Ispovijed ekonomskog plaćenog ubojice i poziv na akciju | John Perkins | TEDxTraverseCity

John Perkins opisuje metode koje je koristio za podmićivanje i prijetnju državnim poglavarima zemalja na sva četiri kontinenta, u cilju izgradnje globalnog imperija i razotkriva kako su lideri koji nisu željeli "igrati igru" bivali ubijeni ili svrgnuti. Upoznaje nas s aktualnim načinom širenja sustava ekonomskih ubojica sa zemalja u razvoju na SAD, Europu i ostatak svijeta i nudi strategiju za preokret. "Svatko od nas," kaže on, "može sudjelovati u ovoj uzbudljivoj revoluciji. Mi možemo sustav koji sam sebe vodi u istrebljenje, pretvoriti u sustav koji je održiv i obnovljiv."

Johnova knjiga, uključujući Nove ispovijedi ekonomskog plaćenog ubojice, prodana je u preko milijun primjeraka i zadržala se preko 70 tjedana na vrhu liste uspješnica New York Timesa, a prevedena je na preko 30 jezika. Kao glavni konzultant vodeće konzultantske firme, radio je kao savjetnik za Svjetsku banku, Ujedinjene narode, vladu SAD-a, korporacije Fortune 500, a državni poglavari su ga naveli da se posveti poticanju promjene društvenih, političkih i ekonomskih sustava kao i opće svijesti ljudi. Bio je osnivač i direktor vrlo uspješne kompanije za alternativnu energiju te osnivač i član glavnog odbora u Dream Change i The Pachamama Alliance, neprofitnim organizacijama posvećenim kreiranju održivog, pravednog, mirnog i naprednog svijeta.
Johnova hrabrost za pisanje knjige i javni istupi protiv bivših šefova predstavljaju hrabrost kakvu su pokazali naši Očevi i Majke Osnivači kada su se suprotstavili Britanskom imperiju. Poput njih, John se odupro prijetnjama i mitu i krenuo u akciju.
Ovaj govor održan je u okviru TEDx događanja u formi TED konferencije i neovisnoj organizaciji lokalne zajednice. Više informacija na http://ted.com/tedx

Glas voditeljice:
Molim vas pozdravite Johna Perkinsa.

John Perkins: Hvala.

Stajao sam pred iranskim šahom,

predsjednicima Indonezije,
Ekvadora, Paname,

članovima Kraljevske kuće
Saudijske Arabije,

i govorio otprilike ovo:

U ovoj ruci imam milijune dolara

za vas i vaše prijatelje
ako pristanete igrati našu igru.

U ovoj ruci imam ...

pištolj, u slučaju da ne pristanete.

Moje su riječi bile
više diplomatske od ovoga,

ali to je bila poruka.

Ja sam bio ekonomski plaćeni ubojica.

Mi, ekonomski plaćeni ubojice zapravo
smo kreirali novu globalnu ekonomiju,

jedan oblik kapitalizma koji ja nazivam
"razbojnički kapitalizam".

On ne funkcionira, svi to znamo.

Diže se razina oceana,

tope se ledenjaci.

Manje od 5 % nas živi ovdje
u Sjedinjenim državama,

a trošimo skoro 30 %
svih svjetskih resursa,

dok je polovica svijeta na rubu
gladovanja ili zaista gladuje.

To nije model.

Kina to ne može učiniti.

Indija to ne može učiniti.
Oni pokušavaju, ali ne mogu.

Mi se moramo promijeniti.
Mi moramo započeti novu evoluciju.

Mi moramo promijeniti ovaj sustav.

Odmah ću se vratiti na ovo, ali prvo:
kako sam postao ekonomski plaćeni ubojica?

Dok sam još pohađao poslovnu školu,

intervjuirala me Nacionalna
agencija za sigurnost, NSA.

Podvrgli su me nizu opsežnih
psiholoških testova,

uključujući detektor laži.

Duga je to priča,

no, da skratim, na kraju sam se našao
u Mirovnim snagama ...

(Smijeh)

i poslali su me duboko
u amazonsku prašumu.

Odrastao sam kao sin nastavnika

u privatnoj srednjoj školi za vrlo bogate
u ruralnom dijelu New Hampshirea.

