Return to Video

Mogući razlozi zašto ste depresivni ili anksiozni

  • 0:01 - 0:03
    Dugo su vremena
  • 0:03 - 0:06
    dvije zagonetke visile nada mnom.
  • 0:07 - 0:09
    Nisam ih razumio
  • 0:09 - 0:12
    i, da budem iskren, prilično
    sam se bojao istražiti ih.
  • 0:12 - 0:16
    Prva zagonetka je - 40 mi je godina
  • 0:16 - 0:19
    i tijekom cijelog mog života,
    godinu za godinom,
  • 0:19 - 0:22
    depresija i anksioznost ozbiljno rastu,
  • 0:22 - 0:25
    u Sjedinjenim Državama, Britaniji,
  • 0:25 - 0:27
    kao i diljem zapadnog svijeta.
  • 0:27 - 0:30
    Htio sam shvatiti zašto.
  • 0:31 - 0:33
    Zašto nam se to događa?
  • 0:33 - 0:36
    Zašto je svakom godinom
  • 0:36 - 0:39
    sve više i više nas koji sve teže
    prolazimo kroz dan?
  • 0:40 - 0:43
    Htio sam to shvatiti
    zbog nešto osobnije zagonetke.
  • 0:43 - 0:45
    Kad sam bio tinejdžer,
  • 0:45 - 0:46
    sjećam se odlaska liječniku
  • 0:46 - 0:51
    i objašnjavanja da imam osjećaj
    kao da bol curi iz mene.
  • 0:51 - 0:53
    Nisam to mogao kontrolirati,
  • 0:53 - 0:55
    nisam shvaćao zašto se to događa,
  • 0:55 - 0:57
    prilično sam se sramio toga.
  • 0:57 - 0:59
    Liječnik mi je ispričao priču,
  • 0:59 - 1:01
    sad shvaćam da je bila dobronamjerna,
  • 1:01 - 1:02
    ali prilično pojednostavljena.
  • 1:02 - 1:04
    Ne sasvim pogrešna.
  • 1:04 - 1:06
    Liječnik mi je rekao: "Znamo
    zašto ljudi postaju takvi.
  • 1:06 - 1:11
    Nekim se ljudima prirodno poremeti
    kemijska ravnoteža u glavi -
  • 1:11 - 1:12
    ti si očito jedan od njih.
  • 1:12 - 1:14
    Samo ti trebamo dati neke lijekove,
  • 1:14 - 1:16
    to će tvoju kemijsku ravnotežu
    vratiti u normalu."
  • 1:16 - 1:19
    Tako sam počeo piti lijek
    zvan Paxil ili Seroxat,
  • 1:19 - 1:21
    ista stvar s različitim imenima
    u različitim zemljama.
  • 1:21 - 1:24
    Osjećao sam se puno bolje,
    dobio sam pravi polet.
  • 1:25 - 1:26
    No, nedugo zatim,
  • 1:26 - 1:28
    onaj osjećaj boli se počeo vraćati.
  • 1:28 - 1:30
    Tako su mi davali sve veće i veće doze
  • 1:30 - 1:33
    sve dok 13 godina, nisam
    pio najveću moguću dozu
  • 1:33 - 1:35
    koja je zakonski dopuštena.
  • 1:35 - 1:39
    Tijekom mnogih od tih 13 godina,
    a na kraju i cijelo vrijeme,
  • 1:39 - 1:40
    i dalje sam jako patio.
  • 1:40 - 1:43
    Počeo sam se pitati: "Što se ovdje događa?
  • 1:43 - 1:45
    Zato što radiš sve
  • 1:45 - 1:48
    što ti se kaže po konceptu
    koji vlada kulturom -
  • 1:48 - 1:50
    zašto se i dalje osjećaš ovako?"
  • 1:50 - 1:53
    Kako bih riješio te dvije zagonetke,
  • 1:53 - 1:55
    za knjigu koju sam napisao
  • 1:55 - 1:56
    na kraju sam obišao cijeli svijet,
  • 1:56 - 1:59
    proputovao sam preko 64 000 km.
  • 1:59 - 2:01
    Htio sam razgovarati s vodećim
    svjetskim stručnjacima
  • 2:01 - 2:03
    o tome što uzrokuje
    depresiju i anksioznost
  • 2:03 - 2:05
    i, ključno, kako ih izliječiti
  • 2:05 - 2:08
    te o ljudima koji su prošli
    kroz depresiju i anksioznost
  • 2:08 - 2:10
    i izašli na drugu stranu
    na raznorazne načine.
  • 2:10 - 2:11
    Jako sam puno naučio
  • 2:11 - 2:14
    od divnih ljudi koje sam putem upoznao.
  • 2:14 - 2:17
    Ipak, mislim da je srž
    onoga što sam dosad naučio
  • 2:17 - 2:20
    to da imamo znanstvene dokaze
  • 2:20 - 2:24
    za devet različitih uzroka
    depresije i anksioznosti.
  • 2:24 - 2:27
    Dva su od njih stvarno biološka.
  • 2:27 - 2:29
    Vaši vas geni mogu učiniti
    osjetljivijima na te probleme,
  • 2:29 - 2:31
    iako oni ne ispisuju vašu sudbinu.
