Julie Mehretu: Politizirani Krajolici | Art21 "Extended Play"

[Julie Mehretu: Politizirani Krajolici]

Ne postoji "krajolik"

Stvarni krajolik je politiziran kroz

događaje koji su se zbili na njemu.

I mislim da za mene nije moguće
općenito gledajući

ikada pomisliti na američke kraojolike

bez razmišljanja o
kolonijalnoj povijesti

i kolonijalnom nasilju
te naracije.

Abolicionizam.

Građanski rat.

Pokret za emancipaciju.

Sve te društvene dinamike
dio su naracije,

o kojima ne govorimo u odnosu
na američko krajobrazno slikarstvo.

I što znači slikati krajolik

i pokušati biti umjetnik
u ovom političkom trenutku?

Boja u ovim slikama
zapravo izvire od

zamagljenih fotografija koje su
umetnute unutar podslika.

Sirene i plamenovi rasnih pobuna

način su na koji su se uklopile
slike sa DNA

kako bi mogla reagirati sa dublje pozicije.

Uspeti ću se i pogledati.

Da, uzbuđena sam.

[SMIJEH]

Kontaktirao me Marian Goodman

i rekao mi je da je SFMOMA
zainteresirana za ovo djelo

prije nego što je muzej otvoren.

Otišla sam nekoliko puta u San Francisco
posjetiti muzej.

Bila sam tamo, zureći u ovaj
golem, otvoren prostor,

na ova dva zida.

I počela sam razmišljati o
nacionalnim parkovima

i djelima američkog
krajobraznog slikarstva.

I posebice kada se sjetim

počinjem razmišljati o
Školi rijeke Hudson, o umjetnicima

kao što su Edwin Church,

Thomas Cole,
Bierstadt,

zato što su uistinu obuhvatili ideju
pokreta prema zapadu.

Počela sam umetati zamagljenu fotografiju
u ove povijesne krajobrazne slike.

Upravo prije emancipacije,

Američki starosjedilaci Sierre
i zapadne granice bili su

potpuno uništeni zbog ovog
ekspanzionističkog pokreta.

Ono što je bilo zanimljivo
jest da

i uništenje a nedugo zatim
i očuvanje

mogu postojati na
istom geografskom krajoliku.

San Francisco je tada kao lokalitet

postao važan u sudbini
izlaska na zapad.

[Jason Moran, skladatelj i pijanist]

[MEHRETU] Kako si?

Jason Moran mi se javio nakon
što je vidio moje slike

i rekao je da su
uspjeh.

Bila sam jako zainteresirana.

Stoga smo započeli
raditi zajedno

na vrlo opušten i otvoren način.

Zadivljujuće je slikati u crkvi.

Sve ovdje nekako odjekuje natrag,

kao energija
i svjesnost

i sve što se dogodilo ove godine
u mom osobnom životu,

s mojom djecom,
s onim što se dogodilo politički.

I sve se to prenijelo na ove slike.

[Svira električni glasovir]

Sva ova brutalna ubojstva Afroamerikanaca
u našoj zemlji

i Crno tijelo.

Trump-Hillary dinamika,

Bilo je odurno tomu svjedočiti.

Bilo je nešto u tome jeziku
visceralno.

Kada čovjek govori tako strašne riječi
prema drugoj osobi,

to je duboko bolno.

Neugoda zbog toga što si osoba
koja živi i radi u SAD-u

mislim da je pozicija
s koje su ove slike stvarane.

[Svira električni glasovir]

[JASON MORAN] Svaka soba definira

jedan ton, kao ton sobe.

Ton omogućuje rezoniranje.

I našao sam nešto od toga
u A-dur-u.

I počeo graditi oko toga

i onda, svako toliko,

pogledao bih kako Julie napreduje u
svom radu.

Tada sam polako počeo gledati na
svoj papir

ne kao na mjesto koje ima početak i kraj,

nego da bi se sve to moglo skladati
u drugačijim trenutcima.

Napravio sam maleni odsječak
dok si uklanjala nešto.

[SMIJEH]

Napravio sam ti maleni odsječak to je kao
"Uklanjam to."

[MEHRETU SE SMIJE]

[MORAN] Amerika je zemlja koja je
još uvijek u adolescenciji.

Ne zna kako se nositi
sa svojim emocijama.

[SMIJEH]

Ne zna kako se nositi sa
svojom poviješću.

Ne želi kopati ispod zemlje
da dozna koji su artefakti ispod.

Jazz je, ja uvijek kažem,
bio takav oblik glazbe

kao model davanja doznanja
ljudima što se događa.

Uvijek je bilo tako.

[Svira električni glasovir]

I stoga smo snimili glazbu

da bi dokumentirali trenutak

i također podijelili trenutak.

[MEHRETU] Ja nastojim misliti o
umjetničkim slikama u okviru

konstrukcije ili stvaranja slike.

Suočavanje sa stvarima za koje
nemamo odgovarajući jezik.

Počinjem misliti o njima kao o
vizualnim neologizmima.

Neologizam koji postoji kako bi adresirao
kada jezik nije dovoljan.

Kroz ponavljanje znaka,

postoji želja pokušaja
stvaranja nečeg novog.

U određenom trenutku, željela sam
pokazati elemente podslika,

da bi i dalje komplicirano, prostorno,
bio doživljaj gledanja,

Kada gledate u ove slike,
one nisu razumljive.

Postoje trenutci kada one referiraju na
renesansno slikarsvo i uskrsnuće,

i drugi trenutci s osjećajem
digitalizacije.

Barem za mene,
one nisu nešto čemu osjećam

mogu dati u potpunosti neki oblik artikulacije
onoga što se događa.

[Jazz glazba svira]

Volim Kaliforniju.