Ovo je Joanna. Joanna radi na sveučilištu u Poljskoj. Jedne subote u 3 ujutro, ustala se, spakirala ruksak i krenula na put duži od tisuću kilometara samo kako bi imala političku raspravu sa strancem. Ovo je Christof, on je voditelj odnosa s korisnicima iz Njemačke. Njih dvoje se nikada ranije nisu sreli. Jedino što su znali jest da se potpuno razlikuju po pitanju europske politike, migracija, odnosa s Rusijom i tako dalje. I proveli su gotovo cijeli jedan dan u raspravljanju. Nakon toga, Joanna mi je poslala pomalo iritirajuć email. "Ovo je bilo super i uživala sam u svakoj minuti!" (Smijeh) Ovo su Tom iz Ujedinjenog Kraljevstva i Nils iz Njemačke. I oni su bili stranci, i obojica navijaju za svoju lokalnu nogometnu momčad, možete pretpostaviti, Borussiju Dortmund i Tottenham Hotspurs. Susreli su se točno na mjestu gdje su izumljeni korijeni nogometa, na nekom igralištu u Cambridgeu. I nisu se svađali oko nogometa, nego oko Brexita. I nakon mnogo sati razgovora o toj sadržajnoj temi, i oni su poslali prilično neočekivan email. "Bilo je sjajno i obojica smo jako uživali u ovome." (Smijeh) U proljeće 2019. godine, više od 17 tisuća Europljana iz 33 države pristalo je održati političku raspravu. Tisuće ljudi prešlo je svoje granice da susretnu stranca s drugačijim mišljenjem i svi su bili dio projekta "Europa govori". Govorenje o politici među ljudima različitih stavova postalo je vrlo složeno, ne samo u Europi. Obitelji se raspadaju, prijatelji više ne pričaju. Ostajemo u svojim izoliranim mjehurićima. A ti takozvani filtrirajući mjehurići još su pojačani društvenim mrežama, ali nisu, u osnovi, digitalni proizvod. Filtrirajući mjehurić je oduvijek bio ovdje. Postoji u našim umovima. Kako su mnoge studije višestruko pokazale, mi primjerice zanemarujemo učinke koji se protive našim uvjerenjima. Zato je ispravljanje lažnih vijesti zasigurno potrebno, ali nije dovoljno kako bismo postigli da razdijeljeno društvo ponovo promisli o sebi. Srećom, kako pokazuje barem dio istraživanja, možda postoji jednostavan način za dobivanje svježe perspektive: osobne rasprave jedan-na-jedan, s nekim tko je drugačijeg stava od vašeg. To vam omogućava da vidite svijet na nov način, tuđim očima. Ja sam urednik "Zeit Onlinea", jedne od velikih organizacija za digitalno informiranje u Njemačkoj, i započeli smo projekt "Europa govori" kao vrlo skromnu uredničku vježbu. Poput mnogih novinara, zaprepastio nas je Trump i Brexit, a i Njemačka je postajala razdijeljenom, posebno oko pitanja migracija. Pa je tako dolazak više od jednog milijuna izbjeglica 2015. i 2016. godine ponešto prevladavao raspravom. A kada smo razmišljali o našim nadolazećim izborima 2017. godine, sa sigurnošću smo znali da trebamo ponovo razmisliti kako se nosimo s politikom. Budući da smo digitalni štreberi, jasno je da su nam pale na pamet brojne očito vrlo čudne ideje za proizvode, a jedna od njih bio je Tinder za politiku -- (Smijeh) platforma za upoznavanje političkih protivnika, alat koji bi mogao spojiti ljude različitih stavova. Odlučili smo ga testirati i izbacili smo ono što programeri zovu "proizvod najmanjih zahtjeva". Znači da je bio vrlo jednostavan. Nazvali smo ga "Njemačka govori" -- i započeli u svibnju 2017. godine. Bilo je vrlo jednostavno. Koristili smo Google Forms, alat koji svatko od nas može upotrijebiti za izradu internetskih