Odrastao sam s puno snijega i hladnoće,
otprilike kao ovdje zimi, znate već.

I odjednom sam se našao

u kolibi sa slamnatim krovom
u sparnoj džungli.

Mislite li da sam se lako tome prilagodio?

Poslije Mirovnih snaga

prihvatio sam posao -

bio mi je ponuđen posao -

mjesto ekonomiste u jednoj međunarodnoj
konzultantskoj firmi u Bostonu

usko povezanoj s NSA-om i CIA-om.

Obučavala me žena
po imenu Claudine Martin,

čiji je posao bio da me obuči
da postanem ekonomski plaćeni ubojica.

Claudine je vidjela moj NSA dosje.

Znala je da želim tri stvari

koje sam mislio da su imali svi moji
bogati prijatelji iz privatne škole:

novac, moć i seks.

Claudine je bila jako dobra u svom poslu

i obećala mi je prve dvije,

(Smijeh)

novac i moć,

a naučila me dosta toga o trećoj.

(Smijeh)

I onda mi je ispričala
što bi obuhvaćao moj posao.

Išao bih u zemlje bogate resursima za
kojima žude naše korporacije, poput nafte,

i dogovarao ogromne zajmove za te zemlje

od Svjetske banke ili neke od njenih
sestrinskih organizacija.

Ali novac zapravo ne bi išao toj zemlji,

išao bi našim korporacijama:

Bechtel, Halliburton,
Brown & Root - poznata imena -

za gradnju velikih infrastrukturnih
projekata u tim zemljama

slučajno ostvarujući ogromne profite
u tom procesu.

Gradili su elektrane
i industrijske parkove,

stvari koje bi koristile
samo nekolicini bogatih obitelji u zemlji,

onima koji su posjedovali te djelatnosti.

A većina ljudi bi patila,

ostavljena s teretom ogromnog duga
koji ne bi mogli otplatiti.

Onda se mi vraćamo i kažemo:
Budući da ne možete platiti dug,

prodajte svoje resurse, naftu i slično,
našim korporacijama za jako nisku cijenu,

privatizirajte,

prodajte svoje komunalije,
svoje škole, svoje zatvore,

sve tome slično, našim korporacijama.

I Claudine mi je također rekla

da ako lideri tih zemalja
odbiju moju ponudu,

ljudi koje je nazivala "lešinari"
bit će tik iza mene.

Ja nisam zaista nosio pištolj,
ali lešinari jesu.

Moj prvi zadatak bio je u Indoneziji,

zemlja u kojoj je upravo završio
užasan građanski rat

u kojem je bilo ubijeno
više od milijun ljudi.

Imala je užasnu reputaciju.

I moram priznati da, stigavši u Jakartu

znajući da ću tu ostati oko 3 godine,
koljena su mi se gadno tresla,

a želudac mi je bio pun leptira.

Nisam imao pojma što bih trebao raditi.

Bio sam vrlo mlad.

Znao sam samo da se od mene očekuje
da sastavim izvještaj

koji će uvjeriti indonezijsku vladu

da izgradi izuzetno skup
elektrifikacijski sustav

angažirajući naše korporacije
za taj posao.

Claudine je to opisala tako
da zvuči jednostavno,

čak pomalo romantično
u stilu James Bonda.

No mene je zadesila stvarnost

i osjećao sam se naivno,

nespremno,

ranjivo.

Na moju sreću,
pobjednik građanskog rata,

predsjednik Suharto,

koji je ustvari bio diktator,

želio je projekt koji sam ja nudio,

a želio je i zaštitu CIA-e i Pentagona.

I tako, svaki puta kada sam posrnuo,
a posrtao sam često,

netko bi se našao da me podigne.

Pojavio bi se vladin dužnosnik
s nevjerojatnim izvještajem

koji bi ukazivao, bez ikakve sumnje,

da je električna struja sve što je
zemlji nužno za pokretanje golemog rasta.

A matematičar obrazovan na Harvardu
pojavio se s matematičkim formulama

koje su dokazivale da ako samo izgrade
taj elektrifikacijski sustav,

sve će biti dobro.

Na kraju sam sastavio izvještaj
koji je predviđao

potrebu za električnom energijom
po nečuvenoj godišnjoj stopi od 19 %.

