(h) TROM - 2.10 Konzumacija i loša kvaliteta

http://tromsite.com - Full documentary, very well organized (download, youtube stream, subtitles, credits, share, get involved, and many more)

Documentary´s description :
-------------------------------------------------------------------------
TROM (The Reality of Me) represents the biggest documentary ever created, it is also the only one that tries to analyse everything : from science to the monetary system as well as real solutions to improve everyone's life.

A new and ´real´ way to see the world.

"Before the Big-Bang, till present, and beyond."
-------------------------------------------------------------------------

[ Konzumacija i loša kvaliteta ]

Konzumacija je ključna za monetarni sustav.

Jer da ne postoje konzumenti
ne bi bilo ni prodavača,

bez prodavača i konzumenata

proizvođači ne bi imali razloga za proizvodnju.

U monetarnom sustavu ljudi moraju konzumirati

sve od hrane preko usluga i udobobnosti.

Kad bi automatizirali proizvodnju

stvorili bi obilje

i tako ukinuli potrebu za cijenama.

Bez cijenovnih etiketa dobra bi bila najkvalitetnija,

a kad bi sve bilo najkvalitetnije,
prodavači ne bi imali svrhu.

To bi dovelo do kraja ciklične potrošnje

i monetarnog sustava.

Zato da bi održali cikličnu potrošnju

ograničili su automatizaciju,

i proizvode lošu kvalitetu proizvoda
s planom da brzo zastare ili se pokvare.

Mnogo hrane, malo hranjivih tvari,
mnogo mobitela, većinom loše kvalitete.

Nije čudo što tvoj komp ili mobitel

brzo zastare, par mjeseci nakon proizvodnje.

Pomisli koliko se automobila proizvede.

Gradovi su već pretrpani automobilima.

I pomisli da automobil težak 2 tone

prevozi putnika teškog 70kg, u većini slučajeva.

Opasnost i za čovjeka i za okoliš.

Ili pomisli koliko se elektronike odbaci

svaki dan jer zastarjeva.

Kakvo traćenje materijala i ljudskog rada.

1. Potreba za cikličnom potrošnjom.

Uloge ljudi u monetarnom sustavu

su u osnovi svedene na tri vrste osobnosti:

zaposlenik, poslodavac i konzument.

Zaposlenik uglavnom obavlja zadatke za poslodavca,

u zamjenu za plaću ili monetarnu naknadu.

Dok poslodavac prodaje dobra i usluge konzumentima

za profit - još jednu vrstu monetarne naknade.

U pravilu i poslodavac i zaposlenik
funkcioniraju kao konzumenti,

za monetarne naknade koju dobiju

kupuju dobra i usluge potrebne za opstanak.

Ovaj čin kupovine dobara i usluga

dozvoljava cijelom sustavu da traje.

Na taj način omogućavaju poslodavcu
i zaposleniku da zarade novac

i nastave potrošnju.

Drugi riječima, ovo je uvjet za neprekidnost

ciklične potrošnje koja održava cijeli sustav.

Ako bi konzumacija slučajno
stala cijeli svijet bi propao.

Ovo uzrokuje dvije ozbiljne posljedice za društvo.

1. Ništa fizički proizvedeno

ne može produžiti životni vijek
onoliko koliko moramo trpjeti

da bi održali cikličnu potrošnju.

Drugim riječima,

sve se mora uništiti u
dogledno vrijeme da bi nastavili

financijsku cirkulaciju potrebnu
za održavanje ekonomije.

Ovu karakteristiku možemo definirati kao
"Planirano zastarjevanje/kvarenje".

Planirano zastarjevanje/kvarenje je
zapravo namjerno zadržavanje učinkovitosti

da bi se proizvodi pokvarili dovoljno brzo.

Ovo se događa namjerno,

jer mnogi proizvođači tempiraju
kvarove svojih proizvoda,

najčešće nakon isteka garancije,

ali i indirektno jer se zbog profita želi uštedjeti

najčećšće koristeći jeftine materijale i loš dizajn

što automatski vodi ka lošoj kvaliteti

i kvar je samo pitanje vremena.

Druga posljedica je ta da se novi proizvodi i usluge

moraju konstantno uvoditi na tržište

bez obzira na funkcionalnost i korisnost

proizvodeći pri tome beskrajan otpad.

Rezultat ovih posljedica je u najmanju ruku neprihvatljiv.

Ne samo da se resursi besmisleno koriste za proizvode

koji ne mogu trajati, trati se energiju i ljudski rad.