anketa. I posvuda u sadržaju ubacivali bismo jednostavna pitanja poput ovoga: "Je li Njemačka prihvatila previše izbjeglica?" Odaberete da ili ne. Pitali smo još pitanja poput, "Odnosi li se Zapad pravedno prema Rusiji?", ili, "Treba li dozvoliti sklapanje braka istospolnim parovima?" Ako ste odgovorili na sva pitanja, pitali bismo još jedno pitanje: "Biste li željeli susresti susjeda koji se u potpunosti ne slaže s vama?" (Smijeh) I to je bio vrlo jednostavan pokus koji uopće nije bio financiran. Očekivali smo da se prijavi stotinjak ljudi, i namjeravali smo ih upariti ručno. Nakon jednog dana prijavilo se 1000 ljudi. Nakon nekoliko tjedana, 12 tisuća Nijemaca se prijavilo da se susretnu s nekim suprotnog stava. Tako da smo imali problem. (Smijeh) Izhakirali smo brz i prljav algoritam koji bi pronašao idealne Tinderske parove, recimo ljudi koji stanuju što je bliže moguće, a odgovorili su na pitanja što je različitije moguće. Upoznali smo ih međusobno putem emaila. I kao što možete zamisliti, imali smo mnogo briga. Možda se u stvarnosti nitko ne pojavi. Možda sve rasprave u stvarnosti budu grozne. Ili se možda pojavi ubojica sjekirom u našoj bazi podataka. (Smijeh) Ali zatim, jedne nedjelje u lipnju 2017. godine, dogodilo se nešto divno. Tisuće Nijemaca susrelo se u parovima i mirno su razgovarali o politici. Primjerice Anno. On je bivši policajac koji se protivi -- ili se protivio -- istospolnom braku, i Anne, inženjerka koja živi u partnerstvu sa ženom. Satima su razgovarali o svim temama oko kojih se nisu slagali. U jednom trenutku, rekao nam je Anno, shvatio je da su Anne povrijedile njegove izjave o istospolnom braku pa je počeo propitivati svoje pretpostavke. Nakon što su pričali tri sata, Anne je pozvala Anna na svoju ljetnu zabavu, a danas, godinama kasnije, još uvijek se povremeno sastaju i sada su prijatelji. Naš algoritam je spojio, recimo, ovog sudskog pratitelja. On je također glasnogovornik desničarske populističke stranke AfD u Njemačkoj, a ovo je savjetnica za trudnice. Nekoć je bila aktivna članica Stranke zelenih. Spojili smo čak i ovog profesora s njegovim studentom. (Smijeh) To vam je algoritam! (Smijeh) Spojili smo i svekra sa svojom vlastitom snahom, jer, očito, stanuju vrlo blizu ali imaju vrlo različita stajališta. Kao opće pravilo, mi nismo promatrali, nismo snimali, nismo dokumentirali rasprave, jer nismo željeli da se ljudi ni u kojem slučaju pretvaraju. Ali napravio sam jednu iznimku. I sȃm sam sudjelovao. U svom pomodnom dijelu Berlina, imenom Prenzlauer Berg, sastao sam se s Mirkom. Ovo sam ja dok pričam s Mirkom. On nije želio biti na slici. On je mladi operator energetskog pogona i izgledao je poput svih hipstera u našem kraju, imao je bradu i vunenu kapu preko glave. Pričali smo satima i otkrio sam da je on divna osoba. Usprkos činjenici da smo imali vrlo različita mišljenja o većini tema -- možda s iznimkom prava žena, gdje nisam mogao pojmiti njegove misli -- bilo je doista lijepo. Nakon naše rasprave, potražio sam Mirka na Googleu. Otkrio sam da je kao mladić bio neonacist. Nazvao sam ga i pitao, "Hej, zašto mi nisi to rekao?" Rekao je, "Znaš, nisam ti rekao zato što želim to ostaviti iza sebe. Jednostavno ne želim više pričati o tome." Mislio sam da ljudi s takvim pričama nisu sposobni promijeniti se i morao sam ponovo razmisliti o svojim pretpostavkama, kao