Kad kreiramo za invalidnost svi imamo koristi

"Vjerujem da je gubitak sluha bio jedan od najvećih darova koje sam dobila", kaže Elise Roy. Kao odvjetnica za prava osoba s invalidnosti i stvaralački mislilac, ona zna da joj Gluhoća pruža jedinstven način doživljavanja i preoblikovanja svijeta -- ta perspektiva mogla bi riješiti neke od naših najvećih problema. Kao što kaže: "Kad dizajniramo prvenstveno za invalidnost, često naiđemo na rješenja koja su bolja od onih kad dizajniramo za standard."

Nikad neću zaboraviti zvuk

smijeha s prijateljima.

Nikad neću zaboraviti zvuk

majčinog glasa prije nego što bih zaspala.

I nikad neću zaboraviti utješni zvuk

rominjanja vode u potoku.

Zamislite moj strah, čisti strah,

kad su mi, u dobi od 10 godina,

rekli da ću izgubiti sluh.

I sljedećih pet godina

se pogoršavalo dok nisam proglašena
potpuno gluhom.

Ali vjerujem da je gubitak sluha

jedan od najvećih darova koje sam dobila.

Naime, imam priliku
iskusiti svijet na jedinstven način.

I vjerujem da će nam jedinstvena iskustva

koja imaju osobe s invaliditetom

pomoći da napravimo
i osmislimo bolji svijet

za sve -- za osobe sa i bez invaliditeta.

Bila sam odvjetnica prava
osoba s invaliditetom

i puno vremena sam provela
provodeći zakon,

kako bi se provele prilagodbe.

Zatim sam morala brzo naučiti
međunarodnu politiku

jer su me zamoliti da radim
na Konvenciji UN-a

koja štiti osobe s invaliditetom.

Kao vođa tamošnje nevladine organizacije

većinu energije sam potrošila
pokušavajući uvjeriti ljude

u mogućnosti osoba s invaliditetom.

Ali negdje usput,

i nakon mnogih promjena karijera

koje nisu veselile moje roditelje --

(Smijeh)

nabasala sam na rješenje

za koje vjerujem da je još snažniji alat

za rješavanje nekih najvećih
svjetskih problema,

vezanih i nevezanih za invalidnost.

Taj alat se zove stvaralačko mišljenje.

Stvaralačko mišljenje je proces
za inovacije i rješavanje problema.

Sastoji se od 5 koraka.

Prvi je definiranje problema

i razumijevanje njegovih ograničenja.

Drugi je promatranje ljudi
u okolnostima iz stvarnog života

i suosjećanje s njima.

Treće, izbacivanje stotina ideja --
što više to bolje,

što luđe to bolje.

Četvrto, stvaranje prototipa:
skupite sve što možete,

što god možete pronaći,

kako biste oponašali svoje rješenje,
testirali ga

i usavršili.

I na kraju implementacija:

utvrđivanje da je rješenje
koje ste smislili održivo.

Warren Berger kaže da nas stvaralaško
mišljenje uči gledati sa strane,

da prevladamo, usavršimo, eksperimentiramo

i vjerojatno najvažnije,

postavimo ta glupa pitanja.

Stvaralački mislioci vjeruju
da su svi kreativni.

Vjeruju u okupljanje
ljudi iz raznih disciplina

jer žele podijeliti više perspektiva,

približiti ih i na kraju ih spojiti

kako bi stvorili nešto novo.

Stvaralačko mišljenje je
tako uspješan i svestran alat

da se primjenjuje
u gotovo svakoj industriji

Vidjela sam njegov potencijal
za probleme s kojima sam se susrela

stoga sam se odlučila vratiti u školu

i diplomirati društveni dizajn.

On razmatra kako kreireati
pozitivne promjene u svijetu.

Dok sam bila tamo

zaljubila sam se u obradu drva.

Ali brzo sam shvatila

da nešto propuštam.

Dok radiš s alatom,

točno prije nego što se trzne --

što znači da se dio alata
naglo pomakne prema vama --

on načini zvuk.

A ja nisam mogla čuti taj zvuk.

Stoga sam odlučila,

pokušati to popraviti.

Moje rješenje bile su sigurnosne naočale

izrađene tako da
vizualno upozore korisnika

na promjene zvuka alata

prije nego što ih ljudsko uho čuje.

Zašto se dizajneri alata
nisu toga sjetili?

(Smijeh)

Dva razloga: prvi, ja sam bila početnica.

Nisu me sputavale stručnost
i uvriježene mudrosti.

Drugi: ja sam gluha.

Moj jedinstveni doživljaj svijeta
pomogao mi je oblikovati rješenje.

I kako sam išla dalje, nailazila sam
na sve više rješenja

koja su prvotno bila namijenjena
ljudima s invaliditetom,

a zatim su ih pokupili,

prihvatili i zavoljeli svi ostali,

s invaliditetom i bez.

Ovo je OXO nož za guljenje krumpira.

Dizajniran je za osobe s artritisom,

ali je bio tako udoban
da su ga svi zavoljeli.

Slanje tekstualnih poruka: zamišljeno je
za Gluhe.

I kao što znate, i to svi vole.

(Smijeh)

Razmišljala sam:

Što ako promijenimo način razmišljanja?

