YouTube

Got a YouTube account?

New: enable viewer-created translations and captions on your YouTube channel!

Croatian subtitles

← Što me je sporo čitanje naučilo o pisanju

Get Embed Code
33 Languages

Showing Revision 7 created 11/07/2019 by Sanda L.

  1. Nekoć, vrlo davno, živio je jedan Div,
  2. Sebičan Div, čiji je predivan vrt
    bio najljepši u cijeloj zemlji.
  3. Jedne se večeri Div vratio kući
  4. i našao djecu kako se igraju
    u njegovom vrtu.
  5. Jako se razljutio.
  6. "Moj vrt je moj vrt!",
  7. rekao je Div.
  8. Izgradio je visok zid oko vrta.
  9. Pisac Oscar Wilde napisao je priču
    o Sebičnom Divu 1888. godine.

  10. Gotovo stotinu godina kasnije, taj se Div
    uselio u moje brooklynsko djetinjstvo
  11. i ostao tamo.
  12. Odgajana sam u religioznoj obitelji
  13. i rasla sam čitajući istovremeno
    i Bibliju i Kuran.
  14. Sati čitanja, vezani
    i uz religiju i zabavu,
  15. su daleko nadmašili sate
    gledanja televizije.
  16. Svaki ste dan mogli pronaći moju
    braću, sestre i mene
  17. sklupčane u nekom dijelu stana kako čitamo.
  18. Ponekad nam to nije bilo drago
  19. jer je u vruće ljetne dane u New Yorku
    iz hidranta lijevala voda,
  20. a mi smo mogli, na našu neizmjernu zavist,
    čuti naše prijatelje na ulici
  21. kako se igraju mlazovima vode.
  22. Njihova je radost nalazila put
    kroz otvorene prozore.
  23. Naučila sam da, što sam više
    udubljena u svoje knjige,
  24. što više vremena provodim
    sa svakom rečenicom,
  25. to manje čujem buku vanjskog svijeta.
  26. Tako, za razliku od moje braće i sestara,
    koji su doslovno jurili kroz knjige,
  27. ja sam čitala sporo --
  28. jako, jako sporo.
  29. Ja sam bila ono dijete koje je
    vuklo prst od riječi do riječi

  30. dok me nisu odučili da to radim, govoreći
    da velika djeca ne koriste prste za čitanje.
  31. U trećem razredu tražili su da sjedimo
    prekriženih ruku na stolu
  32. i smjeli smo ih pomaknuti samo da okrenemo
    list, a zatim vratimo u traženi položaj.
  33. Naša učiteljica nije bila okrutna.
  34. To je bilo 1970-ih.
  35. Njen je cilj bio naučiti nas čitati,
    ne samo na razini našeg uzrasta,
  36. već i puno bolje.
  37. Stalno su nas tražili da čitamo brže.
  38. No, u tišini mog stana,
    daleko od pogleda moje učiteljice,
  39. ja sam klizila prstom među riječima.
  40. A taj Sebični Div mi je iznova
    pričao priču o tome
  41. kako se osjećao prevarenim od djece
    koja su se uvukla u njegov vrt,
  42. kako je izgradio visok zid
  43. koji je spriječio djecu da uđu.
  44. No, zima se spustila na njegov vrt
  45. i dugo se zadržala.
  46. Sa svakim čitanjem naučila sam nešto novo.
  47. O oštrom kamenju na cestama na kojima su
    djeca bila prisiljena igrati se
  48. kad su izbačena iz vrta,
  49. o blagosti malog dječaka
    koji se pojavio jednog dana,
  50. pa čak i o samom Divu.
  51. Možda njegove riječi
    nisu bile pune bijesa.
  52. Možda su bile želja za empatijom,
  53. za razumijevanjem.
  54. "Moj vrt je moj vrt."
  55. Godinama kasnije doznala sam
    za pisca po imenu John Gardner,

  56. koji je to nazivao "maštoviti san"
  57. ili "san mašte",
  58. i shvatila sam
    da sam ja bila u toj knjizi,
  59. provodeći vrijeme s likovima
    i u svijetu koji je stvorio pisac
  60. i pozvao me u njega.
  61. Kao dijete, znala sam da su te priče
    namijenjene užitku,
  62. te su priče htjele biti polagane
  63. i da su neki pisci proveli mjesece,
    možda godine, pišući ih.
  64. Moj posao čitateljice --
  65. posebno čitateljice koja je jednog dana
    željela postati spisateljica --
  66. je bio da poštujem pripovijest.
  67. Davno prije nego je postojala kabelska,
    internet ili čak telefon,