  • 2:31 - 2:35
    Dolazi do stvarnih promjena u mozgu
    koje se događaju kad postanete depresivni
  • 2:35 - 2:37
    koje mogu otežati izlječenje.
  • 2:37 - 2:39
    No većina čimbenika za koje je dokazano
  • 2:39 - 2:41
    da uzrokuju depresiju i anksioznost
  • 2:41 - 2:43
    nisu biološki uvjetovana.
  • 2:44 - 2:46
    To su čimbenici u načinu na koji živimo.
  • 2:46 - 2:48
    Jednom kad ih shvatite,
  • 2:48 - 2:51
    otvara se sasvim drukčija skupina rješenja
  • 2:51 - 2:52
    koju bi trebalo ponuditi ljudima
  • 2:52 - 2:55
    uz opciju kemijskih antidepresiva.
  • 2:55 - 2:57
    Primjerice,
  • 2:57 - 3:01
    ako ste usamljeni, vjerojatnije je
    da ćete postati depresivni.
  • 3:01 - 3:04
    Ako, kad idete na posao,
    nemate nikakvu kontrolu nad njim,
  • 3:04 - 3:06
    samo morate raditi ono što vam se kaže,
  • 3:06 - 3:08
    vjerojatnije je da ćete
    postati depresivni.
  • 3:08 - 3:10
    Ako vrlo rijetko izlazite u prirodu,
  • 3:10 - 3:12
    vjerojatnije je da ćete
    postati depresivni.
  • 3:12 - 3:15
    Jedna stvar ujedinjuje mnogo uzroka
    depresije i anksioznosti
  • 3:15 - 3:16
    o kojima sam učio.
  • 3:16 - 3:18
    Ne sve, ali mnogo njih.
  • 3:18 - 3:20
    Svi ovdje znaju
  • 3:20 - 3:23
    da imamo prirodne
    fiziološke potrebe, zar ne?
  • 3:23 - 3:24
    Očito.
  • 3:24 - 3:27
    Trebate hranu, trebate vodu,
  • 3:27 - 3:29
    trebate sklonište, trebate čisti zrak.
  • 3:29 - 3:31
    Ako bih vam oduzeo te stvari,
  • 3:31 - 3:33
    bili biste u pravoj nevolji, jako brzo.
  • 3:33 - 3:35
    No istovremeno,
  • 3:35 - 3:38
    svako ljudsko biće ima
    prirodne psihološke potrebe.
  • 3:38 - 3:40
    Trebate osjetiti da pripadate.
  • 3:40 - 3:43
    Trebate osjetiti da vaš život
    ima smisao i svrhu.
  • 3:43 - 3:46
    Trebate osjetiti
    da vas ljudi vide i cijene.
  • 3:46 - 3:48
    Trebate osjetiti da imate
    budućnost koja ima smisla.
  • 3:48 - 3:51
    Ova kultura koju smo izgradili
    je dobra u puno toga.
  • 3:52 - 3:53
    Puno je stvari bolje nego u prošlosti -
  • 3:53 - 3:55
    drago mi je živjeti danas.
  • 3:55 - 3:57
    No sve smo manje dobri
  • 3:57 - 4:01
    u zadovoljavanju tih dubokih,
    osnovnih, psiholoških potreba.
  • 4:02 - 4:04
    To nije jedino što se događa,
  • 4:04 - 4:08
    ali mislim da je to ključan razlog
    zašto je ova kriza u stalnom porastu.
  • 4:09 - 4:12
    Bilo mi je stvarno teško to prihvatiti.
  • 4:12 - 4:15
    Ozbiljno sam se hrvao s tom idejom
  • 4:15 - 4:19
    prijelaza od razmišljanja o depresiji
    kao samo problemu u mom mozgu
  • 4:19 - 4:20
    do onoga s puno uzroka,
  • 4:21 - 4:23
    uključujući puno njih u životnom stilu.
  • 4:23 - 4:25
    Sve mi se to tek počelo slagati
  • 4:25 - 4:28
    kad sam jednog dana otišao
    intervjuirati južnoafričkog psihijatra
  • 4:28 - 4:30
    dr. Dereka Summerfielda.
  • 4:30 - 4:31
    Odličan lik.
  • 4:31 - 4:35
    Dr. Summerfield je slučajno
    bio u Kambodži 2001. godine,
  • 4:35 - 4:38
    kad su uveli kemijske antidepresive
  • 4:38 - 4:40
    za ljude u toj zemlji.
  • 4:40 - 4:43
    Lokalni kambodžanski liječnici
    nisu nikad čuli za te lijekove
  • 4:43 - 4:45
    pa ih je zanimalo što su oni.
  • 4:45 - 4:46
    Objasnio im je.
  • 4:46 - 4:48
    Odgovorili su mu:
  • 4:48 - 4:50
    "Ne trebamo ih, već imamo antidepresive."
  • 4:50 - 4:52
    Pitao je: "Kako to mislite?"
  • 4:52 - 4:55
    Mislio je da će pričati o
    nekom biljnom lijeku,
  • 4:55 - 4:59
    poput gospine trave,
    ginkgo bilobe i slično.
