Što se dogodilo kada smo uparili tisuće stranaca da razgovaraju o politici

U proljeće 2019. godine, više od 17 tisuća Europljana iz 33 države pristalo je održati političku raspravu s potpunim strancem. Bili su dio projekta "Europa govori", koji organizira govore jedan-na-jedan među ljudima koji se ne slažu -- nešto poput Tindera za politiku. Urednik Jochen Wegner dijeli neočekivane stvari koje su se dogodile kada su se ljudi susreli da bi razgovarali -- i pokazuje kako rasprave oči u oči mogu dovesti do toga da svijet u raskolu ponovo razmisli o sebi.

Ovo je Joanna.

Joanna radi na sveučilištu u Poljskoj.

Jedne subote u 3 ujutro,

ustala se, spakirala ruksak

i krenula na put duži od tisuću kilometara

samo kako bi imala političku raspravu

sa strancem.

Ovo je Christof, on je voditelj odnosa
s korisnicima iz Njemačke.

Njih dvoje se nikada ranije nisu sreli.

Jedino što su znali jest da se potpuno
razlikuju po pitanju europske politike,

migracija, odnosa s Rusijom i tako dalje.

I proveli su gotovo cijeli
jedan dan u raspravljanju.

Nakon toga, Joanna mi je poslala
pomalo iritirajuć email.

"Ovo je bilo super i uživala
sam u svakoj minuti!"

(Smijeh)

Ovo su Tom iz Ujedinjenog Kraljevstva
i Nils iz Njemačke.

I oni su bili stranci,

i obojica navijaju za svoju lokalnu
nogometnu momčad,

možete pretpostaviti, Borussiju Dortmund
i Tottenham Hotspurs.

Susreli su se točno na mjestu gdje su
izumljeni korijeni nogometa,

na nekom igralištu u Cambridgeu.

I nisu se svađali oko nogometa,

nego oko Brexita.

I nakon mnogo sati razgovora
o toj sadržajnoj temi,

i oni su poslali prilično
neočekivan email.

"Bilo je sjajno i obojica smo
jako uživali u ovome."

(Smijeh)

U proljeće 2019. godine,

više od 17 tisuća Europljana iz 33 države

pristalo je održati političku raspravu.

Tisuće ljudi prešlo je svoje granice da
susretnu stranca s drugačijim mišljenjem

i svi su bili dio
projekta "Europa govori".

Govorenje o politici među
ljudima različitih stavova

postalo je vrlo složeno,

ne samo u Europi.

Obitelji se raspadaju,
prijatelji više ne pričaju.

Ostajemo u svojim izoliranim mjehurićima.

A ti takozvani filtrirajući mjehurići
još su pojačani društvenim mrežama,

ali nisu, u osnovi, digitalni proizvod.

Filtrirajući mjehurić je oduvijek bio ovdje.

Postoji u našim umovima.

Kako su mnoge studije višestruko pokazale,

mi primjerice zanemarujemo učinke
koji se protive našim uvjerenjima.

Zato je ispravljanje lažnih vijesti
zasigurno potrebno,

ali nije dovoljno kako bismo postigli
da razdijeljeno društvo

ponovo promisli o sebi.

Srećom, kako pokazuje
barem dio istraživanja,

možda postoji jednostavan način za
dobivanje svježe perspektive:

osobne rasprave jedan-na-jedan,

s nekim tko je drugačijeg stava od vašeg.

To vam omogućava da vidite
svijet na nov način,

tuđim očima.

Ja sam urednik "Zeit Onlinea",

jedne od velikih organizacija za
digitalno informiranje u Njemačkoj,

i započeli smo projekt "Europa govori"
kao vrlo skromnu uredničku vježbu.

Poput mnogih novinara,

zaprepastio nas je Trump i Brexit,

a i Njemačka je postajala razdijeljenom,
posebno oko pitanja migracija.

Pa je tako dolazak više od jednog
milijuna izbjeglica 2015. i 2016. godine

ponešto prevladavao raspravom.

A kada smo razmišljali o našim
nadolazećim izborima 2017. godine,

sa sigurnošću smo znali da trebamo ponovo
razmisliti kako se nosimo s politikom.

Budući da smo digitalni štreberi,

jasno je da su nam pale na pamet brojne
očito vrlo čudne ideje za proizvode,

a jedna od njih bio je
Tinder za politiku --

(Smijeh)

platforma za upoznavanje
političkih protivnika,

alat koji bi mogao spojiti ljude
različitih stavova.