  68. postojali su ljudi koji su pričom dijelili
    ideje, informacije i sjećanja.
  69. To je jedan od najranijih oblika
    tehnologije spajanja.
  70. Bila je to priča o nečem boljem
    dolje niz Nil
  71. koja je potaknula Egipćane
    da plove rijekom,
  72. priča o boljem načinu da se očuvaju mrtvi,
  73. koja je sačuvala ostatke
    kralja Tutankamona do 21. stoljeća.
  74. Prije više od dva milijuna godina,
  75. kad su prvi ljudi počeli
    izrađivati kameno oruđe,
  76. netko je vjerojatno rekao: "Što ako?"
  77. I netko drugi se sjetio priče.
  78. Bez obzira je li priča ispričana riječima,
    gestama ili crtežima,
  79. ona se prenosila, zapamtila:
  80. udri čekićem i poslušaj priču.
  81. Svijet postaje bučniji.

  82. Prošli smo put od velikih kazetofona,
  83. preko Walkmena, prijenosnih CD playera
  84. i iPodova,
  85. do bilo koje pjesme
    koju i kad god je želimo čuti.
  86. Prošli smo put od četiri televizijska
    kanala mog djetinjstva
  87. do, čini se, beskonačnosti izbora na
    kablovskoj i internetu.
  88. Kako nas tehnologija sve brže i brže nosi
    kroz vrijeme i prostor,
  89. čini se da se priča sve više zanemaruje.
  90. Mislim, i doslovno je se izbjegava
    u pripovijestima.
  91. Čak i ako se mijenja naš angažman uz priče
  92. ili se njena pojavnost prebacuje iz knjiga
    na čitane priče, Instagram ili Snapchat,
  93. moramo se sjetiti našeg prsta
    među riječima.
  94. Sjetite se da nas je priča,
    bez obzira na oblik,
  95. uvijek nosila do mjesta na koja
    nikad nismo mislili da ćemo ići,
  96. upoznala s ljudima za koje
    nikad nismo mislili da ćemo ih upoznati
  97. i pokazala svjetove koje bismo propustili.
  98. Kako se tehnologija
    sve brže i brže razvija,
  99. meni je dobro s nečim sporijim.
  100. Moj prst pod riječima me doveo
    u život pisanja knjiga
  101. za ljude svih doba,
  102. knjiga koje su namijenjene sporom čitanju,
  103. užitku.
  104. Moja ljubav za dublji
    i bliži pogled na svijet,

  105. za davanje cijele sebe u njega,
    omogućila mi je
  106. vidjeti mnoge, mnoge mogućnosti
    za razvoj priče
  107. i pokazala se kao dar,
  108. jer moja sporost
  109. me naučila sve što sam
    trebala znati o pisanju.
  110. A pisanje me naučilo sve što sam
    trebala znati o stvaranju svjetova
  111. u kojima se ljude može vidjeti i čuti,
  112. u kojima će njihovo iskustvo biti stvarno,
  113. u kojima će druge osobe pročitati
    ili poslušati moju priču
  114. i biti inspirirane nečim u njima
    i stvoriti povezanost,
  115. razgovor među nama.
  116. Nije li to ono što je važno --
  117. na kraju dana pronaći put
    da se ne osjećamo usamljeni u ovom svijetu
  118. i osjećati se kao da smo ga promijenili
    prije nego ga napustimo?
  119. Kamen u čekić, čovjek u mumiju,
  120. ideja u priču i sve to zapamćeno.
  121. Ponekad čitamo da bismo
    razumjeli budućnost.