  • 5:00 - 5:02
    Umjesto toga, ispričali su mu priču.
  • 5:03 - 5:06
    U njihovoj zajednici je bio seljak
    koji je radio u rižinim poljima.
  • 5:06 - 5:08
    Jednog dana je stao na nagaznu minu
  • 5:08 - 5:10
    preostalu iz rata sa Sjedinjenim Državama
  • 5:10 - 5:12
    te je ostao bez noge.
  • 5:12 - 5:13
    Dali su mu umjetnu nogu
  • 5:13 - 5:16
    pa se nakon nekog vremena
    vratio raditi na rižinim poljima.
  • 5:16 - 5:18
    Međutim, očito je jako bolno
    raditi pod vodom
  • 5:18 - 5:20
    kad imate umjetan ud
  • 5:20 - 5:22
    i vjerujem da je bilo prilično traumatično
  • 5:22 - 5:25
    vratiti se na posao u polje
    gdje je bio ozlijeđen.
  • 5:25 - 5:27
    Čovjek je počeo plakati svaki dan,
  • 5:27 - 5:29
    odbijao je ustati iz kreveta,
  • 5:29 - 5:32
    razvio je sve simptome klasične depresije.
  • 5:32 - 5:33
    Kambodžanski liječnik reče:
  • 5:33 - 5:36
    "Tada smo mu dali antidepresiv."
  • 5:36 - 5:38
    Dr. Summerfield je upitao: "Što to?"
  • 5:38 - 5:41
    Objasnili su da su sjeli s njim.
  • 5:42 - 5:43
    Slušali su ga.
  • 5:44 - 5:47
    Shvatili su da je
    njegova bol imala smisla -
  • 5:47 - 5:50
    njemu je to bilo teško vidjeti
    u ponoru depresije,
  • 5:50 - 5:54
    no ona je imala savršeno razumljive
    razloge u njegovom životu.
  • 5:54 - 5:57
    Jedan liječnik je, razgovarajući
    s ljudima u zajednici, pomislio:
  • 5:57 - 5:59
    "Znate, ako tom čovjeku kupimo kravu,
  • 5:59 - 6:01
    mogao bi postati mljekar
  • 6:01 - 6:03
    i ne bi bio u ovom položaju
    koji mu toliko šteti,
  • 6:03 - 6:05
    ne bi trebao raditi u rižinim poljima."
  • 6:05 - 6:08
    Tako su mu kupili kravu.
  • 6:08 - 6:10
    Za nekoliko tjedana prestao je plakati,
  • 6:10 - 6:12
    za mjesec dana depresija je nestala.
  • 6:12 - 6:14
    Dr. Summerfieldu su rekli:
  • 6:14 - 6:17
    "Vidite, doktore, ta krava
    je bila antidepresiv,
  • 6:17 - 6:18
    na to mislite, zar ne?"
  • 6:18 - 6:19
    (Smijeh)
  • 6:19 - 6:22
    (Pljesak)
  • 6:22 - 6:25
    Ako ste odgojeni da o depresiji
    razmišljate poput mene
  • 6:25 - 6:26
    i većine ljudi ovdje,
  • 6:26 - 6:28
    to zvuči kao loša šala, zar ne?
  • 6:28 - 6:29
    "Otišao sam kod liječnice po antidepresiv,
  • 6:29 - 6:32
    dala mi je kravu."
  • 6:32 - 6:35
    No ono što su kambodžanski
    liječnici intuitivno znali,
  • 6:35 - 6:38
    polazeći od ove individualne
    i neznanstvene anegdote,
  • 6:38 - 6:41
    je ono što nam vodeće
    svjetsko medicinsko tijelo,
  • 6:41 - 6:43
    Svjetska zdravstvena organizacija,
  • 6:43 - 6:45
    pokušava reći već godinama,
  • 6:45 - 6:48
    polazeći od najboljih znanstvenih dokaza.
  • 6:49 - 6:51
    Ako ste depresivni,
  • 6:51 - 6:52
    ako ste anksiozni,
  • 6:53 - 6:56
    niste slabi i niste ludi,
  • 6:56 - 7:00
    niste stroj s pokvarenim dijelovima.
  • 7:01 - 7:03
    Ljudsko ste biće
    s nezadovoljenim potrebama.
  • 7:04 - 7:07
    Jednako je važno razmisliti
    o onome što kambodžanski liječnici
  • 7:07 - 7:10
    i Svjetska zdravstvena
    organizacija ne kažu.
  • 7:10 - 7:11
    Nisu rekli seljaku:
  • 7:11 - 7:14
    "Slušaj, trebaš se pribrati.
  • 7:14 - 7:17
    Tvoj je posao riješiti taj problem."
  • 7:18 - 7:20
    Upravo suprotno, ono što kažu jest:
  • 7:20 - 7:23
    "Ovdje smo kao skupina
    da surađujemo s tobom,
  • 7:23 - 7:28
    tako da zajedno riješimo taj problem."
  • 7:29 - 7:33
    To svaka depresivna osoba treba,
  • 7:33 - 7:36
    to svaka depresivna osoba zaslužuje.
