Izumljavanje je lahak dio. Na marketingu se treba raditi.

Solarne LED sijalice mogu promijeniti živote ljudi iz ruralnog Haitija, ali kao što je Daniel Schnitzer shvatio, one se ne prodaju same od sebe. Na TEDxPittsburgh, pokazao je kako zdravstveni i energetski proizvodi za zemlje u razvoju su beskorisni ukoliko je takvo i tržište.

Bez puno romantiziranja:

zamislite da osvjetljavate svoju kuću
kerozinom i svijećama svaku noć

i da vi kuhate sve

pomoću uglja.

Ovo je način na koji dvije
milijarde siromašnih ljudi

kuha i osvjetljuje kuću svaki dan.

Ovo ne samo da je nepogodno,

već je i neefikasno,

skupo je,

štetno za ljudsko zdravlje,
štetno za okoliš,

i neproduktivno je.

To je siromaštvo energije.

Dopustite da vam predočim par primijera.

Radim u Haitiju,

gdje oko 80% populacije živi
u energetskom siromaštvu.

Prosječno domaćinstvo potroši 10% prihoda

na kerozin za osvjetljavanje -

to je mnogo više nego što prosječno
američko kućanstvo potroši

na električnu energiju
za osvjetljavanje kuće.

Uragan iz 2008. godine
na Haitiju je prouzrokovao

oko milijardu dolara štete.

To je bila šestina njihovog BDP-a.

Šteta je bila velika,

jer je primarni izvor energije
u Haitiju drveni ugalj,

koji se pravi od drveća,

a zemlja je bila skoro pa
u potpunosti iskrčena.

Bez drveća, zemlja ne može apsorbirati
teške kiše i velike poplave,

što je rezultat uragana.

U industrializiranom svijetu,

gradimo zidove koji nas štite od
vanjskih fakotra energije koju koristimo;

možemo priuštiti odstranjivanje
naglih okolišnih katastrofa;

i možemo također priuštiti
adaptaciju na hronične uslove

kao što je promjena klime.

To nije slučaj u Haitiju.
Oni ne mogu to priuštiti.

Jedini način na koji će se podići
iz energetskog siromaštva je

adaptacijom goriva koja su efikasnija,

jeftinija,

bolja za ljudsko zdravlje, i okoliš,

i koja su produktivnija.

Čini se da takva goriva
i tehnologije postoje,

i ovo je jedan od primjera toga.

Ovo je solarna LED sijalica

koju prodajemo za 10 dolara
po maloprodajnoj cijeni u Haitiju.

Period isplativosti ovoga je
manje od 3 mjeseca

za prosječno kućanstvo.

Recept za rješenje energetskog siromaštva
čini se poprilično jednostavnim:

razvijete ove tehnologije koje imaju
veliki povrat na investiciju,

te bi ljudi trebali tragati za njima.

Ali to nije slučaj.

Prvi put kada sam otišao u Haiti
bio je avugst 2008,

gotovo na hir,

sprovodio sam ankete
u južnom ruralnom dijelu

kako bih procijenio obim
energetskog siromaštva.

Navečer bih hodao uokolo ponekad

i razgovarao bih sa uličnim prodavačima

i pokušao saznati da li su zainteresirani
kupiti ove solarne LED lampe.

Jedna žena koju sam sreo
odbila je moju ponudu

i rekla: "Mon chéri, c'est trop Cher,”

što znači: "Dragi moj, preskupo je."

Ali pokušao sam joj objasniti:

"Vidite, ovo će vam uštedjeti mnogo novca

i imat ćete bolje svjetlo

nego ono koje imate sada sa kerozinom."

Dakle, nisam prodao,

ali sam naučio vrlo važnu lekciju,

a to je da tehnologija, proizvodi,

nisu bili ključni za kraj
energetskog siromaštva.

Umjesto toga, pristup tome je bio.

U suštini, postoje dvije vrste pristupa

koje će terminirati energetsko siromaštvo:

fizički pristup i financijski pristup.

Dakle, fizički pristup -

šta to znači?

Vrlo je skupo za kućanstva sa niskim
primanjima u zemljama u razvitku

da dođu do glavnih tržnih centara.

I skoro je nemoguće
da naruče nešto sa Amazona.

"Posljednja milja" je fraza
koja se koristi

u telekomunikacijskoj industriji.

Ona podrazumijeva zadnji milimetar
žice koja je potrebna

da poveže potrošača i proizvođača.

Ono što trebamo da bi se zaustavilo
energetsko siromaštvo

su trgovci zadnje milje

koji bi donijeli ove čiste
energetske produkte ljudima.

Trgovinski lanci kerozina i drvenog uglja
su već ovo shvatili:

ta goriva su sveprisutna u čitavoj zemlji.

Možete otići u najudaljenije
selo u Haitiju

i pronaći ćete nekoga
kako prodaje kerozin i drveni ugalj.

Dakle, druga vrsta pristupa: financijska.

Svi znamo da čisti energetski
produkti, tehnologija,

teže biti okarakterisani
investicionim troškovima,

ali vrlo niskimm operativnim troškovima.

I tako u industrializiranom svijetu,

postoje vrlo darežljive subvencije
koje su posebno dizajnirane

kako bi smanjile investicione troškove.

Te subvencije ne postoje u Haitiju.

Ono što imaju je mikrofinanciranje.

Ali ćete znatno smanjiti
vrijednost propozicija

čistih energetskih proizvoda

ako očekujete od nekoga u Haitiju
da izađe i potraži mikokredit

zaitm ode do prodavača

i kupi čisti energetski produkt.

Dakle, recept za terminiranje energetskog
siromaštva je mnogo više kompliciran

od samog produkta.

Moramo integrirati financijski pristup

direktno u nove, inovativne
distribucijske modele.

Šta to znači?

To znači objedinjavanje potrošačkih
kredita sa prodavačem.

Ovo je vrlo lahko
"Bloomingdale-u" za uraditi,

ali nije lahko ruralnim
prodavačima u Haitiju.

Trebamo preusmjeriti protok novca,

koji sad protiče iz dijaspore
u Sjedinjenim Državama,

kroz Western Union novčani transfer novca

direktno u čiste energetske proizvode

koje će dostaviti ili kupiti
prijatelji, porodice u Haitiju.

Tako, sljedeći put kada čujete
o tehnologiji ili proizvodu

koji će promijeniti svijet,

budite malo skeptični.

Inovator Dean Kamen,
osoba koja je izumila Segway,

genij po svim standardima,

jednom je rekao da njegov posao je lagan,
inventirati nove stvari je lahko,

ono što je teško jeste
širenje tehnologije -

dovesti tu tehnologiju i produkte

ljudima koji ih naviše trebaju.

Hvala vam.

(Aplauz)