali primjer toga.

Ti si po prirodi svjestan,

čak i prije nego sam se
pojavio pred tobom, ti si svjestan.

Svjestan si svog tijela,

toga gdje sjediš i kako se osjećaš.

Sve su to senzacije koje se
pojavljuju u vrlo mirnom polju,

koje ja nazivam polje svjesnosti.

Čak je i pojavu moje forme

ti također opažaš u sebi.

Svjesnost se ne mora
kretati lijevo ni desno.

U stvari, ne postoji lijevo ni desno,

gore ili dolje, unutra ili izvana
za samu svjesnost,

iako se sve to zapaža kao kretanje
u svjesnosti koja se ne kreće.

Nadam se da vam je to dovoljno jasno.

Kada bih krenuo brojati
jedan, dva, tri, četiri,

bilo koji broj sve do stotinu,
tisuću, milion,

sve to se jednostavno čuje
i osjeti u svjesnosti.

To nema nikakav
utjecaj na samu svjesnost.

Možeš li vidjeti? Vidiš li?

Jedan, dva, tri, četiri, sedam,
deset, dvadeset i pet, trideset ...

Jedna tisuća, jedan milion...
Svjesnost se nije pomaknula.

To možeš vidjeti, naravno

I ako izmjenimo brojeve
riječima ili konceptima,

kao na primjer, ovo i ono,
ovdje ili ondje, gore ili dolje,

ili nebo, mjesec, sjeme, oceani, gradovi,

sve je to prirodno opaženo

u nepromjenjivom svjesnom polju.

To možeš potvrditi istoga časa.

Takva je narav Istine!

Ne moraš uzeti knjigu
da biste to potvrdili.

Ne moraš se uključiti u neki program

da bi istražio da je to zaista istina.

To je divota tvoje vlastite svijesti,

da se može potvrditi,
'Da, govorili smo o brojkama,

koliko god brojeva da ima,
oni ne utječu na svjesnost kao takvu.

To je očigledno.'

I kažem, hajde zamijenimo
brojeve konceptima.

Ovo, ono, ti, ja, svijetlo, tama,

stajati, sjediti, soba, kuća,
gradovi i sve te stvari,

vidiš, svjesnost se nije pomaknula.

A opet, razumijevanje
i opažanje se pojavljuje

u prostoru svjesnosti.

Ovo nije ništa novo.

Ovo nije nova filozofija.

Ovo je najjednostavnija stvar.

No tražim da to i potvrdiš,
'Ovo je istina, prirodno'.

Ostavimo po strani brojke i koncepte,

i dovedimo slike anđela ili demona,

ili cvijeća, ili tvojih ruku,
ili refleksije u ogledalu.

Sve to je bez ikakvoga truda
sagledano u nepromjenjivoj svjesnosti!

Kao što vidiš, ne moraš ništa činiti
kako bi dosegao svjesnost!

Svijest je tu, odnosno ovdje
i prije same namjere,

čak i prije identiteta,

jer sve ovo se pojavljuje unutar polja
koje zovemo sama svjesnost sama.

Od svi mogućih misli,
misao 'Ja', osjećaj - 'Ja',

ukazuje na sopstveno postojanje.

U dubokom snu nemaš to
iskustvo sebe ili drugog.

Mogao si se npr. vjenčati jutros,

poslije podne proslava vjenčanja,
pa medeni mjesec,

idete zajedno u krevet,
spavaš sa svojim ljubljenim.

Zagrlite jedno drugo, 'Laku noć',
i idete spavati.

Možda prvo nešto sanjaš.
Premošteno je nekim stanjem sanjanja.

U tom stanju snova,

možda tvoj voljeni nije s tobom.

Možda jašete na leđima deve

i idete kroz Saharsku pustinju
zajedno sa grupom prijatelja.

Znači napuštaš to stanje samovanja
zajedno sa svojim voljenim

i sad si u nekom drugom stanju.

Zatim dolazi duboki san

i tada si ... zapravo,

tada čak nisi ni svjestan;
ti si bez stanja.

Ne postoji osjećaj o tvom voljenom,

o ovoj prekrasno dekoriranoj sobi,

vjenčanju, budućnosti;
nema ničega.