  • 7:36 - 7:39
    Zato je jedan od vodećih liječnika
    u Ujedinjenim narodima,
  • 7:39 - 7:41
    u službenoj izjavi
    za Svjetski dan zdravlja
  • 7:41 - 7:43
    prije nekoliko godina, 2017, godine,
  • 7:43 - 7:46
    rekao da trebamo manje govoriti
    o kemijskim neravnotežama,
  • 7:46 - 7:49
    a više o neravnotežama
    u načinu na koji živimo.
  • 7:49 - 7:51
    Lijekovi pomažu nekim ljudima -
  • 7:51 - 7:53
    meni su pomagali neko vrijeme -
  • 7:53 - 7:57
    ali baš zato što ovaj problem
    ide dublje od biologije,
  • 7:58 - 8:01
    rješenja također trebaju ići puno dublje.
  • 8:01 - 8:03
    Kad sam prvi put to čuo,
  • 8:03 - 8:05
    sjećam se da sam mislio:
  • 8:05 - 8:07
    "OK, mogao sam vidjeti
    sve znanstvene dokaze,
  • 8:07 - 8:08
    pročitao sam puno studija,
  • 8:08 - 8:11
    intervjuirao sam puno stručnjaka
    koji to objašnjavaju",
  • 8:11 - 8:14
    no i dalje sam mislio:
    "Kako to možemo napraviti?"
  • 8:14 - 8:16
    Stvari koje nas čine depresivnima
  • 8:16 - 8:19
    su u većini slučajeva
    puno složenije nego u onom
  • 8:19 - 8:20
    s kambodžanskim seljakom.
  • 8:20 - 8:23
    Odakle da uopće krenemo s tim uvidom?
  • 8:23 - 8:26
    No tada sam, tijekom dugog
    putovanja za svoju knjigu,
  • 8:26 - 8:28
    širom svijeta,
  • 8:28 - 8:30
    nastavio upoznavati ljude
    koji su radili baš to,
  • 8:30 - 8:33
    od Sydneyja, preko San Francisca,
  • 8:33 - 8:34
    do São Paula.
  • 8:34 - 8:36
    Stalno sam upoznavao ljude
    koji su razumjeli
  • 8:36 - 8:38
    dublje razloge depresije i anksioznosti
  • 8:38 - 8:41
    i rješavali ih kao skupine.
  • 8:41 - 8:43
    Očito vam ne mogu ispričati
    o svim divnim ljudima
  • 8:43 - 8:45
    koje sam upoznao i o njima pisao
  • 8:45 - 8:48
    ili o svih devet razloga depresije
    i anksioznosti za koje sam saznao,
  • 8:48 - 8:50
    jer mi ne žele dopustiti
    desetosatni TED Talk -
  • 8:50 - 8:52
    možete im se žaliti.
  • 8:53 - 8:55
    No želim se usredotočiti na dva razloga
  • 8:55 - 8:58
    i dva rješenja koja iz njih proizlaze,
    ako je to u redu.
  • 8:59 - 9:00
    Evo prvog.
  • 9:00 - 9:03
    Mi smo najusamljenije društvo
    u povijesti čovječanstva.
  • 9:03 - 9:06
    Nedavna je studija ispitivala Amerikance:
  • 9:06 - 9:09
    "Osjećate li da više niste
    bliski ni s kim?"
  • 9:09 - 9:13
    39 % ljudi je odgovorilo da ih to opisuje.
  • 9:13 - 9:14
    "Nisam više blizak ni s kim."
  • 9:14 - 9:17
    U međunarodnim mjerenjima usamljenosti,
  • 9:17 - 9:19
    Britanija i ostatak Europe
    su odmah iza SAD-a,
  • 9:20 - 9:21
    ako se netko osjeća samodopadno.
  • 9:21 - 9:22
    (Smijeh)
  • 9:22 - 9:24
    Puno sam vremena raspravljao o tome
  • 9:24 - 9:26
    s vodećim svjetskim stručnjakom
    za usamljenost,
  • 9:26 - 9:29
    nevjerojatnim čovjekom,
    prof. Johnom Cacioppom,
  • 9:29 - 9:30
    koji je bio u Chicagu.
  • 9:30 - 9:33
    Puno sam razmišljao o pitanju
    koje nam postavlja njegov rad.
  • 9:33 - 9:35
    Profesor Cacioppo je pitao:
  • 9:35 - 9:37
    "Zašto postojimo?
  • 9:37 - 9:39
    Zašto smo ovdje, zašto smo živi?"
  • 9:39 - 9:41
    Jedan ključni razlog
  • 9:41 - 9:44
    je da su naši preci s afričkih savana
  • 9:44 - 9:46
    bili stvarno dobri u jednoj stvari.
  • 9:46 - 9:50
    Dosta vremena nisu bili veći
    od životinja koje su obarali,
  • 9:50 - 9:53
    dosta vremena nisu bili brži
    od životinja koje su obarali,
  • 9:53 - 9:56
    ali bili su puno bolji
    u udruživanju u skupine
  • 9:56 - 9:57
    i surađivanju.
