Aki Sasamoto se osjeća rastegnuto | Art21 "New York Close Up"

["New York Close Up"]

[ZVUK METALA KOJI PUCA]

Nosila sam zatamljene naočale.

Ljudi su mi rekli da je razlog
zašto sam izražajna

taj što nosim te naočale.

[ZVUK STROJA ZA KAVU]

Oni su predložili:
"Zašto ih ne bi promijenila u ružičaste naočale?"

U svakom slučaju, napravila sam naočale
koje mi omogućuju

gledati na svijet kroz aromu kave--

moje najdraže stvari.

Mislila sam da ću možda biti romantična
ako to napravim, znate?

["Aki Sasamoto se Osjeća Rastegnuto"]

[The Kitchen, Chelsea, Manhattan]

Planiram performansu i

razmišljam da će to biti strukturirana
improvizacija,

i strukture ili "scorevi" zadani su
instalacijama koje stvaram.

Koristim performansu kako bih produbila
svoje zanimanje za pripovijedanje.

Nikada ne znam kada će projekt započeti

ali je možda započeo kad sam shvatila
da želim staviti

trampolin u kontejner.

Ali ne znam ako je kontejner došao
zbog trampolina,

ili zato što sam jedino željela

je skakati unutar i van kontejnera.

Željela sam iskusiti upravo ovdje,

između podzemlja i površine.

Kad god pokušam reći da je ovo djelo o

ovome ili onome,

tada se počinjem osjećati
kao lažljivica.

Gotovo se osjećam da
izvodim performanse da bih doznala

odgovore na svoja vlastita pitanja.

--Da bi živio miran uredski život,

--nekako moraš promatrati

--elastičnu konstantu svojih kolega.

--Ljudi uvijek vole elastičnu konstantu,

--Postaju lijeni i čudni.

--Ti ljudi ti daju nemaštovita
opravdanja

-- i ne dolaze se družiti u tvoj dom

--jednom kada se preseliš u nezgodno
susjedstvo.

--Većina incidenata u životu

--može se objasniti unutar

--elastične granice.

U posljednje vrijeme, osjećam se
rastegnuto na sve strane i ....

umorno--

pokušavajući raditi dnevni posao

i pokušavajući stvarati umjetnost--

i bila sam zainteresirana koliko
netko može sebe naprezati.

Zato sam počela razmišljati o
elasticitetu

i testiranju te granice.

Zanima me deformacija koja se događa.