Zatim se ispoljava ono što
nazivamo budno stanje.

Budno stanje znači
pojavu svijesti,

kada se svijest pojavi,

istovremeno ili ubrzo nakon toga,

dolazi vlastita svjesnost
o svom vlastitom postojanju.

Ono je sadržano unutar svijesti

koja stvara i daje život svim
slikama koje vidimo,

ukljućujući i nas samih kao onog
koji proživljava život koji je ispred nas.

Eto tako.

Nisi se pomaknuo.
Nisi učinio ništa posebno.

Sve ovo prirodno možeš opažati.

Ili možemo reći, čak i sama radnja
ili funkcija opažanja

pojavljuje se sasvim spontano i bez truda.

Čak se i sam čin opažanja opaža u tome,

Upotrijebit ću riječ 'pozadina'
u ovom času,

ali uskoro ni to neće biti potrebno.

Jednostavno mislim na to koje je
iznad funkcije opažanja.

Pokušat ću to pojednostaviti
što je više moguće,

jer ne trebamo upletati
um koji kalkulira.

Sve što dijelim možeš
istoga trena potvrditi.

Ti si jednostavno ovdje.

Što god da se pojavi,

mora se pojaviti nakon
tvog vlastitog prisustva,

jer ti si taj koji ih opaža.

Ako se sve što se može sada opaziti,
stvarno i potencijalno,

mora pojaviti u svjesnom polju

i uviđa se kako se pomjera,
dolazi i odlazi,

izdiže se i pada,
pojavljuje i nestaje,

to što opaža kretanja, očigledno
se, u odnosu na sve to, ne kreće.

A ti si ovdje i ti si to.

Gledaj, čak ako i kažem da tvoja osoba,

čak ako kažem da tvoja osoba,

tvoja prošlost, veze, odnosi,

tvoji snovi i težnje koji iskrsavaju,

i kako koristim te riječi
one iskrsavaju i kreću se,

no njihov svjedok je nepomičan.

Osjećaj tvog osobnog identiteta

također se pojavljuje ispred
onog što nije osobno.

Tu se nema što kalkulirati.

To je već tako.

Ti si ovdje.

To je ono ovdje-bivanje,
nepomično ovdje-bivanje,

neosobno svjedočenje svim stvarima.

Ovdje počnjemo;

jednostavno dolazeći do toga da se
identificira i prepozna da se

to identificiranje, samo to
svjedočenje događa u svjesnosti

i sa svjesnošću.

I da se shvati da se taj osjećaj sebe
kao osobe sa osobnom prošlošću,

sve to se pojavljuje, mijenja i nestaje,

ispred toga što se niti
pojavljuje niti nestaje,

to je već duboko i neposredno otkriće.

Ako me sve do sad pratite,
i ako vam je ovo sve jasno,

sasvim prirodno u vašem prisustvu
postoji prirodno prostranstvo.

Primijetite to.

Ne pokušavaš biti prostran.

Ne pokušavaš biti svjestan.

Normalno, pažnja se brzo okreće
prema osjećaju osobnosti

i većina našeg dana je
proživljena kroz identitet,

samoidentificiranje sa osobom.

I to je ono na što smo navikli,

a zapravo to je vrlo
kaotično stanje, nepredvidlivo,

čak naizgled predvidivo, ponavljajuće,

ali sada se nešto povuklo natrag.

Čak i to povlačenje unatrag je promatrano

iz nepmičnog prostora svjesnosti.
Možeš to vidjeti.

Kad si ovako svjestan,

nećeš te tako lako
uznemiriti ono što vidiš,

znajući da je ono što dolazi i odlazi

samo igra prolaznosti.

Sada,

ako je sve što opažaš
funckija dualnosti ...

Budite sada vrlo prisutni.

Sve što opažamo je kao,
'Ja opažam ovo ili ono', objekt.

Tu je dualnost.

Ako se sve to što može biti viđeno,
ignorira, ostavi po strani,

ako nema ničeg objektivnog
za opaziti, što preostaje?

Ne bi li čak i neopažanje
bilo opaženo?

Mogli biste reći, 'Ovdje nema ničeg'.