  • 9:57 - 10:00
    To je bila naša supermoć kao vrste -
  • 10:00 - 10:01
    udružujemo se,
  • 10:01 - 10:03
    baš kao pčele, evoluirale
    da žive u košnici,
  • 10:04 - 10:06
    ljudi su evoluirali da žive u plemenu.
  • 10:06 - 10:10
    Mi smo prvi ljudi
  • 10:10 - 10:12
    koji su se razdružili
  • 10:12 - 10:15
    i zbog toga se osjećamo grozno.
  • 10:15 - 10:17
    No ne mora biti tako.
  • 10:17 - 10:20
    Jedan od junaka moje knjige
    i, zapravo, mog života,
  • 10:20 - 10:22
    je liječnik Sam Everington.
  • 10:22 - 10:25
    Liječnik je opće prakse
    u siromašnom dijelu istočnog Londona,
  • 10:25 - 10:26
    gdje sam živio mnogo godina.
  • 10:26 - 10:28
    Sam se osjećao jako nelagodno
  • 10:28 - 10:30
    jer je imao jako puno pacijenata
  • 10:30 - 10:32
    koji su dolazili s užasnom
    depresijom i anksioznošću.
  • 10:32 - 10:34
    Poput mene, ni on se ne protivi
    kemijskim antidepresivima,
  • 10:34 - 10:36
    misli da oni mogu pomoći nekim ljudima.
  • 10:36 - 10:38
    No uvidio je dvije stvari.
  • 10:38 - 10:42
    Prvo, njegovi pacijenti su većinu
    vremena bili depresivni i anksiozni
  • 10:42 - 10:46
    iz sasvim razumljivih razloga,
    poput usamljenosti.
  • 10:46 - 10:49
    Drugo, iako su lijekovi pružali
    neko olakšanje nekim ljudima,
  • 10:49 - 10:52
    mnogim ljudima nisu riješili problem.
  • 10:52 - 10:53
    Osnovni problem.
  • 10:54 - 10:57
    Jednog dana, Sam je odlučio
    uvesti drukčiji pristup.
  • 10:57 - 10:59
    Jedna je žena došla
    u njegov medicinski centar,
  • 10:59 - 11:00
    Lisa Cunningham.
  • 11:01 - 11:02
    Upoznao sam je kasnije.
  • 11:02 - 11:06
    Lisa je bila zatvorena u svom domu
    s užasnom depresijom i anksioznošću
  • 11:07 - 11:08
    sedam godina.
  • 11:09 - 11:12
    Kad je došla u Samov centar,
    rekli su joj: "Ne brinite se,
  • 11:12 - 11:14
    nastavit ćemo vam davati lijekove,
  • 11:14 - 11:16
    ali ćemo vam također
    prepisati nešto drugo.
  • 11:17 - 11:20
    Prepisat ćemo vam dolazak
    u ovaj centar dvaput tjedno
  • 11:20 - 11:23
    i sastanak s grupom drugih
    depresivnih i anksioznih ljudi,
  • 11:23 - 11:26
    ne da pričate o tome kako vam je loše,
  • 11:26 - 11:29
    nego da otkrijete nešto smisleno
    što možete raditi zajedno
  • 11:29 - 11:32
    da ne budete usamljeni
    i da ne osjećate da je život besmislen."
  • 11:32 - 11:35
    Prvi put kad se grupa sastala,
  • 11:35 - 11:37
    Lisa je doslovno počela
    povraćati od tjeskobe,
  • 11:37 - 11:39
    toliko ju je obuzela.
  • 11:39 - 11:42
    No ljudi su je potapšali
    po leđima i počeli su pričati.
  • 11:42 - 11:44
    Pitali su: "Što mi možemo učiniti?"
  • 11:44 - 11:46
    Gradski ljudi iz istočnog Londona kao ja,
  • 11:46 - 11:47
    nisu znali ništa o vrtlarenju.
  • 11:47 - 11:49
    Tako su pitali: "Zašto
    ne naučimo vrtlariti?"
  • 11:49 - 11:51
    Iza liječničkih ureda se nalazilo
  • 11:51 - 11:52
    samo šipražje.
  • 11:52 - 11:54
    "Zašto ne napravimo vrt od toga?"
  • 11:54 - 11:56
    Počeli su posuđivati knjige iz knjižnice
  • 11:56 - 11:59
    i gledati isječke s You Tubea.
  • 11:59 - 12:02
    Počeli su zabadati prste u tlo.
  • 12:02 - 12:05
    Počeli su učiti ritam godišnjih doba.
  • 12:05 - 12:06
    Postoji puno dokaza
  • 12:06 - 12:08
    da je izloženost prirodi
  • 12:08 - 12:10
    stvarno moćan antidepresiv.
  • 12:10 - 12:13
    No započeli su nešto još važnije.
  • 12:13 - 12:15
    Počeli su biti pleme.
  • 12:15 - 12:17
    Počeli su biti skupina.
  • 12:17 - 12:19
    Počeli su mariti jedni za druge.
  • 12:19 - 12:21
    Ako se netko od njih ne bi pojavio,
  • 12:21 - 12:23
    drugi bi ga išli tražiti: "Jesi li dobro?"