Odlučili smo ga testirati

i izbacili smo ono što programeri zovu
"proizvod najmanjih zahtjeva".

Znači da je bio vrlo jednostavan.

Nazvali smo ga "Njemačka govori" --

i započeli u svibnju 2017. godine.

Bilo je vrlo jednostavno.

Koristili smo Google Forms,

alat koji svatko od nas može upotrijebiti
za izradu internetskih anketa.

I posvuda u sadržaju ubacivali bismo
jednostavna pitanja poput ovoga:

"Je li Njemačka prihvatila
previše izbjeglica?"

Odaberete da ili ne.

Pitali smo još pitanja poput, "Odnosi li
se Zapad pravedno prema Rusiji?",

ili, "Treba li dozvoliti sklapanje braka
istospolnim parovima?"

Ako ste odgovorili na sva pitanja, pitali
bismo još jedno pitanje:

"Biste li željeli susresti susjeda koji
se u potpunosti ne slaže s vama?"

(Smijeh)

I to je bio vrlo jednostavan pokus koji
uopće nije bio financiran.

Očekivali smo da se prijavi
stotinjak ljudi,

i namjeravali smo ih upariti ručno.

Nakon jednog dana prijavilo se 1000 ljudi.

Nakon nekoliko tjedana,
12 tisuća Nijemaca se prijavilo

da se susretnu s nekim suprotnog stava.

Tako da smo imali problem.

(Smijeh)

Izhakirali smo brz i prljav algoritam

koji bi pronašao idealne Tinderske parove,

recimo ljudi koji stanuju što je bliže
moguće, a odgovorili su na pitanja

što je različitije moguće.

Upoznali smo ih međusobno putem emaila.

I kao što možete zamisliti,
imali smo mnogo briga.

Možda se u stvarnosti nitko ne pojavi.

Možda sve rasprave
u stvarnosti budu grozne.

Ili se možda pojavi ubojica sjekirom
u našoj bazi podataka.

(Smijeh)

Ali zatim, jedne nedjelje
u lipnju 2017. godine,

dogodilo se nešto divno.

Tisuće Nijemaca susrelo se u parovima
i mirno su razgovarali o politici.

Primjerice Anno.

On je bivši policajac koji se protivi --
ili se protivio -- istospolnom braku,

i Anne, inženjerka koja živi u partnerstvu

sa ženom.

Satima su razgovarali o svim temama

oko kojih se nisu slagali.

U jednom trenutku, rekao nam je Anno,

shvatio je da su Anne povrijedile njegove
izjave o istospolnom braku

pa je počeo propitivati
svoje pretpostavke.

Nakon što su pričali tri sata,

Anne je pozvala Anna
na svoju ljetnu zabavu,

a danas, godinama kasnije,

još uvijek se povremeno sastaju
i sada su prijatelji.

Naš algoritam je spojio, recimo,
ovog sudskog pratitelja.

On je također glasnogovornik desničarske
populističke stranke AfD u Njemačkoj,

a ovo je savjetnica za trudnice.

Nekoć je bila aktivna članica
Stranke zelenih.

Spojili smo čak i ovog profesora
s njegovim studentom.

(Smijeh)

To vam je algoritam!

(Smijeh)

Spojili smo i svekra sa
svojom vlastitom snahom,

jer, očito, stanuju vrlo blizu
ali imaju vrlo različita stajališta.

Kao opće pravilo,

mi nismo promatrali, nismo snimali,
nismo dokumentirali rasprave,

jer nismo željeli da se ljudi
ni u kojem slučaju pretvaraju.

Ali napravio sam jednu iznimku.

I sȃm sam sudjelovao.

U svom pomodnom dijelu Berlina,
imenom Prenzlauer Berg,

sastao sam se s Mirkom.

Ovo sam ja dok pričam s Mirkom.
On nije želio biti na slici.

On je mladi operator energetskog pogona

i izgledao je poput svih hipstera
u našem kraju,

imao je bradu i vunenu kapu preko glave.

Pričali smo satima i otkrio sam
da je on divna osoba.

Usprkos činjenici da smo imali
vrlo različita mišljenja

o većini tema --

možda s iznimkom prava žena,

gdje nisam mogao pojmiti njegove misli --

bilo je doista lijepo.

Nakon naše rasprave,
potražio sam Mirka na Googleu.

Otkrio sam da je kao mladić bio neonacist.

Nazvao sam ga i pitao,

"Hej, zašto mi nisi to rekao?"

Rekao je, "Znaš, nisam ti rekao zato
što želim to ostaviti iza sebe.