  122. Ponekad čitamo da bismo
    razumjeli prošlost.
  123. Čitamo da bismo se izgubili, da zaboravimo
    teška vremena u kojima živimo,
  124. da se sjetimo onih koji su bili prije nas,
  125. koji su prošli kroz nešto teže.
  126. Ja pišem iz istih razloga.
  127. Prije doseljavanja u Brooklyn, moja je
    obitelj živjela u Greenwilleu u J. Karolini

  128. u izdvojenom predgrađu zvanom Nicholtown.
  129. Svi mi tamo smo bili potomci ljudi
  130. kojima je bilo zabranjeno
    učiti, čitati i pisati.
  131. Zamislite:
  132. opasnost od razumijevanja
    kako slova stvaraju riječi,
  133. opasnost od riječi samih,
  134. opasnost od pismenih ljudi
    i njihovih priča.
  135. Usprkos saznanju da
    mogu biti kažnjeni smrću
  136. ako sačuvaju pripovijest,
  137. naše priče nisu umrle,
  138. jer postoji još jedna priča
    u temeljima ove.
  139. I tako je to uvijek bivalo.
  140. Otkad komuniciramo
  141. postoje različite razine pripovijesti,
  142. priče ispod priča i one ispod njih.
  143. To je način kako je priča preživjela
    i kako će nastaviti preživljavati.
  144. Kako sam počela spajati dijelove koji
    povezuju način na koji sam naučila pisati

  145. s načinom na koji sam naučila čitati,
  146. s gotovo ušutkanim ljudima,
  147. shvatila sam da je moja priča
    veća, starija i dublja
  148. nego što ću ja ikada biti.
  149. I upravo zbog toga, ona će živjeti.
  150. Među tim gotovo ušutkanim ljudima

  151. bilo je onih koji nikada nisu
    naučili čitati.
  152. Njihovi su potomci,
    generacije oslobođene ropstva,
  153. ako su bili dovoljno imućni,
  154. krenuli na fakultet,
    završili škole i dalje od toga.
  155. Za neke se, poput moje bake, braće i
    sestara, činilo da znaju čitati od rođenja
  156. kao da povijest za njih nikada
    nije postojala.
  157. Neki su se, poput moje majke,
    popeli na vagon Velike migracije --
  158. koja zapravo nije bila vagon --
  159. i oprostili se s Jugom.
  160. Ali postoji i priča unutar te priče:

  161. oni koji su otišli i oni koji su ostali,
  162. noseći sa sobom povijest pripovijesti,
  163. znali su da zapisati je nije jedini
    način na koji je mogu sačuvati,
  164. znali su da mogu sjediti na svojim
    trijemovima, stepeništima na kraju dugog dana
  165. i započeti polaganu priču za svoju djecu.
  166. Znali su da mogu pjevati svoje priče
    u gustoj vrućini dok beru pamuk
  167. ili duhan.
  168. Znali su da mogu propovijedati svoje priče
    i ušiti ih u tkanja,
  169. pretvarajući i one najbolnije u
    nešto smiješno
  170. i tim smijehom izdisati povijest zemlje
  171. koja je uvijek iznova i iznova pokušala
  172. ukrasti njihova tijela,
  173. njihov duh
  174. i njihovu priču.
  175. Kao dijete, naučila sam zamišljati
    nevidljiv prst

  176. koji me vodi od riječi od riječi,
  177. od rečenice do rečenice,
  178. od neznanja do razumijevanja.
  179. I kako tehnologija nastavlja
    brzati naprijed,

  180. ja nastavljam čitati sporo,
  181. znajući da poštujem piščev rad
  182. i trajnu snagu priče.
  183. I čitam polako kako bih smanjila buku
  184. i zapamtila one koji su došli prije mene,
  185. vjerojatno prve ljude koji su napokon
    naučili upravljati vatrom
  186. i zagospodarili njihovom novom moći
  187. nad plamenom, svjetlom i toplinom.
  188. I čitam polako da se sjetim Sebičnog Diva
  189. koji je napokon srušio taj zid
  190. i dozvolio djeci da slobodno trče
    njegovim vrtom.
  191. I čitam polako kako bih
    odala počast mojim precima,
  192. kojima je bilo zabranjeno čitati.
  193. I oni su morali zagospodariti vatrama,
  194. nježno pričajući o svojim snovima,
  195. svojim nadama, svojim budućnostima.
  196. Svaki put kad čitamo,
    pišemo ili pričamo priču,
  197. mi ulazimo u njihov krug,
  198. koji ostaje cio.
  199. A snaga priče živi dalje.
  200. Hvala vam.

  201. (Pljesak)