Indonezija je dobila svoj zajam,

naše korporacije su zaradile puno novaca,

a ja sam bio promoviran sa mjesta
ekonomista na mjesto glavnog ekonomista.

To je bila velika lekcija.

U vrijeme kad se Hladni rat
stvarno, stvarno zahuktavao,

Washington je vjerovao da se Kuba

sprema širiti komunizam
širom hemisfere.

CIA je razvila program
nazvan Operacija Kondor

kako bi poduprla desničarske diktature

u Brazilu, Argentini, Čileu,
diljem kontinenta.

Jaime Roldós, predsjednik Ekvadora,
demokratski izabran,

i Omar Torrijos, čelnik države Paname,

oštro su se suprotstavili
Operaciji Kondor.

Mene su poslali dolje
da ih navedem da se predomisle.

Nisu htjeli, odbili su.

Roldós je poginuo

kada se njegov privatni avion srušio,
ne nesretnim slučajem, vjeruju mnogi.

Torrijos je rekao:

"Ako je CIA ubila mog prijatelja Jaimea,
ja ću vjerojatno biti sljedeći."

Za manje od tri mjeseca umro je

kada se njegov privatni avion srušio
pod vrlo sličnim okolnostima.

Poslije mene slušat ćete

generala Snaga mornarice
koji je u to vrijeme bio u Panami

i on se slaže sa mnom da -

bar u Torrijovom slučaju,
radilo se vjerojatno o atentatu.

Mi zapravo ne znamo tko ga je izvršio.

A želim reći i da ja nisam
teoretičar urote.

Ja ne vjerujem u neku sveobuhvatnu
urotu za osvajanje svijeta.

Ali čitam izvještaje.
Mislim da sam ja faktualist urote.

Znate, pročitao sam

nedavno deklasificirane podatke
na vlastitoj web stranici CIA-e

gdje priznaju da je vlada SAD-a
bila duboko uključena

u svrgavanje i atentat na
premijera Irana Mosaddegha,

Allendea, predsjednika Chilea,

Árbenza, predsjednika Gvatemale,

Diệma u Vietnamu, Lumumbe u Kongu.

A govoreći o Allendeu u Chileu,

njega je zamijenio užasno okrutan
diktator, general Pinochet

koji je bio veliki pristalica
Operacije Kondor

i također je naredio pogubljenje
desetina tisuća svojih ljudi,

a sekretar države Henry Kissinger
ga je hvalio

kao velikog branitelja kapitalizma.

Ja vjerujem u nacionalnu sigurnost.

I ne vjerujem da služimo sigurnosti SAD-a,
mislim da je ugrožavamo

kada naše agencije sudjeluju u svrgavanju
ili ubijanju lidera drugih zemalja

jer one time ne slijede našu politiku.

Ja sam kapitalist.

Mislim da nam je kapitalizam dao
nevjerojatnu tehnologiju,

umjetnost, znanost, medicinu ...

i mislim da to daje nadu za budućnost.

No, postoji taj novi oblik kapitalizma,

koji ja zovem razbojnički kapitalizam,

koji je neprijatelj istinskog kapitalizma.

Dozvolite da objasnim.

Kad sam pohađao poslovnu školu,
učili su nas da dobar izvršni direktor

ostvaruje pristojnu stopu povrata
za svoju kompaniju

i također brine da njegova kompanija
bude dobar građanin.

Svojim radnicima isplaćuje pravedne plaće,

daje im zdravstveno osiguranje i mirovine,

plaća poreze!

Zamislite to ...

I pomaže lokalne škole
i objekte za rekreaciju

i tako bliže i tako dalje - u suštini,

on osigurava da njegova kompanija
služi javnom interesu.

Sve se to promijenilo 1976.

kada je Milton Fridman dobio
Nobelovu nagradu za ekonomiju

i izjavio, između ostalog,

da je jedina odgovornost biznisa
da maksimizira profit

bez obzira na troškove
po društvo i okruženje.

To je sve promijenilo.

I to je stvorilo ovaj globalni fijasko,

prema kojem vjerujem da idemo,
tu katastrofu u kojoj smo već duboko,

s klimatskim promjenama i svim
stvarima za koje svi znamo da se događaju.