i mnogi sudionici koji su nam slali tisuće emailova, kao i selfieja. Nije zabilježeno nikakvo nasilje. (Smijeh) I ni danas nam nije jasno jesu li se neki parovi vjenčali ili nisu. (Smijeh) Ako ništa drugo, bili smo vrlo uzbuđeni i željeli smo to ponoviti, pogotovo u verziji 2.0, gdje smo željeli proširiti raznolikost sudionika, jer, očito, u prvom krugu sudjelovali su većinom naši čitatelji. Tako smo prigrlili svoje konkurente i pozvali ostale medijske agencije da sudjeluju. Koordinirali smo putem aplikacije Slack. Ova živahna suradnja među njemačkih 11 najvećih medijskih kuća zasigurno je bila prva u Njemačkoj. Brojke su se više nego udvostručile: ovog puta prijavilo se 28 tisuća ljudi. A predsjednik Njemačke -- vidite ga ovdje u sredini slike -- postao nam je pokroviteljem. I tako da se tisuće Nijemaca ponovo susrelo u ljeto 2018. godine kako bi pričali s nekim različitih stavova. Neke od parova pozvali smo u Berlin na poseban događaj. Ondje je snimljena ova slika, do danas moj omiljeni simbol projekta "Njemačka govori". Vidite Henrika, vozača autobusa i trenera boksa, i Engelberta, ravnatelja centra za pružanje pomoći djeci. Na svih sedam postavljenih pitanja odgovorili su suprotno. Prije tog dana nikada se nisu sreli, imali su vrlo intenzivnu raspravu, ali činilo se da se unatoč tome jako dobro slažu. Ovog puta smo također htjeli znati hoće li rasprava imati ikakvog utjecaja na sudionike. Zamolili smo istraživače da ispitaju sudionike. Dvije trećine sudionika izjavilo je da su nešto naučili o stavovima svojih partnera. Šezdeset posto se složilo kako su se njihova stajališta promijenila. Činilo se i da je razina povjerenja u društvo porasla nakon događaja, rekli su istraživači. Devedeset posto izjavilo je kako su uživali u raspravi. Deset posto izjavilo je da nisu uživali u raspravi, od čega osam posto jednostavno zbog toga što se njihov partner nije pojavio. (Smijeh) Nakon projekta "Njemačka govori", obratile su nam se mnoge svjetske agencije, i ovog puta odlučili smo izgraditi ozbiljnu i sigurnu platformu. Nazvali smo je "Moja država govori". U ovom kratkom razdoblju, platforma je već bila iskorištena za više od 12 lokalnih i nacionalnih događaja, poput "Het grote gelijk" u Belgiji ili "Suomi puhuu" u Finskoj, ili "Britanija govori" u Ujedinjenom Kraljevstvu. Kao što sam spomenuo na početku, također smo pokrenuli "Europa govori" zajedno s 15 međunarodnih medijskih partnera, od "Financial Timesa" u UK-u do "Helsingin Sanomata" u Finskoj. Tisuće Europljana susrelo se s potpunim strancem kako bi raspravljali o politici. Dosad nam se obratilo više od 150 svjetskih medijskih agencija, i možda ćemo jednog dana imati nešto poput projekta "Svijet govori", sa stotinama tisuća sudionika. Ali ovdje nisu toliko važne brojke, to je očito. Ovdje je važno... Kad god se dvoje ljudi sastane kako bi satima pričali oči u oči, a da ih pritom nitko drugi ne sluša, oni se promijene. A tako se mijenjaju i naša društva. Mijenjaju se malo po malo, raspravu po raspravu. Ovdje je bitno da ponovo naučimo kako imati ovakve osobne rasprave, kada nitko drugi ne sluša, sa strancem. Ne samo sa strancem kojeg smo upoznali putem Tindera za politiku, nego i sa strancem u kafiću ili u teretani ili na konferenciji. Molim vas da upoznate nekoga, posvađajte se i jako uživajte pri tome. Hvala. (Pljesak) Oho! (Pljesak)