Birke Baehr: Što nije u redu sa našim prehrambenim sustavom

11-godišnji Birke Baehr iznosi svoj stav o ključnom izvoru naše hrane -- udaljenim i ne tako živopisnim industrijskim farmama. Držeći farme izvan našeg vidokruga predstavlja se ružičasta, nestvarna slika korporativne agrikulture, tvrdi on, naglašavajući potrebu za ekološkom i lokalnom proizvodnjom hrane.

Dobar dan. Moje ime je Birke Baehr,

i imam 11 godina.

Došao sam danas ovamo kako bih govorio o tome što ne valja s našim prehrambenim sustavom.

Prvo, želio bih reći

kako sam doista iznenađen kako je lako navesti djecu da povjeruju

u sav marketing i oglašavanje

na TV-u, u javnim školama

i gotovo svugdje gdje okrenete glavu.

Čini mi se kako korporacije

uvijek pokušavaju navesti djecu poput mene

da nagovore svoje roditelje da im kupe stvari

koje doista nisu dobre ni za nas a ni za naš planet.

Malu djecu, naročito,

privlače šarolika pakiranja

i plastične igračke.

Moram priznati, bio sam jedan od njih.

Isto tako sam mislio da sva naša hrana

dolazi s tih sretnih, malih farmi

gdje se svinje valjaju u blatu, a krave po cijeli dan pasu travu.

Ono što sam otkrio jest da to nije točno.

Počeo sam promatrati te stvari

na Internetu, u knjigama i dokumentarnim filmovima,

u putovanjima sa svojom obitelji.

Otkrio sam tamnu stranu industrijaliziranog prehrambenog sustava.

Prvo, postoje genetski modificirane sjemenke i organizmi.

Oni nastaje kada se sjemenkom mamipulira u laboratoriju

kako bi se stvorilo nešto što priroda nije predvidjela --

kao uzimanje DNK ribe

i ubacivanje istog u DNK rajčice -- fuj.

Nemojte me pogrešno shvatiti. Volim ribu i rajčicu,

ali ovo je naprosto zastrašujuće.

(Smijeh)

Sjemenke se zatim sade, a onda uzgajaju.

Dokazano je kako hrana koju proizvode

uzrokuje rak i druge probleme kod laboratorijskih životinja.

A ljudi jedu ovako proizvedeno hranu

još od 1990-ih.

A većina ljudi ni ne zna da to postoji.

Jeste li znali da su štakori koji su jeli genetski modificiran kukuruz

razvili znakove trovanja jetre i bubrega?

To uključuje upalu bubrega i lezije te povećanu bubrežnu masu.

Ipak, gotovo sav kukuruz koji jedemo

je genetski promijenjen na neki način.

Dopustite da vam kažem,

kukuruz je sve.

Nemojte da uopće počnem o zatvorenim pogonima za prehranu životinja

zvanim CAFOS (ZPPŽ).

(Smijeh)

Konvencionalni farmeri upotrebljavaju kemijska gnojiva

dobivena iz fosilnih goriva

koja zatim miješaju sa zemljom kako bi biljke rasle.

To rade jer su uništili sve hranjive tvari u zemlji

od uzgoja jednog te istog usjeva iznova i iznova.

Nadalje, voće i povrće se šprica sve štetnijim kemikalijama,

kao što su pesticidi i herbicidi,

kako bi se uništio korov i kukci.

Za vrijeme kiše, te kemikalije procure duboko u tlo,

ili se sliju u naše kanale za vodu,

trujući isto tako našu vodu.

Zatim ozračuju našu hranu, kako bi dulje izdržala,

kako bi mogla putovati tisućama milja

od mjesta gdje je uzgojena do supermarketa,

Stoga se pitam,

kako se mogu promijeniti? Kako ja mogu promijeniti te stvari?

Ovo je što sam saznao.

Otkrio sam kako postoji pokret za bolji način.

Prije nekog vremena,

želio sam biti nogometaš u NFL-u.

Nedavno sam odlučio kako bih ipak radije bio organski farmer.

(Pljesak)

Hvala vam.

A na taj način mogu imati veći utjecaj na svijet.

Ovog čovjeka, Joel-a Salatin-a, zovu ludi farmer

jer uzgaja protiv sustava.

Kako se školujem doma,

otišao sam ga jedan dan čuti kako priča.

Taj čovjek, taj ludi farmer,

ne koristi nikakve pesticide, herbicide,

ili genetski modificirane sjemenke.

I zbog toga, sustav ga je proglasio ludim.

Želim da znate kako svi mi možemo napraviti razliku

ako drugačije biramo,

ako kupujemo našu hranu direktno od lokalnih farmera,

ili naših susjeda koje poznajemo cijeli svoj život.

Neki ljudi kažu kako je organska ili lokalna hrana skuplja,

no je li stvarno?

Od svih stvari koje sam naučio o prehrambenom sustavu,

čini mi se da možemo platiti farmera,

ili možemo platiti bolnicu.

(Pljesak)

Definitivno znam koje bih ja odabrao.

Želim da znate kako tamo postoje farmeri --

kao Bill Keener na Sequachie Cove farmi u Tennesseeju --

čije krave pasu travu

i čije se svinje valjaju u blatu, baš kao što sam i zamišljao.

Ponekad odem do Billove farme i volontiram,

kako bih osobno i izbliza vidio

odakle meso koje jedem dolazi.

Želim da znate kako vjerujem

da će djeca jesti svježe povrće i dobru hranu

kada saznaju više o njoj i od kuda zapravo dolazi.

Želim da znate kako postoje farmerske tržnice

u svakoj zajednici, koje samo niču.

Želim da znate kako ja, moj brat i sestra

doista volimo jesti pečeni čips od kelja.

Pokušavam to podijeliti gdje god krenem.

Ne tako davno,

moj ujak je rekao kako je ponudio žitarice mom šestogodišnjem rođaku.

Pitao ga je želi li organske tostirane "O" žitarice

ili pahuljice obložene šećerom --

znate, one s velikim prugastim likom iz crtića na prednjoj strani.

Moj mali rođak je rekao svom tati

kako bi radije organske tostirane "O" žitarice,

jer, reče Birke, ne bi smio jesti svjetlucave žitarice.

I tako, prijatelji moji, možemo napraviti razliku

dijete po dijete.

Idući put kada ste u trgovini, razmišljajte lokalno,

odaberite organsko, znajte svog farmera i znajte svoju hranu.

Hvala vam.

(Pljesak)