Hans Rosling i čarobna perilica rublja

Koji je najveći izum industrijske revolucije? Hans Rosling kaže da je to bila perilica rublja. S novo dozajniranom grafikom iz Gapminder-a, Rosling nam prikazuje čaroliju koja iskače kada gospodarski rast i struja pretvore dosadan dan za pranje u intelektualan dan čitanja.

Bilo mi je samo četiri godine

kada sam vidio kako moja mama puni perilicu rublja

po prvi put u svom životu.

To je bio veliki dan za moju majku.

Moja majka i otac su štedjeli novac godinama

kako bi mogli kupiti tu perilicu.

I prvi dan kada se trebala početi koristiti,

čak je i baka bila pozvana

da vidi perilicu.

A baka je bila još uzbuđenija.

Kroz cijeli svoj život

grijala je vodu pomoću drva i vatre,

i ručno je prala odjeću

za sedmero djece.

A sada će gledati

kako struja radi taj posao.

Moja majka je pažljivo otvorila vrata,

i stavila je odjeću

u perilicu,

ovako.

A zatim, kada je zatvorila vrata,

baka je rekla, "Ne, ne, ne, ne.

Daj meni, daj meni da pritisnem gumb."

I baka je pritisnula gumb,

i rekla je, "O, fantastično.

Želim vidjeti to. Dajte mi stolicu.

Dajte mi stolicu. Želim vidjeti to."

I sjela je ispred perilice,

i promatrala je cijeli program pranja.

Bila je zadivljena.

Mojoj baki,

perilica rublja je bila čudo.

Danas, u Švedskoj i drugim bogatim zemljama,

ljudi koriste

toliko mnogo uređaja.

Gledajte, domovi su puni uređaja;

čak ih ne mogu ni sve nabrojati.

I isto tako, kada žele putovati,

oni koriste leteće strojeve

koji ih mogu odvesti na udaljene destinacije.

A ipak, u svijetu, ima toliko mnogo ljudi

koji još uvijek griju vodu na vatri,

i kuhaju svoju hranu na vatri.

Ponekad nemaju čak ni dovoljno hrane.

I oni žive ispod granice siromaštva.

Ima dvije milijarde ljudskih bića

koja žive s manje od dva dolara dnevno.

A najbogatiji ljudi ovdje --

to je jedna milijarda ljudi --

a oni žive iznad onoga što ja nazivam zračna granica,

jer troše više od 80$ dnevno

na njihovu potrošnju.

Ali to je samo jedna, dvije, tri milijarde ljudi,

a očito na svijetu ima sedam milijardi ljudi,

stoga mora biti jedna, dvije, tri, četiri milijarde ljudi više,

koji žive između granice siromaštva i zračne granice.

Oni imaju struju,

ali pitanje je, koliko njih ima perilice rublja?

Napravio sam pregled tržišnih podataka,

i otkrio sam, doista,

da je perilica rublja penetrirala ispod zračne linije,

i danas postoji dodatna milijarda ljudi tamo

koji žive iznad granice pranja.

(Smijeh)

I oni troše više od 40$ dnevno.

Dakle, dvije milijarde ljudi ima pristup perilicama rublja.

A ostalih pet milijardi,

kako oni peru?

Ili, da budemo precizni,

kako većina žene na svijetu pere?

Jer ostaje težak posao na ženama da peru.

One peru ovako: ručno.

To je težak rad koji uzima mnogo vremena,

a koji moraju raditi satima svaki tjedan.

I ponekad moraju isto tako donijeti vodu izdaleka

kako bi oprali rublje kod kuće.

Ili moraju odnijeti rublje na izvor koji je veoma udaljen.

A one žele perilicu rublja.

One ne žele provesti toliko velik dio svojih života

radeći taj težak posao

s relativnom malom produktivnošću.

I ne razlikuju se u svojim željama

od moje bake.

Pogledajte ovdje, prije dvije generacije u Švedskoj --

uzimajući vodu iz potoka,

zagrijavajući je pomoću vatre i prati ovako.

One žele perilicu rublja na točno isti način.

Ali kada predajem studentima zabrinutim za okoliš,

oni mi kažu, "Ne, ne mogu svi na svijetu imati automobile i perilice rublja."

Kako možemo reći ovoj ženi

da ona neće imati perilicu rublja?

A zatim pitam svoje studente,

pitao sam ih -- tijekom protekle dvije godine sam ih pitao,

"Koliko od vas ne koristi automobil?"

I nekoliko njih ponosno digne ruke

i kaže, "Ja ne koristim automobil."

A zatim postavim doista teško pitanje:

"Koliko od vas

pere ručno svoje hlače i plahte?"

I nitko ne digne ruku.

Čak i oni najpredaniji zelenom pokretu

koriste perilice rublja.