I moramo to promijeniti.

A možemo to promijeniti.

Kako?

Mislim da Američka revolucija zapravo
nudi jedan zanimljiv primjer.

Davne 1773. godine

skoro su svi u Sjedinjenim Državama
vjerovali da su Britanci nepobjedivi.

No, George Washington je istupio

i sjetio se kako je 20 godina ranije, u
vrijeme rata protiv Francuza i Indijanaca,

bio svjedok bitke na rijeci Monongahela,

kad je golema i moćna britanska armija
bila poražena od šačice Indijanaca.

I Washington je rekao:
Oni nisu nepobjedivi,

dovoljno je da se sakrijemo iza drveća.

Promijenite pravila!

Pa mislim da smo tu i mi danas:

Promijenite pravila!

Meni su se sviđala pravila
koja sam naučio u poslovnoj školi,

da bi se dobra korporacija,
dobar izvršni direktor,

trebao pobrinuti da njegova
korporacija služi javnom interesu,

da je dobar građanin.

Sviđa mi se ideja da vi i ja
trebamo investirati u korporacije

koje umjesto da u suštini uništavaju resurse
na kojima se bazira naša ekonomija,

umjesto da to rade,
da čiste zagađenje,

obnavljaju uništeni okoliš,

razvijaju nove tehnologije
za učinkovitiju energiju, transport,

komunikacije i skoro sve drugo.

U suštini,

natjerajmo naše korporacije ...

da stvore ekonomski sustav

koji je i sam po sebi obnovljivi resurs.

Jeste li spremni za to?

Da, mislim da smo svi spremni.

Mi možemo stvoriti ovaj obnovljivi resurs

jer naše korporacije danas
stvarno vode svijet.

One kontroliraju politiku većine zemalja

i skoro sve ostalo.

No važno je upamtiti

da one trebaju nas.

Mi radimo za njih, upravljamo njima,
mnogi od vas ih posjeduju i vode.

One ovise o nama da kupujemo
njihove proizvode i usluge,

da investiramo u njih, da radimo za njih,
da ih podupiremo našim novcem od poreza.

Mi imamo moć.

Vi imate moć.

Ranije smo čuli tu nevjerojatnu muziku
o našoj strasti i našoj moći.

Ujedinimo svoje strasti.

To nas dovodi k vama.

Što je to što vi možete učiniti,
svaki pojedini od vas?

Što svi mi možemo učiniti?

Pa, mislim da je možda najvažnija stvar
da za početak kažemo

da živimo u povijesnom trenutku

kada pojedinac, vi,
ima veću moć nego ikada prije.

Ja mnogo putujem svijetom

govoreći na događanjima poput ovog
i raznim drugim,

i svuda kamo idem, bilo to u Aziji
ili Africi, Južnoj Americi,

Europi, Srednjem istoku,
Sjedinjenim Državama,

ljudi se bude

za činjenicu da živimo na sićušnoj, krhkoj
svemirskoj postaji bez svemirskih brodova,

a ona ide prema katastrofi
i moramo je okrenuti.

Mi to možemo.

Tako u svojoj zadnjoj knjizi,
koja je na prodaju ovdje,

Nove ispovijesti ekonomskog
plaćenog ubojice,

cijelo poglavlje posvećeno je
tome što možete učiniti.

Liste i ideje.

No, danas bih ovdje spomenuo
samo tri od njih, kao neku vrstu rezimea.

Dakle,

imajući na umu da danas imamo tu moć,
posebno s internetom ...

broj jedan:

Tražite ...

i širite ...

razotkrivajte ...

priču iza priče.

Mislim da moj život ekonomskog
plaćenog ubojice naglašava

činjenicu da gotovo uvijek

postoji priča iza priče.

A nedavne objave poput
WikiLeaksa i Edward Snowden Papers

i Panama Papers,

i izvještavanje nevjerojatnih
blogera i ostalih,

ProPublica web magazin
dobitnik Pulitzerove nagrade,

Common Dreams web magazin
i mnogo mnogo drugih naokolo

razotkrivaju činjenicu da ...

imamo korumpirane političare,

imamo milijardere utajivače poreza.

