Znanstveni pristup paranormalnom

Što opsjeda Carrie Poppy? Jesu li duhovi ili nešto još gore? U ovom govoru, istražiteljska novinarka pripovijeda o svom susretu s jezivim osjećajem o kojem ćeš htjeti upozoriti svoje prijatelje, i objašnjava zašto nam znanost treba za snalaženje s paranormalnom aktivnošću.

Prije osam godina, opsjedao me zao duh.

Tada sam imala 25 godina

i živjela sam u malenoj kući
iza nečije kuće

u Los Angelesu.

Bila je to gostinjska kuća,
prilično trošna,

dugo nije bila zbrinuta.

Jedne sam noći sjedila

i osjetila sam neki jeziv osjećaj,

kao da me netko gleda.

No nije bilo nikoga osim moja dva psa,

a oni su samo grizli svoje noge.

Pogledala sam oko sebe.
Nije bilo nikoga.

Mislila sam: OK,
to je samo moja mašta.

No osjećaj se samo pogoršavao,

i počela sam osjećati
nekakav pritisak u prsima,

poput osjećaja koji dobiješ
kad čuješ loše vijesti.

No počeo se sve više spuštati

i skoro boljeti.

Kroz taj tjedan,
osjećaj se samo pogoršavao,

pa sam postala uvjerena
da je nešto tamo

u mojoj malenoj gostinjskoj kući,
da me opsjeda.

Počela sam čuti zvukove,

nekakav "whoosh", poput šapta,
kao da nešto prolazi kroz mene.

Nazvala sam svoju najbolju prijateljicu,
Claire, i rekla,

"Znam da će ovo zvučati ludo,

no, hm ...

mislim da je duh u mojoj kući,
i moram ga se riješiti."

A ona je rekla -- ima vrlo otvoren um --
i reče,

"Ne mislim da si luda.

Mislim da bi trebala
napraviti ritual pročišćenja."

(Smijeh)

"Nabavi kadulju, zapali ju,

i reci duhu da ode."

Rekla sam, "OK,"
pa otišla i kupila kadulju.

Nikad to prije nisam radila,
pa sam zapalila kadulju,

mahala njome i rekla, "Odlazi!
Ovo je moja kuća! Ja tu živim.

Ti tu ne živiš!"

No osjećaj je ostao.
Ništa se nije poboljšalo.

Onda sam pomislila,

OK, sad mi se ova stvar
vjerojatno samo smije

jer nije otišao,

a ja samo izgledam kao
nesposobno, nemoćno biće

koje ga nije moglo otjerati.

Svaki dan bih došla kući i,

taj bi osjećaj bio tako loš
-- sad se tome smijem --

no sjedila bih ondje u krevetu
i svake noći plakala.

A osjećaj u mojim prsima
samo se pogoršavao.

Bilo je fizički bolno.

Čak sam otišla psihijatru

i pitala ju da mi napiše recept za lijek,

a ona je rekla da neće
samo jer nemam šizofreniju, OK.

(Smijeh)

Napokon sam otišla na internet
i potražila na Googlu "opsjedanja."

Naišla sam na forum
lovaca na duhove.

No bili su posebna vrsta
lovaca na duhove --

bili su skeptici.

Vjerovali su da je svaki slučaj
koji su do tad istraživali

mogao biti objašnjen znanošću.

Pa sam rekla, "OK, pametni ljudi,
ovo mi se događa,

ako imate nekakvo objašnjenje,
voljela bih ga čuti."

I jedan od njih reče, "OK.

Hm, jesi li čula
za trovanje ugljikovim monoksidom?"

I rekoh, "Da.

Nešto kao trovanje plinom?"

Do trovanja ugljikovim monoksidom dođe

kad plin curi u tvom domu.

Malo sam istraživala, i simptomi
trovanja ugljikovim monoksidom

uključuju pritisak u prsima,

zvučne halucinacije -- whoosh --

i neobjašnjeni osjećaj straha.

