Razotkrivanje mitova o OKP-u

Postoji uobičajna zabluda da ako volite da pedantno slažete svoje stvari, držite svoje ruke čiste, ili planirate vikend do najsitnijeg detalja, možda imate OKP. Ustvari, OKP je skraćenica za opsesivno-kompluzivni poremećaj, što znači da je to psihijatrijsko stanje koje je često pogrešno shvaćeno od strane društva kao i psihologa. Natascha M. Santos ukida mitove o OKP-u.

Režija: Zedem Media, pripovijedao Addison Anderson.

Postoji uobičajna zabluda

da ako volite da pedantno
slažete svoje stvari,

održavate svoje ruke čiste

ili planirate vikend
do najsitnijeg detalja,

možda imate OKP.

Ustvari, OKP je skraćenica za
opsesivno-kompluzivni poremećaj,

što znači da je to psihijatrijsko stanje

koje društvo često pogrešno shvata,

kao i stručnjaci za mentalno zdravlje.

Počnimo od raskrinkavanja nekih mitova.

Prvi mit: Ponavljajuća ili ritualna
ponašanja su sinonimi za OKP.

Kao što i samo ime govori,

opsesivno-kompluzivni poremećaj
ima dva aspekta:

nametljive misli, slike
ili nagoni poznati kao opsesije

te bihevioralistički kompluzivne
radnje koje ljudi čine

kako bi se oslobodili
anksioznosti koju opsesije uzrokuju.

Vrste radnji koje ljudi
obično povezuju sa OKP-om,

kao što su prekomjerno pranje ruka
ili neprestano provjeravanje stvari,

mogu biti primjeri opsesivne
ili kompluzivne sklonosti

koju mnogi od nas pokazuju
s vremena na vrijeme.

Ali stvarni poremećaj je daleko rijeđi
i može biti sasvim iscrpljujući.

Ljudi sa OKP imaju malo ili nimalo kontrole
nad svojim opsesivnim mislima

i kompluzivnim ponašanjem,

koje uzimaju mnogo vremena

i utiču na posao, školu
ili društveni život

do te mjere da uzrokuje veliki stres.

Ovaj set dijagnostičkih kriterija je ono
što izdvaja ljude koji pate od OKPa

od onih koji su možda malo više pedantniji

ili opsesivniji higijenom
nego što je uobičajno.

Drugi mit: glavni simptom OKPa je
prekomjerno pranje ruka.

Iako je pranje ruka najčešća slika OKPa
u popularnoj kulturi,

opsesije i kompluzije mogu imati
mnoge različite oblike.

Opsesije se mogu manifestvovati
kroz strah od zaraze i bolesti,

brige oko nanošenja štete drugima,

ili preokupiranje sa brojevima, uzorcima,
moralom i seksualnim identitetom.

Kompluzije mogu varirati od prekomjernog
čišćenja ili duplog provjeravanja

do preciznog redanja stvari,

ili hodanja po predodređenim šablonima.

Treći mit:

pojedinci sa OKP-om ne shvataju
da se ponašaju iracionalno.

Mnogi pojedinci sa OKP-om
u stvari razumiju vezu

između njihovih opesesija i kompluzija
prilično dobro.

Bez mogućnosti da izbjegnu
ove misli i radnje

uprkos tome što su svjesni
svoje iracionalnosti

je dio razloga zašto je OKP tako stresan.

Osobe sa OKP-om kažu da se osjećaju ludima

zato što se njihova anksioznost
temelji na iracionalnim mislima

i teško im je da kontrolišu
svoje reakcije.

Šta tačno uzrokuje OKP?

Frustrirajući odgovor je
da zapravo ne znamo.

Međutim, imamo neke važne tragove.

OKP se smatra neurobiološkim poremećajem.

Drugim riječima, istraživanje pokazuje
da mozak osoba sa OKP-om

je programiran da se ponaša
na određen način.

Istraživanje je pokazalo da su
tri dijela mozga

različito uključena u društveno ponašanje
i složeno kognitivno planiranje,

svojevoljno kretanje,

emocionalne i motivacijske odgovore.

Drugi dio slagalice

jeste da je OKP povezan sa
niskim nivoom serotonina,

što je neurotransmiter koji komunicira
između struktura mozga

i pomaže da reguliše vitalni proces,

kao što je raspoloženje, agresija,
kontrola impulsa,

spavanje, apetit,
tjelesna temperatura i bol.

Ali jesu li zapravo serotonin i radnja
u ovim dijelovima mozga izvori OKPa

ili simptomi jednog nepoznatog
temeljnog uzroka poremećaja.

Vjerovatno nećemo ni znati sve dok

ne budemo mnogo bolje razumjeli mozak.

Dobre vijesti su da postoje
efikasni tretmani za OKP,

uključujući lijekove, koji povećavaju
serotonin u mozgu

ograničavajući njegovo upijanje
preko moždanih ćelija,

bihevioralnu terapiju,

koja postepeno smanjuje osjetljivost
pacijenata na njihove tjeskobe,

i u nekim slučajevima
elektrokonvulzivnu terapiju

ili operaciju, kada OKP ne reaguje
na ostale oblike liječenja.

Znajući da ti tvoj mozak laže

dok ti nisi u mogućnosti da odoliš
njegovim komandama može biti bolan.

Ali sa znanjem i razumjevanjem dolazi
i moć da se zatraži pomoć

i buduća istraživanja mozga

će moći dati odgovore koje tražimo.