Ali je čak i ništavilo opaženo.

Čak vam se i ništavilo može
učiniti objektivno.

'Svjestan sam osjećaja ništavila

ili odsutnosti nečega.'

Može li svjesnost obratiti pažnju
samo na svjesnost?

Postoje li dvije svjesnosti,
kako bi jedna opazila drugu? Ne.

Ti si po prirodi svjestan Sebe, sada!

Čak i ako se u tvojoj prirodnoj
Samosvjesnosti

u polju ispred tebe pojave objekti,

oni te ne ometaju,

osim ako ne postaneš osoban,

što je navika i ishod uvjetovanja.

Ovog trena pusti da se
sve pojavljuje i nestaje.

Ali se ne povezuj se s onim
što god se pojavljuje,

i ono što preostaje je tvoja
prirodna Samosvjesnost.

Ne svjesnost o objektima.

Svjestan sebe.

Ne dvoje.

Zapravo, čak niti jedno.

Kad si tako potvrđeni u toj spoznaji,

pogledaj, automatski je
u tebi prostranost.

To se zapravo ne definira.

Lakoća.

Mir.

A opet, ti ne radiš apsoluno ništa.

To su samo tvoji mirisi.

Uopće ne tražim od vas
da bilo šta vizualizirate,

niti zamišljate.

Prirodno.

Ne sanjajući.

Ni čineći nešto, niti ne čineći.

Jednostavno svijesni Sebe.

Sada, naravno, udobno sjedite.

A zašto i ne, Božić je!

Možete udobno sjediti.

No vaš doživljaj sada

nije zato što udobno sjedite.

Svjesnost ne treba sjedište,
ni toplu sobu,

niti da bude fizički sama.

Ona ne traži neke
specijalne uvjete ni okolinu.

Sve te stvari
bile bi prirodno opažene.

No kao i brojke,

zapažaju se bez uticaja
na korijenitu svjesnost koja vi jeste.

Treba li vam neko vrijeme
da razmislite o ovome?

Treba li ti neko vrijeme
da razmisliš o ovome?

Čak i ako si u iskušenju da misliš o tome,

samo tvoje razmišljanje
prirodno se pojavljuje

unutar nepromjenjive,
nemisleće svjesnosti. Nije li tako?

[Mooji] Sada u može stvoriti
vrlo, vrlo pametnu misao,

'Čemu služi svjesnost?',

jer na taj način osoba razmišlja.

'Je li korisna?
Za što ju mogu upotrijebiti?

Hoće li mi pomoći
da pronađem bolji posao?'

Ako si u tom stanju,
ja ću te i ostaviti u tom stanju.

Uživaj u tom stanju.

No vi koji ste ovdje,
nastavite obraćati pažnju na 'ovdje'.

To nije ništa za raspravu ...

Ništa u što bi se trebalo vjerovati.

Nije čak ni poziv na da se vjeruje.

Zašto? Direktno iskustvo! Vidite?

I pogledajte, ovu gestikulaciju,
[pokazuje s rukom]

kažem, direktno iskustvo,
kao da je to pokret,

ali je čak i taj pokret opažen
u nepromjenjivoj svjesnosti.

Nije bitno jesi li

vjernik ili nevjernik,

jesi li religiozan ili nereligiozni.

Zašto? Zato što je to osnova

prirode svih živih bića!

Nema se što kritizirati.

Nema se što za mijenjati.

Nema se što za postati.

Nema se čak ni što za nepostati,

jer nisi učinio ništa

osim što si dao dozvolu unutar sebe

za vidiš i proveriš.

Nisi trebao izgraditi
neko specijalno okruženje.

Nisam te tražio da pališ svijeće,

da staviš mirisne štapiće,

obučeš udobnu odjeću,

da sjediš u vrtu; ništa takvoga.

Dakle, nikakvih uvjeta za ispuniti,

osim da budeš voljan
i otvoren da pogledaš.

I Ovo!

Ovo.

Ne dajem vam nikakav oblik
da se zakačite na To.

To Jest.

Ako slušaš sa svojim umom,

um će ti reći,
'To je što? To je što?'

Jer um mora imati strukturu.

No ja govorim, To Jeste.