  • 12:23 - 12:26
    Pomagali bi mu da shvati
    što ga muči taj dan.
  • 12:26 - 12:28
    Lisa mi je to ovako opisala:
  • 12:28 - 12:31
    "Kako je vrt počeo cvjetati,
  • 12:31 - 12:32
    tako smo i mi cvjetali."
  • 12:32 - 12:35
    Taj pristup se zove "prepisivanje društva"
  • 12:35 - 12:36
    i širi se diljem Europe.
  • 12:36 - 12:38
    Postoji mali, ali rastući broj dokaza
  • 12:38 - 12:41
    koji sugeriraju da ono može
    dovesti do značajnog pada
  • 12:41 - 12:43
    depresije i anksioznosti.
  • 12:43 - 12:47
    Jednog dana, sjećam se
    da sam stajao u vrtu,
  • 12:47 - 12:50
    kojeg su Lisa i njeni nekoć
    depresivni prijatelji uredili
  • 12:50 - 12:51
    - stvarno je predivan vrt -
  • 12:51 - 12:52
    i razmišljao,
  • 12:52 - 12:56
    prilično nadahnut profesorom
    Hughom Mackayjem u Australiji.
  • 12:56 - 13:01
    Razmišljao sam, jako često kad se
    ljudi osjećaju loše u ovoj kulturi,
  • 13:01 - 13:04
    kažemo im - prilično sam siguran
    da su svi to rekli, ja jesam -
  • 13:04 - 13:07
    "Samo trebaš biti ti, biti sav svoj."
  • 13:08 - 13:11
    Shvatio sam da, zapravo,
    ljudima trebamo reći:
  • 13:11 - 13:12
    "Nemoj biti ti.
  • 13:12 - 13:14
    Nemoj biti sav svoj.
  • 13:14 - 13:16
    Budi naš, budi mi.
  • 13:17 - 13:18
    Budi dio grupe."
  • 13:18 - 13:22
    (Pljesak)
  • 13:22 - 13:24
    Rješenje tih problema
  • 13:24 - 13:28
    ne leži u povlačenju
    sve više i više vlastitih resursa
  • 13:28 - 13:29
    kao osamljenog pojedinca -
  • 13:29 - 13:31
    dijelom nas je i to dovelo do ove krize.
  • 13:31 - 13:34
    Rješenje leži u povezivanju
    s nečim većim od vas.
  • 13:34 - 13:36
    To se veže s jednim drugim uzrokom
  • 13:36 - 13:39
    depresije i anksioznosti
    o kojemu sam htio govoriti.
  • 13:39 - 13:41
    Svi znamo da je
  • 13:41 - 13:45
    brza hrana postala naša glavna prehrana
    i učinila nas fizički bolesnima.
  • 13:45 - 13:47
    Ne govorim to ni s kakvim
    osjećajem nadmoći.
  • 13:47 - 13:49
    Doslovno sam došao ovdje iz McDonald'sa.
  • 13:49 - 13:53
    Vidio sam da svi jedete zdravi TED doručak
    i rekao sam si da nema šanse.
  • 13:53 - 13:58
    No kako je brza hrana postala naša ishrana
    i učinila nas fizički bolesnima,
  • 13:58 - 14:02
    tako su neke nezdrave vrijednosti
    preuzele naše umove
  • 14:02 - 14:04
    i učinile nas psihički bolesnima.
  • 14:04 - 14:07
    Tisućama godina filozofi govore da
  • 14:07 - 14:12
    ako mislite da se život svodi na novac,
    status i pravljenje važnima,
  • 14:12 - 14:13
    osjećat ćete se posrano.
  • 14:13 - 14:16
    To nije točan Schopenhauerov citat,
  • 14:16 - 14:17
    ali je bit onoga što je rekao.
  • 14:17 - 14:20
    Čudno, ali skoro nitko to
    nije znanstveno istraživao,
  • 14:20 - 14:24
    sve do izvanredne osobe
    koju sam upoznao, profesora Tima Kassera,
  • 14:24 - 14:26
    koji radi na Knox Collegeu u Illinoisu,
  • 14:26 - 14:29
    a koji to istražuje već 30 godina.
  • 14:29 - 14:32
    Njegovo istraživanje sugerira
    nekoliko važnih stvari.
  • 14:32 - 14:35
    Prvo, što više vjerujete da
  • 14:35 - 14:40
    možete kupovati i pokazati što
    imate da biste pobjegli od tuge
  • 14:40 - 14:42
    u bolji život,
  • 14:42 - 14:45
    vjerojatnije je da ćete postati
    depresivni i anksiozni.
  • 14:45 - 14:46
    Drugo,
  • 14:46 - 14:51
    kao društvo nas puno više
    vode takva vjerovanja.
  • 14:51 - 14:52
    Kroz cijeli moj život,
  • 14:52 - 14:56
    pod teretom marketinga
    i Instagrama te tome sličnom.
  • 14:57 - 14:58
    Dok sam razmišljao o tome,
  • 14:58 - 15:04
    shvatio sam da je to kao da su nas sve
    od rođenja hranili KFC-om za dušu.