Jednostavno ne želim više pričati o tome."

Mislio sam da ljudi s takvim pričama
nisu sposobni promijeniti se

i morao sam ponovo razmisliti
o svojim pretpostavkama,

kao i mnogi sudionici koji su
nam slali tisuće emailova,

kao i selfieja.

Nije zabilježeno nikakvo nasilje.

(Smijeh)

I ni danas nam nije jasno jesu
li se neki parovi vjenčali ili nisu.

(Smijeh)

Ako ništa drugo, bili smo vrlo uzbuđeni
i željeli smo to ponoviti,

pogotovo u verziji 2.0,

gdje smo željeli proširiti
raznolikost sudionika,

jer, očito, u prvom krugu sudjelovali su
većinom naši čitatelji.

Tako smo prigrlili svoje konkurente

i pozvali ostale medijske
agencije da sudjeluju.

Koordinirali smo putem aplikacije Slack.

Ova živahna suradnja među njemačkih
11 najvećih medijskih kuća

zasigurno je bila prva u Njemačkoj.

Brojke su se više nego udvostručile:
ovog puta prijavilo se 28 tisuća ljudi.

A predsjednik Njemačke --

vidite ga ovdje u sredini slike --

postao nam je pokroviteljem.

I tako da se tisuće Nijemaca ponovo
susrelo u ljeto 2018. godine

kako bi pričali s nekim
različitih stavova.

Neke od parova pozvali smo u
Berlin na poseban događaj.

Ondje je snimljena ova slika,

do danas moj omiljeni simbol
projekta "Njemačka govori".

Vidite Henrika, vozača autobusa
i trenera boksa,

i Engelberta, ravnatelja centra
za pružanje pomoći djeci.

Na svih sedam postavljenih pitanja
odgovorili su suprotno.

Prije tog dana nikada se nisu sreli,

imali su vrlo intenzivnu raspravu,

ali činilo se da se unatoč tome

jako dobro slažu.

Ovog puta smo također htjeli znati

hoće li rasprava imati ikakvog
utjecaja na sudionike.

Zamolili smo istraživače da
ispitaju sudionike.

Dvije trećine sudionika izjavilo je
da su nešto naučili

o stavovima svojih partnera.

Šezdeset posto se složilo kako su se
njihova stajališta promijenila.

Činilo se i da je razina povjerenja u
društvo porasla nakon događaja,

rekli su istraživači.

Devedeset posto izjavilo je kako su
uživali u raspravi.

Deset posto izjavilo je da nisu
uživali u raspravi,

od čega osam posto jednostavno zbog toga
što se njihov partner nije pojavio.

(Smijeh)

Nakon projekta "Njemačka govori", obratile
su nam se mnoge svjetske agencije,

i ovog puta odlučili smo izgraditi
ozbiljnu i sigurnu platformu.

Nazvali smo je "Moja država govori".

U ovom kratkom razdoblju,
platforma je već bila iskorištena

za više od 12 lokalnih
i nacionalnih događaja,

poput "Het grote gelijk" u Belgiji ili
"Suomi puhuu" u Finskoj,

ili "Britanija govori"
u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Kao što sam spomenuo na početku,
također smo pokrenuli "Europa govori"

zajedno s 15 međunarodnih
medijskih partnera,

od "Financial Timesa" u UK-u do
"Helsingin Sanomata" u Finskoj.

Tisuće Europljana susrelo se
s potpunim strancem

kako bi raspravljali o politici.

Dosad nam se obratilo više od 150
svjetskih medijskih agencija,

i možda ćemo jednog dana imati nešto
poput projekta "Svijet govori",

sa stotinama tisuća sudionika.

Ali ovdje nisu toliko važne brojke,

to je očito.

Ovdje je važno...

Kad god se dvoje ljudi sastane kako bi
satima pričali oči u oči,

a da ih pritom nitko drugi ne sluša,

oni se promijene.

A tako se mijenjaju i naša društva.

Mijenjaju se malo po malo,
raspravu po raspravu.

Ovdje je bitno da ponovo naučimo

kako imati ovakve osobne rasprave,

kada nitko drugi ne sluša,

sa strancem.

Ne samo sa strancem kojeg smo upoznali

putem Tindera za politiku,

nego i sa strancem u kafiću ili
u teretani ili na konferenciji.

Molim vas da upoznate nekoga,

posvađajte se

i jako uživajte pri tome.

Hvala.

(Pljesak)

Oho!

(Pljesak)