Ovdje ste, izvan ograničenja
osobnog identiteta.

Jeste li u stanju hipnoze?

Nisam zamahao nekim klatnom ispred vas.

Ne govorim nekim određenim glasom.

Ne bacam magični prah na ekran.

Što ste učinili?

Svaka definicija samog sebe je

nepotrebna konstrukcija u ovome trenu.

Možeš li biti više od ovoga?
Ili manje od ovoga?

Da li suštinski neodtaje bilo što

u tvom nepojavnom opažanju?

Pogledaj.

Treba li ti vremena za to?

Ovdje je bezvremenost.

Koje godišnje doba je ovdje, u Ovome?

Kada je Ovo počelo?

Može li to da završi?

Izvan početaka, trajanja i završetaka.

Jer takve stvari, koje se uvijek kreću,
pojavljuju se isključivo

na ekranu svijesti i

i posmatraju se s mjesta nepromjenjivosti.

Možeš to potvrditi.

U prepoznavanju Ovoga,

možeš osjetiti nekku pospanost,

no i to je također opaženo.

To nije rezultat svjesnosti

i ne treba mu se obraćati pažnja.

Moraš li biti jako miran?

Moraš li paziti na svoje disanje?

'Samo polako, samo polako.

Nemoj izgubiti svjesnost.
Oh, budi oprezan.'

Da li uopće ima važnost bilo šta od toga?

A što ako napraviš stoj na rukama?

Vi koji to možete napraviti.

Ja to ne mogu.

Hoće li se svjesnost okrenuti naopačke?

A što ako se odjednom desi?
[zvuk eksplozije i uznemireno disanje]

Da li se svjesnost uplašila?

Da li je svjesnost uhvaćena nespremna?
[otežano diše] Ne, nije.

Akcije, reakcije i interakcije
se događaju spontano

u nedogađajućoj svjesnosti.

Na neko vrijeme ću odgoditi riječi.

Utopite se u vlastitu svjesnost.

Možete li odlutati
od vlastite svjesnosti?

Ili je ovo već poznata težnja uma

da ponovo sklizne u stanje osobnosti?

Da, moguće je da se to desi.

No, je li moguće da se
to desi izvan svjesnosti?

Postoji li neki poseban način
na koji treba da se sjedi,

neka najprikladnija pozicija,

da bi bio svjesniji?

Postoji li neko određeno
ponašanje da bi bio svjesniji?

Možeš li biti više ili manje svjestan?

Kako izgleda svjesnost od 65%?

Jesi li mrtav?

Ili pun života?

'Dosadno! Dosadno!'

Dosadno ili zabavno?

Probajmo malu vježbu,
samo na jednu minutu.

Pokušajte ne biti svjesni.

Da li je svijest aktivnost?
Ili neaktivnost?

Koji je uopće smisao?

Od kakve je vrijednosti
doći do takve spoznaje?

Vrijednost, dragocjenost
ili bezvrijednost,

stanja su i koncepti
u promjenjivom polju uma.

Ovdje si iznad toga.

Ali ne iznad u smislu da si
iznad nekog mjesta.

Ne u smislu udaljenosti, već suptilno.

Sad je čak i sam čin opažanja opažen.

Jeste li ušlogirani?

Možete li to opisati?

Treba li uopće trošiti energiju
da bi se pokušalo objasniti?

Je li opisivo?

A opet, ako bih ti dobacio jabuku
da li bi li ulovio?

Ili bi te udarila [udara se u čelo]
'O ne, to je jer sam samo bio svjestan'?

Aktivnosti, reakcije, interakcije

dešavaju se spontano u probuđenom biću.

Bijelo, crno, žuto;

što je to za tebe?

Muško, žensko,

kršćan, Musliman, hinduist, budist,

ateist, filozof;

što je to za vas?

Ovdje je znanje i bivanje jedno.

Je li ovo poziv na inertnost, na lijenost?

Da li ovo proklinje svijet?

Ili postaje super posebno?

Ili podiže nečije samopoštovanje?

Ništa takvog.

Zapravo, vratit ćeš prirodnu ljepotu

koja pripada svijetu.

Velika ljubav cvate unutar tvog srca,

duboki mir je ovdje bez da je došao!