  • 15:04 - 15:08
    Dresirali su nas da tražimo sreću
    na krivim mjestima
  • 15:08 - 15:11
    i kao što brza hrana ne zadovoljava
    vaše nutritivne potrebe,
  • 15:11 - 15:13
    zapravo se osjećate grozno zbog nje,
  • 15:13 - 15:16
    nezdrave vrijednosti ne zadovoljavaju
    vaše psihološke potrebe
  • 15:16 - 15:19
    te vas udaljavaju od dobrog života.
  • 15:19 - 15:22
    No kad sam prvi put razgovarao
    s profesorom Kasserom
  • 15:22 - 15:23
    i čuo sve to,
  • 15:23 - 15:26
    osjetio sam čudnu mješavinu emocija.
  • 15:26 - 15:28
    Jer, u jednu ruku, to mi je bilo izazovno.
  • 15:28 - 15:32
    Mogao sam vidjeti koliko sam često,
    kad sam se osjećao loše,
  • 15:32 - 15:37
    pokušavao to popraviti nekim razmetljivim,
    velikim vanjskim rješenjem.
  • 15:37 - 15:40
    Uvidio sam zašto to
    nije funkcioniralo kod mene.
  • 15:41 - 15:44
    Također sam pomislio, nije li to očito?
  • 15:44 - 15:46
    Nije li to banalno?
  • 15:46 - 15:47
    Kad bih rekao svima ovdje
  • 15:47 - 15:49
    da nitko od vas neće na samrti
  • 15:49 - 15:52
    razmišljati o cipelama koje ste kupili
    ni retweetovima koje ste dobili,
  • 15:52 - 15:55
    već ćete razmišljati o trenucima ljubavi,
    smisla i povezanosti u svom životu.
  • 15:55 - 15:57
    Mislim da bi to zvučalo kao klišej.
  • 15:57 - 16:00
    No nastavio sam razgovarati
    s profesorom Kasserom:
  • 16:00 - 16:03
    "Zašto osjećam čudnu podvojenost?"
  • 16:03 - 16:07
    Odgovorio je: "Na nekoj razini,
    svi znamo te stvari.
  • 16:07 - 16:09
    No u ovoj kulturi,
    ne živimo u skladu s njima."
  • 16:09 - 16:11
    Znamo ih tako dobro da su postali klišeji,
  • 16:11 - 16:13
    ali ne živimo po njima.
  • 16:13 - 16:16
    Nastavio sam ispitivati zašto
    znamo nešto toliko duboko,
  • 16:16 - 16:17
    ali ne živimo po tome?
  • 16:17 - 16:21
    Nakon nekog vremena,
    profesor Kasser mi je rekao:
  • 16:21 - 16:23
    "Zato što živimo u stroju
  • 16:23 - 16:27
    dizajniranom da nas natjera
    da zanemarimo ono važno u životu."
  • 16:27 - 16:29
    Morao sam dobro razmisliti o tome.
  • 16:29 - 16:30
    "Zato što živimo u stroju
  • 16:30 - 16:34
    dizajniranom da nas natjera
    da zanemarimo ono važno u životu."
  • 16:34 - 16:38
    Profesor Kasser je htio shvatiti
    možemo li razbiti taj stroj.
  • 16:38 - 16:40
    Puno je to istraživao.
  • 16:40 - 16:42
    Ispričat ću vam jedan primjer
  • 16:42 - 16:45
    i stvarno vas molim da isprobate to
    s prijateljima i obitelji.
  • 16:45 - 16:48
    Zajedno s Nathanom Dunganom,
    pridobio je grupu tinejdžera i odraslih
  • 16:48 - 16:53
    da dođu na niz sastanaka
    tijekom određenog razdoblja.
  • 16:53 - 16:54
    Jedan od ciljeva grupe je bio
  • 16:54 - 16:58
    da ljudi počnu razmišljati
    o onom trenutku u vlastitom životu
  • 16:58 - 17:01
    kad su pronašli smisao i svrhu.
  • 17:01 - 17:03
    Za različite ljude je to bilo različito.
  • 17:03 - 17:06
    Za neke je ljude to bilo
    sviranje, pisanje, pomaganje -
  • 17:06 - 17:09
    siguran sam da si svi
    mogu predočiti nešto.
  • 17:09 - 17:12
    Drugi dio ciljeva grupe je bio
    da ljudi počnu pitati:
  • 17:12 - 17:15
    "Kako biste mogli više života posvetiti
  • 17:15 - 17:18
    potrazi za tim trenucima smisla i svrhe,
  • 17:18 - 17:21
    a manje kupovati stvari koje ne trebate,
  • 17:21 - 17:23
    objavljivati ih na društvenim mrežama
    i htjeti da vam kažu:
  • 17:23 - 17:25
    "OMG, tako sam ljubomoran!"
  • 17:25 - 17:27
    Otkrili su da je
  • 17:27 - 17:28
    samo održavanje tih sastanaka
  • 17:28 - 17:31
    bilo kao druženje anonimnih
    alkoholičara za konzumerizam.