Te noći nazvala sam tvrtku za plin.

Rekoh, "Imam hitan slučaj.
Mislim da trebate doći.

Ne želim sad objašnjavati priču,
no stvarno trebate doći."

(Smijeh)

Došli su. Rekoh,
"Vjerujem da postoji curenje plina."

Donijeli su svoj detektor
ugljikova monoksida,

i čovjek reče,

"Stvarno je dobro
da ste nas večeras pozvali,

jer biste u suprotnom
ubrzo bili mrtvi."

37% Amerikanaca
vjeruje da žive u ukletim kućama,

i pitam se koji stvarno žive u jednoj,

a koji su u opasnosti.

Ta priča o opsjedanju
dovela me do mog posla.

Istražiteljica sam,
i to u dva smisla:

Istražiteljska sam novinarka,

no također sam i istražitelj paranormalnog

i duhovnog.

A to znači par stvari.

Nekad se pravim da mi treba egzorcizam

da mogu -- da, tako je! --
da mogu otići egzorcistu

i vidjeti koristi li iluzije
ili psihološke trikove

kako bi nekog uvjerio
da je opsjednut.

Nekad to znači da se pravim
kako sam dio marginalne grupe

o čemu onda izvještavam za podcast
na kojem sam jedna od voditeljica.

Napravila sam više od 70 takvih istraga
s drugim voditeljem, Rossom.

Voljela bih vam reći
da znanost pobjeđuje 9 puta od 10,

spašava dan, sve objašnjava.

To nije istina.

Istina je da znanost pobjeđuje,
spašava dan, u svih 10 slučajeva.

(Pljesak)

To ne znači da misteriji ne postoje.

Naravno da postoje,
no misterij je misterij.

Nije duh.

Vjerujem da postoje dvije vrste istine,

i trebalo mi je vremena da do ovdje dođem,
no mislim da je ispravno,

pa me poslušajte.

Mislim da postoji vanjska istina
i unutarnja istina.

Ako mi kažeš,

"Isus je nekoć postojao,"

to je vanjska istina, zar ne?

Možemo pregledati povijesne zapise.

Možemo odrediti čini li se to istinitim.

Ja bih rekla, čini se istinitim.

Ako kažeš, "Isus je iskrsnuo iz mrtvih,"
-- ooh, još teže.

(Smijeh)

Rekla bih da je to tvrdnja vanjske istine,

jer je ili fizički uskrsnuo, ili nije.

Neću ulaziti u to je li
ili nije uskrsnuo,

no rekla bih da je to
tvrdnja vanjske istine.

Ili se dogodilo, ili nije.

No ako kažeš, "Nije me briga
je li uskrsnuo.

Simbolički mi je važno,

ta mi je metafora tako značajna,
tako bitna

da te neću ni probati
uvjeravati u suprotno,"

sad si se pomaknuo
iz vanjske istine u unutarnju,

iz znanosti u umjetnost.

Često imamo sklonost
ne razlikovati ih,

pokušavamo pomaknuti svoje unutarnje
u vanjske istine,

ili nismo iskreni prema drugima,

pa, kad nam drugi govore
svoje unutarnje istine,

tražimo da ih brane
standardima za vanjske istine.

Govorim o vanjskoj istini,
o objektivnim stvarima.

Postoji objektivna stvarnost
u mojoj ukletoj kući, zar ne?

Kad sam vam rekla o curenju plina,

sumnjam da netko još uvijek govori,

"Još uvijek mislim da se radi o duhu" --

(Smijeh)

jer čim imamo ova znanstvena objašnjenja,

znamo da trebamo otpisati duha.

Sve to koristimo kao privremena sredstva
za ono što ne možemo objasniti.

Ne vjerujemo u njih zbog dokaza;

vjerujemo u njih zbog manjka dokaza.

Postoji jedna skupina u Los Angelesu,

Neovisna Istraživačka Grupa,
ili NIG,

i čine odlične stvari.