Znate, demokracija
ovisi o transparentnosti.

Ona ovisi o razumijevanju priče iza priče.

Ona zahtijeva da vi i ja tražimo tu priču.

Ona zahtijeva da dovodimo u pitanje

politiku naših lidera i naše vlade.

To je patriotska stvar koju treba učiniti.

Stoga, broj jedan: tražite i širite
priču iza priče.

Broj dva: koristite lokalnu moć,
moć pojedinca i zajednice, vašu moć,

da mijenjate politiku, da mijenjate
sustav upravljanja državom,

da mijenjate zakone.

Mi kao narod moramo to učiniti.

Ne možemo čekati da to učini predsjednik,
koji god bio sljedeći.

Mi to moramo učiniti i to je naš posao
u našoj demokraciji da to učinimo.

Nedavno je malena država Vermont,
s manje od 0,2 % populacije SAD-a,

sićušna grupa ljudi u toj malenoj državi

postigla da se donesu zakoni po kojima
su korporacije dužne označiti GMO.

Kao rezultat toga, pet vodećih
prehrambenih kompanija,

ConAgra, General Mills,

Kellog's, Campbell Soup, Mars,

obavezne su označavati GMO proizvode
ovdje u Michiganu

i svuda u SAD-u.

A baš nedavno čuo sam Hugha Granta,
ne glumca, već direktora Monsanta,

da na radiju govori kako je to imalo
golem utjecaj na njega.

Monsanto će morati ponovo procijeniti
svoj stav prema GMO-u

zbog toga što se dogodilo
u državi Vermont.

Mi, narod, prisilili smo korporacije

da okončaju aparthejd u Južnoj Africi,

da očiste zagađene rijeke,
da donesu zakone koji to propisuju,

da šire otvore svoja vrata
ženama i manjinama.

Vi, mi, imamo moć
da ih približimo ljudima,

da očistimo politiku od novca moćnih,
to je jako važno.

Dakle, broj dva: pridružite se
nekoj organizaciji, ili je osnujte,

koja će utjecati na lokalne zakone,
nacionalne zakone, globalne zakone.

Učinite to, uključite se, molim vas.
To je nešto važno što svi možemo učiniti.

I broj tri:

pomozite korporaciji da shvati
da mora služiti javnom interesu.

Korporacije vas slušaju. Ja poznajem
mnogo direktora vrlo moćnih korporacija.

Oni znaju kad postanu preplavljeni
emailovima,

tweetovima ili Facebook porukama,
bilo čime,

oni znaju i moraju reagirati.

Zato vam predlažem: odaberite korporaciju,

bilo koju korporaciju koja vas zanima,

pošaljite im email,

nemojte ih učiniti neprijateljima, recite,
sviđate mi se, sviđa mi se vaš proizvod,

ali neću ga više kupovati
dok ne prestanete zagađivati,

ili očistiti zagađenje, ili pristojno plaćati
svoje radnike ili riješiti neki drugi problem.

Pošaljite email korporaciji i svim svojim
grupama na društvenim mrežama

i zamolite ih da ga i oni pošalju
svojim grupama na mreži.

Uključite se. Dakle:
razotkrijte, promijenite zakone

i uvjerite korporacije da
služe javnom interesu.

I na taj način ćemo pretvoriti
ekonomski sustav koji nas izdaje,

koji je iscrpljen,

koji uništava svoju vlastitu
bazu resursa,

u obnovljivi resurs.

Mislim da vi i ja ...

živimo u najnevjerojatnijem,
presudnom vremenu ljudske povijesti.

Mi prolazimo kroz ponovnu evoluciju,
evoluciju svijesti.

Ljudi se bude diljem planete.

Ujedinit ćemo se

i stvoriti svijet na koji će se
moj osmogodišnji unuk

i svako drugo dijete
svakog svjesnog bića na ovoj planeti

osvrnuti i reći: "Hej ...

hvala bogu za Tedx i Michigan,

hvala bogu da su se svi ti ljudi okupili

i obvezali da krenu naprijed

ka stvaranju ekonomskog sustava
koji je obnovljiv resurs."

Hvala vam svima što ste došli.

Veselim se krenuti s vama na
ovo putovanje. Puno vam hvala.

(Pljesak)