  • 17:32 - 17:35
    To što su ljudi držali te sastanke,
    artikulirali te vrijednosti,
  • 17:35 - 17:37
    odlučili djelovati po njima
    i provjeravati ih između sebe,
  • 17:37 - 17:40
    vodilo je izrazitom pomaku
    njihovih vrijednosti.
  • 17:40 - 17:45
    To ih je udaljilo od uragana
    poruka koje izazivaju depresiju,
  • 17:45 - 17:47
    koje nas dresiraju da tražimo
    sreću na krivim mjestima,
  • 17:47 - 17:51
    a približilo važnijim
    i zdravijim vrijednostima
  • 17:51 - 17:53
    koji nas uzdižu iz depresije.
  • 17:53 - 17:57
    No i sa svim tim rješenjima
    koja sam vidio i o njima pisao,
  • 17:57 - 17:59
    od kojih o mnogima sad ne mogu pričati,
  • 17:59 - 18:01
    nastavio sam razmišljati
  • 18:01 - 18:04
    "Zašto mi je trebalo
    toliko dugo da to uvidim?"
  • 18:04 - 18:06
    Jer, kad ih objasnite ljudima -
  • 18:06 - 18:09
    neka od njih su složenija, ali ne sva -
  • 18:09 - 18:12
    kad to objasnite ljudima,
    nije to znanstvena fantastika.
  • 18:12 - 18:14
    Na nekoj razini, mi to već znamo.
  • 18:14 - 18:17
    Zašto nam je toliko teško razumjeti to?
  • 18:17 - 18:19
    Mislim da ima puno razloga.
  • 18:19 - 18:24
    Mislim da je jedan od razloga to
    da trebamo promijeniti naše shvaćanje
  • 18:24 - 18:27
    što depresija i anksioznost zapravo jesu.
  • 18:28 - 18:30
    Postoje stvarni biološki doprinosi
  • 18:30 - 18:32
    depresiji i anksioznosti.
  • 18:32 - 18:36
    No ako dopustimo biologiji
    da postane cijela slika,
  • 18:36 - 18:37
    poput mene dosta vremena,
  • 18:37 - 18:41
    i kao što je naša kultura
    radila većinu mog života,
  • 18:41 - 18:45
    ono što implicitno govorimo ljudima,
    a to nije ničija namjera,
  • 18:45 - 18:48
    ali ono što implicitno
    govorimo ljudima je:
  • 18:48 - 18:50
    "Vaša bol ne znači ništa.
  • 18:51 - 18:52
    To je samo greška.
  • 18:52 - 18:54
    To je poput kvara u računalnom programu,
  • 18:54 - 18:57
    to je samo problem
    povezivanja u vašoj glavi."
  • 18:58 - 19:01
    No ja sam bio sposoban
    početi mijenjati svoj život
  • 19:01 - 19:05
    tek kad sam shvatio da
    depresija nije greška,
  • 19:07 - 19:08
    to je signal.
  • 19:09 - 19:11
    Vaša depresija je signal.
  • 19:11 - 19:13
    Govori vam nešto.
  • 19:13 - 19:18
    (Pljesak)
  • 19:18 - 19:20
    Osjećamo je iz raznih razloga,
  • 19:20 - 19:23
    a može ih biti teško razabrati
    u ponorima depresije -
  • 19:23 - 19:25
    prilično to dobro razumijem
    iz vlastitog iskustva.
  • 19:25 - 19:29
    No uz pravu pomoć,
    možemo razumjeti te probleme
  • 19:29 - 19:31
    i možemo ih riješiti zajedno.
  • 19:31 - 19:33
    No da to napravimo,
  • 19:33 - 19:34
    prvi korak je
  • 19:34 - 19:37
    da prestanemo vrijeđati te signale
  • 19:37 - 19:41
    govoreći da su to znakovi
    slabosti, ludosti ili samo biologije,
  • 19:41 - 19:43
    osim za sasvim mali broj ljudi.
  • 19:43 - 19:47
    Trebamo početi slušati te signale
  • 19:47 - 19:50
    jer nam oni govore ono
    što stvarno trebamo čuti.
  • 19:51 - 19:56
    Tek kad stvarno poslušamo te signale,
  • 19:56 - 20:00
    kad ih cijenimo i poštujemo,
  • 20:00 - 20:02
    tek tad ćemo početi uviđati
  • 20:02 - 20:06
    oslobađajuća i dublja rješenja.
  • 20:07 - 20:11
    Krave koje nas čekaju oko nas.
  • 20:12 - 20:13
    Hvala vam.
  • 20:13 - 20:16
    (Pljesak)
Títol:
Mogući razlozi zašto ste depresivni ili anksiozni
Speaker:
Johann Hari
Descripció:

U dirljivom i motivirajućem govoru, novinar Johann Hari navodi najnovije uvide o uzrocima depresije i anksioznosti do kojih su došli stručnjaci širom svijeta - kao i neka uzbudljiva nova rješenja. "Ako ste depresivni ili anksiozni, niste slabi i niste ludi - ljudsko ste biće s nezadovoljenim potrebama", kaže Hari.

more » « less
Video Language:
English
Team:
TED
Projecte:
TEDTalks
Duration:
20:31

Croatian subtitles

Revisions