Dat će nagradu
od 10,000 dolara

onom tko može dokazati,
pod znanstvenim uvjetima,

da imaju paranormalnu sposobnost.

Nitko još nije uspio,

no bilo je nekoliko ljudi
koji tvrde da imaju nadsluh,

što znači da čuju glasove
iz zagrobnog života

ili da mogu čitati misli.

Imali su jednu jako iskrenu osobu

koja je vjerovala da može čitati misli.

Dogovorili su test s njim
i uvijek funkcionira ovako.

Grupa kaže, "OK, imamo protokol,

testirat ćemo ovo na znanstveni način.

Slažeš li se s tim?"

Osoba pristane. Onda ju testiraju.

Vrlo je bitno da se obje strane slože.

Napravili su to, testirali su ga.

Rekli su, "OK, znaš što?

Nisi mogao predvidjeti
o čemu Lisa razmišlja.

Podudaralo se s vjerojatnošću.

Izgleda da nemaš moć."

To im je, ipak, dalo priliku

da sjednu i imaju težak razgovor s njim,

koji je, otprilike, bio ovakav,

"Hej, znamo da si iskren,
što znači

da stvarno čuješ nešto u glavi."

Taj je čovjek morao donijeti tešku,

ali transformativnu odluku
o potražnji pomoći.

Pomažemo ljudima u povezivanju onog

za što su mislili
da postoje nadzemaljska objašnjenja.

pomažemo dovesti se u stvarnost,
a možda i promijeniti svoje živote nabolje.

S druge strane,
možda će jednom biti istina.

Možda ćemo otkriti da duhovi postoje,

i dovraga, bit će tako dobro!

Svaki put kad imam novu istragu,

tako sam uzbuđena,

čak i ako sam ih već imala 75,

vjerujem u 76.,
mislim, "To je ona prava!"

(Smijeh)

Možda sam trajno optimistična,
no nadam se da nikad neću izgubiti nadu,

i pozivam vas da preuzmete isti stav

kad ljudi dijele svoja
vanjska vjerovanja s vama.

Kad govore o tvrdnjama
koje je moguće provjeriti,

poštuj ih dovoljno
da postaviš dobra pitanja.

Izazovi i vidi kako to možete
zajednički ispitati,

jer postoji ta ideja
da ne možeš poštovati vjerovanje

i istovremeno ga propitkivati,
ali to nije istina.

Kad nešto probamo,
kad ispitujemo tvrdnju,

time kažemo, OK, poštujem te,
slušam što govoriš,

ispitati ću to s tobom.

Svi smo doživjeli
da nekome nešto govorimo

a da oni reagiraju s,
"O, to je stvarno zanimljivo, da,"

znaš da te varaju.

Ali kad netko kaže,
"Stvarno? Hm.

Zvuči nedovršeno, ali slušam te,"

bar znaš da te uključuju i poštuju.

Takav stav trebamo imati
prema ovim tvrdnjama.

To pokazuje nekome
da mariš za ono o čemu govore.

To je poštovanje.

I da, većina će potraga biti neuspješna,

no znanost je takva.

Nijedan dosadašnji
lijek za rak nije uspio,

no ne prestajemo tražiti

zbog dva razloga.

Prvi je: odgovor je važan.

Tražimo li zagrobni život, paranormalno
ili lijek za rak,

sve dolazi do istog pitanja:

Koliko ćemo biti tu?

I drugi, jer tražiti istinu,

biti otvorena uma,

i biti spreman biti u krivu
i promijeniti cijeli svoj svjetonazor,

izaziva nadahnuće.

Još uvijek sam uzbuđena
kad čujem priče o duhovima.

Još uvijek smatram da svaka grupa
kojoj se pridružim može biti u pravu,

i nadam se da nikad neću izgubiti tu nadu.

Nemojmo nikad izgubiti nadu,

jer tražiti nešto vani

pomaže nam shvatiti što je unutra.

I, molim vas, imajte
detektor ugljikova monoksida doma.

Hvala vam.

(Pljesak)