Količina ovog bespotrebnog otpada
i zagađenja je zapanjujuća.

Drugim riječima, otpad je namjeran
nusproizvod industrijske potrebe

da se održi ciklična potrošnja.

Zastarjeli i proizvodi kojima je
istekao rok trajanja se bacaju

najčešće na odlagališta otpada,
zagađujući tako okoliš

i konstantan rast proizvodnje ubrzava zagađenja.

Da objasnimo ovo kroz drugačiji kut gledanja:

zamislite ekonomsko širenje metoda
proizvdonje gdje se strateški

maksimizira korisnost i održivost svih proizvoda,

koristeći najbolje materijale i
tehnologije dostupne u to vrijeme.

Zamislite tako dobre proizvode

koje ne bi trebalo servisirati narednih
100 godina na primjer.

Zamislite kuću izgrađenu od vatrostalnog materijala,

a svi aparati, el.instalacije, vodovodi i slično

napravljeni od najnepropusnijih,

najtvrđih resursa dostupnih na zemlji.

U tako razumnom svijetu bi
zapravo proizvodili stvari da traju.

Minimizirajući zagađenja i otpad,

monetarni sustav bi bio nemoguć,

jer bi cikličnu potrošnju strahovito usporili,

zauvijek oslabljujući tzv ekenomski rast.

Svi proizvođači te preziru.

Da bi ti prodali zubnu pastu,

i svi proizvodi koje prodaju su namjerno

dizajnirani da se pokvare, slome,

da bi ih morao konstantno servisirat.

Jeste li primjetili da je vaš telefon prilično pouzdan?

Da, instalacije su trajne. - Možete se kladit.

Kad bi automobilska kuća održavala automobile,

trajali bi zauvijek. - Teleoperateri moraju održavati telefon.

- Možete se kladit! - Zato i jest dobar. - Zato instalacije traju.

- Nikad se toga ne bi sjetio. - Tako je, većina ljudi ne bi.

- Znate, operateri smiju biti loši,
ali aparat po sebi ...

- Isto vrijedi i za TV.

- Mislite kad bi RCA (Radio Corporation of America), kad bi svi održavali svoje ...

- Možete se kladit. Svi bi bili ...

Sve bi bilo automatski sustav koji izvučete

i stavite zamjenski dio.

Ako vam se motor pokvari, izvuku motor,

stave zamjenski i vi se odvezete.

Zašto zadržavati cijeli automobil
ako morate zamjeniti bateriju?

Kad bi tako radili u vojsci,
ne bi mogli funkcionirat uopće.

Vaše društvo čine vrlo glupi ljudi.

Živimo u svijetu ludila gdje dupliciramo stvari,

to je kao da imamo TV postaju u svakom domu ili zgradi.

[ Alternativna rješenja ]

Tekstilna tehnologija,

programljivi materijali,

nanotehnologija,

biotehnologija,

te tehnologije, zajedno sa automatizacijom

mogu proizvesti održivost i također zamijeniti rad.

Monetarni sustav proizvodi takve situacije

a da bi napredovali i riješili se ovih situacija

moramo se riješiti monetarnog sustava.

Pa, sustav donošenja odluka danas se temelji na

različitim industrijama koje misle da imaju dobar proizvod

i onda ga reklamiraju i uvjere ljude da ga kupe.

Dok bi u budućnosti, u razumnom svijetu

dizajnirali proizvode

ne da se troše i lome nego
da traju što je moguće dulje

i onda odgovornost servisera

ne bi bila pretrpana.

Što duže traju materijali

manje opterećenja društvu.

Stoga, naša najveća briga nije profit

nego blagostanje ljudi na cijelom svijetu.

Koliko zanemarujemo ljude,
toliko štetimo vlastitoj budućnosti.

Smatram da su sva čuda znanosti i tehnologije

sva elektronika i medicinska čuda

samo milijoni tona smeća

osim ako ne unaprijeđuju živote ljudi.

Tužno je znati,

da su ljudi sposobni razumjeti egzistenciju

ali su samo potrošači u našem sustavu.

A što se tiče loše kvalitete proizvoda:

hrana prijeti zdravlju ljudi!

a naše blagostanje nam je najvažnija stvar,

i za evoluciju ljudi.

Vrijeme je da to shvatimo.

Tehnoloija bi trebala biti produžetak naših života,

najbolji mogući alat.

U suprotnom, čemu služi?

Znajući za što je sve tehnologija sposobna

ovakva situacija je neoprostiva.