Što kad bismo dizajnirali
za invaliditet --

umjesto za standard?

Kao što vidite, kad dizajniramo
za invalidnost,

često naiđemo na rješenja
koja su ne samo inkluzivna

nego su često i bolja od onih
kad dizajniramo za normu.

I to me uzbuđuje,

jer znači da se energija
potrebna za prilagodbu

osobe s invaliditetom

može pomaknuti, oblikovati i preusmjeriti

kao snaga za kreativnost i inovaciju.

To nas odvodi od nastojanja
da promijenimo mišljenja

i nedostatak tolerantnog razmišljanja,

do toga da postajemo alkemisti,

vrsta čarobnjaka kojeg
ovaj svijet očajnički treba

da riješi njegove najveće probleme.

Također vjerujem

da osobe s invaliditetom imaju
veliki potencijal da postanu dizajneri

u ovom procesu stvaralačkog mišljenja.

Ne znajući, od vrlo rane dobi

sam razmišljala stvaralački,
usavršavajući svoje vještine.

Stvaralačkim misliocima je u prirodi
da pronalaze rješenja.

Zamislite da slušate razgovor

i razumijete samo pola izgovorenog.

Ne možete pitati da vam
ponove svaku riječ.

Naljutili bi se na vas.

Ne znajući sam,

došla do rješenja tako da sam
prigušeni zvuk koji sam čula,

to su bili otkucaji,

pretvorila u ritam i smjestila
na usne s kojih sam čitala.

Nekoliko godina poslije, netko je rekao
da moje pisanje ima ritma.

Pa, to je zato što razgovore
doživljavam kao ritam.

Postala sam dobra i u neuspjehu.

(Smijeh)

Posve doslovno.

Prvi semestar španjolskog, dobila sam 2.

Ali sam naučila da ću,
nakon što se oporavim od neuspjeha

i promijenim neke stvari,

na kraju i uspjeti.

Slično tomu, stvaralačko mišljenje
potiče ljude na neuspjeh,

i to često,

jer će na kraju uspjeti.

Vrlo malo inovacija na svijetu

je nastalo iz prvog pokušaja.

To sam doživjela i u sportu.

Nikad neću zaboraviti kad je trener
rekao mojoj mami

"Da samo nije izgubila sluh,

bila bi u reprezentaciji."

Ali moj trener, a ni ja nisam tada znala,

da će mi gubitak sluha pomoći u sportu.

Vidite, kad izgubite sluh,
ne samo da prilagodite ponašanje

nego prilagodite i osjetila.

Jedan primjer toga je

što mi se povećao raspon vizualne pažnje.

Zamislite da nogometaš trči
lijevom stranom igrališta.

Zamislite da ste golman, kao ja,

i lopta vam dolazi s lijeve strane.

Osoba s normalnim sluhom
imala bi ovoliku vizualnu percepciju.

Ja sam imala ovako širok spektar.

Stoga sam pokupila igračice ovdje,

koje su se kretale i dolazile.

Ja sam ih pokupila brže,
i kako je lopta prolazila

mogla sam se premjestiti
i biti spremna na udarac.

Kao što možete vidjeti,

bila sam stvaralački mislilac
gotovo cijeli život.

Moje vještine promatranja su se
tako izbrusile da sam vidjela stvari

koje bi svi drugi propustili.

Zbog stalne potrebe za prilagođavanjem
imam velike ideje

i rješavam probleme.

Često sam to morala činiti
unutar granica i ograničenja.

To je nešto s čim se kreatori
često susreću.

Moj rad me nedavno odveo na Haiti.

Stvaralački mislioci često
traže ekstremne situacije,

jer iz njih često nastaju
najbolje konstrukcije.

A Haiti -- bio je poput savršene oluje.

Živjela sam i radila
s 300 Gluhih osoba

koje su bile preseljene
nakon potresa 2010.

Ali pet i pol godina poslije,

još nisu imale električnu energiju,

još nije bilo sigurne pitke vode,

još nije bilo poslovnih prilika,

još su bile visoke stope kriminala
koje su prolazile nekažnjene.

Organizacije međunarodne pomoći
dolazile su jedna za drugom.

Ali došle su

s unaprijed određenim rješenjima.

Nisu došle spremne
promatrati i prilagoditi se

potrebama zajednice.

Jedna organizacija im je dala
koze i kokoši.

Ali nije znala

da je glad u toj zajednici bila tolika

da kad su Gluhi noću
otišli spavati i nisu čuli,

drugi su im provalili u dvorišta i domove

i ukrali te kokoši i koze

i s vremenom su sve nestale.

Da su te organizacije odvojile vrijeme

i promatrale Gluhe osobe,
promatrale zajednicu,

shvatile bi problem

i možda bi smislile rješenje,

nešto kao solarno svjetlo,

koje bi osvjetljavalo kavez
u koji bi se životinje smjestile noću

kako bi bile sigurne.

Ne morate biti stvaralački mislilac

da biste ubacili ideje
koje sam danas podijelila s vama.

Vi ste kreativni.

Vi ste stvaraoci --

svi su.

Dopustite osobama poput mene
da vam pomognu.

Dopustite osobama s invalidnošću
da vam pomognu gledati sa strane,

i tada

riješe neke od najvećih problema.

To je to. Hvala vam.

(Pljesak)