Da.

Možeš se složiti ili ne složiti.

Koja je razlika za svjesnost?

A usput, kad je to sve počelo?

'Oh ... Hmm ...

Možda prije pola sata?

'Koje li je vrijeme u svjesnosti?'

Uskoro

neću više biti na ekranu.

Čućete zvuk zvona.

'Ahh! Svjesnost je završila!

Možemo li dobiti još malo svjesnosti?

Možemo li imati još jedan sastanak Mooji,
da dobijemo još svijesti?

Trebam nadopuniti svoju svijest.'

'Oh, sretan Božić!'

'Sretna Nova Godina!'

'U kojoj si vremenskoj zoni?'

Što je to za svjesnost?

'Ja sam bogat, on je siromašan.'

'Ovaj muškarac je zaista snažan.'
'Ah, nisam dovoljno dobar.'

Što je to za svijest?

Kako si predivan, čak izvan oblika.

Koja je to vrsta ljepote?

'Ali Mooji, ja čekam na onaj sočni dio.

Znaš na što mislim, onaj ''wow'' činilac!'

Idemo li u drugu fazu
'wow činioca' svijesti?

Nemam 'wow faktor'.

Nemam čak ni 'sada faktor'.

Žao mi je što ću te razočarati.

Kako značajno.

Uzet ću još jedan trenutak
da odmaram s vama.

Odmaraj unutar vlastite svjesnosti.

'Oh, to je privatna stvar, oprosti.'

'Ne, ne. Tvoja vlastita svjesnost.'

'Moj engleski nije najbolji.'

'Oh, zar nisi dovoljno sretan?'

'Da vidimo što mogu učiniti.'

'I dalje nije dovoljno?'

'Nešto za dokazati ili osporiti?'

'Oh, za vas koji se približavate svijesti,

požurite malo.'

'Skoro stigli!'

'Bog vas voli.
Ali ne tebe, ne, ne, tebe ne.'

'Ti još nisi dovoljno svjestan.'

Moje riječi nisu riječi.

'Kad sam imao 16 godina, možda 17 ...'

Što to znači za svijest?

'Oh, u budućnosti bih volio
otputovati u Brazil.'

Što je to za svijest?

'Ne, jer kad dođem tamo
bit ću puno svjesniji.

No prije toga, želim ići u Kailash.

Ah, bit ću vrh svjesnosti, vrh svjesnosti!

Tada ću biti savršen.'

Savršen, nesavršen,

izgubljen, nađen,

uspjeh, neuspjeh;

što je to za tebe?

Tvoja priroda je sloboda.

Za tebe ne postoji privid.

Uskoro ću vas napustiti.

Imate puno bitnijih stvari za raditi.

Inshallah, vidjet ću vas uskoro opet.

Kamo mogu otići?

Kakvim trikovima privid može
da vas izigra?

Može li vas baciti u pakao?
Može li vas sad baciti u pakao,

bez vaše suradnje?

'Pošalji mi svoj rezime,
procijenit ću te.'

Sretan Božić.

I sretno Ovdje Sada!

Sve ovo je Njegova ljubav,

koja pleše.

Ti plešeš.

Volim te.

Kao što sam već najavio ranije

na početku ove prekrasne prilike
da budem danas s vama,

rekao sam da ću na kraju ...

Čućete zvuk zvona.

To će samo značiti kraj
sastanka i ništa drugo.

Ništa više od toga.

[Mooji zvoni zvoncem]

Slava Bogu, Vrhovnom Ja.

Blagoslovljena je Njegova milost
što je došao vidjeti ovo

i osvijestiti to unutar tvog srca,
unutar našeg srca.

Vječni život.

Mir.

Blaženstvo.

Potpuno zadovoljstvo.

Amen

I još samo jedna stvar.

Za svaki slučaj da svjesnost
počne iščezavati,

pokušavam stvoriti pomast
da vam pošaljem.

OK? U redu. Om

Hvala vam.

[muzika]

Copyright © 2021 Mooji Media Ltd.
Sva prava pridržana.

Nijedan dio ove snimke
ne smije se reproducirati

bez izričitog pristanka Mooji Media Ltd.