(Smijeh)

Dakle, kako to da nešto što svatko koristi

i misle kako drugi neće prestati to koristiti; što je posebno kod toga?

Morao sam napraviti analizu o potrošnji energije u svijetu.

Evo nas.

Gledajte ovdje, vidite sedam milijardi ljudi ovdje gore:

zračni ljudi, ljudi pranja,

ljudi žarulje i ljudi vatre.

Jedna jedinica poput ove

je jedinica energije fosilnog goriva --

nafta, ugljen ili plin.

To je ono od čega se većina svjetske energije sastoji.

I troši se 12 jedinica u cijelom svijetu,

i milijardu najbogatijih, oni koriste šest jedinica.

Polovicu energije koristi jedna sedmina svjetskog stanovništva.

A ovi koji imaju perilice rublja,

ali ne i kuću punu drugih uređaja,

oni koriste dvije jedinice.

Ova grupa koristi tri, svaka po jednu.

A oni ujedno imaju i struju.

A ovi ovdje ne koriste niti jednu.

To čini 12 jedinica.

Ali glavna briga

za studente zainteresirane za okoliš -- i oni su u pravu --

je za budućnost.

Koji su trendovi? Ako samo produžimo trendove,

bez ikakve stvarne napredne analize, do 2050. godine,

postoje dvije stvari koje mogu povećati potrošnju energije.

Prvo, rast stanovništva.

Drugo, gospodarski rast.

Rast stanovništva će se uglavnom odvijati ovdje među najsiromašnijim ljudima,

jer oni imaju visoku stopu smrtnosti djece

i oni imaju mnogo djece po ženi.

A s time ćete dobiti dodatna dva,

ali to neće previše promijeniti potrošnju energije.

Ono što će se dogoditi je gospodarski rast.

Najbolji ovdje u ekonomijama u usponu --

ja ih nazivam "Novi istok" --

oni će preskočiti zračnu granicu.

"Wopp!" će reći.

I počet će koristiti toliko koliko sada koristi "Stari zapad".

A ovi ljudi, oni žele perilice rublja.

Rekao sam vam. Oni će ići ovdje.

I oni će udvostručiti svoju potrošnju energije.

I nadamo se kako će siromašni ljudi doći pod električnu žarulju.

I dobit će obitelj s dvoje djece bez prestanka rasta stanovništva.

Ali ukupna potrošnja energije

će narasti na 22 jedinice.

A od te 22 jedinice,

još uvijek najbogatiji ljudi koriste najviše njih.

Dakle, što treba učiniti?

Zbog rizika,

visoka vjerojatnost klimatskih promjena je stvarna.

Stvarna je.

Naravno da trebaju biti energetski učinkovitiji.

Moraju promijeniti ponašanje na neki način.

Moraju ujedno početi proizvoditi zelenu energiju,

mnogo više zelene energije.

Ali sve dok imaju istu potrošnju energije po osobi,

ne bi trebali davati savjete drugima --

što učiniti i što ne učiniti.

(Pljesak)

Ovdje posvuda možemo dobiti više zelene energije.

To je ono čemu se nadamo da će se dogoditi.

To je pravi izazov u budućnosti.

Ali mogu vam jamčiti da ova žena u siromašnoj četvrti u Riu,

želi perilicu rublja.

Ona je vrlo sretna sa svojom ministricom energije

koja je dala struju svima --

toliko sretna da je čak i glasala za nju.

I ona je postala Dilma Rousseff,

izabrana predsjednica

jedne od najvećih demokracija na svijetu --

prelazeći od ministrice energije do predsjednice.

Ako imate demokraciju,

ljudi će glasati za perilice rublja.

Oni ih vole.

A što je čarobno kod njih?

Moja majka mi je objasnila čaroliju tog stroja

prvi dan.

Rekla je, "Sada, Hans,

napunili smo je rubljem;

perilica će napraviti posao.

I sada možemo ići u knjižnicu."

Jer to je čarolija:

napunite je rubljem,

a što izlazi van iz perilice?

Iz nje izlaze knjige,

dječje knjige.

I majka je imala vremena da mi ih čita.

Ona je voljela to. Dobio sam "ABC."

Tu sam započeo svoju karijeru kao profesor,

kada je moja majka imala vremena da mi čita.

I isto tako je uzimala knjige za sebe.

Uspjela je učiti engleski

i naučiti to kao strani jezik.

I ovdje je čitala toliko mnogo romana,

toliko mnogo različitih romana.

I mi smo doista, doista voljeli taj stroj.

I što smo rekli, moja majka i ja,

"Hvala industrijalizaciji.

Hvala željezari.

Hvala električnoj centrali.

I hvala kemijskoj prerađivačkoj industriji

koja nam je dala vremena da čitamo knjige."

Puno vam hvala.

(Pljesak)